Povežite se sa nama

MONITORING

Dukljanski vrtovi od betona

Objavljeno prije

na

Mnogo se toga od 2007. promijenilo na poznatom budvanskom poluostrvu Zavala. Jedan od najvećih poduhvata ruskih investitora u Crnoj Gori, iza kojeg su stale lokalna i državna vlast, stambeno-turistički kompleks Astra Montenegro, čiju je gradnju započela moskovska kompanija Miraks, godinama privlači pažnju javnosti burnim događajima koji ne jenjavaju.

Ambiciozan projekat elitnog grada-kluba sa luksuznim vilama, hotelom sa pet zvjezdica, jedinstvenim stambenim objektom u vidu jedra sa preko 30 spratova, sa sopstvenom marinom i sadržajima koji su obećavali „najviši standard življenja u samom srcu budvanske rivijere”, pretvorio se u jedan od najskandaloznijih graditeljskih poduhvata u regionu.

Umjesto novog graditeljskog simbola Crnogorskog primorja, kako su projekat promovisali ruski investitori i lokalni čelnici, Zavala je postala sinonim korupcije, bespravne gradnje i varvarskog uništenja prirode. Zavala je slučaj od kojeg bezmalo zavisi i put Crne Gore ka Evropi u kome su za nezakonito postupanje pale i prve zatvorske kazne visokim funkcionerima grada i vladajuće partije.

U toku je borba za preuzimanje posustalog posla na poznatom budvanskom rtu u kojoj je pobjedu, uz značajnu pomoć vlasti, odnijela grupa kupaca nedovršenih stanova, dok druga, na čelu sa vlasnikom i začetnikom cijelog posla prijeti međunarodnom arbitražom i dugom sudanijom.

Na Zavali je izmijenjeno gotovo sve – i vlasnik i osnovna koncepcija naselja, a nedavno i ime pod kojim je stekla onoliku popularnost.

Dva Ukrajinca Igor Čapljigin i Igor Peljuhno i Neil Emil Forb, državljanin SAD, porijeklom iz Uzbekistana, osnivači udruženja kupaca AMIA, postali su nedavno i zvanično vlasnici projekta Zavala kupovinom preduzeća u stečaju Slav-In i tako preoteli posao od ruskog milijardera Sergeja Polonskog, koji je zbog ekonomske krize i sopstvenog finansijskog kraha 2009. odgodio gradnju vila.

U želji da prekinu sve veze sa Miraksom i neslavnim projektom Astra Montenegro, novi vlasnici odlučuju da, čisto radi uroka, promijene ime naselja koje sada nosi naziv Dukljanski vrtovi.

Ruska zvijezda na obali Jadrana, kako je Polonski nazvao svoj projekat na budvanskoj rivijeri, preimenovana je u vrtove stare države Duklje.

Vijest o naselju Duklja u sred drevne, antičke Budve, nasmijala je mnoge Budvane.

Investitori koji svoja zdanja podižu uz crnogorsku obalu imaju zaista bujnu maštu pri krštenju svojih grandioznih projekata. Obično se opredijele za imena raznih božanstava, najčešće boginja ili, kao u slučaju Zavala, koketiraju sa istorijom u vidu imbecilnog podilaženja crnogorskim vlastima od koje očekuju ustupke i povlastice.

Zavala je divan primjer kako jedan neoprostiv, kriminalan akt uništenja rijetke prirodne ljepote, paljenja i sječenja guste mediteranske borove šume i maslina radi gradnje stanova za tržište, dobija nadahnuta poetska ili imena sa nacionalnim predznakom.

Dukljanski vrtovi su graditeljsko ruglo od 42 gusto zbijene vile, od kojih je desetak sagrađeno na samoj obali, na pijesku, u zoni morskog dobra, sa garažama na javnom šetalištu i „pjeni od mora”. Između ružnih građevina postavljenih po principu koliki plac tolika i kuća, nema mjesta vrtovima pa makar i dukljanskim. Sve je brižljivo zazidano. To će po svoj prilici biti jedinstveni vrtovi od betona, stakla i gvožđa.

Razglednicu Dukljanskih vrtova, novu ambijentalnu vizuru poluostrva između Budve i Bečića, dopunjuje zgrada hotela Harmonija, vlasništvo porodice Branislava-Brana Mićunovića, koja se poput monstruma ili strašne morske nemani uzdiže nad Zavalom i predstavlja dio novog pejzaža turističke prijestonice.

Potezanje Duklje na Zavali, simbolu pohlepe, bezakonja i nasilja nad prirodom, nikome od nadležnih nije zasmetalo. Nema institucionalne zaštite od zloupotrebe imena države, istorijskih ličnosti od nacionalnog značaja ili preimenovanja gradskih četvrti, uvala, plaža i rtova po nahođenju novobogataša i povlašćenih investitora.

Dva puta je promijenjen i naziv brenda Miraks koji je zvanično prestao da postoji u martu prošle godine. Naslijedila ga je firma Nazvanie.net , dok se Sergej Polonski podiže iz pepela finansijskog bankrota. Uspio je, prema pisanju ruskih medija, ponovo da zadobije povjerenje ruskih banaka i nastavi gradnju nedovršenih objekata u Rusiji i inostranstvu.

U novu poslovnu avanturu Polonski ulazi sa kompanijom pod imenom Potok, sljedbenicu Nazvania, osnovanu u decembru 2011. čije ime simbolizuje protok, beskonačno kretanje.

Prilikom stečaja firme Slav In, otvorenog zbog dugovanja firme prema partnerima i bankama, Polonski je ponudio 11 miliona eura jednokratne uplate za otkup sopstvene firme, ali se stečajni upravnik opredijelio za AMIA udruženje i ponuđenih 16,5 miliona sa rokom isplate od 18 mjeseci. Ponude su višestruko premašile procijenjenu vrijednost firme Slav In od tri miliona eura.

Ko ima Slav In dobija cijelu Zavalu, objasnili su predstavnici Polonskog u Crnoj Gori.

Tako je AMIA kupovinom Slav In stekla kontrolu nad nosiocem projekta, firmom Zavala invest koja je u stopostotnom vlasništvu Miraksa.

Oni ističu da je oko 100 ljudi kupilo kvadrate na Zavali upravo zahvaljujući poslovnom ugledu Polonskog i da je on spreman da nastavi radove i vile završi za godinu kako bi svi kupci dobili ono što su platili.

Stečaj je uveden nakon što su iz Moskve stigle najave nastavka gradnje na Zavali. Zvanično zbog duga prema Moninvestu iako je ova firma obezbijedila svoja dugovanja posebnim ugovorom kojim je dobila 3.300 kvadrata u vilama. Ovaj dodatni ugovor nije raskinut nakon uvođenja stečaja, naglašavaju sagovornici Monitora.

U razgovoru za list Vedomosti Rusije Polonski je optužio članove AMIA za falsifikovanje dokumenata i potpisa, za nestanak aktive firme, vrijedne imovine koja se sastojala od 10 automobila, stana u Budvi, luksuzne jahte, avio flote od dva helikoptera i dva aviona, od kojih je jedan mlaznjak.

On je kazao da je u kompleks Astra Montenegro uloženo preko 100 miliona i da je završen 60 odsto. Prije početka sukoba sa suinvestitorima prodato je oko 16.000 kvadrata od ukupno izgrađenih 44.000.

Naglasio je da ima dovoljno sredstava da ovaj projekat privede kraju.

Milioner – šoumen, koga su visoki državni funkcioneri vozali helikopterima iznad atraktivne budvanske rivijere da probere lokaciju na kojoj bi investirao, pet godina kasnije primoran je da istima piše pisma i molbe za spas svoje investicije.

Polonski se za pomoć obratio državnim organima Rusije i Crne Gore. Poslao je više pisama na adrese predsjednika Filipa Vujanovića i premijera Igora Lukšića. Obratio se i ministru policije, specijalnom državnom tužilaštvu, ministru pravde i predstavnicima Evropske unije u Crnoj Gori od kojih očekuje da razmotre dostavljene informacije i zauzmu stav. U suprotnom, zatražiće međunarodnu arbitražu u slučaju preuzimanja projekta Astra Montenegro.

On ne isključuje mogućnost dogovora sa trojicom suinvestitora, novih vlasnika Zavale. Povratak Polonskog uslovljava se plaćanjem sume od 26 miliona eura, što je neprihvatljivo, tvrdi sagovornik Monitora.

Zavali se, po svemu sudeći, neće uskoro pomračiti medijska slava, niti će se bez belaja preseliti u zonu mira i hladovine dukljanskih vrtova.

Borba za kvadrate tek se zahuktava sa Potok-om do u beskonačnost.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo