Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ ČEDOMIRA GLODIĆA: Zdravstvo za odabrane

Objavljeno prije

na

Penzioner iz Podgorice Čedomir Glodić, u ranim jutarnjim satima 21. maja 2010. godine, tokom privatne posjete Sarajevu, na ulici, doživio je infarkt. Poslije prijema u Hitnoj pomoći urgentno je prebačen u Klinički centar Univerziteta Sarajevo. Odmah je podvrgnut intervenciji, ugrađen mu je stent. Nakon pet dana doživio je kliničku smrt: pukom srećom, nakon reanimacije, preživio je. U Kliničkom centru ostao je do 4. juna. Od tada, evo – skoro četiri godine, Fond za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo zdravlja igraju ping-pong sa njegovim zahtjevom za refundiranje troškova liječenja u BiH.

Čak i za crnogorske institucionalne (ne)prilike, to je za ,,vjerovali ili ne”. Precizno: od 07. juna 2010. godine, kada je Glodić predao prvi zahtjev za refundaciju, pa do danas, nanizalo se 13 rješenja Fonda kojim se odbijaju zahtjevi za refundaciju troškova liječenja, kao i troškova transporta pacijenta na relaciji Sarajevo-Podgorica u iznosu od 8.743 eura. Dvanaest od 13 navedenih rješenja Fonda (na 13. se čeka izjašnjenje Ministarstva) Ministarstvo je poništilo i predmet vratilo na ponovni postupak. Ukupno: 25 rješenja! Predmet je dva puta stigao i do Upravnog suda.

Najsvježiji primjer. Rješenjem Ministarstva zdravlja od 06. 11. 2013. godine, poništeno je rješenje (jedanaesto po redu!) Fonda za zdravstveno osiguranje od 01. 08. 2013. godine, kojim je odbijen zahtjev Glodića za refundaciju troškova.

Obrazloženje Ministarstva: nalaz i mišljenje Fonda, na osnovu kojeg je donio odluku, nije mogao poslužiti kao valjani osnov za donošenje odluke.

Stoga je neophodno da se Prvostepena ljekarska komisija Fonda ponovo izjasni o osnovanosti zahtjeva žalioca da mu se prizna pravo na naknadu troškova, nakon čega će se u ponovnom postupku, uz uvažavanje primjedbi istaknutih u ovom rješenju, donijeti novo, na zakonu zasnovano rješenje.

Vraćeno je na ponovno odlučivanje. Ponovo je odlučeno: Fond, 22. 11. 2013. godine (broj: 8273/12) postupa po pomenutom rješenju Ministarstva zdravlja i opet, pozivajući se na Zakon o zdravstvenom osiguranju, pravilnike i Statut Fonda, odbija Glodićev zahtjev. Dvanaesti put.

Onda, u rješenju od 24. 01. 2014. godine (broj: 060-22/2014), Ministarstvo donosi rješenje kojim poništava narečenu odluku Fonda i predmet „vraća tom organu na ponovni postupak”. Takođe: dvanaesti put.

Pišu, između ostaloga: neophodno je da se Prvostepena ljekarska komisija ponovo izjasni o osnovanosti zahtjeva žalioca da mu se prizna pravo na refundaciju sredstava, budući da u nalazu i mišljenju nije navedeno da li je imenovani liječen kao hitan slučaj ili ne, kako je to i bilo naloženo ranijim rješenjem ministarstva, kao i što ista Komisija nije na jasan način objasnila zašto odbija zahtjev žalioca…

Fond je dobio najnovije rješenje Ministarstva, primio k znanju sve navedeno, pa, prije nekoliko dana, postupajući po rješenju Ministarstva, ponovo odbio zahtjev Čedomira Glodića. Trinaesti put! Sada se čeka odluka Ministarstva. Trinaesta.

Kada se pogleda u dokumenta, u koja je Monitor imao uvid, znakovito je: uvijek skoro ista priča, sa potpisom istih ljudi – odbijajuća rješenja Fonda, njih 13, potpisuje načelnica područne jedinice Podgorica Vjera Medojević (prvi čovjek Fonda je Kenan Hrapović), dok ih poništava Ministarstvo, sa potpisima Gordane Nikolić i, naravno, ministra Miodraga Radunovića. Ukrug: Medojević – Nikolić i Radunović, 25 puta.

Čedomir Glodić, za Monitor hipotetički pita – možda su Fond, Ministarstvo i Upravni sud u pravu, ali zašto se stalno pravno pobijaju? Nastavlja: ,,Zašto je potrebno ovaj slučaj odugovlačiti skoro četiri godine? Odgovor vidim samo u tome da slučaj treba odugovlačiti do moje smrti. Vjerujte, čini mi se da bi mi lakše bilo kada bi neko ko smatra da je nadležan, donio odluku, bez prava žalbe, da nemam pravo na nadoknadu koju tražim.”

Ipak, dodaje Glodić, duboko je ubijeđen da ima pravo na ono što traži: moralno i pravno. ,,Moralno: sva zdravstvena načela, a iz njih proizašle zakonske norme podređene su pacijentu. Pravno je uočljivo: strana koja osporava moj zahtjev stalno se poziva na one zakonske norme koje njoj odgovaraju, primjenjujući pravilo: ako nešto nijesi uzeo (oteo) odmah i ne sleduje te.”

No, navedene institucije ne igraju ping-pong sa svakim. Recimo ne sa predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom. Naprotiv: kada je ona u pitanju, i zakoni se krše. Pisali smo o tome prošlog septembra (Medenica ispravila leđa preko naše grbače; broj 1196): Medenica se prije nešto više od godinu podvrgla hirurškoj intervenciji zbog diskus hernije, u Švajcarskoj, o trošku crnogorskih građana, iako na to nije imala pravo, jer nije ispoštovala predviđene procedure! To joj je omogućilo Ministarstvo Miodraga Radunovića.

Zabilježili smo tada, bez demantija: Medeničina operacija u Švajcarskoj poreske obveznike koštala je, prema podacima do kojih je došao Monitor, oko 28.000 eura, dok se ta vrsta, najčešće rutinske intervencije, uspješno obavlja u Crnoj Gori, ali i Srbiji, po desetostruko nižoj cijeni!

Procedura za liječenje u inostranstvu je standardna: konzilijum ljekara daje predlog za liječenje u inostranstvu, zatim komisija Fonda zdravstva razmatra predlog, pa, potom, donosi rješenje kojim se odobrava ili ne odobrava liječenje u inostranstvu, što podrazumijeva i pokrivanje troškova liječenja.

Predsjednica Vrhovnog suda, pisali smo, zaobišla je svu navedenu proceduru i, po sopstvenoj inicijativi, obavila operaciju u Švajcarskoj, da bi se tek nakon završene hirurške intervencije obratila Fondu zdravstva za nadoknadu troškova liječenja.

Rješavajući po zahtjevu, Fond je, kao prvostepeni organ, donio rješenje kojim je odbio njen zahtjev. No, iako je drastično prekršila proceduru, nezadovoljna odlukom Fonda, Medenica se obratila Komisiji Ministarstva zdravlja kao drugostepenom organu. Ministarstvo poništava odluku Fonda i donosi rješenje kojim mu nalaže da predsjednici Vrhovnog suda isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj. Fond postupa po naređenju, i isplaćuje novac.

Bilans: Medenica se – nezakonito, o trošku građana i po desetostruko većoj cijeni – zbog diskus hernije operiše u Švajcarskoj, dok sa penzionerom Čedomirom Glodićem, koji je bio klinički mrtav, institucije – Fond i Ministarstvo – četiri godine igraju ping-pong.

Crnogorska pravda i crnogorsko zdravstvo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo