Umjesto da sprema odstupnicu za Podmoskovlje, gdje je azil našla njegova politička majka Mirjana Marković, naš vođa je krenuo u bitku. Sada, kada je bjelodano da u temelju njegove vlasti stoje pokradeni resursi i glasovi, podgrijava stare sukobe sa medijima koje ne kontroliše i otvara nove – sa Evropom. Osjeća da mu baš odatle prijeti opasnost.
Na devetu godišnjicu ubistva Duška Jovanovića – napredovalo se. Režim ne prijeti više fizičkim napadima i likvidacijama. Vođa bi samo malo da hapsi. Dok brani svoj brend, Pobjedu, koja blati protivnike vlasti i za to prima nelegalno milione državne pomoći i posluje mimo zakona, šalje poruku da će neposlušne iz Vijesti i Monitora privesti pravdi njegove reformisane službe.
Te iste službe se nekoliko godina muče da pokrenu proces protiv organizovane kriminalne grupe Miodraga Perovića. Da su toliko vremena potrošili da utvrde kako se peru narko pare po zemlji, pa i preko vođinih brendova, ne bi Crna Gora bila opjevana kao mafija država i to u glavnom američkom spoljnopolitičkom magazinu.
Đukanović prebacuje Evropi da ugrožava slobodu mišljenja u Crnoj Gori. Nezavisni mediji su fabrikovali aferu Snimak i izmanipulisali Brisel, koji sad traži istragu zbog, kako kaže vođa – verbalnog delikta. Jer oni su u DPS-u samo slobodno razmjenjivali ideje. Tom aferom, tim trikom, željelo se nauditi predsjedničkom kandidatu DPS-a. Tvrdi.
Stvari, u stvari, ovako stoje: Đukanović bi da hapsi zbog verbalnog delikta, a Evropa traži procesuiranje organizovane pljačke izbora. Čak je i uspavano crnogorsko tužilaštvo moralo pozvati na saslušanje neke čelnike DPS-a, iako je Ranka Čarapić taj slučaj pokušala da zatvori.
Još od početka, a pogotovu od vremena Narodne sloge, prema svjedočenjima insajdera, izbore su dobijale mahinacije i pljačka, a ne slobodno izražena volja. Zato je Đukanović opstajao nekažnjen za sva nedjela koja su počinjena u četvrt vijeka dugoj autokratiji. Skok rejtinga opozicionih lidera, posebno Lekića, svjedoči o trendu da se moć DPS-a topi i nakon izbora. Đukanović vjeruje da promjene može zaustaviti zaoštravanjem prema unutrašnjim neprijateljima. Njegov najveći strah su slobodni mediji i ljudi koji svjedoče o njegovim poslovima. I Evropa, koja će kako se budu zahuktavale integracije, sve više biti problem za vođu. Kao Sanaderu.
Kad je najslabiji, Đukanović igra kao da je jači i sposobniji od svih. Dijeli lekcije o demokratiji i tržištu svjetskim političarima i stručnjacima. Pokušava da ojača savez sa Nikolićem, Dačićem i Vučićem. Smišlja nekakvo regionalno povezivanje, da Balkan ne bi bio inferioran prema Evropi. Obećava da će za mjesec, dva početi gradnju autoputa i revitalizovati KAP, mimo preporuka Svjetske banke i MMF-a, koji smatraju da bi to moglo voditi zemlju u bankrot.
Može da se hrabri koliko hoće i da drži predavanja. On samo kupuje vrijeme do časa koji ga neminovno čeka – istrage, ne samo o pokradenim izborima već o poslovima i stotinama miliona eura državnih garancija i kredita za KAP, Željezaru, Pobjedu, Vektru i ostale projekte.
Nije svejedno kada će doći taj kraj. Što prije ode, prije će početi da se rješavaju problemi. Đukanovićeve garancije moraćemo da vraćamo i kada ova vlast ne bude tu. Ali, možda bismo mogli da izbjegnemo plaćanje dodatnih stotina miliona eura zbog arbitražnih sporova po Evropi. Deripaska prijeti da će tužiti Crnu Goru ako se raskine ugovor sa njim. Nekadašnji vlasnici Željezare već su pokrenuli spor u inostranstvu protiv naše države.
Pad režima omogućio bi da se dođe do ključnih dokumenata koji bi otkrili kako su ti ugovori sklapani sa nečasnom namjerom da se ošteti država. Kao što je Snimak otkrio nečiste namjere oko izbora.
Budimo realni, sve dok je Đukanović na vlasti, teško će se bilo šta dokazati. On je u centru svih štetnih poslova koji su doveli do provalije ovu državu. Krivokapić bi to morao imati na umu kada se bude glasalo o leks specijalisu, našoj velikoj šansi. Na to ga, uostalom, ovih dana podsjećaju uticajni ljudi sa više međunarodnih adresa. Na njemu je da odluči hoće li izlaskom iz Vlade pomoći Crnoj Gori da krene putem mukotrpnog preobražaja, ili će ostati s Đukanovićem do zajedničkog kraja.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ