Povežite se sa nama

MONITORING

CRNA GORA – CRNA HRONIKA: Koloplet smrti

Objavljeno prije

na

Planirali smo i(li) priželjkivali da odlazeću godinu obilježe prvi slobodni izbori, mjerljivi ekonomski benefiti gradnje autoputa, medalje naših sportista na OI u Riju, uspjesi pravosuđa u borbi protiv ,,krupnih riba” … Pusti snovi.

A stvarnost: na drumovima je za 11 mjeseci ove godine poginulo 55 osoba (broj žrtava je, u međuvremenu, porastao); za nepunih 12 mjeseci policija je zaplijenila skoro tri tone narkotika (više od četiri kilograma na 1000 stanovnika); oduzeto je 783 komada oružja (više od jednog komada na 1000 stanovnika), od čega je 311 komada bilo u ilegalnom posjedu; 70 komada oružja oduzeto je od 50 tzv. bezbjednosno interesantnih osoba. Rasvijetljeno je 16 ovogodišnjih i jedno ubistvo počinjeno 2008. godine (Sretko Kalinić priznao ,,slučajno” ubistvo Gorana Pejovića počinjeno u Budvi).

Većinu ovih podataka saznali smo iz saopštenja sa ovonedjeljnog proširenog Kolegijuma Uprave policije kojim su rukovodili ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić i direktor UP Slavko Stojanović.

Statistika, međutim, zna da bude varljiva rabota. Posebno kod nas. Na to nam ukazuje i podatak iz saopštenja, da su ove godine počinjena 23 ubistva od kojih je sedam nerasvijetljeno. Pregled crne hronike ovdašnjih medija, i to ne pretjerano pedantan, daje bitno drugačiji rezultat. Ne podudaraju se ni broj ubijenih, ni identifikovanih počinilaca, niti broj privedenih.

Odlazeća 2016. počela je – ubistvom. Milo Delević (34) preminuo je od povreda zadobijenih ubodom noža, nakon tuče koja se u noći 1. januara dogodila u beranskom kafiću Evropa. Za ubistvo je osumnjičen Marko Đorđević (32) iz Beograda. Nema podataka da su se Delević i Đorđević od ranije poznavali. Prije sukoba su, kažu svjedoci, sjedjeli za različitim stolovima u lokalu.

Bila je to loša najava još gore godine.

Sljedeće ubistvo desilo se nakon tačno 50 dana. U Đenovićima kod Tivta, 21. februara, ubijen je Radovan Matović Rakele (40). Usmrćen je sa dva hica u glavu, dok je sjedio za volanom parkiranog audija, u blizini vile Mega. U pitanju je, prema policijskim izvorima ovdašnjih medija, nastavak obračuna kriminalnih klanova iz Kotora, započet krajem 2014. godine, kada je iz skrovišta u Valensiji nestao tovar kokaina vrijedan 25 – 30 miliona eura. Matović je bio, kako se kaže, stari znanac crnogorske policije. Svojevremeno je optužen i za pokušaj ubistva policajca Radomana Lutovca, ali je u sudskom postupku oslobođen. Njegovo ubistvo nije rasvijetljeno.

A rat škaljarskog i kavačkog klana nastavljen je već 9. aprila kada je u Kotoru ubijen Podgoričanin Srđan Vlahović (28), u automobilu iz koga je prodavao cigarete. Ubice su s motora u pokretu u njega sasule rafal iz automatskog oružja. Nije imao dosije u policiji ali je, navodno, bio u prijateljskim odnosima sa kavačanima. Istraga njegovog ubistva još je bez rezultata.

Između ova dva profesionalno izvedena ubistva, policija u Rožajama podnijela je krivičnu prijavu protiv S.B. zbog sumnje da je, nakon porođaja u kući, ubila svoju bebu. Mojkovčanin Milan Pejović (29) ubijen je nožem, nakon svađe i tuče u lokalu Škorpion. Zbog sumnje da je počinio ubistvo uhapšen je njegov sugrađanin Rajko Adžić (44).

Šef sprovodničke službe ZIKS-a Miloje Peković ranjen je u svom automobilu dok je vozio kroz podgoričko neselje Zagorič. Koji dan kasnije, na drugom kraju grada – nedaleko od svoje kancelarije u naselju Siti kvart pretučen je Lazar Aković. „Vjerujem u to da je ovaj napad naručen, organizovan apsolutno s jednim ciljem, a to je da se izvrši moje ubistvo”, naveo je on, uz sumnju da je napad povezan sa jednim od tri predmeta na kojima je radio kao sudija, odnosno, advokat. Sredinom aprila u Podgorici je zapaljen službeni automobil UP koji je koristio šef Odsjeka za borbu protiv droge Dejan Knežević.

Niz smrti vodi nas, u drugoj polovini aprila, u Pljevlja. Specijalci MUP CG su, nakon višesatne opsade, likvidirali Gorana Dragićevića (47), osumnjičenog da je dva dana ranije ubio bivši suprugu Slobodanku (39) i njenog muža Radoša Terzića (56). Komisija za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude MUP-a ocijenila je da su pripadnici SAJ postupali u skladu sa zakonskim ovlašćenjima.

Crnogorsko proljeće obilježila su ubistva zbog neraščišćenih računa i komšijske netrpeljovsti: u Radanovićima je ubijen Vuk Begović (28); u Podgorici Zoran Boljević (34); policajac iz Berana Radenko Bulić (45) izvršio je samoubistvo nakon što je ubio komšije Zdravka Ćulafića (68) i Dragutina Spalevića (62). Koristoljublje je motivisalo četvoricu mladića starih od 18 do 24 godine da, udarcima kamenom u glavu, ubiju Ajšu Berišu (78) izbjeglicu sa Kosova, kako bi joj oteli 10 eura. Fahrudina Orahovca (48) ubio je rođak Fikret udarcima pesnicom u glavu, da bi ga potom bacio u vatru koja je gorela kraj lokalnog puta Mataguži –Skadarsko jezero. Raka Đurovića (31) ubio je otac, u alkoholisanom stanju, puščanim hicem u leđa. Liječeni psihički bolesnik V.B. (42) ubio je cimera Vuka Jaćimovića (75) u bjelopoljskom Domu za stara lica.

Izvršioce ovih ubistava policija je identifikovala i uhapsila. Baš kao i izvršioce dva ubistva koja su se početkom oktobra dogodila na ulicama Nikšića. Dragoljuba Mijuškovića (56) ubili su, hicima u leđa, sugrađani Peko Đikanović (43) i Dragan Kontić (33) na Trgu slobode, 1. oktobra. Potom su se predali policiji. U zatvoru je i Nikšićanin Predrag Kršikapa (52), koji je, deset dana kasnije, takođe na ulici u centru grada, hicima iz pištolja usmrtio suprugu Biljanu Kršikapu (46). Ona je muža, prethodno, više puta prijavljivala zbog porodičnog nasilja.

Niz profesionalno izvedenih i, po pravilu, neriješenih ubistava nastavljen je početkom avgusta u Baru.

Ubijeni Božidar Tomašević (35) došao je sa porodicom u Bar, u posjetu roditeljima, iz Novog Sada gdje je živio poslednjih 12 godina. Usmrćen je rafalima iz zasjede, na parkingu ispred ulaza u roditeljski stan, 100 metara od zgrade barske policije. Nije bio osuđivan pred crnogorskim sudovima. U jesen 2008. uhapšen je kao član grupe koja je pripremala ubistvo Veselina Bujića, vođe jedne od tada najjačih kriminalnih grupa iz Bara. Zbog nedostatka dokaza svi su oslobođeni optužbi. Spekulise se da je ubijen po nalogu neke od kriminalnih grupa iz Srbije.

Uslijedio je „krvavi septembar”. Počelo je u Kotoru.

U eksploziji mine rasprskavajućeg usmjerenog dejstva (MRUD) stradali su Kotorani Goran Biskupović (28) i Miloš Bošnjak (25). ,,Oni su se kretali pješice kada je eksplozivna naprava oko 16 sati i 30 minuta aktivirana”, saopšteno je iz policije. Samo čudom nije bilo još žrtava. Biskupovića je policija smatrala za osobu blisku jednom od zaraćenih kotorskih klanova (škaljarskom), mada nikada nije osuđen za neko krivično djelo. Bošnjaka, kažu, sa kotorskim kriminalcima nije povezivao posao već prijateljstvo. Ne zna se da li je i on jedna od „slučajnih” žrtava zaraćenih narko klanova koje su padale prije (budvanski biznismen i nekadašnji poslanik LSCG Saša Marković) ali i nakon dvostrukog ubistva u Kotoru (nedavno ubijeni doktor Dragan Neno Zečević).

Potom je u Zavodu za izdržavanje kaznenih sankcija u Spužu, tokom šetnje u poluotvorenom odjeljenju, hicem iz snajperske puške ubijen zatvorenik Dalibor Đurić (34) jedan od viđenijih članova škaljarskog klana. Policija je znala da je Đuriću ugrožena bezbjednost pa je na suđenja u Podgoricu dovođen uz izuzetno obezbjeđenje. To, ipak, nije spriječilo njegove ubice. Neposredno nakon egzekucije u spuškom zatvoru, uhapšena su dvojica mogućih pomagača još uvijek neindetifikovanog strijelca.

Između tri ubistva vezana za obračun kotorskih klanova, u Baru su ubijeni Željko Vukoslavčević (40) i Slavko Peković (58). Obojica na kućnom pragu, iz zasjede.

Vukoslavčević je, prema policijskim izvorima, bio dio klana pokojnog Armina Muše Osmanagića (ubijen hicem iz snajpera u septembru 2014.) Iz zatvora je posljednji put izašao nedugo prije ubistva.

Policija nema podataka da se ubijeni Peković bavio bilo kakvim ilegalnim aktivnostima. Bio je strastveni zaljubljenik u motore i menadžer lokalne kladionice. Ubijen je sa šest hitaca u leđa. Istraga traje.

Nezapamćen niz zločina natjerao je, konačno, direktora UP Slavka Stojanovića da se oglasi. Uz propagandno političku poruku da „bezbjednost Crne Gore nije ugrožena”, Stojanović je najavio da je „kako bi rasvijetlili četiri ubistva koja su se dogodila u Baru, Kotoru i Podgorici, intenzivirana regionalna saradnja kriminalističkih policija i da postoje i određeni pomaci o kojima se, u interesu istrage, u ovom momentu ne može govoriti”. Taj momenat, izgleda, još traje.

Ali računica direktora UP možda otkriva dio matematičke tajne po kojoj policija u ovoj godini broji 23 ubistva a mi – 30 ubijenih. Policija, kažu, nije razriješila sedam ubistava. U ovom tekstu je pomenuto devet zločina sa 11 ubijenih gdje, do danas, policija (makar javno) nije identifikovala ubice. Da ne pominjemo njihovo hapšenje. Ili osuđujuću presudu.

Na Cetinju je, 10. oktobra, iz zasjede, ubijen Radomir Đuričković (41), blizak rođak Gorana Đuričkovića ubijenog u oktobru prošle godine, snajperskim hicem sa zidina budvanskog Starog grada. Policija je kao njegove ubice identifikovala Vukana Vujačića (21), Igora Mašanovića (20) i Maria Miloševića (35). Svi su u bjekstvu.

Nestali španski kokain je, priča se, bio razlog ubistva i Đorđa Borete (32), Budvanina ubijenog 7. decembra u lokalu Trofej u Bečićima. Maskirani napadači na motoru, rafalnom paljbom, usmrtili su i doktora Nena Zečevića (69), koji je sjedio za susjednim stolom. Policija je privela dvojicu mogućih pomagača ovog ubistva.

Tu su još dva ubistva počinjena u Baru. Posljednjeg dana oktobra na parkingu u blizinu Sportskog centra Topolica ubijen je Ivan Laban (29) iz Plava. Ubice na motociklu pucale su u njega dok je pokušavao da upali automobil, po završetku košarkaške utakmice Mornar –Crvena Zvezda. Djevojka na suvozačevom sjedištu nije povrijeđena. Labana je pratio glas da je bio član Pink Pantera.

Dan po Labanovom ubistvu u Baru je, nakon svađe i tuče, Baranin Milutin Pupović (36) automobilom, sumnja se namjerno, udario Milana Škerovića (28) koji je, nekoliko dana kasnije, podlegao povredama u KBC –u.

Trideset žrtava za nepunih godinu dana. Stvar sudbine i(li) država koja nije sposobna da garantuje elementarnu bezbjednost svojim stanovnicima?

Navijači i posmatrači

Prema interpretaciji dobro upućenih, na Balkanu se vodi rat između ostataka narko mreža uhapšenih bosova Darka Šarića i Luke Bojovića. Kavači, navodno, predvode grupe koje su nekada bile pod kontrolom Šarića i Dragana Frica Dudića (ubijen u Kotoru 2010.), dok su škaljarci sa saradnicima iz Budve i Bara bliski Bojoviću, novom predvodniku Zemunskog klana, odnosno onog njegovog dijela koji je preživio Sablju (višemjesečna operacija srpske policije nakon ubistva Zorana Đinđića). I jedni i drugi računaju na pomoć ,,prijateljski” nastrojenih predstavnika zakona. I izgleda je i imaju. U Kotoru je 12. septembra uhapšen pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić, pod optužbom da je članovima kavačkog klana odavao povjerljive službene informacije. Nakon priznanja, Samardžić je pušten na slobodu!? Tri mjeseca kasnije, (8. decembra) uhapšen je policajac M.B. iz Tivta. Osumnjičen je da je pomogao Jovanu Jovanoviću, pripadniku škaljarskog klana, da pobjegne iz policijske stanice u Kotoru. Zbog ovog bjekstva smijenjen je i komandir stanice policije. Sumnja se da su i prošlogodišnji bjegunci iz bjelopoljskog zatvora Jovica Zindović i Ivan Vujović (prvi je ljetos uhapšen u Beogradu, drugi u Njemačkoj) imali ozbiljnu pomoć „iznutra”. A tu nije kraj. Specijalno tužilaštvo sumnjiči visokorangirane policijske službenike Dalibora Medojevića i Nikolu Terzića da su odgovorni za nestanak dijela dokumenata pronađenih prilikom pretresa stanova Veselina Mujovića, Podgoričanina opuženog da je, obećavajući mu olakšice u krivičnom postupku, od Svetozara Marovića izmamio 800 hiljada eura. O sprezi dijela policijskih funkcionera sa vrhom konkurentskog, kavačkog klana u više navrata je govorio Jovan Vukotić, jedan od – kako upućeni tvrde – vođa škaljarskog klana. O, najblaže rečeno, nelagodi koju je proizvelo Vukotićevo obraćanje javnosti svjedoče i višednevni napadi medija pod kontrolom DPS-a i vrha UP na Vijesti. Proizilazi da korumpirani policajci nijesu ni približno opasni po državu i društvo koliko mediji spremni da izvještavaju o javnim i tajnim – sumnjama.

Sreća i blinde čuvaju glavu

Kotoranin Slobodan Kašćelan, navodni vođa kavačkog klana, i njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković iz Herceg Novog preživjeli su ljetos atentat u Novom Sadu. Nepoznate osobe sa motora pucale su na njihov automobil, ali su oni samo ranjeni. Navodno su i njihovi kotorski konkurenti – Igor Vukotić i njegov tjelohranitelj Marko Martinović nedavno izbjegli sličnu nevolju. Eksplozivna naprava, podmetnuta pod iznajmljeni automobil kojim je upravljao Martinović, aktivirana je dok se vozilo kretalo podgoričkim ulicama. Martinović je prošao sa lakšim opekotinama a, srećom, drugih žrtava među brojnim prolaznicima nije bilo. I Alen Kožar, jedan od barskih momaka sa vrha popisa bezbjednosno interesantnih lica, nedavno je preživio eksploziju podmetnutu pod blindirani mercedes koji je vozio. Rekorder je, ipak, Miloš Radulović Kotoranin koji je proljetos, za nepunih mjesec dana preživio tri atentata. Nešto sreća i brzina, nešto blindirano vozilo i preteče kišu metaka koja se sručila na njega nakon izlaska iz zatvora. Potom je Radulović otputovao za Rusiju, na liječenje povrijeđenog oka ali i da se skloni od strijelaca konkurentske ekipe. Konačno, pred odlazak novogodišnjeg broja Monitora u štampariju, iz Budve stiže vijest da je i Budimir Šaranović, biznismen optužen da je naručio ubistvo Nikole Bojovića (brat Luke Bojovića), policiji prijavio da je na njega pokušan atentat. Ubica se, navodno, predomislio u zadnji čas i Šaranoviću „poklonio” pištolj kojim je trebalo da ga ubije…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo