Povežite se sa nama

MONITORING

Dukljanski vrtovi od betona

Objavljeno prije

na

Mnogo se toga od 2007. promijenilo na poznatom budvanskom poluostrvu Zavala. Jedan od najvećih poduhvata ruskih investitora u Crnoj Gori, iza kojeg su stale lokalna i državna vlast, stambeno-turistički kompleks Astra Montenegro, čiju je gradnju započela moskovska kompanija Miraks, godinama privlači pažnju javnosti burnim događajima koji ne jenjavaju.

Ambiciozan projekat elitnog grada-kluba sa luksuznim vilama, hotelom sa pet zvjezdica, jedinstvenim stambenim objektom u vidu jedra sa preko 30 spratova, sa sopstvenom marinom i sadržajima koji su obećavali „najviši standard življenja u samom srcu budvanske rivijere”, pretvorio se u jedan od najskandaloznijih graditeljskih poduhvata u regionu.

Umjesto novog graditeljskog simbola Crnogorskog primorja, kako su projekat promovisali ruski investitori i lokalni čelnici, Zavala je postala sinonim korupcije, bespravne gradnje i varvarskog uništenja prirode. Zavala je slučaj od kojeg bezmalo zavisi i put Crne Gore ka Evropi u kome su za nezakonito postupanje pale i prve zatvorske kazne visokim funkcionerima grada i vladajuće partije.

U toku je borba za preuzimanje posustalog posla na poznatom budvanskom rtu u kojoj je pobjedu, uz značajnu pomoć vlasti, odnijela grupa kupaca nedovršenih stanova, dok druga, na čelu sa vlasnikom i začetnikom cijelog posla prijeti međunarodnom arbitražom i dugom sudanijom.

Na Zavali je izmijenjeno gotovo sve – i vlasnik i osnovna koncepcija naselja, a nedavno i ime pod kojim je stekla onoliku popularnost.

Dva Ukrajinca Igor Čapljigin i Igor Peljuhno i Neil Emil Forb, državljanin SAD, porijeklom iz Uzbekistana, osnivači udruženja kupaca AMIA, postali su nedavno i zvanično vlasnici projekta Zavala kupovinom preduzeća u stečaju Slav-In i tako preoteli posao od ruskog milijardera Sergeja Polonskog, koji je zbog ekonomske krize i sopstvenog finansijskog kraha 2009. odgodio gradnju vila.

U želji da prekinu sve veze sa Miraksom i neslavnim projektom Astra Montenegro, novi vlasnici odlučuju da, čisto radi uroka, promijene ime naselja koje sada nosi naziv Dukljanski vrtovi.

Ruska zvijezda na obali Jadrana, kako je Polonski nazvao svoj projekat na budvanskoj rivijeri, preimenovana je u vrtove stare države Duklje.

Vijest o naselju Duklja u sred drevne, antičke Budve, nasmijala je mnoge Budvane.

Investitori koji svoja zdanja podižu uz crnogorsku obalu imaju zaista bujnu maštu pri krštenju svojih grandioznih projekata. Obično se opredijele za imena raznih božanstava, najčešće boginja ili, kao u slučaju Zavala, koketiraju sa istorijom u vidu imbecilnog podilaženja crnogorskim vlastima od koje očekuju ustupke i povlastice.

Zavala je divan primjer kako jedan neoprostiv, kriminalan akt uništenja rijetke prirodne ljepote, paljenja i sječenja guste mediteranske borove šume i maslina radi gradnje stanova za tržište, dobija nadahnuta poetska ili imena sa nacionalnim predznakom.

Dukljanski vrtovi su graditeljsko ruglo od 42 gusto zbijene vile, od kojih je desetak sagrađeno na samoj obali, na pijesku, u zoni morskog dobra, sa garažama na javnom šetalištu i „pjeni od mora”. Između ružnih građevina postavljenih po principu koliki plac tolika i kuća, nema mjesta vrtovima pa makar i dukljanskim. Sve je brižljivo zazidano. To će po svoj prilici biti jedinstveni vrtovi od betona, stakla i gvožđa.

Razglednicu Dukljanskih vrtova, novu ambijentalnu vizuru poluostrva između Budve i Bečića, dopunjuje zgrada hotela Harmonija, vlasništvo porodice Branislava-Brana Mićunovića, koja se poput monstruma ili strašne morske nemani uzdiže nad Zavalom i predstavlja dio novog pejzaža turističke prijestonice.

Potezanje Duklje na Zavali, simbolu pohlepe, bezakonja i nasilja nad prirodom, nikome od nadležnih nije zasmetalo. Nema institucionalne zaštite od zloupotrebe imena države, istorijskih ličnosti od nacionalnog značaja ili preimenovanja gradskih četvrti, uvala, plaža i rtova po nahođenju novobogataša i povlašćenih investitora.

Dva puta je promijenjen i naziv brenda Miraks koji je zvanično prestao da postoji u martu prošle godine. Naslijedila ga je firma Nazvanie.net , dok se Sergej Polonski podiže iz pepela finansijskog bankrota. Uspio je, prema pisanju ruskih medija, ponovo da zadobije povjerenje ruskih banaka i nastavi gradnju nedovršenih objekata u Rusiji i inostranstvu.

U novu poslovnu avanturu Polonski ulazi sa kompanijom pod imenom Potok, sljedbenicu Nazvania, osnovanu u decembru 2011. čije ime simbolizuje protok, beskonačno kretanje.

Prilikom stečaja firme Slav In, otvorenog zbog dugovanja firme prema partnerima i bankama, Polonski je ponudio 11 miliona eura jednokratne uplate za otkup sopstvene firme, ali se stečajni upravnik opredijelio za AMIA udruženje i ponuđenih 16,5 miliona sa rokom isplate od 18 mjeseci. Ponude su višestruko premašile procijenjenu vrijednost firme Slav In od tri miliona eura.

Ko ima Slav In dobija cijelu Zavalu, objasnili su predstavnici Polonskog u Crnoj Gori.

Tako je AMIA kupovinom Slav In stekla kontrolu nad nosiocem projekta, firmom Zavala invest koja je u stopostotnom vlasništvu Miraksa.

Oni ističu da je oko 100 ljudi kupilo kvadrate na Zavali upravo zahvaljujući poslovnom ugledu Polonskog i da je on spreman da nastavi radove i vile završi za godinu kako bi svi kupci dobili ono što su platili.

Stečaj je uveden nakon što su iz Moskve stigle najave nastavka gradnje na Zavali. Zvanično zbog duga prema Moninvestu iako je ova firma obezbijedila svoja dugovanja posebnim ugovorom kojim je dobila 3.300 kvadrata u vilama. Ovaj dodatni ugovor nije raskinut nakon uvođenja stečaja, naglašavaju sagovornici Monitora.

U razgovoru za list Vedomosti Rusije Polonski je optužio članove AMIA za falsifikovanje dokumenata i potpisa, za nestanak aktive firme, vrijedne imovine koja se sastojala od 10 automobila, stana u Budvi, luksuzne jahte, avio flote od dva helikoptera i dva aviona, od kojih je jedan mlaznjak.

On je kazao da je u kompleks Astra Montenegro uloženo preko 100 miliona i da je završen 60 odsto. Prije početka sukoba sa suinvestitorima prodato je oko 16.000 kvadrata od ukupno izgrađenih 44.000.

Naglasio je da ima dovoljno sredstava da ovaj projekat privede kraju.

Milioner – šoumen, koga su visoki državni funkcioneri vozali helikopterima iznad atraktivne budvanske rivijere da probere lokaciju na kojoj bi investirao, pet godina kasnije primoran je da istima piše pisma i molbe za spas svoje investicije.

Polonski se za pomoć obratio državnim organima Rusije i Crne Gore. Poslao je više pisama na adrese predsjednika Filipa Vujanovića i premijera Igora Lukšića. Obratio se i ministru policije, specijalnom državnom tužilaštvu, ministru pravde i predstavnicima Evropske unije u Crnoj Gori od kojih očekuje da razmotre dostavljene informacije i zauzmu stav. U suprotnom, zatražiće međunarodnu arbitražu u slučaju preuzimanja projekta Astra Montenegro.

On ne isključuje mogućnost dogovora sa trojicom suinvestitora, novih vlasnika Zavale. Povratak Polonskog uslovljava se plaćanjem sume od 26 miliona eura, što je neprihvatljivo, tvrdi sagovornik Monitora.

Zavali se, po svemu sudeći, neće uskoro pomračiti medijska slava, niti će se bez belaja preseliti u zonu mira i hladovine dukljanskih vrtova.

Borba za kvadrate tek se zahuktava sa Potok-om do u beskonačnost.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo