Povežite se sa nama

MONITORING

CRNA GORA – CRNA HRONIKA: Koloplet smrti

Objavljeno prije

na

Planirali smo i(li) priželjkivali da odlazeću godinu obilježe prvi slobodni izbori, mjerljivi ekonomski benefiti gradnje autoputa, medalje naših sportista na OI u Riju, uspjesi pravosuđa u borbi protiv ,,krupnih riba” … Pusti snovi.

A stvarnost: na drumovima je za 11 mjeseci ove godine poginulo 55 osoba (broj žrtava je, u međuvremenu, porastao); za nepunih 12 mjeseci policija je zaplijenila skoro tri tone narkotika (više od četiri kilograma na 1000 stanovnika); oduzeto je 783 komada oružja (više od jednog komada na 1000 stanovnika), od čega je 311 komada bilo u ilegalnom posjedu; 70 komada oružja oduzeto je od 50 tzv. bezbjednosno interesantnih osoba. Rasvijetljeno je 16 ovogodišnjih i jedno ubistvo počinjeno 2008. godine (Sretko Kalinić priznao ,,slučajno” ubistvo Gorana Pejovića počinjeno u Budvi).

Većinu ovih podataka saznali smo iz saopštenja sa ovonedjeljnog proširenog Kolegijuma Uprave policije kojim su rukovodili ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić i direktor UP Slavko Stojanović.

Statistika, međutim, zna da bude varljiva rabota. Posebno kod nas. Na to nam ukazuje i podatak iz saopštenja, da su ove godine počinjena 23 ubistva od kojih je sedam nerasvijetljeno. Pregled crne hronike ovdašnjih medija, i to ne pretjerano pedantan, daje bitno drugačiji rezultat. Ne podudaraju se ni broj ubijenih, ni identifikovanih počinilaca, niti broj privedenih.

Odlazeća 2016. počela je – ubistvom. Milo Delević (34) preminuo je od povreda zadobijenih ubodom noža, nakon tuče koja se u noći 1. januara dogodila u beranskom kafiću Evropa. Za ubistvo je osumnjičen Marko Đorđević (32) iz Beograda. Nema podataka da su se Delević i Đorđević od ranije poznavali. Prije sukoba su, kažu svjedoci, sjedjeli za različitim stolovima u lokalu.

Bila je to loša najava još gore godine.

Sljedeće ubistvo desilo se nakon tačno 50 dana. U Đenovićima kod Tivta, 21. februara, ubijen je Radovan Matović Rakele (40). Usmrćen je sa dva hica u glavu, dok je sjedio za volanom parkiranog audija, u blizini vile Mega. U pitanju je, prema policijskim izvorima ovdašnjih medija, nastavak obračuna kriminalnih klanova iz Kotora, započet krajem 2014. godine, kada je iz skrovišta u Valensiji nestao tovar kokaina vrijedan 25 – 30 miliona eura. Matović je bio, kako se kaže, stari znanac crnogorske policije. Svojevremeno je optužen i za pokušaj ubistva policajca Radomana Lutovca, ali je u sudskom postupku oslobođen. Njegovo ubistvo nije rasvijetljeno.

A rat škaljarskog i kavačkog klana nastavljen je već 9. aprila kada je u Kotoru ubijen Podgoričanin Srđan Vlahović (28), u automobilu iz koga je prodavao cigarete. Ubice su s motora u pokretu u njega sasule rafal iz automatskog oružja. Nije imao dosije u policiji ali je, navodno, bio u prijateljskim odnosima sa kavačanima. Istraga njegovog ubistva još je bez rezultata.

Između ova dva profesionalno izvedena ubistva, policija u Rožajama podnijela je krivičnu prijavu protiv S.B. zbog sumnje da je, nakon porođaja u kući, ubila svoju bebu. Mojkovčanin Milan Pejović (29) ubijen je nožem, nakon svađe i tuče u lokalu Škorpion. Zbog sumnje da je počinio ubistvo uhapšen je njegov sugrađanin Rajko Adžić (44).

Šef sprovodničke službe ZIKS-a Miloje Peković ranjen je u svom automobilu dok je vozio kroz podgoričko neselje Zagorič. Koji dan kasnije, na drugom kraju grada – nedaleko od svoje kancelarije u naselju Siti kvart pretučen je Lazar Aković. „Vjerujem u to da je ovaj napad naručen, organizovan apsolutno s jednim ciljem, a to je da se izvrši moje ubistvo”, naveo je on, uz sumnju da je napad povezan sa jednim od tri predmeta na kojima je radio kao sudija, odnosno, advokat. Sredinom aprila u Podgorici je zapaljen službeni automobil UP koji je koristio šef Odsjeka za borbu protiv droge Dejan Knežević.

Niz smrti vodi nas, u drugoj polovini aprila, u Pljevlja. Specijalci MUP CG su, nakon višesatne opsade, likvidirali Gorana Dragićevića (47), osumnjičenog da je dva dana ranije ubio bivši suprugu Slobodanku (39) i njenog muža Radoša Terzića (56). Komisija za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude MUP-a ocijenila je da su pripadnici SAJ postupali u skladu sa zakonskim ovlašćenjima.

Crnogorsko proljeće obilježila su ubistva zbog neraščišćenih računa i komšijske netrpeljovsti: u Radanovićima je ubijen Vuk Begović (28); u Podgorici Zoran Boljević (34); policajac iz Berana Radenko Bulić (45) izvršio je samoubistvo nakon što je ubio komšije Zdravka Ćulafića (68) i Dragutina Spalevića (62). Koristoljublje je motivisalo četvoricu mladića starih od 18 do 24 godine da, udarcima kamenom u glavu, ubiju Ajšu Berišu (78) izbjeglicu sa Kosova, kako bi joj oteli 10 eura. Fahrudina Orahovca (48) ubio je rođak Fikret udarcima pesnicom u glavu, da bi ga potom bacio u vatru koja je gorela kraj lokalnog puta Mataguži –Skadarsko jezero. Raka Đurovića (31) ubio je otac, u alkoholisanom stanju, puščanim hicem u leđa. Liječeni psihički bolesnik V.B. (42) ubio je cimera Vuka Jaćimovića (75) u bjelopoljskom Domu za stara lica.

Izvršioce ovih ubistava policija je identifikovala i uhapsila. Baš kao i izvršioce dva ubistva koja su se početkom oktobra dogodila na ulicama Nikšića. Dragoljuba Mijuškovića (56) ubili su, hicima u leđa, sugrađani Peko Đikanović (43) i Dragan Kontić (33) na Trgu slobode, 1. oktobra. Potom su se predali policiji. U zatvoru je i Nikšićanin Predrag Kršikapa (52), koji je, deset dana kasnije, takođe na ulici u centru grada, hicima iz pištolja usmrtio suprugu Biljanu Kršikapu (46). Ona je muža, prethodno, više puta prijavljivala zbog porodičnog nasilja.

Niz profesionalno izvedenih i, po pravilu, neriješenih ubistava nastavljen je početkom avgusta u Baru.

Ubijeni Božidar Tomašević (35) došao je sa porodicom u Bar, u posjetu roditeljima, iz Novog Sada gdje je živio poslednjih 12 godina. Usmrćen je rafalima iz zasjede, na parkingu ispred ulaza u roditeljski stan, 100 metara od zgrade barske policije. Nije bio osuđivan pred crnogorskim sudovima. U jesen 2008. uhapšen je kao član grupe koja je pripremala ubistvo Veselina Bujića, vođe jedne od tada najjačih kriminalnih grupa iz Bara. Zbog nedostatka dokaza svi su oslobođeni optužbi. Spekulise se da je ubijen po nalogu neke od kriminalnih grupa iz Srbije.

Uslijedio je „krvavi septembar”. Počelo je u Kotoru.

U eksploziji mine rasprskavajućeg usmjerenog dejstva (MRUD) stradali su Kotorani Goran Biskupović (28) i Miloš Bošnjak (25). ,,Oni su se kretali pješice kada je eksplozivna naprava oko 16 sati i 30 minuta aktivirana”, saopšteno je iz policije. Samo čudom nije bilo još žrtava. Biskupovića je policija smatrala za osobu blisku jednom od zaraćenih kotorskih klanova (škaljarskom), mada nikada nije osuđen za neko krivično djelo. Bošnjaka, kažu, sa kotorskim kriminalcima nije povezivao posao već prijateljstvo. Ne zna se da li je i on jedna od „slučajnih” žrtava zaraćenih narko klanova koje su padale prije (budvanski biznismen i nekadašnji poslanik LSCG Saša Marković) ali i nakon dvostrukog ubistva u Kotoru (nedavno ubijeni doktor Dragan Neno Zečević).

Potom je u Zavodu za izdržavanje kaznenih sankcija u Spužu, tokom šetnje u poluotvorenom odjeljenju, hicem iz snajperske puške ubijen zatvorenik Dalibor Đurić (34) jedan od viđenijih članova škaljarskog klana. Policija je znala da je Đuriću ugrožena bezbjednost pa je na suđenja u Podgoricu dovođen uz izuzetno obezbjeđenje. To, ipak, nije spriječilo njegove ubice. Neposredno nakon egzekucije u spuškom zatvoru, uhapšena su dvojica mogućih pomagača još uvijek neindetifikovanog strijelca.

Između tri ubistva vezana za obračun kotorskih klanova, u Baru su ubijeni Željko Vukoslavčević (40) i Slavko Peković (58). Obojica na kućnom pragu, iz zasjede.

Vukoslavčević je, prema policijskim izvorima, bio dio klana pokojnog Armina Muše Osmanagića (ubijen hicem iz snajpera u septembru 2014.) Iz zatvora je posljednji put izašao nedugo prije ubistva.

Policija nema podataka da se ubijeni Peković bavio bilo kakvim ilegalnim aktivnostima. Bio je strastveni zaljubljenik u motore i menadžer lokalne kladionice. Ubijen je sa šest hitaca u leđa. Istraga traje.

Nezapamćen niz zločina natjerao je, konačno, direktora UP Slavka Stojanovića da se oglasi. Uz propagandno političku poruku da „bezbjednost Crne Gore nije ugrožena”, Stojanović je najavio da je „kako bi rasvijetlili četiri ubistva koja su se dogodila u Baru, Kotoru i Podgorici, intenzivirana regionalna saradnja kriminalističkih policija i da postoje i određeni pomaci o kojima se, u interesu istrage, u ovom momentu ne može govoriti”. Taj momenat, izgleda, još traje.

Ali računica direktora UP možda otkriva dio matematičke tajne po kojoj policija u ovoj godini broji 23 ubistva a mi – 30 ubijenih. Policija, kažu, nije razriješila sedam ubistava. U ovom tekstu je pomenuto devet zločina sa 11 ubijenih gdje, do danas, policija (makar javno) nije identifikovala ubice. Da ne pominjemo njihovo hapšenje. Ili osuđujuću presudu.

Na Cetinju je, 10. oktobra, iz zasjede, ubijen Radomir Đuričković (41), blizak rođak Gorana Đuričkovića ubijenog u oktobru prošle godine, snajperskim hicem sa zidina budvanskog Starog grada. Policija je kao njegove ubice identifikovala Vukana Vujačića (21), Igora Mašanovića (20) i Maria Miloševića (35). Svi su u bjekstvu.

Nestali španski kokain je, priča se, bio razlog ubistva i Đorđa Borete (32), Budvanina ubijenog 7. decembra u lokalu Trofej u Bečićima. Maskirani napadači na motoru, rafalnom paljbom, usmrtili su i doktora Nena Zečevića (69), koji je sjedio za susjednim stolom. Policija je privela dvojicu mogućih pomagača ovog ubistva.

Tu su još dva ubistva počinjena u Baru. Posljednjeg dana oktobra na parkingu u blizinu Sportskog centra Topolica ubijen je Ivan Laban (29) iz Plava. Ubice na motociklu pucale su u njega dok je pokušavao da upali automobil, po završetku košarkaške utakmice Mornar –Crvena Zvezda. Djevojka na suvozačevom sjedištu nije povrijeđena. Labana je pratio glas da je bio član Pink Pantera.

Dan po Labanovom ubistvu u Baru je, nakon svađe i tuče, Baranin Milutin Pupović (36) automobilom, sumnja se namjerno, udario Milana Škerovića (28) koji je, nekoliko dana kasnije, podlegao povredama u KBC –u.

Trideset žrtava za nepunih godinu dana. Stvar sudbine i(li) država koja nije sposobna da garantuje elementarnu bezbjednost svojim stanovnicima?

Navijači i posmatrači

Prema interpretaciji dobro upućenih, na Balkanu se vodi rat između ostataka narko mreža uhapšenih bosova Darka Šarića i Luke Bojovića. Kavači, navodno, predvode grupe koje su nekada bile pod kontrolom Šarića i Dragana Frica Dudića (ubijen u Kotoru 2010.), dok su škaljarci sa saradnicima iz Budve i Bara bliski Bojoviću, novom predvodniku Zemunskog klana, odnosno onog njegovog dijela koji je preživio Sablju (višemjesečna operacija srpske policije nakon ubistva Zorana Đinđića). I jedni i drugi računaju na pomoć ,,prijateljski” nastrojenih predstavnika zakona. I izgleda je i imaju. U Kotoru je 12. septembra uhapšen pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić, pod optužbom da je članovima kavačkog klana odavao povjerljive službene informacije. Nakon priznanja, Samardžić je pušten na slobodu!? Tri mjeseca kasnije, (8. decembra) uhapšen je policajac M.B. iz Tivta. Osumnjičen je da je pomogao Jovanu Jovanoviću, pripadniku škaljarskog klana, da pobjegne iz policijske stanice u Kotoru. Zbog ovog bjekstva smijenjen je i komandir stanice policije. Sumnja se da su i prošlogodišnji bjegunci iz bjelopoljskog zatvora Jovica Zindović i Ivan Vujović (prvi je ljetos uhapšen u Beogradu, drugi u Njemačkoj) imali ozbiljnu pomoć „iznutra”. A tu nije kraj. Specijalno tužilaštvo sumnjiči visokorangirane policijske službenike Dalibora Medojevića i Nikolu Terzića da su odgovorni za nestanak dijela dokumenata pronađenih prilikom pretresa stanova Veselina Mujovića, Podgoričanina opuženog da je, obećavajući mu olakšice u krivičnom postupku, od Svetozara Marovića izmamio 800 hiljada eura. O sprezi dijela policijskih funkcionera sa vrhom konkurentskog, kavačkog klana u više navrata je govorio Jovan Vukotić, jedan od – kako upućeni tvrde – vođa škaljarskog klana. O, najblaže rečeno, nelagodi koju je proizvelo Vukotićevo obraćanje javnosti svjedoče i višednevni napadi medija pod kontrolom DPS-a i vrha UP na Vijesti. Proizilazi da korumpirani policajci nijesu ni približno opasni po državu i društvo koliko mediji spremni da izvještavaju o javnim i tajnim – sumnjama.

Sreća i blinde čuvaju glavu

Kotoranin Slobodan Kašćelan, navodni vođa kavačkog klana, i njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković iz Herceg Novog preživjeli su ljetos atentat u Novom Sadu. Nepoznate osobe sa motora pucale su na njihov automobil, ali su oni samo ranjeni. Navodno su i njihovi kotorski konkurenti – Igor Vukotić i njegov tjelohranitelj Marko Martinović nedavno izbjegli sličnu nevolju. Eksplozivna naprava, podmetnuta pod iznajmljeni automobil kojim je upravljao Martinović, aktivirana je dok se vozilo kretalo podgoričkim ulicama. Martinović je prošao sa lakšim opekotinama a, srećom, drugih žrtava među brojnim prolaznicima nije bilo. I Alen Kožar, jedan od barskih momaka sa vrha popisa bezbjednosno interesantnih lica, nedavno je preživio eksploziju podmetnutu pod blindirani mercedes koji je vozio. Rekorder je, ipak, Miloš Radulović Kotoranin koji je proljetos, za nepunih mjesec dana preživio tri atentata. Nešto sreća i brzina, nešto blindirano vozilo i preteče kišu metaka koja se sručila na njega nakon izlaska iz zatvora. Potom je Radulović otputovao za Rusiju, na liječenje povrijeđenog oka ali i da se skloni od strijelaca konkurentske ekipe. Konačno, pred odlazak novogodišnjeg broja Monitora u štampariju, iz Budve stiže vijest da je i Budimir Šaranović, biznismen optužen da je naručio ubistvo Nikole Bojovića (brat Luke Bojovića), policiji prijavio da je na njega pokušan atentat. Ubica se, navodno, predomislio u zadnji čas i Šaranoviću „poklonio” pištolj kojim je trebalo da ga ubije…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo