Povežite se sa nama

Uncategorized

BUDVA: PREDIZBORNA OBEĆANJA NA PROVJERI: Slijedi li suspenzija planova Budve i Petrovca

Objavljeno prije

na

Veliko nezadovoljstvo građana Budve planskim rješenjima koje je donosila prethodna DPS vlast, zahvaljujući kojima je Budva postala sinonim za nehumanu, divlju betonizaciju prostora odlučilo je, između ostalog, izborni rezultat 16. oktobra. Sve opozicione stranke u svojim izbornim programima zastupale su stav da Budva mora prekinuti trend betonizacije prostora te da se mora zavesti red u urbanističkom haosu ovog turističkog grada. Najavljena je suspenzija glavnih urbanističkih planova i izrada novih, što je jedna od najvažnijih smjernica koju nova vlast planira da sprovede.

Međutim, stavljanje van snage kontroverznih urbanističkih planova Budve i Petrovca, DUP-a Budva-centar i DUP-a Petrovac-centar, na kojima stoji pečat Arhitektonskog fakulteta iz Beograda i potpis šefa radne grupe, profesora Miodraga Ralevića, čini se, neće ići baš tako glatko. I među strankama koje participiraju u novoj lokalnoj upravi ima onih kojima to nije po volji.

U pitanju su ogromni interesi, u građevinskom biznisu na prostoru Budve vrte se stotine miliona eura, što je daleko više od prihoda koje donosi turizam. Potencijalne ,,žrtve” poništavanja urbanističkih planova biće svi oni vlasnici zemljišta koji u prethodnom periodu nisu izvadili potrebna odobrenja za gradnju objekata planiranih na njihovim parcelama, odnosno nisu izvadili građevinske dozvole.

,,Nećemo odustati od našeg izbornog programa i obećanja koja smo tokom izborne kampanje dali građanima. Na jednoj od prvih sjednica Skupštine donijećemo odluke koje se tiču ubanističkih planova gradskog jezgra Budve i Petrovca. Želimo da se sačuvaju preostale zelene površine, da se pristupi izradi sanacionih planova za uništeni prostor, da spasimo što se spasiti može”, kazala je Božena Jelušić, odbornik novog saziva SO Budva, ispred koalicije stranaka URA-SDP-LP.

Iako imaju tijesnu većinu od 17 odborničkih mandata, očekuje se podrška od najmanje 20 odbornika jer se i stranka CDU Dragana Purka Ivančevića tokom kampanje izjasnila o neizostavnom moratorijumu na dalju gradnju stanova u Budvi.

Planovi nove uprave suprotni su interesima investitora koji posjeduju najvrednije lokacije u budvanskom amfiteatru, onima koji su odugovlačili sa gradnjom. Konkretu štetu mogli bi imati poznati biznismeni Brano Mićunović i Duško Knežević, na primjer. Obojica imaju vrijedne parcele u centru Budve na kojima je planirana gradnja na desetine hiljada kvadrata raznovrsne namjene. Upravo taj dio centra Budve oko Starog grada nova vlast želi da rastereti od neprimjerene gradnje.

Mićunović je vlasnik zgrade Zeta filma u blizini gradske luke, još uvijek nije uspio da dobije građevinsku dozvolu za planiranu izgradnju condo hotela površine oko 12.000 kvadrata.

Atlas grupa Duška Kneževića posjeduje u neposrednoj blizini zgradu u kojoj je smještena Atlas banka i kafe Palma. Na toj lokaciji planirana je osmospratnica kojoj je planom parcelacije DUP-Budva-centar pridodat prostor Trga Republike. Bili su to veliki planovi na račun prostora koji je u vlasništvu Opštine i pripada svim građanima Budve, koji će novom planskom politikom, pretpostavlja se, propasti.

Knežević nije počeo gradnju poslovnog centra na Jadranskom sajmu, čije se idejno arhitektonsko rješenje sa dvadesetak spratova smještenih uz Slovensku plažu, može vidjeti na sajtu firme.

Nije započeta ni realizacija Kneževićevog Mogren grada, apartmanskog kompleksa iznad plaže Mogren, pa bi i na ovom projektu moglo doći do revizije datih gabarita.

Poništenjem lošeg plana kojim je urbanizovan priobalni pojas Budve, koji karakterišu izuzetno veliki urbanistički koeficijenti, pravi betonski zid od kula i nebodera ucrtanih na placevima u vlasništvu budvanskih porodica, investitora iz arapskih zemalja, hotelske kuće Budvanska rivijera…

Očekuje se revizija projekta Porto Budva, velelepnog stambenog kompleksa Bora Lazovića, dojučerašnjeg predsjednika budvanskog parlamenta, za koji nije izdata građevinska dozvola. Kompleks se gradi na opštinskom zemljištu i gradskom parkiralištu koje je Lazoviću, po sistemu dokompletiranja urbanističke parcele, Opština prodala.

Međutim, pravi izazov čeka novu opštinsku upravu u vidu divlje izgrađene višespratnice u centru grada, pored zgrade Pošte i poslovnog centra TQ Plaza, jer će morati donijeti odluke u skladu sa zakonom, što je prethodna vlast propustila da učini.

Na očigled građana Budve, gradske uprave i inspektora Uprave za inspekcijske poslove, tokom prošle godine sagrađena je zgrada sa 12 spratova, bez građevinske dozvole. Vlasnici tek sada, 14. novembra 2016, godinu dana pošto je zgrada podignuta, podnijeli su Ministarstvu održivog razvoja zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Uprkos prijavama koje su Upravi za inspekcijske poslove stizale od lokalne komunalne policije, nadležne inspekcijske službe nisu spriječile gradnju ili donijele rješenje o rušenju bespravno izgrađenog objekta.

Bespravna gradnja u Crnoj Gori predstavlja krivično djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. To nije omelo investitora ove neobične zgrade da istu sagradi usred grada, bez ijednog validnog dokumenta.

Višespratnica sagrađena na zemljištu u vlasništvu Budvanki Maje Petrović i Tanje Nišavić, primjer je pogubnog planiranja koje je Miodrag Ralević primjenjivao u Budvi. Ralević je patentirao model po kome je investitorima sa ogromnim apetitima a malim placevima pravio velike urbanističke parcele pripajajući javne površine, poput parkova, trgova, parkinga ili saobraćajnica.

U ovom slučaju, investitoru, pomentim Budvankama i privatnoj firmi WOW iz Podgorice, njihovoj parceli br. 2179/1 površine 998 m2, Ralević je pripojio ni manje ni više nego gradski Bulevar, površine 837 kvadrata, što se jasno vidi na priloženoj skici. Tako je dobijena jedna parcela od 1.743 kvadrata UP 16.4, koja daje daleko veće mogućnosti za gradnju, veće urbanističke parametre, gabarite i spratnost.

Investitor 2012. godine od Ministrastva održivog razvoja dobija urbanističko-tehničke uslove za gradnju objekta koje je potpisao tadašnji ministar Predrag Sekulić, koji se odnose na cijelu parcelu, dakle i na Bulevar, ali je problem u tome što ne može dobiti građevinsku dozvolu bez saglasnosti Opštine.

Dozvolu za izgradnju prve faze objekta, podzemne garaže na dva sprata Ministarstvo izdaje 2015.godine. Međutim, na parceli na kojoj je planom data spratnost P+7, projektovan je i divlje izgrađen betonski kolos od 13 spratova za koji se tek traži građevinska dozvola.

Priča oko zgrade WOW našla se na dnevnom redu poslednje sjednice SO prethodnog saziva.

Umjesto rušenja bespravno podignute zgrade pronađeno je specifično, budvansko rješenje za nastali problem. Pred odbornike se našao predlog Rješenja o davanju saglasnosti investitoru da koristi urbanističke koeficijente koji se odnose ne Bulevar! Ali tako što će platiti Opštini dio parcele koji se odnosi na Bulevar. Zatražena je i pomoć Arhitektonskog fakulteta iz Podgorice za procjenu vrijednosti 837 kvadrata Bulevara.

U elaboratu na 24 strane od 10. avgusta ove godine, koji potpisuje dekan Svetislav G. Popović, eksperti sa Arhitekture ustanovili su – vrijednost naknade iskorišćenih kapaciteta katastarske parcele u vlasništvu Opštine.

Pošli su od pretpostavke da je ,,vrijednost naknade iskorišćenih kapaciteta katastarske parcele koja se nalazi u okviru urbanističke parcele, ekvivalentna njenoj tržišnoj vrijednosti, bez obzira na pravo vlasništva”. Tržišna vrijednost dijela Bulevara koji je Ralević zaokružio, koštaće investitora ravno 758.000 eura ili 905 eura za metar kvadratni.

Što u prevodu znači, SO Budva treba da proda Bulevar investitoru, odnosno da proda urbanističke parametre koji se na javnu saobraćajnicu odnose za navedni iznos koji bi bio isplaćen u 10 polugodišnjih rata i obezbijeđen hipotekom na izgrađenom objektu.

Odbornici treba, ne samo da legalizuju divlje podignutu zgradurinu, već i da kobajagi prodaju državnu imovinu, a da i dalje ostane opštinska…Sjednica je prekinuta pa ova igranka čeka novi skupštinski saziv.

Na ovakve kombinacije i manipulacije sa planovima, bespravnom gradnjom i zemljištem u vlasništvu Opštine navikli smo u proteklom periodu. Da li će se slična praksa nastaviti, znaće se ubrzo.

Arhitekta Ralević persona non grata?

Radovan Tomović, predsjednik OO URA u Budvi zatražiće na nekoj od narednih sjednica SO da se u sklopu poništenja planova za centar Budve i Petrovca donese zaključak o tome da se profesor Miodrag Ralević proglasi nepoželjnom osobom za dalje učešće u planiranju prostora na teritoriji opštine Budva. Uputiće i zahtjev Inženjerskoj komori da se beogradskom arhitekti oduzme licenca za rad u Crnoj Gori jer se prilikom izrade ključnih urbanističkih planova nije držao struke, etike i normi planiranja već se rukovodio interesima organizovane kriminalne grupe što je rezultiralo uništenjem poznate turističke rivijere.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo