Povežite se sa nama

MONITORING

ŽARKO PAVIĆEVIĆ, GRADONAČELNIK I BIZNISMEN: Pazi, zaštićeno

Objavljeno prije

12 godina

na

radojicic

Gradonačelnik Bara Žarko Pavićević i njegova kompanija Samba su od Prve banke braće Aca i Mila Đukanovića dobili kredit od 1.411.849,34 eura u vrijeme kada Prva banka nije smjela izdavati kredite, otkriva Monitor.

Prema evidenciji Uprave za nekretnine, hipoteka u korist Prve, zemljište u vlasništvu Pavićevićevog Zavoda za izgradnju bara (ZIB), uknjižena je u novembru 2010.godine pod brojem 15010/10. U to vrijeme Prva nije smjela izdavati kredite. Centralna banka zabranila je toj banci kreditnu aktivnost krajem 2008. godine, a ta je mjera ukinuta tek prošle godine, nakon dokapitalizacije Prve banke.

Gradonačelnik Bara našao se tako u odabranom društvu kome je porodica Đukanović izdavala milionske kredite, često mimo zdrave ekonomske logike i kršeći bankarske propise. U vrijeme dok joj je bila zabranjena kreditna aktivnost, Prva je, poznato je, izdala višemilionski kredit i Darku Šariću. Da se nađe u uskom krugu odabranih, gradonačelnik Bara je zaslužio. Zadužio je porodicu Đukanović i najbliže saradnike bivšeg premijera.

Pavićević je nedavno izmjenama planske dokumentacije utrostručio vrijednost nekretnine Aca Đukanovića u Baru. Mlađi Đukanović je tu zaradio bar milion. U posao je bio uključen i brat Pavićevićevog partijskog druga i ministra poljoprivrede Tarzana Miloševića, Nebojša. Sa njegovom firmom Basketing Pavićević ima skopljen ugovor o trajnoj poslovno-tehničkoj saradnji na izradi planske i tehničke dokumentacije, kao i izgradnji i rekonstrukciji objekata i terena. Milošević je uključen u veliki broj Pavićevićevih unosnih poslova.

Upravo to što je Pavićević brinuo o interesima partijske centrale u Podgorici i porodičnim poslovima Đukanovića, mogao bi biti razlog što gradonačelnik Bara nije doživio sudbinu svog budvanskog kolege Rajka Kuljače, koji je bio na poslovnoj liniji porodice Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a.

Tužilaštvo već dvije godine u ladici čuva krivičnu prijavu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) protiv gradonačelnika Bara, Nebojše Miloševića, Branimira Gvozdenovića i još nekoliko osoba zbog sumnje da su organizovano zloupotrijebili službeni položaj. MANS je optužbe dokumentovao na preko 200 strana, a tužiteljici je dostavljena i šema koja pokazuje ko je kakvu ulogu imao u toj organizovanoj grupi koja je izmjenama planske dokumentacije i drugim zloupotrebama zaradila bogatstvo. Za sebe i familiju. A na uštrb gradske kase.

U novembru prošle godine MANS je podnio posljednju u nizu prijava protiv gradonačelnika Bara, u kojoj se Pavićević tereti da je zloupotrijebio službeni položaj i u javnom natjecanju za izgradnju nadvožnjaka u Baru favorizovao podgoričku firmu Bemaks. Više izvora tvrdilo je da iza te firme navodno stoji kapital jednog od najbližih saradnika Mila Đukanovića, ministra inostranih poslova, Milana Roćena. On je to demantovao.

Prošlog ljeta, kada je državna tužiteljica Ranka Čarapić najavila okončanje ,,jednog velikog predmeta”, licitiralo se da bi se među krupnim ribama mogao naći Pavićević. Pavićević je u međuvremenu opet izabran za gradonačelnika Bara. Privilegovan ili na udici DPS-a, zavisi od percepcije.

U Baru se spekuliše da bi Pavićević mogao proći po modelu ulcinjskog gradonačelnika Gzima Hajdinage, sa kojim je tužilaštvo sklopilo neku vrstu dogovora oprostivši mu urbanističke grijehe.

Pavićević je poznat i po tome da je vrlo uspješno poslovao sa samim sobom, naravno o javnom trošku. Od prodaje automobila do građevinarstva.

Tako je opština Bar 2007. godine, u vrijeme kada je Pavićević bio gradonačlenik, kupila 15 automobila marke škoda od Pavićevićeve kompanija Samba koja se jedina javila na tender opštine. Ali, kada Žarko Pavićević odluči da od Žarka Pavićevića za 200 hiljada eura naših para kupi 15 automobila, u Crnoj Gori to nije razlog ni za istragu.

Firmu inače vodi Pavićevićev sin Predrag. Zanimljivo, otkad su Pavićevići počeli da posluju sa škodama, tu marku automobila sve češće koriste u državnim službama, od Pošte do Željeznice Crne Gore, koje su od Sambe kupovale automobile.

Nerijetko je Samba bila jedina koja se javi na tender, kao u slučaju opštine Berane, gdje su na tenderu tražili isključivo automobil marke škoda. Odluku je potpisao gradonačenik Vuka Golubović u julu 2008. godine.

Automobili su tek mali dio biznisa gradonačelnika Bara. Po broju afera vezanih za njegove građevinske poslove i urbanističke malverzacije, Pavićević je tu negdje rame uz rame sa gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom.

Jedan od prvih Pavićevićevih poslova nakon što je 2006. godine izabran za gradonačelnika bio je da sa svojim preduzećem ZIB potpiše ugovor o izmjenama i dopunama DUP-a, na lokaciji na kojoj su se nalazi njegovih 270 hiljada kvadrata koje je nekada bilo opštinsko zemljište a koje je Pavićević na sumnjiv način pribavio i uknjižio na ZIB. Tim izmjenama površina zgrada koje se mogu graditi na placevima koje je posjedovao Pavićevićev ZIB povećana je za jedan sprat ili 1000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora.

U prijavi koju je protiv gradonačelnika Bara podnio MANS dokumentovano je još Pavićevićevih poduhvata. Jedan od poznatijih gradonačenikovih poslova je kada je sa Miodragom Đurovićem, bratom Slobodana Đurovića Kardinala, nelegalno gradio i to legalizovao izmjenama planske dokumentacije. Ili, kada je kao gradonačelnik u saradnji sa barskim katastrom prodavao imovinu firme Tehnopromet .

ZIB je 2002. godine preuzeo višemilionsku imovinu Tehnoprometa, po osnovu pozajmice od 150 hiljada eura. Još traje sudski spor zbog tog posla, a ovih dana slučaj je dodijeljen novom sudiji i krenuće nanovo.

Ne treba smetnuti s uma da je Pavićević svoje urbanističke akrobacije sproveo uz aminovanje lokalnog parlamenta. Sve njegove odluke usvajala je SO Bar glasovima DPS-a i SDP-a.

Osim unosnog biznisa Pavićević solidno zarađuje i u ime naroda. Gradonačelnička plata mu je 1530 eura a za članstvo u bordu Luke Bar prima još 550 eura.

,,Ne vidim da jenjava interesovanje investitora, bez obzira na razne tekstove koji kruže medijima. Skoro da nema dana kada Pavićević nema direktan kontakt sa njima”, bio je jasan Igor Lukšić nakon što je MANS podnio krivičnu prijavu protiv Pavićevića, a mediji izvještavali o tome.

Iz vrha vlasti još nije bilo signala da Pavićević ne radi dobro. Istina, u posljednje vrijeme gradonačelnik Bara nerijetko je kritikovan u državnoj Pobjedi koju kontroliše Đukanović zbog posla na Maljeviku vrijednog više stotina miliona eura. Opština i kompanija Sonuba, koja na tom mjestu planira luksuzno zdanje, bile su u navodnom sporu zbog zahtjeva te kompanije da se urbanistička dokumentacija izmijeni. Pavićević je optuživan da je dio novca koji je Sonuba uplatila na račun komunalija potrošio neracionalno i mimo dogovora.

Zanimljivo je da je u vrijeme dogovaranja posla sa opštinom Bar Sonubu zastupala Ana Kolarević, a da je garanciju za posao Sonuba dobila od Prve banke braće Đukanović.

Na posljednjoj sjednici lokalni parlament usvojio je odluku da se krene sa izmjenama planske dokumentacije u korist Sonube.

Pavićeviću se, sve su prilike, smiješi sudbina ulcinjskog kolege.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

4 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

4 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

2 sedmice

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo