Povežite se sa nama

MONITORING

CRNA GORA – CRNA HRONIKA: Koloplet smrti

Objavljeno prije

na

Planirali smo i(li) priželjkivali da odlazeću godinu obilježe prvi slobodni izbori, mjerljivi ekonomski benefiti gradnje autoputa, medalje naših sportista na OI u Riju, uspjesi pravosuđa u borbi protiv ,,krupnih riba” … Pusti snovi.

A stvarnost: na drumovima je za 11 mjeseci ove godine poginulo 55 osoba (broj žrtava je, u međuvremenu, porastao); za nepunih 12 mjeseci policija je zaplijenila skoro tri tone narkotika (više od četiri kilograma na 1000 stanovnika); oduzeto je 783 komada oružja (više od jednog komada na 1000 stanovnika), od čega je 311 komada bilo u ilegalnom posjedu; 70 komada oružja oduzeto je od 50 tzv. bezbjednosno interesantnih osoba. Rasvijetljeno je 16 ovogodišnjih i jedno ubistvo počinjeno 2008. godine (Sretko Kalinić priznao ,,slučajno” ubistvo Gorana Pejovića počinjeno u Budvi).

Većinu ovih podataka saznali smo iz saopštenja sa ovonedjeljnog proširenog Kolegijuma Uprave policije kojim su rukovodili ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić i direktor UP Slavko Stojanović.

Statistika, međutim, zna da bude varljiva rabota. Posebno kod nas. Na to nam ukazuje i podatak iz saopštenja, da su ove godine počinjena 23 ubistva od kojih je sedam nerasvijetljeno. Pregled crne hronike ovdašnjih medija, i to ne pretjerano pedantan, daje bitno drugačiji rezultat. Ne podudaraju se ni broj ubijenih, ni identifikovanih počinilaca, niti broj privedenih.

Odlazeća 2016. počela je – ubistvom. Milo Delević (34) preminuo je od povreda zadobijenih ubodom noža, nakon tuče koja se u noći 1. januara dogodila u beranskom kafiću Evropa. Za ubistvo je osumnjičen Marko Đorđević (32) iz Beograda. Nema podataka da su se Delević i Đorđević od ranije poznavali. Prije sukoba su, kažu svjedoci, sjedjeli za različitim stolovima u lokalu.

Bila je to loša najava još gore godine.

Sljedeće ubistvo desilo se nakon tačno 50 dana. U Đenovićima kod Tivta, 21. februara, ubijen je Radovan Matović Rakele (40). Usmrćen je sa dva hica u glavu, dok je sjedio za volanom parkiranog audija, u blizini vile Mega. U pitanju je, prema policijskim izvorima ovdašnjih medija, nastavak obračuna kriminalnih klanova iz Kotora, započet krajem 2014. godine, kada je iz skrovišta u Valensiji nestao tovar kokaina vrijedan 25 – 30 miliona eura. Matović je bio, kako se kaže, stari znanac crnogorske policije. Svojevremeno je optužen i za pokušaj ubistva policajca Radomana Lutovca, ali je u sudskom postupku oslobođen. Njegovo ubistvo nije rasvijetljeno.

A rat škaljarskog i kavačkog klana nastavljen je već 9. aprila kada je u Kotoru ubijen Podgoričanin Srđan Vlahović (28), u automobilu iz koga je prodavao cigarete. Ubice su s motora u pokretu u njega sasule rafal iz automatskog oružja. Nije imao dosije u policiji ali je, navodno, bio u prijateljskim odnosima sa kavačanima. Istraga njegovog ubistva još je bez rezultata.

Između ova dva profesionalno izvedena ubistva, policija u Rožajama podnijela je krivičnu prijavu protiv S.B. zbog sumnje da je, nakon porođaja u kući, ubila svoju bebu. Mojkovčanin Milan Pejović (29) ubijen je nožem, nakon svađe i tuče u lokalu Škorpion. Zbog sumnje da je počinio ubistvo uhapšen je njegov sugrađanin Rajko Adžić (44).

Šef sprovodničke službe ZIKS-a Miloje Peković ranjen je u svom automobilu dok je vozio kroz podgoričko neselje Zagorič. Koji dan kasnije, na drugom kraju grada – nedaleko od svoje kancelarije u naselju Siti kvart pretučen je Lazar Aković. „Vjerujem u to da je ovaj napad naručen, organizovan apsolutno s jednim ciljem, a to je da se izvrši moje ubistvo”, naveo je on, uz sumnju da je napad povezan sa jednim od tri predmeta na kojima je radio kao sudija, odnosno, advokat. Sredinom aprila u Podgorici je zapaljen službeni automobil UP koji je koristio šef Odsjeka za borbu protiv droge Dejan Knežević.

Niz smrti vodi nas, u drugoj polovini aprila, u Pljevlja. Specijalci MUP CG su, nakon višesatne opsade, likvidirali Gorana Dragićevića (47), osumnjičenog da je dva dana ranije ubio bivši suprugu Slobodanku (39) i njenog muža Radoša Terzića (56). Komisija za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude MUP-a ocijenila je da su pripadnici SAJ postupali u skladu sa zakonskim ovlašćenjima.

Crnogorsko proljeće obilježila su ubistva zbog neraščišćenih računa i komšijske netrpeljovsti: u Radanovićima je ubijen Vuk Begović (28); u Podgorici Zoran Boljević (34); policajac iz Berana Radenko Bulić (45) izvršio je samoubistvo nakon što je ubio komšije Zdravka Ćulafića (68) i Dragutina Spalevića (62). Koristoljublje je motivisalo četvoricu mladića starih od 18 do 24 godine da, udarcima kamenom u glavu, ubiju Ajšu Berišu (78) izbjeglicu sa Kosova, kako bi joj oteli 10 eura. Fahrudina Orahovca (48) ubio je rođak Fikret udarcima pesnicom u glavu, da bi ga potom bacio u vatru koja je gorela kraj lokalnog puta Mataguži –Skadarsko jezero. Raka Đurovića (31) ubio je otac, u alkoholisanom stanju, puščanim hicem u leđa. Liječeni psihički bolesnik V.B. (42) ubio je cimera Vuka Jaćimovića (75) u bjelopoljskom Domu za stara lica.

Izvršioce ovih ubistava policija je identifikovala i uhapsila. Baš kao i izvršioce dva ubistva koja su se početkom oktobra dogodila na ulicama Nikšića. Dragoljuba Mijuškovića (56) ubili su, hicima u leđa, sugrađani Peko Đikanović (43) i Dragan Kontić (33) na Trgu slobode, 1. oktobra. Potom su se predali policiji. U zatvoru je i Nikšićanin Predrag Kršikapa (52), koji je, deset dana kasnije, takođe na ulici u centru grada, hicima iz pištolja usmrtio suprugu Biljanu Kršikapu (46). Ona je muža, prethodno, više puta prijavljivala zbog porodičnog nasilja.

Niz profesionalno izvedenih i, po pravilu, neriješenih ubistava nastavljen je početkom avgusta u Baru.

Ubijeni Božidar Tomašević (35) došao je sa porodicom u Bar, u posjetu roditeljima, iz Novog Sada gdje je živio poslednjih 12 godina. Usmrćen je rafalima iz zasjede, na parkingu ispred ulaza u roditeljski stan, 100 metara od zgrade barske policije. Nije bio osuđivan pred crnogorskim sudovima. U jesen 2008. uhapšen je kao član grupe koja je pripremala ubistvo Veselina Bujića, vođe jedne od tada najjačih kriminalnih grupa iz Bara. Zbog nedostatka dokaza svi su oslobođeni optužbi. Spekulise se da je ubijen po nalogu neke od kriminalnih grupa iz Srbije.

Uslijedio je „krvavi septembar”. Počelo je u Kotoru.

U eksploziji mine rasprskavajućeg usmjerenog dejstva (MRUD) stradali su Kotorani Goran Biskupović (28) i Miloš Bošnjak (25). ,,Oni su se kretali pješice kada je eksplozivna naprava oko 16 sati i 30 minuta aktivirana”, saopšteno je iz policije. Samo čudom nije bilo još žrtava. Biskupovića je policija smatrala za osobu blisku jednom od zaraćenih kotorskih klanova (škaljarskom), mada nikada nije osuđen za neko krivično djelo. Bošnjaka, kažu, sa kotorskim kriminalcima nije povezivao posao već prijateljstvo. Ne zna se da li je i on jedna od „slučajnih” žrtava zaraćenih narko klanova koje su padale prije (budvanski biznismen i nekadašnji poslanik LSCG Saša Marković) ali i nakon dvostrukog ubistva u Kotoru (nedavno ubijeni doktor Dragan Neno Zečević).

Potom je u Zavodu za izdržavanje kaznenih sankcija u Spužu, tokom šetnje u poluotvorenom odjeljenju, hicem iz snajperske puške ubijen zatvorenik Dalibor Đurić (34) jedan od viđenijih članova škaljarskog klana. Policija je znala da je Đuriću ugrožena bezbjednost pa je na suđenja u Podgoricu dovođen uz izuzetno obezbjeđenje. To, ipak, nije spriječilo njegove ubice. Neposredno nakon egzekucije u spuškom zatvoru, uhapšena su dvojica mogućih pomagača još uvijek neindetifikovanog strijelca.

Između tri ubistva vezana za obračun kotorskih klanova, u Baru su ubijeni Željko Vukoslavčević (40) i Slavko Peković (58). Obojica na kućnom pragu, iz zasjede.

Vukoslavčević je, prema policijskim izvorima, bio dio klana pokojnog Armina Muše Osmanagića (ubijen hicem iz snajpera u septembru 2014.) Iz zatvora je posljednji put izašao nedugo prije ubistva.

Policija nema podataka da se ubijeni Peković bavio bilo kakvim ilegalnim aktivnostima. Bio je strastveni zaljubljenik u motore i menadžer lokalne kladionice. Ubijen je sa šest hitaca u leđa. Istraga traje.

Nezapamćen niz zločina natjerao je, konačno, direktora UP Slavka Stojanovića da se oglasi. Uz propagandno političku poruku da „bezbjednost Crne Gore nije ugrožena”, Stojanović je najavio da je „kako bi rasvijetlili četiri ubistva koja su se dogodila u Baru, Kotoru i Podgorici, intenzivirana regionalna saradnja kriminalističkih policija i da postoje i određeni pomaci o kojima se, u interesu istrage, u ovom momentu ne može govoriti”. Taj momenat, izgleda, još traje.

Ali računica direktora UP možda otkriva dio matematičke tajne po kojoj policija u ovoj godini broji 23 ubistva a mi – 30 ubijenih. Policija, kažu, nije razriješila sedam ubistava. U ovom tekstu je pomenuto devet zločina sa 11 ubijenih gdje, do danas, policija (makar javno) nije identifikovala ubice. Da ne pominjemo njihovo hapšenje. Ili osuđujuću presudu.

Na Cetinju je, 10. oktobra, iz zasjede, ubijen Radomir Đuričković (41), blizak rođak Gorana Đuričkovića ubijenog u oktobru prošle godine, snajperskim hicem sa zidina budvanskog Starog grada. Policija je kao njegove ubice identifikovala Vukana Vujačića (21), Igora Mašanovića (20) i Maria Miloševića (35). Svi su u bjekstvu.

Nestali španski kokain je, priča se, bio razlog ubistva i Đorđa Borete (32), Budvanina ubijenog 7. decembra u lokalu Trofej u Bečićima. Maskirani napadači na motoru, rafalnom paljbom, usmrtili su i doktora Nena Zečevića (69), koji je sjedio za susjednim stolom. Policija je privela dvojicu mogućih pomagača ovog ubistva.

Tu su još dva ubistva počinjena u Baru. Posljednjeg dana oktobra na parkingu u blizinu Sportskog centra Topolica ubijen je Ivan Laban (29) iz Plava. Ubice na motociklu pucale su u njega dok je pokušavao da upali automobil, po završetku košarkaške utakmice Mornar –Crvena Zvezda. Djevojka na suvozačevom sjedištu nije povrijeđena. Labana je pratio glas da je bio član Pink Pantera.

Dan po Labanovom ubistvu u Baru je, nakon svađe i tuče, Baranin Milutin Pupović (36) automobilom, sumnja se namjerno, udario Milana Škerovića (28) koji je, nekoliko dana kasnije, podlegao povredama u KBC –u.

Trideset žrtava za nepunih godinu dana. Stvar sudbine i(li) država koja nije sposobna da garantuje elementarnu bezbjednost svojim stanovnicima?

Navijači i posmatrači

Prema interpretaciji dobro upućenih, na Balkanu se vodi rat između ostataka narko mreža uhapšenih bosova Darka Šarića i Luke Bojovića. Kavači, navodno, predvode grupe koje su nekada bile pod kontrolom Šarića i Dragana Frica Dudića (ubijen u Kotoru 2010.), dok su škaljarci sa saradnicima iz Budve i Bara bliski Bojoviću, novom predvodniku Zemunskog klana, odnosno onog njegovog dijela koji je preživio Sablju (višemjesečna operacija srpske policije nakon ubistva Zorana Đinđića). I jedni i drugi računaju na pomoć ,,prijateljski” nastrojenih predstavnika zakona. I izgleda je i imaju. U Kotoru je 12. septembra uhapšen pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić, pod optužbom da je članovima kavačkog klana odavao povjerljive službene informacije. Nakon priznanja, Samardžić je pušten na slobodu!? Tri mjeseca kasnije, (8. decembra) uhapšen je policajac M.B. iz Tivta. Osumnjičen je da je pomogao Jovanu Jovanoviću, pripadniku škaljarskog klana, da pobjegne iz policijske stanice u Kotoru. Zbog ovog bjekstva smijenjen je i komandir stanice policije. Sumnja se da su i prošlogodišnji bjegunci iz bjelopoljskog zatvora Jovica Zindović i Ivan Vujović (prvi je ljetos uhapšen u Beogradu, drugi u Njemačkoj) imali ozbiljnu pomoć „iznutra”. A tu nije kraj. Specijalno tužilaštvo sumnjiči visokorangirane policijske službenike Dalibora Medojevića i Nikolu Terzića da su odgovorni za nestanak dijela dokumenata pronađenih prilikom pretresa stanova Veselina Mujovića, Podgoričanina opuženog da je, obećavajući mu olakšice u krivičnom postupku, od Svetozara Marovića izmamio 800 hiljada eura. O sprezi dijela policijskih funkcionera sa vrhom konkurentskog, kavačkog klana u više navrata je govorio Jovan Vukotić, jedan od – kako upućeni tvrde – vođa škaljarskog klana. O, najblaže rečeno, nelagodi koju je proizvelo Vukotićevo obraćanje javnosti svjedoče i višednevni napadi medija pod kontrolom DPS-a i vrha UP na Vijesti. Proizilazi da korumpirani policajci nijesu ni približno opasni po državu i društvo koliko mediji spremni da izvještavaju o javnim i tajnim – sumnjama.

Sreća i blinde čuvaju glavu

Kotoranin Slobodan Kašćelan, navodni vođa kavačkog klana, i njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković iz Herceg Novog preživjeli su ljetos atentat u Novom Sadu. Nepoznate osobe sa motora pucale su na njihov automobil, ali su oni samo ranjeni. Navodno su i njihovi kotorski konkurenti – Igor Vukotić i njegov tjelohranitelj Marko Martinović nedavno izbjegli sličnu nevolju. Eksplozivna naprava, podmetnuta pod iznajmljeni automobil kojim je upravljao Martinović, aktivirana je dok se vozilo kretalo podgoričkim ulicama. Martinović je prošao sa lakšim opekotinama a, srećom, drugih žrtava među brojnim prolaznicima nije bilo. I Alen Kožar, jedan od barskih momaka sa vrha popisa bezbjednosno interesantnih lica, nedavno je preživio eksploziju podmetnutu pod blindirani mercedes koji je vozio. Rekorder je, ipak, Miloš Radulović Kotoranin koji je proljetos, za nepunih mjesec dana preživio tri atentata. Nešto sreća i brzina, nešto blindirano vozilo i preteče kišu metaka koja se sručila na njega nakon izlaska iz zatvora. Potom je Radulović otputovao za Rusiju, na liječenje povrijeđenog oka ali i da se skloni od strijelaca konkurentske ekipe. Konačno, pred odlazak novogodišnjeg broja Monitora u štampariju, iz Budve stiže vijest da je i Budimir Šaranović, biznismen optužen da je naručio ubistvo Nikole Bojovića (brat Luke Bojovića), policiji prijavio da je na njega pokušan atentat. Ubica se, navodno, predomislio u zadnji čas i Šaranoviću „poklonio” pištolj kojim je trebalo da ga ubije…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo