Povežite se sa nama

MONITORING

ISKUSTVO PREDSTAVNIKA OPOZICIJE U PRELAZNOJ VLADI: Kako izgleda sistem iznutra

Objavljeno prije

na

Za Monitor govore bivši potpredsjednik Vlade izbornog povjerenja Milorad Mišo Vujović, direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević i ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić

MILORAD MIŠO VUJOVIĆ: Funkcioneri neustavno dobijaju stanove

– Posebno je bio upečatljiv zid ćutanja na koji sam naišao kada je bila riječ o pokušaju pokretanja pitanja socijalnog stanovanja. Mada imamo Zakon o socijalnom stanovanju on je od usvajanja do danas ostao mrtvo slovo na papiru. Upravo zbog toga smo ministar Boris Marić i ja imali više korisnih razgovora sa predstavnicima Nacionalne mreže za stanovanje, odnosno Unije slobodnih sindikata, NVO Zid i UNO Libertas. Na njima smo zaključili da je neophodno da se formira državni Fond za socijalnu stanogradnju koji bi se punio iz progresivnog oporezivanja viška stanova u privatnom vlasništvu, preko progresivnog oporezivanja neprodatih stanova i neizgrađenog građevinskog zemljišta. Time bi se podstakao pad vještački održavanih i nerealnih cijena na tršištu stanova i omogućilo da značajan broj građana ovu životnu potrebu riješi kroz kupovinu stana. Za ostale, one koji to ne mogu, pokrenuli bi se procesi stanogradnje podrškom državnog fonda.

I umjesto da ti zaključci, odnosno inicijative, naiđu na plodno tle u Vladi, tamo nas je sačekala praksa neustavne dodjele stanova funkcionerima. Nasuprot socijalnom stanovanju, koje ima svoje zakonsko utemeljenje, vidjeli smo da se stanovi državnim funkcionerima raspodjeljuju suprotno ustavnom principu o jednakosti građana.

Meni je bilo neshvatljivo i neprihvatljivo da imamo tri godine na snazi Zakon o socijalnom stanovanju koji se praktično ne primjenjuje, a na drugoj strani da imamo praksu stambenog zbrinjavanja funkcionera na teret svih poreskih obveznika, uključujući i one najsiromašnije koji izdvajaju sredstva da bi oni sa najvećim platama dobijali stanove, maltene, na poklon.

Međutim, sve to nije bilo dovoljno da se bilo ko u vladajućoj koaliciji makar zainteresuje da pokrenemo sa mrtve tačke ovaj program. Nasuprot tome, naišli smo, kao što sam rekao, na zid ćutanja, iako, ponavljam, imamo usvojen Zakon sa ciljem da se obezbijedi državna podrška u rješavanju stambene potrebe svim građanima koji zbog svojih socijalnih ili ekonomskih ograničenja ne mogu da je zadovolje na tržištu.

Zakonom su ustanovljeni i prioriteti za najranjivije društvene grupe a to su: samohrani roditelji, porodice sa djecom koja imaju smetnje u razvoju, invalidi, starije osobe, žrtve nasilja u porodici i Romi. Dakle, državni funkcioneri nijesu u ovim grupama koje prepoznaje Zakon, a Vlada je bez ikakvog osnova donijela Odluku kojom je za svoje i druge funkcionere utvrdila posebne povlastice za dobijanje stanova i to na teret građana.

Dodatno je bilo nelagodno saznanje da se prethodna krovna administracija u Ministarstvu rada i socijalnog staranja negativno ponijela prema inicijativi Nacionalne mreže za razvoj stanovanja i grupe poslanika da se dopuni Ustav i da pravo na stan postane garantovano socijalno pravo, jer bez njega nije moguće uživanje ne samo recimo prava na rad nego ni prava na život. Dakle, onima koji su protiv toga da se ustanovi jasan ustavni princip o pravu na stanovanje i zakonima urede prioriteti stambenog zbrinjavanja na teret države ne smeta da se na teret građana stambeno zbrinjavaju funkcioneri na osnovu odluke koju su sami za sebe donijeli.

I pored svih sumnji u zloupotrebe koje smo locirali i pravno procesuirali, situacija u kojoj se Vlada lakonski oglušuje o potrebe najsiromašnijih a iskazuje veliku senzitivnost za one sa najvišim budžetskim primanjima na mene je ostavila utisak najdublje nepravde.

Zbog svega rečenog, sada ću se kao građanin zaloziti da pravo na stanovanje postane ustavno pravo. I ne samo ono, nego i pravo na socijalnu sigurnost i pristup zdravstvu i obrazovanju, hrani i vodi. Na to nas upozorava i ustavno određenje Crne Gore kao socijalne države, te preambulno načelo da je država odgovorna za uspostavljanje socijalne pravde.

RADE MILOŠEVIĆ: Iskvareni državni aparat

– Kada je riječ o iskustvu u učešću u Vladi izbornog povjerenja mogu reći da je ono veliko i dragocjeno, a najviše zato što sam iz prve ruke imao uvid kako funkcioniše iskvareni državni sistem koji radi u interesu partija i pojedinaca, a ne svih građana.

Najbolji primjer za takvo moje iskustvo je planirana sabotaža mog rada i djelovanja od strane pojedinih zaposlenih u Zavodu za zapošljavanje sa bivšim poslanikom Zoranom Jelićem, koji je u tom momentu bio poslanik crnogorskog parlamenta ispred DPS-a, ali i nekadašnji direktor Zavoda. U toj neuspješnoj akciji Zoran Jelić, Vukica Jelić, Zorica Sredanović i Danilo Vojinović su pripremili strategiju kako umanjiti i obesmisliti moj rad na način što su zajednički pripremali saopštenja za javnost kao i pitanja koja bi trebalo novinari da postave meni. Međutim, taj pokušaj sam razotkrio i objelodanio.

Iz tog događaja jasno su vidljivi obrisi kako zaista funkcioniše državni aparat.

Jedan od aktera sabotaže je i pomoćnik direktora Danilo Vojinović, koji je inače porodični prijatelj porodice Jelić i kojem je Zoran Jelić omogućio korišćenje državnog stana bez ikakvih procedura, a u kome je on živio preko četiri godine. Otud i ne čudi poslušnost Vojinovića u svim akcijama koje su imale za cilj sabotiranje mog rada. Drugi akter je Zorica Sredanović koja je u rodbinskim odnosima sa Zoranom Jelićem, a koja je postavljena za vođu medijskog tima.

Princip djelovanja je jasan – kumovi i prijatelji na pozicijama u vlasti i primarni cilj im je zaštititi interese pojedinca ili partije, a ne interes građana.

U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je Vukica Jelić sama sebe predložila u Upravni odbor Plantaža kao i da je sama sebi dodjeljivala varijabile kao nagradu za predan rad.

Moje iskustvo je pokazalo i to da je onaj mali broj ljudi koji rade u skladu sa zakonom automatski stavljeni na ,,stub srama” ukoliko ne rade po želji bračnog para Jelić.

Sve u svemu, mišljenja sam da je državni sistem u velikom problemu i da će biti neophodne ozbiljne i postepene reforme kako bismo se oslobodili od partijskih okova i kako bi institucije radile u interesu građana, a ne partija.

BORIS MARIĆ: Totalno politizovana državna uprava

– Boravak u Vladi izbornog povjerenja bio je neponovljivo iskustvo iako tu nije bilo moguće stići do zadovoljstva urađenim. To saznanje ne pada lako, ali ne smije biti osnova za odustajanje od borbe za promjene, naprotiv.

Državna uprava je i dalje neprimjereno politizovana, iako vas neću impresionirati ovom konstatacijom. Kakav je odnos politike i interesa građana može se objasniti kroz brojne primjere, ali evo jedan.

I pored jasnog i argumentovanog upozorenja da je već početkom ljeta trebalo pokrenuti proceduru rebalansa budžeta, vladajuća većina se svjesno i isključivo iz političkog interesa oglušila o tu inicijativu. Iako su cijenu kašnjenja morali da plate građani u stanju socijalne potrebe, koji žive ispod granice siromaštva, zajedno sa majkama sa troje i više dijece, među kojima je ne mali broj takođe onih koje su u stanju socijalne potrebe, većina u Vladi jasno je išla ka ostvarivanju političkog cilja na uštrb socijalnih davanja.

Takođe lako je zamisliti scenu kako politički čipovani vlasnici političke moći primarno razmišljaju o njenom održavanju sa jedne strane, a sa druge zadržavanjem moći koju nosi vlast dobijaju šansu da manipulišu rezultatima javnih politika koje su loše i u velikom procentu ne pogađaju cilj.

Umjesto da odluka o rebalansu budžeta bude više stručnog i tehničko-administrativnog karaktera, ona je u Crnoj Gori naglašeno politička. I pored činjenice da su pare bile obezbijeđene primarno se vodilo računa o mogućem efektu na izborni rezultat.

Ovo je samo jedan skiciran slučaj, jedno iskustvo, koje ukazuje na svu promašenost reforme državne uprave, na formalni normativni aspekt profesionalizacije i apsolutnu dominaciju politike u svakoj od odluka za koju ta politika procijeni da može biti od uticaju u procesu održavanja moći, ali bez jakih institucija. To je mantra opasnog sadržaja i neizvjesne budućnosti društva. Sva promašenost javnih politika branjenih silom vlasti crnogorsko društvo drži u zoni velikog rizika, unižavajući šanse građana i pretvarajući ih u sekundarnu kategoriju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo