Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CONDO HOTELIMA PRIVATIZUJU CRNOGORSKU OBALU: Nova Zavala na Kamenovu

Objavljeno prije

na

Građani Crne Gore polako, ali sigurno gube zakonom garantovano pravo pristupa morskoj obali i brojnim prirodnim plažama kojima obiluje Crnogorsko primorje. Nacionalni trend razvoja turizma skrenuo je sa strateških pravaca gradnje hotela visoke kategorije ka izgradnji „odmarališnih destinacija”, „mix use resorta”, condo hotela, kondominijuma, apartmanskih kompleksa. Ovi nazivi preovlađuju u ključnim planskim dokumentima poput Prostornog plana posebne namjene za morsko dobro, državnim studijama lokacija za pojedine sektore morske obale, prostornim i detaljnim urbanističkim planovima primorskih opština.

Između gradnje ekskluzivnih hotela i isplativije varijante sa condo hotelima, vilama i apartmanima, investitori se po pravilu odlučuju za ovo drugo. Na sačuvanim uvalama i čarobnim plažama grade se ogromna stambena naselja, cijeli gradovi i sela, stanovi i apartmani, lokali, luke i marine. Sve je namijenjeno tržištu na kome se na nekretninama u obalnom području ostvaruju ogromni profiti.

Gradnja komercijalnih kapaciteta na najvrednijim lokacijama omogućava privatnim kupcima tih nekretnina da se dokopaju najljepših dijelova obale koji bi trebalo da budu javni ili iskorišćeni za elitne hotele i razvoj turističke privrede.

Ovakav opasan i nakaradan trend trošenja očuvanih prirodnih resursa na stanogradnju i condo hotele, vodi ka privatizaciji crnogorske obale. To je u suprotnosti sa Zakonom o morskom dobru koji određuje da je morsko dobro u državnoj svojini i u javnoj upotrebi.

Propisano je takođe da su prirodne plaže pristupačne svakome i da se slobodno mogu koristiti za kupanje. U praksi to već ne izgleda tako, dok u skoroj budućnosti pripadnici srednje klase, odnosno običan svijet koji ne ljetuje u skupim hotelima, ne kupuje apartmane u condo hotelima ni stanove u vilama i zgradama pored mora, neće imati pristupa pješčanim uvalama.

Gotovo svaka veća investicija u turizmu počinje građevinskom dozvolom za gradnju veoma popularnih condo hotela sa pratećim vilama i depandansima. To su samo novi nazivi za stanove u nešto luksuznijem pakovanju.

Condo hotel podrazumijeva da jedan dio kapaciteta može biti prodat privatnim licima, uz poštovanje propisa o korišćenju. Naime, kupac može koristiti svoj stan ili apartman maksimalno 60 dana tokom godine, dok se očekuje da ostalim mjesecima bude iznajmljivan turistima.

U pojedinim turističkim zemljama ovakve objekte nazivaju kvazi stambenim zgradama. Formiraju se državne komisije koje kontrolišu primjenu posebnih zakonskih uslova njihovog poslovanja u pogledu dužine korišćenja stanova od strane vlasnika i zaštite pristupa javnim plažama.

Pravilnik o vrstama, minimalno-tehničkim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata Ministarstva uređenja prostora i turizma definiše condo hotel kao „vrstu hotela čije su smještajne jedinice u svojini više subjekata koje mogu biti predmet prodaje i pojedinačno se upisuju u zemljišne knjige, sa teretom da smještajnim jedinicama upravlja menadžment kompanija i da smještajne jedinice moraju biti u komercijalnoj funkciji kompanije najmanje 10 mjeseci u toku kalendarske godine.”

Koji je to organ, komisija ili inspekcija, koji će kontrolisati da li i koliko dugo u stanu boravi vlasnik ili gost?

Condo hotel našao je mjesto i na budvanskoj plaži Kamenovo koja je, uz plaže Jaz i Buljarica, u svim ekonomskim planovima Demokratske partije socijalista od početka devedesetih, isticana kao glavni adut države za privlačenje stranih investicija i razvoj visokog, elitnog turizma. Ta je ideja očigledno propala. Kamenovo postaje stambeno naselje, dok su projekti Jaz i Buljarica zaboravljeni. Nisu navedeni čak ni na popisu 30-ak planiranih turističkih kompleksa u planu posebne namjene.

Nedavno je na javnu raspravu izložen Nacrt državne studije lokacije – dio sektora 46 za Kamenovo, plan izgradnje uvale koja je spletom neobičnih tranzicionih okolnosti i predatorskog umijeća biznismena Duška Kneževića i partnera, dospjela u vlasništvo Atlas grupe.

Studiju je po narudžbi Vlade obradio Republički zavod za urbanizam i projektovanje iz Podgorice.

Radi se o skandaloznoj namjeri pretvaranja ove prirodne plaže i njenog zaleđa u novu Zavalu, betonirano naselje sa preko dvadeset hiljada kvadrata bruto izgrađene površine.

Ni na atraktivnom Kamenovu, nekadašnjem nudističkom raju francuskog Cluba Mediterane, nije planirano podizanje klasičnog hotela. Umjesto skupih hotelskih soba Atlas grupa nudi jeftiniju varijantu. Kompleks sa dva condo hotela i četrnaest vila, bolje reći stambenih zgrada smješten u prirodnom okruženju mora, pijeska i zelenog kopna Kamenova. Svuda su zgradurine od dva do sedam spratova.

Studija lokacije obuhvata površinu od oko osam hektara. Oko10.000 kvadrata zauzimaju nazovi-hoteli sa 17.256 m2 izgrađenog prostora, dok se 14 vila prostire na 8.187m2 sa oko 4.900 kvadrata stambenog prostora. Ovome treba dodati i niz drugih komercijalnih sadržaja, restorane, kafiće, razne poslovne, plažne i sportske objekte.

Stanovi u vilama na obalama Kamenova, načičkani između rta Đevištenje i rta Pržno prodavaće se po 5.500 do 7.000 eura po kvadratnom metru. Samo po osnovu prodaje vila investitor planira zaradu od 26.670.000 eura.

Atlas grupa neće plaćati komunalne takse Opštini Budva za opremanje građevinskog zemljišta za stambeno-turističko naselje, „jer se radi o turističkom kompleksu sa hotelskim kapacitetima,” navodi se u Studiji lokacije.

Kompaniju Atlas ogrijalo je sunce Kamenova. Zemlju procijenjenu na dvadesetak miliona eura nije preplatila. A neće, hvala Vladi i Opštini Budva, ni komunalije za sve svoje zgrade.

Knežević gradi na otetoj zemlji

Dok Atlas grupa planira gradnju, 25 mještana Pržna, Svetog Stefana i Kamenova vode maratonski sudski spor za povraćaj oko 15.000 m2 zemljišta eksproprisanih 1957. godine. Mještani osporavaju i vlasništvo Atlas grupe na dodatnih 18.000 m2 zemljišta u državnoj svojini. „Radi se o besprizornoj pljački našeg zemljišta za koje nikada nije plaćena naknada, napravljenoj 1990. godine, kada je opštinska komisija protivpravno knjižila kosovske firme na 33.200 m2.,” navodi Ilija Kažanegra iz Pržna. Na sporni zemljišni kompleks, bivše odmaralište radnika Elektroprivrede Kosova, kao većinski vlasnik vodi se firma Rekreaturs DOO Budva. Tu su i Kosovska banka u stečaju i firma Kožar SOUR Trgovina sa Kosova, po osnovu vlasništva na 651 kvadrat. Prištinsku firmu Rekreaturs u ratnim devedesetim u Budvu seli bivši upravnik odmarališta Veliša Milašević i registruje u Budvi. Atlas grupa kupuje većinski paket akcija Rekreatursa na crnogorskoj berzi za oko 60.000 njemačkih maraka, i uz pomoć crnogorskih sudova knjiži se kao vlasnik zemljišta u Kamenovu. Svoje pravo na zemljište u Kamenovu pred međunarodnim sudom u Strazburu potražuju i firme sa Kosova i iz Srbije, čiji su se radnici, u socijalizmu, odmarali u toj lijepoj uvali.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo