Povežite se sa nama

MONITORING

ISKUSTVO PREDSTAVNIKA OPOZICIJE U PRELAZNOJ VLADI: Kako izgleda sistem iznutra

Objavljeno prije

na

Za Monitor govore bivši potpredsjednik Vlade izbornog povjerenja Milorad Mišo Vujović, direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević i ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić

MILORAD MIŠO VUJOVIĆ: Funkcioneri neustavno dobijaju stanove

– Posebno je bio upečatljiv zid ćutanja na koji sam naišao kada je bila riječ o pokušaju pokretanja pitanja socijalnog stanovanja. Mada imamo Zakon o socijalnom stanovanju on je od usvajanja do danas ostao mrtvo slovo na papiru. Upravo zbog toga smo ministar Boris Marić i ja imali više korisnih razgovora sa predstavnicima Nacionalne mreže za stanovanje, odnosno Unije slobodnih sindikata, NVO Zid i UNO Libertas. Na njima smo zaključili da je neophodno da se formira državni Fond za socijalnu stanogradnju koji bi se punio iz progresivnog oporezivanja viška stanova u privatnom vlasništvu, preko progresivnog oporezivanja neprodatih stanova i neizgrađenog građevinskog zemljišta. Time bi se podstakao pad vještački održavanih i nerealnih cijena na tršištu stanova i omogućilo da značajan broj građana ovu životnu potrebu riješi kroz kupovinu stana. Za ostale, one koji to ne mogu, pokrenuli bi se procesi stanogradnje podrškom državnog fonda.

I umjesto da ti zaključci, odnosno inicijative, naiđu na plodno tle u Vladi, tamo nas je sačekala praksa neustavne dodjele stanova funkcionerima. Nasuprot socijalnom stanovanju, koje ima svoje zakonsko utemeljenje, vidjeli smo da se stanovi državnim funkcionerima raspodjeljuju suprotno ustavnom principu o jednakosti građana.

Meni je bilo neshvatljivo i neprihvatljivo da imamo tri godine na snazi Zakon o socijalnom stanovanju koji se praktično ne primjenjuje, a na drugoj strani da imamo praksu stambenog zbrinjavanja funkcionera na teret svih poreskih obveznika, uključujući i one najsiromašnije koji izdvajaju sredstva da bi oni sa najvećim platama dobijali stanove, maltene, na poklon.

Međutim, sve to nije bilo dovoljno da se bilo ko u vladajućoj koaliciji makar zainteresuje da pokrenemo sa mrtve tačke ovaj program. Nasuprot tome, naišli smo, kao što sam rekao, na zid ćutanja, iako, ponavljam, imamo usvojen Zakon sa ciljem da se obezbijedi državna podrška u rješavanju stambene potrebe svim građanima koji zbog svojih socijalnih ili ekonomskih ograničenja ne mogu da je zadovolje na tržištu.

Zakonom su ustanovljeni i prioriteti za najranjivije društvene grupe a to su: samohrani roditelji, porodice sa djecom koja imaju smetnje u razvoju, invalidi, starije osobe, žrtve nasilja u porodici i Romi. Dakle, državni funkcioneri nijesu u ovim grupama koje prepoznaje Zakon, a Vlada je bez ikakvog osnova donijela Odluku kojom je za svoje i druge funkcionere utvrdila posebne povlastice za dobijanje stanova i to na teret građana.

Dodatno je bilo nelagodno saznanje da se prethodna krovna administracija u Ministarstvu rada i socijalnog staranja negativno ponijela prema inicijativi Nacionalne mreže za razvoj stanovanja i grupe poslanika da se dopuni Ustav i da pravo na stan postane garantovano socijalno pravo, jer bez njega nije moguće uživanje ne samo recimo prava na rad nego ni prava na život. Dakle, onima koji su protiv toga da se ustanovi jasan ustavni princip o pravu na stanovanje i zakonima urede prioriteti stambenog zbrinjavanja na teret države ne smeta da se na teret građana stambeno zbrinjavaju funkcioneri na osnovu odluke koju su sami za sebe donijeli.

I pored svih sumnji u zloupotrebe koje smo locirali i pravno procesuirali, situacija u kojoj se Vlada lakonski oglušuje o potrebe najsiromašnijih a iskazuje veliku senzitivnost za one sa najvišim budžetskim primanjima na mene je ostavila utisak najdublje nepravde.

Zbog svega rečenog, sada ću se kao građanin zaloziti da pravo na stanovanje postane ustavno pravo. I ne samo ono, nego i pravo na socijalnu sigurnost i pristup zdravstvu i obrazovanju, hrani i vodi. Na to nas upozorava i ustavno određenje Crne Gore kao socijalne države, te preambulno načelo da je država odgovorna za uspostavljanje socijalne pravde.

RADE MILOŠEVIĆ: Iskvareni državni aparat

– Kada je riječ o iskustvu u učešću u Vladi izbornog povjerenja mogu reći da je ono veliko i dragocjeno, a najviše zato što sam iz prve ruke imao uvid kako funkcioniše iskvareni državni sistem koji radi u interesu partija i pojedinaca, a ne svih građana.

Najbolji primjer za takvo moje iskustvo je planirana sabotaža mog rada i djelovanja od strane pojedinih zaposlenih u Zavodu za zapošljavanje sa bivšim poslanikom Zoranom Jelićem, koji je u tom momentu bio poslanik crnogorskog parlamenta ispred DPS-a, ali i nekadašnji direktor Zavoda. U toj neuspješnoj akciji Zoran Jelić, Vukica Jelić, Zorica Sredanović i Danilo Vojinović su pripremili strategiju kako umanjiti i obesmisliti moj rad na način što su zajednički pripremali saopštenja za javnost kao i pitanja koja bi trebalo novinari da postave meni. Međutim, taj pokušaj sam razotkrio i objelodanio.

Iz tog događaja jasno su vidljivi obrisi kako zaista funkcioniše državni aparat.

Jedan od aktera sabotaže je i pomoćnik direktora Danilo Vojinović, koji je inače porodični prijatelj porodice Jelić i kojem je Zoran Jelić omogućio korišćenje državnog stana bez ikakvih procedura, a u kome je on živio preko četiri godine. Otud i ne čudi poslušnost Vojinovića u svim akcijama koje su imale za cilj sabotiranje mog rada. Drugi akter je Zorica Sredanović koja je u rodbinskim odnosima sa Zoranom Jelićem, a koja je postavljena za vođu medijskog tima.

Princip djelovanja je jasan – kumovi i prijatelji na pozicijama u vlasti i primarni cilj im je zaštititi interese pojedinca ili partije, a ne interes građana.

U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je Vukica Jelić sama sebe predložila u Upravni odbor Plantaža kao i da je sama sebi dodjeljivala varijabile kao nagradu za predan rad.

Moje iskustvo je pokazalo i to da je onaj mali broj ljudi koji rade u skladu sa zakonom automatski stavljeni na ,,stub srama” ukoliko ne rade po želji bračnog para Jelić.

Sve u svemu, mišljenja sam da je državni sistem u velikom problemu i da će biti neophodne ozbiljne i postepene reforme kako bismo se oslobodili od partijskih okova i kako bi institucije radile u interesu građana, a ne partija.

BORIS MARIĆ: Totalno politizovana državna uprava

– Boravak u Vladi izbornog povjerenja bio je neponovljivo iskustvo iako tu nije bilo moguće stići do zadovoljstva urađenim. To saznanje ne pada lako, ali ne smije biti osnova za odustajanje od borbe za promjene, naprotiv.

Državna uprava je i dalje neprimjereno politizovana, iako vas neću impresionirati ovom konstatacijom. Kakav je odnos politike i interesa građana može se objasniti kroz brojne primjere, ali evo jedan.

I pored jasnog i argumentovanog upozorenja da je već početkom ljeta trebalo pokrenuti proceduru rebalansa budžeta, vladajuća većina se svjesno i isključivo iz političkog interesa oglušila o tu inicijativu. Iako su cijenu kašnjenja morali da plate građani u stanju socijalne potrebe, koji žive ispod granice siromaštva, zajedno sa majkama sa troje i više dijece, među kojima je ne mali broj takođe onih koje su u stanju socijalne potrebe, većina u Vladi jasno je išla ka ostvarivanju političkog cilja na uštrb socijalnih davanja.

Takođe lako je zamisliti scenu kako politički čipovani vlasnici političke moći primarno razmišljaju o njenom održavanju sa jedne strane, a sa druge zadržavanjem moći koju nosi vlast dobijaju šansu da manipulišu rezultatima javnih politika koje su loše i u velikom procentu ne pogađaju cilj.

Umjesto da odluka o rebalansu budžeta bude više stručnog i tehničko-administrativnog karaktera, ona je u Crnoj Gori naglašeno politička. I pored činjenice da su pare bile obezbijeđene primarno se vodilo računa o mogućem efektu na izborni rezultat.

Ovo je samo jedan skiciran slučaj, jedno iskustvo, koje ukazuje na svu promašenost reforme državne uprave, na formalni normativni aspekt profesionalizacije i apsolutnu dominaciju politike u svakoj od odluka za koju ta politika procijeni da može biti od uticaju u procesu održavanja moći, ali bez jakih institucija. To je mantra opasnog sadržaja i neizvjesne budućnosti društva. Sva promašenost javnih politika branjenih silom vlasti crnogorsko društvo drži u zoni velikog rizika, unižavajući šanse građana i pretvarajući ih u sekundarnu kategoriju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo