Povežite se sa nama

MONITORING

CRNA GORA – CRNA HRONIKA: Koloplet smrti

Objavljeno prije

na

Planirali smo i(li) priželjkivali da odlazeću godinu obilježe prvi slobodni izbori, mjerljivi ekonomski benefiti gradnje autoputa, medalje naših sportista na OI u Riju, uspjesi pravosuđa u borbi protiv ,,krupnih riba” … Pusti snovi.

A stvarnost: na drumovima je za 11 mjeseci ove godine poginulo 55 osoba (broj žrtava je, u međuvremenu, porastao); za nepunih 12 mjeseci policija je zaplijenila skoro tri tone narkotika (više od četiri kilograma na 1000 stanovnika); oduzeto je 783 komada oružja (više od jednog komada na 1000 stanovnika), od čega je 311 komada bilo u ilegalnom posjedu; 70 komada oružja oduzeto je od 50 tzv. bezbjednosno interesantnih osoba. Rasvijetljeno je 16 ovogodišnjih i jedno ubistvo počinjeno 2008. godine (Sretko Kalinić priznao ,,slučajno” ubistvo Gorana Pejovića počinjeno u Budvi).

Većinu ovih podataka saznali smo iz saopštenja sa ovonedjeljnog proširenog Kolegijuma Uprave policije kojim su rukovodili ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić i direktor UP Slavko Stojanović.

Statistika, međutim, zna da bude varljiva rabota. Posebno kod nas. Na to nam ukazuje i podatak iz saopštenja, da su ove godine počinjena 23 ubistva od kojih je sedam nerasvijetljeno. Pregled crne hronike ovdašnjih medija, i to ne pretjerano pedantan, daje bitno drugačiji rezultat. Ne podudaraju se ni broj ubijenih, ni identifikovanih počinilaca, niti broj privedenih.

Odlazeća 2016. počela je – ubistvom. Milo Delević (34) preminuo je od povreda zadobijenih ubodom noža, nakon tuče koja se u noći 1. januara dogodila u beranskom kafiću Evropa. Za ubistvo je osumnjičen Marko Đorđević (32) iz Beograda. Nema podataka da su se Delević i Đorđević od ranije poznavali. Prije sukoba su, kažu svjedoci, sjedjeli za različitim stolovima u lokalu.

Bila je to loša najava još gore godine.

Sljedeće ubistvo desilo se nakon tačno 50 dana. U Đenovićima kod Tivta, 21. februara, ubijen je Radovan Matović Rakele (40). Usmrćen je sa dva hica u glavu, dok je sjedio za volanom parkiranog audija, u blizini vile Mega. U pitanju je, prema policijskim izvorima ovdašnjih medija, nastavak obračuna kriminalnih klanova iz Kotora, započet krajem 2014. godine, kada je iz skrovišta u Valensiji nestao tovar kokaina vrijedan 25 – 30 miliona eura. Matović je bio, kako se kaže, stari znanac crnogorske policije. Svojevremeno je optužen i za pokušaj ubistva policajca Radomana Lutovca, ali je u sudskom postupku oslobođen. Njegovo ubistvo nije rasvijetljeno.

A rat škaljarskog i kavačkog klana nastavljen je već 9. aprila kada je u Kotoru ubijen Podgoričanin Srđan Vlahović (28), u automobilu iz koga je prodavao cigarete. Ubice su s motora u pokretu u njega sasule rafal iz automatskog oružja. Nije imao dosije u policiji ali je, navodno, bio u prijateljskim odnosima sa kavačanima. Istraga njegovog ubistva još je bez rezultata.

Između ova dva profesionalno izvedena ubistva, policija u Rožajama podnijela je krivičnu prijavu protiv S.B. zbog sumnje da je, nakon porođaja u kući, ubila svoju bebu. Mojkovčanin Milan Pejović (29) ubijen je nožem, nakon svađe i tuče u lokalu Škorpion. Zbog sumnje da je počinio ubistvo uhapšen je njegov sugrađanin Rajko Adžić (44).

Šef sprovodničke službe ZIKS-a Miloje Peković ranjen je u svom automobilu dok je vozio kroz podgoričko neselje Zagorič. Koji dan kasnije, na drugom kraju grada – nedaleko od svoje kancelarije u naselju Siti kvart pretučen je Lazar Aković. „Vjerujem u to da je ovaj napad naručen, organizovan apsolutno s jednim ciljem, a to je da se izvrši moje ubistvo”, naveo je on, uz sumnju da je napad povezan sa jednim od tri predmeta na kojima je radio kao sudija, odnosno, advokat. Sredinom aprila u Podgorici je zapaljen službeni automobil UP koji je koristio šef Odsjeka za borbu protiv droge Dejan Knežević.

Niz smrti vodi nas, u drugoj polovini aprila, u Pljevlja. Specijalci MUP CG su, nakon višesatne opsade, likvidirali Gorana Dragićevića (47), osumnjičenog da je dva dana ranije ubio bivši suprugu Slobodanku (39) i njenog muža Radoša Terzića (56). Komisija za utvrđivanje okolnosti upotrebe sredstava prinude MUP-a ocijenila je da su pripadnici SAJ postupali u skladu sa zakonskim ovlašćenjima.

Crnogorsko proljeće obilježila su ubistva zbog neraščišćenih računa i komšijske netrpeljovsti: u Radanovićima je ubijen Vuk Begović (28); u Podgorici Zoran Boljević (34); policajac iz Berana Radenko Bulić (45) izvršio je samoubistvo nakon što je ubio komšije Zdravka Ćulafića (68) i Dragutina Spalevića (62). Koristoljublje je motivisalo četvoricu mladića starih od 18 do 24 godine da, udarcima kamenom u glavu, ubiju Ajšu Berišu (78) izbjeglicu sa Kosova, kako bi joj oteli 10 eura. Fahrudina Orahovca (48) ubio je rođak Fikret udarcima pesnicom u glavu, da bi ga potom bacio u vatru koja je gorela kraj lokalnog puta Mataguži –Skadarsko jezero. Raka Đurovića (31) ubio je otac, u alkoholisanom stanju, puščanim hicem u leđa. Liječeni psihički bolesnik V.B. (42) ubio je cimera Vuka Jaćimovića (75) u bjelopoljskom Domu za stara lica.

Izvršioce ovih ubistava policija je identifikovala i uhapsila. Baš kao i izvršioce dva ubistva koja su se početkom oktobra dogodila na ulicama Nikšića. Dragoljuba Mijuškovića (56) ubili su, hicima u leđa, sugrađani Peko Đikanović (43) i Dragan Kontić (33) na Trgu slobode, 1. oktobra. Potom su se predali policiji. U zatvoru je i Nikšićanin Predrag Kršikapa (52), koji je, deset dana kasnije, takođe na ulici u centru grada, hicima iz pištolja usmrtio suprugu Biljanu Kršikapu (46). Ona je muža, prethodno, više puta prijavljivala zbog porodičnog nasilja.

Niz profesionalno izvedenih i, po pravilu, neriješenih ubistava nastavljen je početkom avgusta u Baru.

Ubijeni Božidar Tomašević (35) došao je sa porodicom u Bar, u posjetu roditeljima, iz Novog Sada gdje je živio poslednjih 12 godina. Usmrćen je rafalima iz zasjede, na parkingu ispred ulaza u roditeljski stan, 100 metara od zgrade barske policije. Nije bio osuđivan pred crnogorskim sudovima. U jesen 2008. uhapšen je kao član grupe koja je pripremala ubistvo Veselina Bujića, vođe jedne od tada najjačih kriminalnih grupa iz Bara. Zbog nedostatka dokaza svi su oslobođeni optužbi. Spekulise se da je ubijen po nalogu neke od kriminalnih grupa iz Srbije.

Uslijedio je „krvavi septembar”. Počelo je u Kotoru.

U eksploziji mine rasprskavajućeg usmjerenog dejstva (MRUD) stradali su Kotorani Goran Biskupović (28) i Miloš Bošnjak (25). ,,Oni su se kretali pješice kada je eksplozivna naprava oko 16 sati i 30 minuta aktivirana”, saopšteno je iz policije. Samo čudom nije bilo još žrtava. Biskupovića je policija smatrala za osobu blisku jednom od zaraćenih kotorskih klanova (škaljarskom), mada nikada nije osuđen za neko krivično djelo. Bošnjaka, kažu, sa kotorskim kriminalcima nije povezivao posao već prijateljstvo. Ne zna se da li je i on jedna od „slučajnih” žrtava zaraćenih narko klanova koje su padale prije (budvanski biznismen i nekadašnji poslanik LSCG Saša Marković) ali i nakon dvostrukog ubistva u Kotoru (nedavno ubijeni doktor Dragan Neno Zečević).

Potom je u Zavodu za izdržavanje kaznenih sankcija u Spužu, tokom šetnje u poluotvorenom odjeljenju, hicem iz snajperske puške ubijen zatvorenik Dalibor Đurić (34) jedan od viđenijih članova škaljarskog klana. Policija je znala da je Đuriću ugrožena bezbjednost pa je na suđenja u Podgoricu dovođen uz izuzetno obezbjeđenje. To, ipak, nije spriječilo njegove ubice. Neposredno nakon egzekucije u spuškom zatvoru, uhapšena su dvojica mogućih pomagača još uvijek neindetifikovanog strijelca.

Između tri ubistva vezana za obračun kotorskih klanova, u Baru su ubijeni Željko Vukoslavčević (40) i Slavko Peković (58). Obojica na kućnom pragu, iz zasjede.

Vukoslavčević je, prema policijskim izvorima, bio dio klana pokojnog Armina Muše Osmanagića (ubijen hicem iz snajpera u septembru 2014.) Iz zatvora je posljednji put izašao nedugo prije ubistva.

Policija nema podataka da se ubijeni Peković bavio bilo kakvim ilegalnim aktivnostima. Bio je strastveni zaljubljenik u motore i menadžer lokalne kladionice. Ubijen je sa šest hitaca u leđa. Istraga traje.

Nezapamćen niz zločina natjerao je, konačno, direktora UP Slavka Stojanovića da se oglasi. Uz propagandno političku poruku da „bezbjednost Crne Gore nije ugrožena”, Stojanović je najavio da je „kako bi rasvijetlili četiri ubistva koja su se dogodila u Baru, Kotoru i Podgorici, intenzivirana regionalna saradnja kriminalističkih policija i da postoje i određeni pomaci o kojima se, u interesu istrage, u ovom momentu ne može govoriti”. Taj momenat, izgleda, još traje.

Ali računica direktora UP možda otkriva dio matematičke tajne po kojoj policija u ovoj godini broji 23 ubistva a mi – 30 ubijenih. Policija, kažu, nije razriješila sedam ubistava. U ovom tekstu je pomenuto devet zločina sa 11 ubijenih gdje, do danas, policija (makar javno) nije identifikovala ubice. Da ne pominjemo njihovo hapšenje. Ili osuđujuću presudu.

Na Cetinju je, 10. oktobra, iz zasjede, ubijen Radomir Đuričković (41), blizak rođak Gorana Đuričkovića ubijenog u oktobru prošle godine, snajperskim hicem sa zidina budvanskog Starog grada. Policija je kao njegove ubice identifikovala Vukana Vujačića (21), Igora Mašanovića (20) i Maria Miloševića (35). Svi su u bjekstvu.

Nestali španski kokain je, priča se, bio razlog ubistva i Đorđa Borete (32), Budvanina ubijenog 7. decembra u lokalu Trofej u Bečićima. Maskirani napadači na motoru, rafalnom paljbom, usmrtili su i doktora Nena Zečevića (69), koji je sjedio za susjednim stolom. Policija je privela dvojicu mogućih pomagača ovog ubistva.

Tu su još dva ubistva počinjena u Baru. Posljednjeg dana oktobra na parkingu u blizinu Sportskog centra Topolica ubijen je Ivan Laban (29) iz Plava. Ubice na motociklu pucale su u njega dok je pokušavao da upali automobil, po završetku košarkaške utakmice Mornar –Crvena Zvezda. Djevojka na suvozačevom sjedištu nije povrijeđena. Labana je pratio glas da je bio član Pink Pantera.

Dan po Labanovom ubistvu u Baru je, nakon svađe i tuče, Baranin Milutin Pupović (36) automobilom, sumnja se namjerno, udario Milana Škerovića (28) koji je, nekoliko dana kasnije, podlegao povredama u KBC –u.

Trideset žrtava za nepunih godinu dana. Stvar sudbine i(li) država koja nije sposobna da garantuje elementarnu bezbjednost svojim stanovnicima?

Navijači i posmatrači

Prema interpretaciji dobro upućenih, na Balkanu se vodi rat između ostataka narko mreža uhapšenih bosova Darka Šarića i Luke Bojovića. Kavači, navodno, predvode grupe koje su nekada bile pod kontrolom Šarića i Dragana Frica Dudića (ubijen u Kotoru 2010.), dok su škaljarci sa saradnicima iz Budve i Bara bliski Bojoviću, novom predvodniku Zemunskog klana, odnosno onog njegovog dijela koji je preživio Sablju (višemjesečna operacija srpske policije nakon ubistva Zorana Đinđića). I jedni i drugi računaju na pomoć ,,prijateljski” nastrojenih predstavnika zakona. I izgleda je i imaju. U Kotoru je 12. septembra uhapšen pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić, pod optužbom da je članovima kavačkog klana odavao povjerljive službene informacije. Nakon priznanja, Samardžić je pušten na slobodu!? Tri mjeseca kasnije, (8. decembra) uhapšen je policajac M.B. iz Tivta. Osumnjičen je da je pomogao Jovanu Jovanoviću, pripadniku škaljarskog klana, da pobjegne iz policijske stanice u Kotoru. Zbog ovog bjekstva smijenjen je i komandir stanice policije. Sumnja se da su i prošlogodišnji bjegunci iz bjelopoljskog zatvora Jovica Zindović i Ivan Vujović (prvi je ljetos uhapšen u Beogradu, drugi u Njemačkoj) imali ozbiljnu pomoć „iznutra”. A tu nije kraj. Specijalno tužilaštvo sumnjiči visokorangirane policijske službenike Dalibora Medojevića i Nikolu Terzića da su odgovorni za nestanak dijela dokumenata pronađenih prilikom pretresa stanova Veselina Mujovića, Podgoričanina opuženog da je, obećavajući mu olakšice u krivičnom postupku, od Svetozara Marovića izmamio 800 hiljada eura. O sprezi dijela policijskih funkcionera sa vrhom konkurentskog, kavačkog klana u više navrata je govorio Jovan Vukotić, jedan od – kako upućeni tvrde – vođa škaljarskog klana. O, najblaže rečeno, nelagodi koju je proizvelo Vukotićevo obraćanje javnosti svjedoče i višednevni napadi medija pod kontrolom DPS-a i vrha UP na Vijesti. Proizilazi da korumpirani policajci nijesu ni približno opasni po državu i društvo koliko mediji spremni da izvještavaju o javnim i tajnim – sumnjama.

Sreća i blinde čuvaju glavu

Kotoranin Slobodan Kašćelan, navodni vođa kavačkog klana, i njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković iz Herceg Novog preživjeli su ljetos atentat u Novom Sadu. Nepoznate osobe sa motora pucale su na njihov automobil, ali su oni samo ranjeni. Navodno su i njihovi kotorski konkurenti – Igor Vukotić i njegov tjelohranitelj Marko Martinović nedavno izbjegli sličnu nevolju. Eksplozivna naprava, podmetnuta pod iznajmljeni automobil kojim je upravljao Martinović, aktivirana je dok se vozilo kretalo podgoričkim ulicama. Martinović je prošao sa lakšim opekotinama a, srećom, drugih žrtava među brojnim prolaznicima nije bilo. I Alen Kožar, jedan od barskih momaka sa vrha popisa bezbjednosno interesantnih lica, nedavno je preživio eksploziju podmetnutu pod blindirani mercedes koji je vozio. Rekorder je, ipak, Miloš Radulović Kotoranin koji je proljetos, za nepunih mjesec dana preživio tri atentata. Nešto sreća i brzina, nešto blindirano vozilo i preteče kišu metaka koja se sručila na njega nakon izlaska iz zatvora. Potom je Radulović otputovao za Rusiju, na liječenje povrijeđenog oka ali i da se skloni od strijelaca konkurentske ekipe. Konačno, pred odlazak novogodišnjeg broja Monitora u štampariju, iz Budve stiže vijest da je i Budimir Šaranović, biznismen optužen da je naručio ubistvo Nikole Bojovića (brat Luke Bojovića), policiji prijavio da je na njega pokušan atentat. Ubica se, navodno, predomislio u zadnji čas i Šaranoviću „poklonio” pištolj kojim je trebalo da ga ubije…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sistem je opet pokazao  da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli

 

Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.

,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.

Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da  maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.

Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.

Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.

U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.

Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FUNKCIONERSKA KAMPANJA: Iskočili iz DPS šinjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje, vlasti su prihvatile  kao obilježje svoje politike

 

Posljednji dan maja, premijer Dritan Abazović sa podgoričkim i rukovodstvom Opštine Tuzi, otvara dio bulevara Podgorica -Tuzi. Sve liči na scene kada su dio istog bulevara 2019. otvarali tadašnji predsjednik države Milo Đukanović i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Na optužbe da je otvaranje već viđena predstava i dio predizborne kampanje, Abazović odgovara da Vlada ima agendu, da nije mogla da zna kada će se raspisati izbori… Potrefilo se tako, baš kao što se i DPS- godinama namještalo, otvaranje u predizborni vakat.

,,Funkcionerska kampanja koju DPS toliko vodi je zapravo pokazala sav njihov očaj”, poručivali su iz Abazovićeve stranke u avgustu 2020. Sada su sve to zaboravili, pa potpredsjednik URE i ministar Goran Đurović, par dana prije izbora, kao Vladin predstavlja ukradeni program Stan za sve.  Da se nema granica  jasno je bilo kada su novi trajekt krstili predizbornim imenom Ruka pravde.

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje prihvatili su kao obilježje svoje politike.

I ostali koalicioni partneri u vlasti nalaze svoje načine predizborne promocije na istom tragu. Tako je krajem maja ministar pravde Marko Kovač sa rukovodstvom Opštine Nikšić usaglasio da Vlada donira Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 220.000 eura za rekonstrukciju Saborne crkve Sv.Vasilija Ostroškog u Nikšiću. SPC-u kao nedostaje novca pa svako malo mora država da je pripomogne, a posebno u predizbornom vremenu.

Kad od DPS politike ne prezaju oni koji su se borili protiv nje, što je ne bi baštinili i oni koji su bivšoj vlasti godinama bili saradnici. Tako su za potrebe Ministarstva kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, krajem maja, raspisani oglasi za čak šest direktora direktorata. Oglas se raspisuje dvije sedmice prije vanrednih parlamentarnih izbora, a rukovodioci se biraju na mandat od pet godina. Usput su raspisani i konkursi za pomoćnika direktora Uprave policije (Sektor za finansijsko-obavještajne poslove) i 16 oglasa za Upravu za gazdovanje šumama (za čuvare šuma, referente i portire)… Iz Vlade i od premijera opet objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju da to sa izborima nema baš nikakve veze.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo