Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CONDO HOTELIMA PRIVATIZUJU CRNOGORSKU OBALU: Nova Zavala na Kamenovu

Objavljeno prije

na

Građani Crne Gore polako, ali sigurno gube zakonom garantovano pravo pristupa morskoj obali i brojnim prirodnim plažama kojima obiluje Crnogorsko primorje. Nacionalni trend razvoja turizma skrenuo je sa strateških pravaca gradnje hotela visoke kategorije ka izgradnji „odmarališnih destinacija”, „mix use resorta”, condo hotela, kondominijuma, apartmanskih kompleksa. Ovi nazivi preovlađuju u ključnim planskim dokumentima poput Prostornog plana posebne namjene za morsko dobro, državnim studijama lokacija za pojedine sektore morske obale, prostornim i detaljnim urbanističkim planovima primorskih opština.

Između gradnje ekskluzivnih hotela i isplativije varijante sa condo hotelima, vilama i apartmanima, investitori se po pravilu odlučuju za ovo drugo. Na sačuvanim uvalama i čarobnim plažama grade se ogromna stambena naselja, cijeli gradovi i sela, stanovi i apartmani, lokali, luke i marine. Sve je namijenjeno tržištu na kome se na nekretninama u obalnom području ostvaruju ogromni profiti.

Gradnja komercijalnih kapaciteta na najvrednijim lokacijama omogućava privatnim kupcima tih nekretnina da se dokopaju najljepših dijelova obale koji bi trebalo da budu javni ili iskorišćeni za elitne hotele i razvoj turističke privrede.

Ovakav opasan i nakaradan trend trošenja očuvanih prirodnih resursa na stanogradnju i condo hotele, vodi ka privatizaciji crnogorske obale. To je u suprotnosti sa Zakonom o morskom dobru koji određuje da je morsko dobro u državnoj svojini i u javnoj upotrebi.

Propisano je takođe da su prirodne plaže pristupačne svakome i da se slobodno mogu koristiti za kupanje. U praksi to već ne izgleda tako, dok u skoroj budućnosti pripadnici srednje klase, odnosno običan svijet koji ne ljetuje u skupim hotelima, ne kupuje apartmane u condo hotelima ni stanove u vilama i zgradama pored mora, neće imati pristupa pješčanim uvalama.

Gotovo svaka veća investicija u turizmu počinje građevinskom dozvolom za gradnju veoma popularnih condo hotela sa pratećim vilama i depandansima. To su samo novi nazivi za stanove u nešto luksuznijem pakovanju.

Condo hotel podrazumijeva da jedan dio kapaciteta može biti prodat privatnim licima, uz poštovanje propisa o korišćenju. Naime, kupac može koristiti svoj stan ili apartman maksimalno 60 dana tokom godine, dok se očekuje da ostalim mjesecima bude iznajmljivan turistima.

U pojedinim turističkim zemljama ovakve objekte nazivaju kvazi stambenim zgradama. Formiraju se državne komisije koje kontrolišu primjenu posebnih zakonskih uslova njihovog poslovanja u pogledu dužine korišćenja stanova od strane vlasnika i zaštite pristupa javnim plažama.

Pravilnik o vrstama, minimalno-tehničkim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata Ministarstva uređenja prostora i turizma definiše condo hotel kao „vrstu hotela čije su smještajne jedinice u svojini više subjekata koje mogu biti predmet prodaje i pojedinačno se upisuju u zemljišne knjige, sa teretom da smještajnim jedinicama upravlja menadžment kompanija i da smještajne jedinice moraju biti u komercijalnoj funkciji kompanije najmanje 10 mjeseci u toku kalendarske godine.”

Koji je to organ, komisija ili inspekcija, koji će kontrolisati da li i koliko dugo u stanu boravi vlasnik ili gost?

Condo hotel našao je mjesto i na budvanskoj plaži Kamenovo koja je, uz plaže Jaz i Buljarica, u svim ekonomskim planovima Demokratske partije socijalista od početka devedesetih, isticana kao glavni adut države za privlačenje stranih investicija i razvoj visokog, elitnog turizma. Ta je ideja očigledno propala. Kamenovo postaje stambeno naselje, dok su projekti Jaz i Buljarica zaboravljeni. Nisu navedeni čak ni na popisu 30-ak planiranih turističkih kompleksa u planu posebne namjene.

Nedavno je na javnu raspravu izložen Nacrt državne studije lokacije – dio sektora 46 za Kamenovo, plan izgradnje uvale koja je spletom neobičnih tranzicionih okolnosti i predatorskog umijeća biznismena Duška Kneževića i partnera, dospjela u vlasništvo Atlas grupe.

Studiju je po narudžbi Vlade obradio Republički zavod za urbanizam i projektovanje iz Podgorice.

Radi se o skandaloznoj namjeri pretvaranja ove prirodne plaže i njenog zaleđa u novu Zavalu, betonirano naselje sa preko dvadeset hiljada kvadrata bruto izgrađene površine.

Ni na atraktivnom Kamenovu, nekadašnjem nudističkom raju francuskog Cluba Mediterane, nije planirano podizanje klasičnog hotela. Umjesto skupih hotelskih soba Atlas grupa nudi jeftiniju varijantu. Kompleks sa dva condo hotela i četrnaest vila, bolje reći stambenih zgrada smješten u prirodnom okruženju mora, pijeska i zelenog kopna Kamenova. Svuda su zgradurine od dva do sedam spratova.

Studija lokacije obuhvata površinu od oko osam hektara. Oko10.000 kvadrata zauzimaju nazovi-hoteli sa 17.256 m2 izgrađenog prostora, dok se 14 vila prostire na 8.187m2 sa oko 4.900 kvadrata stambenog prostora. Ovome treba dodati i niz drugih komercijalnih sadržaja, restorane, kafiće, razne poslovne, plažne i sportske objekte.

Stanovi u vilama na obalama Kamenova, načičkani između rta Đevištenje i rta Pržno prodavaće se po 5.500 do 7.000 eura po kvadratnom metru. Samo po osnovu prodaje vila investitor planira zaradu od 26.670.000 eura.

Atlas grupa neće plaćati komunalne takse Opštini Budva za opremanje građevinskog zemljišta za stambeno-turističko naselje, „jer se radi o turističkom kompleksu sa hotelskim kapacitetima,” navodi se u Studiji lokacije.

Kompaniju Atlas ogrijalo je sunce Kamenova. Zemlju procijenjenu na dvadesetak miliona eura nije preplatila. A neće, hvala Vladi i Opštini Budva, ni komunalije za sve svoje zgrade.

Knežević gradi na otetoj zemlji

Dok Atlas grupa planira gradnju, 25 mještana Pržna, Svetog Stefana i Kamenova vode maratonski sudski spor za povraćaj oko 15.000 m2 zemljišta eksproprisanih 1957. godine. Mještani osporavaju i vlasništvo Atlas grupe na dodatnih 18.000 m2 zemljišta u državnoj svojini. „Radi se o besprizornoj pljački našeg zemljišta za koje nikada nije plaćena naknada, napravljenoj 1990. godine, kada je opštinska komisija protivpravno knjižila kosovske firme na 33.200 m2.,” navodi Ilija Kažanegra iz Pržna. Na sporni zemljišni kompleks, bivše odmaralište radnika Elektroprivrede Kosova, kao većinski vlasnik vodi se firma Rekreaturs DOO Budva. Tu su i Kosovska banka u stečaju i firma Kožar SOUR Trgovina sa Kosova, po osnovu vlasništva na 651 kvadrat. Prištinsku firmu Rekreaturs u ratnim devedesetim u Budvu seli bivši upravnik odmarališta Veliša Milašević i registruje u Budvi. Atlas grupa kupuje većinski paket akcija Rekreatursa na crnogorskoj berzi za oko 60.000 njemačkih maraka, i uz pomoć crnogorskih sudova knjiži se kao vlasnik zemljišta u Kamenovu. Svoje pravo na zemljište u Kamenovu pred međunarodnim sudom u Strazburu potražuju i firme sa Kosova i iz Srbije, čiji su se radnici, u socijalizmu, odmarali u toj lijepoj uvali.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

VLAST   I PRIVILEGIJE: Neće da fali 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Avgustovski pobjednici najavljivali su da će se prestati sa dotadašnjom  praksom bahaćenja i rasipanja  novca građana. Pet godina nakon tih obećanja, gorivo i službeni automobili nemilice se troše, a zarade i administracija rastu

 

 

Nakon avgusta 2020, da pokaže da će se prestati sa dotadašnjom  praksom rasipanja i bahaćenja novca građana, tadašnji premijer Zdravko Krivokapić došao je taksijem na posao. Avgustovski pobjednici najavljivali su novo, drugačije doba.  Pet godina nakon tih obećanja, gorivo i službeni automobili nemilice se troše. Uz dodatne privilegije.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) objavio je ove sedmice analizu aktivnosti i troškova dvojice potpredsjednika Vlade, koji su je pojačali nakon rekonstrukcije – Budimira Aleksića (Nova srpska demokratija) i Miluna Zogovića (Demokratska narodna partija).

Uz podsjećanje da imamo najglomazniju Vladu u Evropi sa 33 člana – 25 ministara, sedam potpredsjednika i jednog ministra bez portfelja. Uz to što potpredsjednici mogu imati više od 30 savjetnika, a na raspolaganju im je i cijeli, ne tako mali, administrativni kapacitet Vlade.

Iz CGO su ukazali da su, prema zvaničnim podacima sa sajta Vlade, aktivnosti ova dva nova potpredsjednika „ograničene i uglavnom protokolarne“. S druge strane to prati nesrazmjerno korišćenje službenih vozila iz Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore. I to ne ne baš skromnih – Mercedes E280 (PGCG-298 – Aleksić i PGCG-302 – Zogović).

Mercedesima su Aleksić i Zogović mjesečno prelazili i do 5000 km. Zvanični podaci nijesu precizni, pa je ostala nedoumica kako je Aleksić tokom januara ove godine uspio službenim autom da pređe ovoliku kilometražu, a zvanično je tokom tog mjeseca imao samo jedan sastanak u Podgorici – radnu posjetu Matici srpskoj, navodi se u analizu CGO. I Vlada i Matica su u centru grada.

Iz CGO su dalje naveli da dostupni putni nalozi ukazuju i na brojne nepravilnosti – neprecizno ili nepotpuno unijeti podaci, nečitko pisani nalozi s nedostajućim informacijama o kilometraži ili stanju brojila, a za pojedine postoji sumnja i da su naknadno prepravljani. Takođe, podaci ukazuju da su službena vozila koristili praznicima i u privatne svrhe.

Aprilska zarada Aleksića, prema javno dostupnim informacijama, iznosila je 2055.70 EUR, a Zogovića 1805.31 EUR, uz ostale beneficije.  Aleksić je inače drugi na spisku po visini primanja u Vladi. On je u martu primio platu od 2.055 eura, samo sedam eura manje od Potpredsjednika Vlade za međunarodne odnose i ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića. Premijer Milojko Spajić ima manju platu od njih i ona iznosi 2.035 eura

Aleksić, profesor književnosti i doktor nauka, postao je potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama. Ima iskustvo jer je obavljao funkciju pomoćnika ministra vjera u Vladi SR Jugoslavije. Profesor je Cetinjske bogoslovije i Megatrend univerziteta u Beogradu, kao i naučni saradnik Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore.

Milun Zogović, koji obavlja dužnost potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj, je diplomirani pravnik.

CGO je prethodno uradio i analizu aktivnosti i troškova Milutina Butorovića (PES), novog ministra bez portfelja, zaduženog  za odnose sa Skupštinom Crne Gore.

Samo to što imamo instituciju za odnose između dvije grane vlasti jeste inovacija, ali i pokazatelj partijskog jednoglasja u trošenju državnih resursa.

I Butorović preferira mercedes, pa je zadužio isti tip E 280 registarskih oznaka PGCG297 Generalnog sekretarijata Vlade, koji je nekoliko mjeseci i lično vozio (novembar i decembar 2024. i januar 2025. godine) prelazeći dnevno i do 288km na relaciji Podgorica-Nikšić-Podgorica. Ministar bez portfelja  je u martu primio platu od 1737.51 eura. uz zaradu od 1,737 eura i brojne prateće beneficije, od kojih je auto samo jedna.

CGO je objavio da uvidom u zvanične aktivnosti na sajtu Vlade, ministar bez portfelja ima ubjedljivo najmanje zabilježenih aktivnosti, a sve one, za ovih devet mjeseci njegovog mandata, staju na jednu stranu.

Iz ove organizacije navode da su još 2016. predložili vladi model kompaktne i funkcionalne Vlade sa jednim potpredsjednikom. Međutim, posljednjim dostupnim nacrtom Zakona o Vladi predviđena su maksimalno četiri potpredsjednika.

Buturović je, kako ističu, posebnu pažnju u javnosti izazvao službenim putem u Brisel radi sastanka sa ambasadorom Crne Gore u Misiji pri EU, Petrom Markovićem. Nije tu ništa neobično za ministra koji je zadužen za saradnju sa Skupštinom Crne Gore, da ambasador Marković nije svega nekoliko dana uoči odlaska Butorovića u Brisel boravio u Crnoj Gori, u okviru konsultacija na koje je premijer Spajić pozvao sve ambasadore.

Uvećao se i broj službenih automobila, za preko preko hiljadu, od vremena kritikovanog DPS-a. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, broj službenih vozila u državnom vlasništvu porastao je na 4.810, s projekcijom da će do kraja godine dostići 5.200.

Organizacija KOD upozorava da je državni vozni park preglomazan i poziva na hitno smanjenje broja službenih vozila i bolju kontrolu njihovog korišćenja.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) ističe da su česte zloupotrebe službenih vozila, uključujući korišćenje u privatne svrhe i van radnog vremena, te da je institucionalna reakcija na ove nepravilnosti često izostajala. Svojevremeno je promovisana aplikacije na koju su građani slali slike službeih automobila, za praznike i vikende, od primorja do Zlatibora i Beograda. Sada bi lakše bilo slati fotografije onih koji ih ne koriste.
Da se niko u Vladi ne sjeća obećanja od prije pet godina, svjedoči i ovogodišnji Budžet Crne Gore. Naime, u njemu je za stavku aviona za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade predviđeno čak 25 miliona eura. Avion za državni vrh kupiće se od kredita, a u Budžetu se navodi da će se kreditor utvrditi tokom ove godine.

Stručnjaci iz ove oblasti upozorili su da je avion koji se sada koristi kupljen 1999. i da može da se koristi još deceniju.

Istovremeno, troškovi za zarade samo rastu.  Građani su za samo za zarade javnih funkcionera u Generalnom sekretarijatu Vlade i kabinetu premijera za prošli mjesec, april, platili preko 69.800 eura. Po toj računici, godišnje se samo za plate tih nosilaca vlasti iz budžeta isplati preko 830.000 eura. Ne računajući i brojne druge privilegije koje uživaju na račun građana.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAŠIN: STARI EKOLOŠKI PROBLEMI I NOVI HOTELI: Luksuz na obali otpadnih voda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama, u najboljem slučaju – dvije. Traži se privremeno rješenje

 

 

Lagune, odnosno “jezera”, u koja se već decenijama, bez ikakve prerade, na samom rubu obale Tare, u naselju Breza, izlijevaju sve otpadne vode iz kanalizacionog sistema Kolašina, godinama predstavljaju veliki ekološki problem, a sada su i direktna smetnja za otvaranje jednog od hotela sa pet zvjezdica. Kompleks “Montis by Splendid” sagrađen je na parcelama u neposrednoj blizini polja na kojem se izlijeva fekalna kanalizacija, pa sada investitor traži izmještanje laguna. Kako su Monitoru nezvanično kazali u Opštini, izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) može trajati godinama,  u najboljem slučaju dvije godine, nakon što se izaberu izvođač i nadzor.

Investitor je, započinjući gradnju hotela, računao na brže obezbjeđivanje komunalne infrastrukture, pa su radovi započeti na poljani bez puta, vode, kanalizacije i na svega nekoliko desetina metara od polja na kojima završavaju otpadne vode. Sa prozora tog objekta trenutno se pruža pogled na Taru, ali i na nimalo privlačnu površinu pokrivenu muljem i trskom. Svuda u okolini objekta osjeća se izuzetno neprijatan miris.  Posao izgradnje PPOV i nove kanalizacione mreže, nakon mnogo komplikovanih procedura koje zahtijevaju projekti finansirani “evropskim” novcem, konačno je stigao do faze izbora izvođača radova i nadzora. Okončanje projekta riješiće brojne probleme i Kolašincima i investitorima, ali do tada treba tražiti privremena rješenje, objašnjavaju u kolašinskoj vlasti.

“Investitor je tražio izmještanje i remedijaciju jedne od laguna. Ponudio je i nekoliko rješenja, ali još ništa nije formalizovano niti su poznati detalji tog budućeg posla. Laguna bi se izmjestila na jednu od susjednih opštinskih parcela, što bi, navodno, omogućilo otvaranje hotela. Međutim, naglašavamo da je to privremeno rješenje i da će poslužiti samo do izgradnje PPOV-a”, kazali su Monitoru iz kolašinskog preduzeća Vodovod i kanalizacija.

Uvjeravaju da će eventualno izmještanje jednog od polja na kojem završava kanalizacija biti praćeno pažljivim procedurama i da neće dodatno ugroziti životnu sredinu. Iz Opštine podsjećaju na obaveze lokalne uprave prema investitoru i na činjenicu da je u okviru hotela koji se gradi u blizini laguna, a koji se nalazi na listi razvojnih projekata u oblasti turizma, planirana izgradnja 238 smještajnih jedinica (25 apartmana i 213 soba). Investicija je “teška” 21,07 miliona eura, a namjera investitora je da realizacijom tog projekta omogući zapošljavanje 230 radnika. Međutim, u kolašinskoj vlasti još ne mogu da kažu ko bi finansirao izmještanje lagune i sanaciju tog prostora.

Izgradnja hotela na lokacijama bez prethodno riješene osnovne infrastrukture, naročito kanalizacije, pokazala se u više slučajeva u Kolašinu kao velika glavobolja i za vlast i za investitore. “Montis by Splendid” nije izuzetak, pa, osim izmještanja laguna, taj hotel još čeka i adekvatan putni prilaz, kao i vodovodnu mrežu.

Mještani čije se kuće nalaze u okolini laguna, i koji godinama tvrde da im je zbog nesnosnog smrada i komaraca život ljeti nepodnošljiv, sada se boje načina na koji će izmještanje biti izvedeno. Tvrde da će spriječiti realizaciju ukoliko bi nova lokacija bila još bliže njihovim kućama. Objašnjavaju i da godinama pokušavaju da skrenu pažnju na ugroženost Tare zbog blizine “jezera sa fekalijama”.

“Veliki je rizik da izmještanje dovede do kontaminacije novih lokacija. Ukoliko se otpadne vode preusmjere na novu poziciju, stvara se nova ekološka crna tačka. To može dovesti do zagađenja površinskih i podzemnih voda, što direktno ugrožava okolnu poljoprivredu, vodosnabdijevanje i biodiverzitet. Ne znamo koja je lokacija predviđena, ali ne bi nas čudilo da se iskoristi parcela koja se graniči sa privatnim imanjima na kojima su kuće”, kažu mještani Breze.

Upozoravaju i da bi prilikom izmještanja, zemljani radovi i eventualna sanacija postojeće lagune mogli osloboditi nataložene toksične materije koje su se godinama akumulirale. Apeluju na lokalne i državne vlasti da se taj posao ne shvati kao “fizičko prebacivanje problema na drugu lokaciju”, već kao prilika da se “konačno riješi pitanje tretmana otpadnih voda u Kolašinu na sistemski, održiv i ekološki prihvatljiv način”.

Ukupna dužina postojeće kanalizacione mreže u Kolašinu iznosi oko tri i po kilometra. Trenutno je na mrežu priključeno 850 korisnika, što je oko 8,5 odsto ukupnog broja stanovnika. Procjenjuje se da je istovremeno u upotrebi oko 1.300 septičkih jama. Izgradnja fekalne kanalizacione mreže počela je 1995. godine, a završena je uglavnom do 2000.

“Najveći dio otpadnih voda, bez prethodnog tretmana, ispušta se u potoke i rijeke Taru i Plašnicu. Otpadne vode iz kanalizacionog sistema grada ispuštaju se direktno u lagune koje se nalaze na sjeveru grada, u oblasti Breze. Lagune ne funkcionišu ispravno jer nisu obložene, a zemlja je dovoljno propusna da otpadne vode iz lagune 1 poniru u zemlju. Izlaz iz lagune 1 do lagune 2 nalazi se na takvom nivou da otpadne vode nikada ne stižu do lagune 2. Laguna koja je trenutno u funkciji ima sloj mulja na dnu debljine 30 do 60 centimetara”, piše u dokumentaciji dostavljenoj uz zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat PPOV.

Mulj iz laguna prolazi kroz proces fermentacije, pri čemu stvara neprijatne mirise i tako ozbiljno narušava kvalitet životne sredine. Pored toga, postoji mogućnost kontaminacije rijeke Tare, koja je kao krajnji recipijent otpadnih voda udaljena svega oko 25 metara.

U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine analizirane su tri opcije, a kao najoptimalniji izabran je “konvencionalni proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja”. Do 2012. godine za izgradnju PPOV u Kolašinu izdvojeno je 1,2 miliona eura — gotovo milion eura je bio kredit od Evropske investicione banke, dok je iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Potom su zafalila sredstva za relizaciju, pa se PPOV i novi kilometri kanalizacione mreže još čakaju.

Prije deset godina pripremljena je Studija izvodljivosti, idejni projekat uređen je tokom 2017., a tri godine kasnije studija je inovirana. Kako je ranije saopšteno iz Vlade, Kolašinu će biti proslijeđen kredit od četiri miliona eura, a riječ je o sredstvima iz finansijskog ugovora za projekat “Vodosnabdijevanje i otpadne vode u Crnoj Gori”. Taj novac opredijeljen je za prvu fazu, dok je vrijednost ukupnog projekta procijenjena na oko 12 miliona eura, od čega je investicioni grant WBIF 8,3 miliona, a kredit EIB iznosi četiri miliona. Po okončanju svih faza realizacije, Kolašin bi trebalo da dobije 23 kilometra kanalizacione mreže i PPOV, čiji je kapacitet predviđen za 6.000 stanovnika.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo bure podiglo se nakon saznanja da je Ranko Krivokapić, još od kraja prošle godine, ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Dobar dio onoga što smo tim povodom čuli i vidjeli više šteti aktuelnoj većini nego nekadašnjem predsjedniku parlamenta   

 

 

Kako ono rekoše: meritornost a ne partijska pripadnost/poslušnost, kao kriterijum za angažovanje na poslovima od javnog interesa. Ali, oćeš vraže. 

Izgleda da je najveći dio vladajuće većine iz novina i sa portala saznao da je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović angažovao počasnog predsjednika SDP Ranka Krivokapića u svojstvu ministra-savjetnika. Taj ugovor je potpisan sredinom decembra prošle godine, pa i sama činjenica da su predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti za njega saznali nakon pet mjeseci podosta govori o odnosima unutar vladajuće koalicije. Ali, i o još ponečemu.

Premijer Milojko Spajić isprva je, uz to što je zatečen, bio izgleda i prilično ljut. Pa su iz njegovog kabineta, nezvanično, najavili da će ministar Ibrahimović biti pozvan na konsultacije. Odnosno, na raport.   

Da problem precizira potrudio se član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Tihomir Dragaš. Krivokapićevo imenovanje je “neprihvatljivo” ocijenio je i pozvao premijera, i partijskog lidera, da Ibrahimovića razriješi, a Bošnjačku stranku isključi iz vladajuće koalicije. “Ukoliko je za Ibrahimovića poželjan i koristan savjetnik koji je počasni predsjednik vanparlementarne opozicione partije, a čiji funkcioneri svakodnevno, neargumentovano, a vrlo često čak i primitivno osporavaju karakter aktuelne Vlade, onda je vjerovatno BS odlučila da pravi savez sa tom i drugim partijama iz opozicije”.

Ministar vanjskih poslova je, u međuvremenu, zainteresovane uputio na Zakon o vanjskim poslovima, član 72, u kome stoji da ministar može bez javnog oglašavanja donijeti rješenje o zasnivanju radnog odnosa “lica sa odgovarajućim iskustvom u naučno-istraživačkom radu, značajnim diplomatskim iskustvom, profesionalnim zvanjima i vještinom ili iskustvom u radu u međunarodnim i drugim organizacijama”.Uz opasku da je riječ o službeničkom mjestu koje se od sličnih u državnoj administraciji razlikuje samo po zvučnom nazivu.

Iskustva Ranku Krivokapiću, svakako, ne manjka. Za poslanika je biran deset puta. Bio je predsjednik crnogorskog parlamenta u četiri saziva (14 godina). Deset godina je bio šef crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini OEBS-a, a 2014. godine je izabran za njenog predsjednika. 

Funkcionerima PES-a i njihovim koalicionim partnerima  dodatno ne smeta priličan broj kadrova koji su u sistem ušli sa članskom kartom neke od partija prethodne (DPS) većine.

Pojasnio je , na svoj način, Nebojša Medojević: “Braći Srbima na vlasti je prihvatljiviji fra Ranko Krivokapić nego ja. Korupcija je jača od srpstva, jezika, državljanstva, vjere, nacije, tradicije….Zato je Ranjo ustaša prihvatljiv, a Medo nije…”, ispljunuo je preko X-a bivši lider DF. Njegovi nekadašnji saborci Andrija Mandić i Milan Knežević, u skladu sa proklamovanim evropejstvom, bili su mnogo uzdržaniji.  

Spajić je, početkom nedjelje, riješio da spusti loptu. “Nisam još uspio da razgovaram sa gospodinom Ervinom Irahimovićem, ni sa jednim drugim ministrom, po pitanju kriterijuma koje svako ministarstvo treba da ima kada zapošljava kadrove koji su mu potrebni. Koliko znam, to zaposlenje je bilo po zakonu”, kazao je.  Što se tiče ovog “koliko znam” mogao je da se konsultuje sa nekim od članova svog Kabineta. Imao je sa kim. Uz šefa Kabineta i njegovu zamjenicu, tim najbližih saradnika predsjednika Vlade broji još osam savjetnika.

“Nije jasno zašto se to desilo ali, svaki ministar treba da odgovara za rad svojih ministarstva”, zaključio je Spajić uz konstataciju kako on “apsolutno” ne bi imenovao Krivokapića za svog savjetnika. Može biti i da bivši predsjednik parlamenta to ne bi prihvatio. 

Premijer do sada nije imao sličnih primjedbi na imenovanje savjetnika članova njegove vlade. Ni ostatak vlasti nije problematizovao savjetnike u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, iako ima zanimljivih  kadrovskih rješenja. 

U kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića ima interesantnih kadrova, od  doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, koja je nakon razrješenja udomljena u parlamentu, do Želidraga Nikčevića, književnog kritičara, portparola Narodne stranke Novaka Kilibarde, poslanika Srpske narodne stranke Božidara Bojovića i Mandića, predsjednika žirija koji je 1993. godine književnu nagradu Risto Ratković dodijelio  Radovanu Karadžiću za djelo simboličnog naslova  Siđimo u gradove da bijemo gadove. 

Opet, ne posmatraju svi stvari iz iste perspektive. Tako anonimnim autorima sa šovinističkog portala in4s u Mandićevom kabinetu nije zasmetao čovjek koji je nagradio ratnog zločinca a suprugu angažovao za savjetnicu (o državnom trošku) već, kako su istakli u naslovu,  novinarka Šukovićeve Antene M: “Gordana Đuračić se profilisala u javnosti kao jedna od novinara koja je oblikovala medijski prostor za vreme vladavine Demokratske partije socijalista”. 

Za čudo, Tihomir Dragaš nije nakon te medijske objave zatražio od predsjednika PES-a da raskine koaliciju sa NSD i razriješi Mandića titule predsjednika Skupštine. Ili Spajić, po pitanju imenovanja Đuračić, nije bio apsolutno nesaglasan, kao u slučaju Ranka Krivokapića.

Nijesu svi savjetnici za naslovne strane. Većina njih su , zapravo,javnosti prilično nepoznate osobe mlađe životne dobi i bez impresivnih profesionalnih referenci. Pa bi se, makar za pojedine, moglo zaključiti da su ih aktuelni poslodavci prepoznali najprije po unutarpartijskim zaslugama ili kao djecu prijatelja i(li) viđenijih funkcionera stranke. 

Ove sedmice je iz Budve stigla i  vijest da je predsjednik te opštine Nikola Jovanović za svog savjetnika za investicije imenovaoMladena Bojanića. Eto nove drame na pomolu.

Zaludu činjenica da u kasi opštine Budva često ima više novca nego što među lokalnim funkcionerima ima znanja da ga pametno upotrijebe, o čemu svjedoče  afere poput one oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode. Neće pomoći ni to što je Bojanić bio predsjednički kandidat ispred značajnog dijela partija sadašnje većine, ali ni to što su ga iste birale, u vladi Zdravka Krivokapića, za ministra kapitalnih investicije. Iz čega bi se moglo zaključiti da je kao nacrtan za posao koji mu je upravo povjeren.

Ovdje se potvrde o meritornosti traže na nekom drugom mjestu. U partijskim arhivama, na primjer. A tamo su se već prisjetili da je Mladen Bojanić u parlament ušao kao poslanik suverenistički nastrojene Pozitivne Crne Gore, dok je Jovanović, praveći neformalnu koaliciju sa DPS, kumovao tome da se stranke vladajuće većine sa državnog nivoa u Budvi presele u opoziciju. 

Može se tu uvezati i Jakov Milatović, i eto novih povoda za tugovanke na temu šta nam rade oni od prije avgusta 2020. Ili za novu listu zahtjeva za raspoređivanje po dubini. Ako mogu bivši ministar, poslanik ili predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a biti savjetnici u Vladi, vala može i onaj mali od pašenoga naći neko mjesto, barem u opštini. Makar je naš, pa će naučiti.

Ima u ovoj priči još nešto. Ranko Krivokapić i tadašnji SDP su u opoziciju otišli dobrovoljno, spočitavajući DPS-u manje-više sve ono što im je spočitavala i tadašnja opozicija. A što se, gotovo u potpunosti, može prigovoriti i današnjim vlastima. Previše liče jedni na druge da bi ih neko na to dodatno podsjećao. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo