Povežite se sa nama

MONITORING

ŽARKO PAVIĆEVIĆ, GRADONAČELNIK I BIZNISMEN: Pazi, zaštićeno

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Bara Žarko Pavićević i njegova kompanija Samba su od Prve banke braće Aca i Mila Đukanovića dobili kredit od 1.411.849,34 eura u vrijeme kada Prva banka nije smjela izdavati kredite, otkriva Monitor.

Prema evidenciji Uprave za nekretnine, hipoteka u korist Prve, zemljište u vlasništvu Pavićevićevog Zavoda za izgradnju bara (ZIB), uknjižena je u novembru 2010.godine pod brojem 15010/10. U to vrijeme Prva nije smjela izdavati kredite. Centralna banka zabranila je toj banci kreditnu aktivnost krajem 2008. godine, a ta je mjera ukinuta tek prošle godine, nakon dokapitalizacije Prve banke.

Gradonačelnik Bara našao se tako u odabranom društvu kome je porodica Đukanović izdavala milionske kredite, često mimo zdrave ekonomske logike i kršeći bankarske propise. U vrijeme dok joj je bila zabranjena kreditna aktivnost, Prva je, poznato je, izdala višemilionski kredit i Darku Šariću. Da se nađe u uskom krugu odabranih, gradonačelnik Bara je zaslužio. Zadužio je porodicu Đukanović i najbliže saradnike bivšeg premijera.

Pavićević je nedavno izmjenama planske dokumentacije utrostručio vrijednost nekretnine Aca Đukanovića u Baru. Mlađi Đukanović je tu zaradio bar milion. U posao je bio uključen i brat Pavićevićevog partijskog druga i ministra poljoprivrede Tarzana Miloševića, Nebojša. Sa njegovom firmom Basketing Pavićević ima skopljen ugovor o trajnoj poslovno-tehničkoj saradnji na izradi planske i tehničke dokumentacije, kao i izgradnji i rekonstrukciji objekata i terena. Milošević je uključen u veliki broj Pavićevićevih unosnih poslova.

Upravo to što je Pavićević brinuo o interesima partijske centrale u Podgorici i porodičnim poslovima Đukanovića, mogao bi biti razlog što gradonačelnik Bara nije doživio sudbinu svog budvanskog kolege Rajka Kuljače, koji je bio na poslovnoj liniji porodice Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a.

Tužilaštvo već dvije godine u ladici čuva krivičnu prijavu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) protiv gradonačelnika Bara, Nebojše Miloševića, Branimira Gvozdenovića i još nekoliko osoba zbog sumnje da su organizovano zloupotrijebili službeni položaj. MANS je optužbe dokumentovao na preko 200 strana, a tužiteljici je dostavljena i šema koja pokazuje ko je kakvu ulogu imao u toj organizovanoj grupi koja je izmjenama planske dokumentacije i drugim zloupotrebama zaradila bogatstvo. Za sebe i familiju. A na uštrb gradske kase.

U novembru prošle godine MANS je podnio posljednju u nizu prijava protiv gradonačelnika Bara, u kojoj se Pavićević tereti da je zloupotrijebio službeni položaj i u javnom natjecanju za izgradnju nadvožnjaka u Baru favorizovao podgoričku firmu Bemaks. Više izvora tvrdilo je da iza te firme navodno stoji kapital jednog od najbližih saradnika Mila Đukanovića, ministra inostranih poslova, Milana Roćena. On je to demantovao.

Prošlog ljeta, kada je državna tužiteljica Ranka Čarapić najavila okončanje ,,jednog velikog predmeta”, licitiralo se da bi se među krupnim ribama mogao naći Pavićević. Pavićević je u međuvremenu opet izabran za gradonačelnika Bara. Privilegovan ili na udici DPS-a, zavisi od percepcije.

U Baru se spekuliše da bi Pavićević mogao proći po modelu ulcinjskog gradonačelnika Gzima Hajdinage, sa kojim je tužilaštvo sklopilo neku vrstu dogovora oprostivši mu urbanističke grijehe.

Pavićević je poznat i po tome da je vrlo uspješno poslovao sa samim sobom, naravno o javnom trošku. Od prodaje automobila do građevinarstva.

Tako je opština Bar 2007. godine, u vrijeme kada je Pavićević bio gradonačlenik, kupila 15 automobila marke škoda od Pavićevićeve kompanija Samba koja se jedina javila na tender opštine. Ali, kada Žarko Pavićević odluči da od Žarka Pavićevića za 200 hiljada eura naših para kupi 15 automobila, u Crnoj Gori to nije razlog ni za istragu.

Firmu inače vodi Pavićevićev sin Predrag. Zanimljivo, otkad su Pavićevići počeli da posluju sa škodama, tu marku automobila sve češće koriste u državnim službama, od Pošte do Željeznice Crne Gore, koje su od Sambe kupovale automobile.

Nerijetko je Samba bila jedina koja se javi na tender, kao u slučaju opštine Berane, gdje su na tenderu tražili isključivo automobil marke škoda. Odluku je potpisao gradonačenik Vuka Golubović u julu 2008. godine.

Automobili su tek mali dio biznisa gradonačelnika Bara. Po broju afera vezanih za njegove građevinske poslove i urbanističke malverzacije, Pavićević je tu negdje rame uz rame sa gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom.

Jedan od prvih Pavićevićevih poslova nakon što je 2006. godine izabran za gradonačelnika bio je da sa svojim preduzećem ZIB potpiše ugovor o izmjenama i dopunama DUP-a, na lokaciji na kojoj su se nalazi njegovih 270 hiljada kvadrata koje je nekada bilo opštinsko zemljište a koje je Pavićević na sumnjiv način pribavio i uknjižio na ZIB. Tim izmjenama površina zgrada koje se mogu graditi na placevima koje je posjedovao Pavićevićev ZIB povećana je za jedan sprat ili 1000 kvadrata stambeno-poslovnog prostora.

U prijavi koju je protiv gradonačelnika Bara podnio MANS dokumentovano je još Pavićevićevih poduhvata. Jedan od poznatijih gradonačenikovih poslova je kada je sa Miodragom Đurovićem, bratom Slobodana Đurovića Kardinala, nelegalno gradio i to legalizovao izmjenama planske dokumentacije. Ili, kada je kao gradonačelnik u saradnji sa barskim katastrom prodavao imovinu firme Tehnopromet .

ZIB je 2002. godine preuzeo višemilionsku imovinu Tehnoprometa, po osnovu pozajmice od 150 hiljada eura. Još traje sudski spor zbog tog posla, a ovih dana slučaj je dodijeljen novom sudiji i krenuće nanovo.

Ne treba smetnuti s uma da je Pavićević svoje urbanističke akrobacije sproveo uz aminovanje lokalnog parlamenta. Sve njegove odluke usvajala je SO Bar glasovima DPS-a i SDP-a.

Osim unosnog biznisa Pavićević solidno zarađuje i u ime naroda. Gradonačelnička plata mu je 1530 eura a za članstvo u bordu Luke Bar prima još 550 eura.

,,Ne vidim da jenjava interesovanje investitora, bez obzira na razne tekstove koji kruže medijima. Skoro da nema dana kada Pavićević nema direktan kontakt sa njima”, bio je jasan Igor Lukšić nakon što je MANS podnio krivičnu prijavu protiv Pavićevića, a mediji izvještavali o tome.

Iz vrha vlasti još nije bilo signala da Pavićević ne radi dobro. Istina, u posljednje vrijeme gradonačelnik Bara nerijetko je kritikovan u državnoj Pobjedi koju kontroliše Đukanović zbog posla na Maljeviku vrijednog više stotina miliona eura. Opština i kompanija Sonuba, koja na tom mjestu planira luksuzno zdanje, bile su u navodnom sporu zbog zahtjeva te kompanije da se urbanistička dokumentacija izmijeni. Pavićević je optuživan da je dio novca koji je Sonuba uplatila na račun komunalija potrošio neracionalno i mimo dogovora.

Zanimljivo je da je u vrijeme dogovaranja posla sa opštinom Bar Sonubu zastupala Ana Kolarević, a da je garanciju za posao Sonuba dobila od Prve banke braće Đukanović.

Na posljednjoj sjednici lokalni parlament usvojio je odluku da se krene sa izmjenama planske dokumentacije u korist Sonube.

Pavićeviću se, sve su prilike, smiješi sudbina ulcinjskog kolege.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo