Privremena zabrana gradnje na primorju  stupa na snagu od 1. juna. No kako Ministarstvo Slavena Radunovića štiti kulturnu baštinu pod UNESCO zaštitom  svjedoči i najnovije poništenje rješenja urbanističko-građevinske inspektorke kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela Popovićeve kompanije Carine u Baošićima. Ministarstvo je nakon žalbe Carina, 7. maja, poništilo to rješenje i vratilo na ponovni postupak

UNESCO je uputio dopis Vladi Crne Gore u kom je ozbiljno upozorio da bi zbog slučaja nelegalne gradnje hotelskog kompleksa Čeda Popovića u Baošićima, mogao staviti moratorijum od 1. juna na gradnju na teritoriji Herceg Novog, Tivta i dijela Cetinja ukoliko država hitno ne preduzme konkretne mjere i ne sanira nastalu štetu, objavio je portal Standard.

Tom portalu iz kabineta premijera Milojka Spajića nijesu potvrdili ovu informaciju, a iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, na čijem čelu je Slaven Radunović, saopštili su da je novim Zakonom o uređenju prostora, usvojenim u martu 2025. godine, redefinisana oblast planiranja i uređenja prostora, te uspostavljen, kako navode, „jasan, transparentan i efikasan sistem planiranja prostora“.

„U svim propisanim procedurama fokus Ministarstva i Vlade biće na zaštiti kulturne baštine i preporuka UNESCO-a“, poručili su iz Ministarstva, navodeći i da se vrši dodatna kontrola građevinskih dozvola na teritorijama obuhvaćenim Zakonom o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora.

Prviremena zabrana gradnje na primorju svakako stupa od 1. juna. No,  kako Ministarstvo štiti kulturnu baštinu pod UNESCO zaštitom svjedoči i najnovije poništenje rješenje urbanističko-građevinske inspektorke, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela Popovićeve kompanije Carine u Baošićima. Inspektor je zabranio gradnju zbog neusklađenosti tehničke dokumentacije i probijanja dozvoljene spratnosti, ali je Odjeljenje za drugostepeni postupak Ministarstva nakon žalbe Carina, 7. maja, poništilo rješenje i vratilo sve na ponovni postupak.

Upućeni izvor Monitora tvrdi da će se cijela stvar oko mega hotela u Baošićima nastaviti i tokom jeseni. Naime, preduzeće Carina, i pored očiglednih namjera da se sve završi za ovu sezonu, zbog pritiska javnosti,  u tome neće uspjeti, ali isto tako ni institucije, za sada, nemaju snage da nelegalne radove, prije svega uništeno more i plažu, vrate u prvobitno stanje.

Umjesto urgentne zaštite ugroženog područja Boke kotorske, Radunovićevo Ministarstvo sprovodi hitne zakonske mjere protiv nelegalne gradnje na području Tuzi.

,,Građevinska inspekcija procesuirala je 38 lica u Tuzima zbog nelegalne gradnje. I treba sva ilegalna gradnja da se kazni bez obzira o kakvim je objektima riječ.Ministar Radunović ponosi se rezultatima”, komentarisao je djelovanje Ministarstva na svom Fejsbuk profilu građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. On je, međutim,  podsjetio da je u međuvremenu Radunović poništio nalaz svoje inspekcije kada je riječ o ilegalna dva sprata hotela Čeda Popovića u Baošićima, poništio rješenje za blokiranje gradnje ilegalnog dijela hotela u Sutomoru i donio akt kojim se planira legalizacija mega objekata u UNESCO zonama.

,,Isto tako crtaju se građevinske dozvole širom Crne Gore po sistemu – ko da više.Eh da, inspektori koji su zapečatili gradilište Čeda Popovića zbog toga su dobili otkaz”, napisao je Dragićević.

Skandal oko nasipanja mora i nelegalne gradnje plaže i dijela megahotela koji je promijenio opis Baošića, samo je jedan u nizu graditeljskih ,,poduhvata” koji su godinama pod lupom UNESCO-a.

Od države Crne Gore do sada je tri puta traženo da uvede moratorijum na gradnju u zaštićenom području Boke kotorske. Prvi put na sastanku UNESCO-vog Komiteta za svjetsku baštinu u Dohi, glavnom gradu Katara, u ljeto 2014., sa koga je izvještaj bio veoma negativan. Monitor je već pisao da su se protiv uvođenja moratorijuma tada zdušno izborile članice crnogorske delagacije u Dohi, među kojima i Anastazija Miranović, tadašnja direktorica Uprave za zašitu kulturnih dobara.

Najoštriji je bio izvještaj UNESCO-a za 2017. godinu,  kada je zatražen moratorijum na gradnju u Kotoru, do donošenja novog PUP-a i stavljanje van snage svih planskih dokumenata koji su se odnosili na zaštićeno područje.

Taj niz se nastavio, pa je u julu prošle godine u izvještaju zajedničke misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO/ICOMOS tražena hitna obustava svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove bafer zone, uključujući i one za koje je na osnovu HIA studija dobijena saglasnost UNESCO,  kako bi se spriječile negativne posljedice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) područja Kotora. Zatražena je revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana, uvođenje strategije za smanjenje rizika i integrisanje OUV u planska dokumenta.

Krajem decembra prošle godine premijer Spajić posjetio je sjedište UNESCO u Parizu i razgovaro sa generalnim direktorom UNESCO Kaledom El-Enanijem i direktorom Centra za svjetsku baštinu Lazarom Elundom Asomom. Iz šturog saopštenja na sajtu Vlade saznaje se da je premijer uvjerio sagovornike kako je država posvećena očuvanju statusa prirodne i kulturne baštine Kotora i spremna da ispuni sve preporuke Komiteta za zaštitu svjetske baštine.

Na domaćem terenu pored nastavka gradnje, ne postoji ni koncenzus oko neophodnosti očuvanja UNESCO statusa. Interesi investitora stavljeni su iznad interesa države i građana Crne Gore, kojima je pitanje opstanka na listi svjetske kulturne baštine neupitno, poručili su prošlog ljeta odbornici Opštine Kotor. Jednoglasno su usvojili Deklaraciju o očuvanju Kotora: „UNESCO satus nije političko pitanje već civilizacijska obaveza“.

S druge strane, vladajuće garniture u svim opštinama zaštićenog područja prethodno su se izjasnile  protiv obustave gradnje.  Predsjednici opština isticali su kako bi moratorijum na razvojne projekte bio za njih katastrofa, kako život u zaštićenom području Kotora, Tivta i Herceg Novog ne može da se stopira, do toga da im građani ne bi oprostili ukoliko bi se zaustavio razvoj gradova.

Najdalje je otišao ministar Radunović, koji je u avgustu prošle godine iznio predlog o raspisivanju referenduma na kojem bi se građani Boke izjasnili da li žele i dalje da uživaju zašitu UNESCO-a ili ne.

Umjesto referenduma,Uprava za zaštitu kulturnih dobara je sačinila izvještaj Crne Gore o stanju u bokokotorskom području koji je početkom ove godine upućen UNESCO-u, i jasno je konstatovala da su izazovi koji utiču na Izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) sistemske prirode, a ne izolovani incidenti. Država je prvi put priznala ono što javnost odavno vidi:Kotor nije ugrožen pojedinačnim projektima, već sistemskim propustima u upravljanju, koordinaciji i primjeni instrumenata planiranja.

Nakon toga, u skupštini je sredinom marta, usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora kojim je uveden moratorijum na gradnju objekata na lokacijama u zalivu Boke, u zoni koja je upisana na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Odlučeno je da nema nove gradnje, pa su upravo zbog toga investitori, poput Popovića, požurili da završe staru. Uz veliku pomoć dijela struktura vlasti koje su ionako protiv moratorijuma, jer koči razvoj i ostali napredak po njihovim aršinima.

,,Bez obzira na to ko je investitor, on je najmanje kriv, jer svu krivicu snose državne institucije koje su dozvolile nasilje nad prirodom”, objavio je nedavno dr sci. Ljubomir Radojičić, viši naučni saradnik Instituta ,,Dr Simo Milošević” u Igalu, u autorskom članku u Vijestima.

Pobrojao je zatrpavanja mora u Lipcima, Bijeloj, Kumboru, Baošićima, Herceg Novom… ,,gdje su nadležne opštinske i republičke službe sa najvišim državnim i opštinskim funkcionerima krenuli u kontrolu kad je posao završen, odnosno kad su završili Praznik mimoze, obećavajući lakovjernom narodu ‘da će se sve vratiti u prvobitno stanje”.

Slijedi privremena ljetnja zabrana gradnje, pa će se nadležni eventualnim vraćanjem u prvobitno stanje pozabaviti tek na jesen.

Predrag NIKOLIĆ

Prije nego će zetski parlament usvojiti rezoluciju o otpriznavanju Milan Knežević je otkrio da priča o Kosovu ima širu antievropsku platformu Beograda. Na skupu svojih simpatizera 10. maja, sazvanom radi otpriznavanja, on je poručio da “nema pregovora oko Prevlake, ona je crnogorska i biće,  “nema pregovora oko Morinja (obeštećenja hrvatskih logoraša za mučenja), “nema promjene naziva bazena u Kotoru”  “protiv smo da brod Jadran pripadne Hrvatskoj”. Zaključak je jasan: “Ako treba preko Zagreba da uđemo u Brisel dabogda nikad ne ušli”

“Kud god da krenеm tebi se vraćam ponovo” su stihovi pjesme Vidovdan posvećeni Kosovu čiji tekstopisac i kompozitor je Milutin Popović Zahar. Pjesma je pripremljena 1989. godine povodom obilježavanja šest stotina godina Kosovske bitke u vremenu kada su Slobodan Milošević i Srpska crkva (SPC) raspirivali nacionalističku histeriju i kosovsku mitomaniju koja će skupo koštati bivšu Jugoslaviju i njene narode. Pjesma je za izvedbu prvobitno ponuđena Vesni Zmijanac koja je to odbila da ne bi narušila svoju tadašnju popularnost diljem Jugoslavije. Na kraju je pjesmu u studiju snimila Gordana Lazarević, Zaharova supruga i ubrzo je postala hit propagandno pripremljenim masama. Pjevala se na svim mitinzima podrške kosovskim Srbima i Crnogorcima orkestriranim od strane srbijanske državne bezbjednosti (RDB) i savezne vojne kontraobavještajne službe (KOS). Miloševićev uspon je počeo par godina ranije na retorici ukidanja autonomije Kosova, što je i sprovedeno silom 1990.  Miloševićeva zvijezda će pasti takođe  zbog Kosova, nakon NATO intervencije 1999. Srbijanska vojska i policija su morale da napuste pokrajinu čije velike djelove su metodično etnički očistili, opljačkali i popalili. Srbijanska kampanja terora nad većinskim stanovništvom pokrajine tokom 78 dana NATO udara je kvantitativno i po brzini daleko prevazišla sva dotadašnja velikosrpska i velikohrvatska etnička čišćenja zapadno od Drine.

Nakon fijaska sprječavanja gradnje kolektora u Botunu, “otetog Kosova” sjetio se i Milan Knežević, lider Demokratske narodne parije (DNP), donedavno konstituenta Vlade i skupštinske većine. Knežević je sredinom aprila poručio da je na sjednici Predsjedništva DNP-a dobio “punu podršku” da s potpredsjednicima, poslanicima i odbornicima krene u proceduru “povlačenja odluke o priznanju Kosova” na terotiriji Zete i svuda gdje učestvuju u lokalnim vlastima. “Poslanici u Skupštini takođe će podnijeti inicijativu, u vidu rezolucije, gdje ćemo tražiti da se Vlada obaveže da će povući odluku o priznanju Kosova” najavio je. Nedjelju dana prije toga državna Skupština nije uvrstila na dnevni red zahtjev DNP-a iz početka januara o normiranju trobojke kao narodne zastave. Knežević je rekao i da će za otpriznavanje tražiti podršku mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija Mićovića i budimljansko-nikšićkog Metodija Ostojića. Do sada nije bilo zvaničnog oglašavanja. Za razliku od nepodobnog Joanikija, Metodije je potpuno lojalan vlasti braće Vučić tako da njegovo ćutanje upada u oči.

Prije nego će zetski parlament usvojiti rezoluciju o nepriznavanju (na dan Sv. Vasilija Ostroškog) Knežević je otkrio da priča o Kosovu ima širu antievropsku platformu  Beograda. Na skupu svojih simpatizera 10. maja sazvanom radi otpriznavanja on je poručio da “nema pregovora oko Prevlake, ona je crnogorska i biće”,  “nema pregovora oko Morinja” (obeštećenja hrvatskih logoraša za mučenja), “Hrvati su počinili zločine u Lori”, “nema promjene naziva bazena u Kotoru” (navodno  nosi ime jednog od batinaša iz Morinja) “protiv smo da brod Jadran pripadne Hrvatskoj”. Zaključak Kneževića je jasan : “Ako treba preko Zagreba da uđemo u Brisel dabogda nikad ne ušli”.

U izjavi režimskim Večernjim Novostima (koje vodi Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić) Knežević je rekao da očekuje da i ostale opštine u kojima predstavnici srpskog naroda dominantno vrše vlast izglasaju deklaraciju o poništenju priznavanja. Onda bi se u konačnom podnijela rezolucija Skupštini kako bi obavezala vladu Milojka Spajića da povuče odluku.

Za rezoluciju u zetskom parlamentu je glasalo 19 odbornika. Ruke su digli odbornici DNP-a, Nove srpske demokratije (NSD), jedan odbornik Demokrata i tri nezavisna odbornika. Odbornici Demokratske partije socijalista (DPS) nisu prisustvovali sjednici na kojoj je ovo bila jedina tačka dnevnog reda. Dvoje odbornika iz Demokrata su napustili sjednicu uoči glasanja.

Rezolucija je blaža nego što se očekivalo,  predstavljena je samo u formi političkog stava. Interesantno, u rezoluciji se naglašava zabrinutost i za srpski i za crnogorski narod “na Kosovu i Metohiji”. Zabrinutost za Crnogorce je novina jer Vučić i njegova vlast ne priznaju crnogorski narod i vode kontinuiranu kampanju resrbijanizacije preko BIA-e i njoj podređenih pojedinaca u SPC-u i kriminalnim kartelima, o čemu su iste Vučelićeve Novosti ranije slavodobitno pisale. Rezolucija ocjenjuje da se položaj dva naroda svakodnevno pogoršava uslijed pritisaka prištinskih institucija. Deklaracija se poziva na Povelju Ujedinjenih nacija, Završni akt iz Helsinkija i Rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN 1244 koja, kako DNP tvrdi, potvrđuje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije.

Crna Gora se poziva na izbalansiranu spoljnu politiku, kao i da bi u međunarodnim organizacijama trebala podržavati suverenitet i teritorijalni integritet država – u ovom slučaju Srbije. DNP je navela da je “odluka o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije izazvala duboke političke i društvene posljedice”. Na kraju se opet izražava i solidarnost i sa srpskim i crnogorskim narodom na “Kosovu i Metohiji” i poziv na mirno rješavanje otvorenih pitanja.

Odluku o priznanju Republike Kosovo kao samostalne države Crna Gora je donijela zajedno s Makedonijom u oktobru 2008. cijeneći faktičko stanje i nesumnjivu volju ogromne većine naroda Kosova da živi u samostalnoj državi. Tome je prethodila unilateralna deklaracija o nezavisnosti (UDI) Skupštine Kosova. Srbijanska Narodna Skupština je dan poslije donijela odluku kojom su poništene sve secesionističke odluke i akti. Međunarodna zajednica je prije UDI-ja uslovila kosovsku vladu da unese u ustav čvrste garancije za prava srpske i svih drugih manjina čemu je udovoljeno. Manjine imaju zajamčenih 20 mandata u Skupštini od 120 poslanika. Srbima pripada 10 mandata i bez njihovog pristanka je nemoguća promjena ustava i ključnih zakona. Međunarodni sud pravde (ICJ) je 2010. godine presudio, na prethodni upit UN-a, da kosovska deklaracija nezavisnosti nije suprotna međunarodnom pravu.

Do sada je, prema raspoloživim podacima,  Kosovo priznalo najmanje 104 države članica UN-a (kako se navodi u dokumentu Evropskog parlamenta). Kosovo navodi brojku od 115 država. Srbijanska propaganda tvrdi da je ta brojka bliža 100 i da je navodno 28 država povuklo priznanje Kosova. U podacima Evropskog parlamenta navode se 10 zemalja koje su povukle priznanje, uključujući Madagaskar, Grenadu i još neke sićušne državice na Pacifiku i Indijskom okeanu. Većina građana Srbije i Crne Gore vjerovatno nikada nije ni čula za te zemlje prije objava Ministarstva spoljnih poslova.

I pored nesumnjive većine u UN-u Kosovo se ne može nadati stolici na Ist Riveru jer Kina i Rusija imaju pravo veta u Savjetu bezbjednosti. Od EU članica, 23 zemlje priznaju Kosovo dok pet ne priznaje (Španija, Grčka, Kipar, Rumunija i Slovačka). Do sada nijedna država koja je uspostavila pune diplomatske odnose sa Kosovom  nije ih prekinula. I pet država EU koje ne priznaju Kosovo priznaju kosovska dokumenta kao i pristupanje Kosova EU po ispunjavanju kriterija za članstvo. Kosovska dokumenta priznaje i Vučićeva Srbija.

Prethodna vlast predsjednika Borisa Tadića imala je čvrst stav po pitanju sjevera Kosova i nepriznavanja dokumenata ili akata koje je izdavala Vlada u Prištini. Nakon dolaska Aleksanda Vučića na vlast došlo je do Briselskog sporazuma, kome se žestoko protivila SPC (uključujući i tadašnjeg mitropolita Amfilohija Radovića). Vremenom je Srbija de fakto u svemu priznala Republiku Kosovo. Vučić je novembra 2022. godine pozvao kosovske Srbe na napuste institucije Kosova, pogotovo policiju. Time je kosovskoj Vladi pomogao da uspostavi puni suverenitet na čitavoj teritoriji zemlje, pogotovo na sjeveru. Do tada je s one strane obale Ibra neformalno vladao Beograd preko BIA-e i “patriotskih” narko kartela koji su kriminalizovali sredinu i maltretirali srpsko stanovništvo. Dežurni  Srbi u Crnoj Gori nisu ni jednom oglasili protiv srpskih narko kartela i mafijaškog terora nad kosovskim Srbima. Od kada je policija premijera Albina Kurtija preuzela sjever države, vučićevcima u Crnoj Gori su puna usta brige za “Srbe i Crnogorce” na KiM-u. Gospodaru Vučiću ni riječ prijekora što je predao sjever Kosova i Srbe pod vlast Prištine.

Gordana Lazarević je 2025. izjavila za Blic da je dobila mnogo zbog pjesme Vidovdan. “Ali mnogo sam i izgubila…tržište, ne zovu me u Hrvatsku” a iz istog razloga, rekla je,  ne nastupa ni u Crnoj Gori. Vrijeme će pokazati kako će Crna Gora proći zbog igara braće Vučić i kosovske brige Milana Kneževića.

 Jovo MARTINOVIĆ

I u ovu godinu Plantaže su ušle oglašavajući prodaju skoro 12 hektara zemljišta u Podgorici i Danilovgradu, od čega očekuju prihod od makar 12 miliona eura. A onda će, ukoliko Ministarstvo poljoprivrede odobri ono što su od nje tražili prije dvije godine, na red doći zemljište uz bulevar Podgorica –Tuzi

Samo dobre vijesti stižu iz crnogorskih državnih preduzeća. Makar dok ne zagrebete ispod površine našminkanih faninansijskih podataka. Tako su, ako je vjerovati čelnicima kompanije, nakon višegodišnjih problema i posrtanja i AD Plantaže ponovo na zelenoj grani. Jezikom aktuelnog menadžmenta: posrnuli simbol crnogorske poljoprivrede “nakon višegodišnjeg perioda finansijskih i operativnih izazova, ulazi u fazu stabilnijeg i predvidljivijeg poslovanja”.

Izvršni direktor Plantaža Igor Čađenović optimizam potkrjepljuje podacima za 2025. godinu. “Kompanija je ostvarila prihod od 38,5 miliona eura, što je najviši nivo u posljednjoj deceniji, uz rast od 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Istovremeno, očuvana je profitabilnost, sa dobiti od 3,99 miliona eura nakon oporezivanja”, kazao je u intervjuu za portal Bankar.

Prije čestitki valjalo bi ponuđene brojke sagledati u realnom kontekstu, počev od profitabilnosti, pa do najavljene predvidljivosti poslovanja i rekordnih prihoda.

Dvije prethodne poslovne godine Plantaže su ostvarile profit u ukupnoj vrijednosti od oko četiri miliona eura. To je makar desetostruko manje od akumuliranih gubitaka kompanije. Plantaže duguju bankama, dobavljačima, (bivšim) radnicima i državi. Sve skupa 45 miliona eura, prema podacima s kraja trećeg kvartala 2025.  Trend će biti jasniji nakon objavljivanja i usvajanja završnog računa za tu godinu.

Prema crnoj listi Poreske uprave Crne Gore ta kompanija je, na kraju lanjskog septembra, državi dugovala 18 miliona eura. Uz ukinuto rješenje o reprogramu duga, što ukazuje da Plantaže nijesu poštovale dogovorenu dinamiku otplate nagomilanih potraživanja.

Valja napomenuti kako su nagomilani dugovi, dominantno, “naslijeđeni” iz perioda do 2020. godine. Opšte prihvaćena je teza kako je to posljedica problematičnog trošenja novca zbog koga su se nekadašnji čelnici Plantaža, predvođeni predsjednikom Odbora direktora Veselinom Vukotićem i izvršnom direktoricom Vericom Maraš našli na optuženičkoj klupi, pa onda globalnog zatvaranja usljed pandemije korona virusa…

Vukotić, Maraš i njihovi bliski saradnici izgovarali su se, u višegodišnjem kontinuitetu, do vrha popunjenim podrumima vina. Prema njihovim tvrdnjama, vrijednost zaliha odgovarala je, približno, iznosima dugovanja. Njihovi nasljednici uporno previđaju podatak koji se tiče stanja zaliha vina u podrumima. I što se tiče količini i njene vrijednosti.

To pitanje nije retoričko.

Dostupni podaci ukazuju da količinska prodaja vina još nije dostigla nivo iz 2019. godine, koja se i dalje smatra posljednjom „normalnom“ i rekordnom pretpandemijskom godinom. Tada je prodato oko 15 miliona flaša svih vina iz asortimana Plantaža. Kompanijska statistika pokazuje da je tokom 2022. godine prodaja  bila manja za 1,6 miliona litara (više od dva miliona flaša). Naredne godine  zaostatak je smanjen na oko 700 hiljada litara (nezvanična procjena: miliona flaša vina manje). Onda je, 2024.,prodaja mjerena litrima/flašama ponovo pala, vraćajući se, približno, na nivo iz 2022.

Dakle, Plantaže na trpezama – domaćim i stranim, kućnim ili restoranskim – još nijesu povratile nekadašnje pozicije. Da li je problem u tome što su im potrošači okrenuli leđa? Ili je kompanija promijenila pristup tržištu orjentišući se na kvalitetniji, i skuplji, segment svoje ponude? Ne treba zanemariti ni mogućnost da je Plantažama falilo vina za tržište, na šte se, posebno nakon neplanirano loše berbe 2024., ukazivalo sa raznih strana. I na stranicama Monitora.

Navedeni podaci ukazuju na činjenicu da su Plantaže, prije dvije godine, 2024. prodale manje vina (oko sedam odsto), ali je vrijednost prodaje porasla (za pet odsto) u odnosu na prethodnu godinu. To znači da je vrijednost po prodatoj flaši rasla. Ali ne znamo zašto: inflacija ili kvalitetno jačanje asortimana? Akcionari, posebno država kao najveći vlasnik, morali bi podstaći menadžment da odgovore na to pitanje. Kada se, već, oni nijesu sami sjetili da to urade.

Slijedilo bi pitanje o srazmjeri prodatog vina u odnosu na zemlju porijekla. Javna je tajna da Plantaže već nekoliko godina pod svojim etiketama prodaju bijelo vino uvezeno iz Moldavije, Sjeverne Makedonije i zemalja EU (podaci su sa etiketa koje možete vidjeti kao ilustraciju ovog teksta).

Uprava nije negirala tu praksu, već se pokušala opravdati tvrdnjama da su u pitanju manje kvalitetna vina iz njihove ponude (etikete ih demantuju), da je “uvoz bijelog rinfuznog vina privremena mjera“ dok ne pristignu novi zasadi iz njihovih vinograda, te da prodaja tuđeg vina pod svojom etiketom ne može naškoditi brendu Plantaža jer je “porijeklo vina jasno naznačeno na deklaraciji“. Zaista, na dnu etikete Podgoričkog bijelog, Crnogorskog šardonea i Krstaša piše kako to vino nije ni sa Ćemovskog polja ni iz Crne Gore. Ko čita etikete.

Formalno, dakle, nijesu prekršeni ni domaći ni EU propisi. Samo što suštinski problem nije pravni. Plantaže nijesu samo proizvođač/punilac flaša vina. One su percipirane kao simbol crnogorskog vina i domaće proizvodnje (Dobro iz Crne Gore). Zato kritičari aktuelnog menadžmenta smatraju da se kompanija nepovratno udaljava od poslovnog modela renomiranog proizvođača koji osvaja kvalitetom svojih proizvoda.

Prema tom načinu razmišljanja, Plantaže će kao punionica tuđih vina izgubiti stečene pozicije na tržištu, a kompanija će opstajati dok bude imala zemlje za prodaju. Model je prepoznat.

Plantaže su već prodale zamljišta u vrijednosti koja višestruko nadilazi prikazani profit u dvije prethodne godine. Što znači da bi, bez tih prihoda, poslovala sa gubitkom. Ili ne bi vraćala dugove, plaćala dobavljače i ulagala u obnovu vinograda. Nije samo to sporno. “Plantaže prodaju zemljište u Gornjoj Gorici kao poljoprivredno zemljiše, a PUP-om koji treba da se usvoji je predviđena prenamjena zemljišta u mješovitu namjenu”, optuživali su iz opzicije, krajem 2024, tvrdeći da je to “posao za SDT”. Uzalud.

I u ovu godinu Plantaže su ušle oglašavajući prodaju skoro 12 hektara zemljišta u Podgorici i Danilovgradu, od čega očekuju prihod od makar 12 miliona eura. A onda će, ukoliko Ministarstvo poljoprivrede odobri ono što su od nje tražili prije dvije godine, na red doći zemljište uz bulevar Podgorica –Tuzi. Tu bi se, prema procjenama uprave Plantaža, moglo iskrčiti pa prodati makar nekih 30 hektara (optimisti vide i svih 150). Kako se loza i grožđe ne bi stresirali zbog blizine saobraćajnice. “Visoke temperature i vibracije s puta stvaraju stres za biljke”, stoji u zahtjevu koji je prema Vladi uputio Igor Čađenović. Pa je bolje sazidati zgrade.

Samo se vlada nećka.

Da je trgovina nekretninama sve značajniji segment poslovanja Plantaža pokazuje i podatak da je od 35 miliona eura prihoda u 2024., od flaširanih vina i rakija zarađeno 25,7 miliona eura. Ostalo su voće (breskve, grožđe) maslinovo ulje, restoransko poslovanje (restoran na Skadarskom jezeru), pastrmka iz ribnjaka na Marezi i – (ras)prodato zemljište.

Kad smo kod neizvijesnosti, još duže traju pokušaji zainteresovanih da vide diplomu izvršnog direktora. Pošto ga, tvrde, poznaju iz nekih ranijih radnih angažmana koje nijesu baš spojivi sa opisom posla diplomiranog ekonomiste.  Sumnjaju da je za njegovo imenovanje prevagnulo to što je rođeni brat Mihaila Čađenovića, bliskog saradnika predsjednika Skupštine Andrije Mandića (vozač, član obezbjeđenja) i člana odbora direktora opštinskog preduzeća Putevi DOO iz Podgorice.

Kontroverze su stigle do Uprave za inspekcijske poslove pa su, prije tačno dvije godine, iz Odsjeka za inspekciju rada otišli u Plantaže i zatražili personalni dosije izvršnog direktora.  Umjesto traženih dokumenata dobili su potvrdu da je dosije, godinu ranije (april 2023.), “privremeno oduzet” od strane Uprave policije, radi preduzimanja istražnih radnji.

“Kako postupajući inspektor nije mogao ostvariti uvid u personalni dosije zaposlenog, to će isti u okviru vršenja inspekcijskog nadzora, obratiti se za saradnju Ministarstvu unutrašnjih poslova, Uprave policije, Regionalnom centru bezbjednosti Centar, Odjeljenju bezbijednosti Podgorica. Stanici kriminalističke policije za suzbijanje ekonomskog kriminaliteta, radi dostavljanja dokumentacije neophodne za pravilno utvrdivanje činjeničnog stanja”, najavili su inspektori zainteresovanim novinarima (portal Standard).

Dvije godine, ni od njih ni od UP ni glasa o diplomi izvršnog direktora Plantaža. Samo da se ne izgubi. Pošto bi to mogao biti nenadoknadiv udarac za obećanu “konsolidaciju i povratak na put stabilnog razvoja” nekadašnje izdanice crnogorske poljoprivrede.

Zoran RADULOVIĆ