Povežite se sa nama

MONITORING

PISA TESTIRANJE UČENIKA: Opet među najgorima u Evropi

Objavljeno prije

6 godina

na

damir-sehovic

Protekle nedjelje Ministarstvo prosvjete je predstavilo rezultate prošlogodišnjeg međunarodnog PISA testiranja. Petnaestogodišnjaci iz Crne Gore su po pokazanom znanju i ovaj put na začelju svjetske liste, daleko ispod traženog prosjeka, zauzeli su 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje.

U najvećem svjetskom obrazovnom istraživanju znanja i vještina učenika, koje obuhvata više od pola miliona učenika iz preko 70 zemalja, uzrasta od petnaest godina – PISA (Programme for International Student Assessment) učestvovalo je 5.665 učenika iz 64 crnogorske škole. To je 76 odsto učenika rođenih 1999. godine. Većina testiranih je iz četvorogodišnjih stručnih škola 62 odsto, zatim gimnazija 32 odsto, trogodišnje stručne škole pet odsto i jedan odsto iz osnovnih škola.

Prosjek primijenjenog znanja učenika iz Crne Gore je u naučnoj pismenosti 411, matematičkoj 418, a u čitalačkoj 427. To je ispod prosjeka Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), čiji je PISA projekat, i koji iznosi po 493 za čitanje i nauku, a za matematiku 490.

Po obrazovanju smo među najgorima i u regionu, iza nas su Makedonija i Kosovo (vidi boks).

Iako su rezultati pokazatelj lošeg stanja u našem obrazovanju, u kome su djeca očigledno obučena da uče za ocjenu a ne za znanje, nakon objave rezultata nema reakcija. Za razliku od Hrvatske čiji su učenici postigli znatno bolje rezultate na testiranju, 36. su na listi, ali su takođe ispod OECD-ovog prosjeka.

Iz Ministarstva prosvjete je saopšteno da će učiniti sve ,,kako bi se što preciznije definisali efikasni i inovativni pristupi koji bi unaprijedili kvalitet obrazovanja i postignuća učenika”, u saradnji sa relevatnim institucijama.

Generalni direktor za opšte srednje obrazovanje, stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih Veljko Tomić, na predstavljanju rezultata je podsjetio da je Vlada još u junu 2014. donijela Akcioni plan za poboljšanje postignuća učenika na PISA testiranju i unapređenju kvaliteta obrazovanja za period 2014-2018. Naglasio je i da je većina mjera iz Akcionog plana uspješno sprovedena.

Kako su mjere sprovedene govore objavljeni rezultati, a i analiza Ispitnog centra koja kaže da smo ,,u razvojnom procesu iz naučne pismenosti u minusu samo za jedan bod u odnosu na 2006, u oblasti čitalačke pismenosti smo bolji za 35 poena, a iz matematike za 20 poena”.

U naučnoj pismenosti očigledan je nazadak, i na testiranju 2012. skor je bio lošiji za dva poena u odnosu na 2006. Kada je u pitanju matematika, tu je evidentan napredak – prosjek učenika 2006. je bio 399, 2009 – 403, 2012 – 410, a sada je 418. Napredak je zabilježen je u oblasti čitalačke pismenosti i on je bolji za 35 poena u odnosu na 2006, ali za samo pet poena u odnosu na 2012.

Ono što zabrinjava je da se institucije hvale napretkom u procentima u odnosu na stanje od prije deset godina, iako je taj napredak mali i dalje je daleko ispod traženog prosjeka.

Direktorica Ispitnog centra, Dragana Dmitrović je kazala da ,,rezultat daje optimizam za dalji razvoj i da je prvi put urađen izvještaj koji će škole dobiti i na osnovu kojeg će moći da rade na unapređenju kvaliteta obrazovanja, a najviše na primjenjivim znanjima koja su najvažnija za njihovo uključenje u savremeno društvo”.

Blagi optimizam koji provijava iz izjava čelnika institucija ipak ne može da ublaži činjenicu da smo i zvanično po obrazovanju na začelju u Evropi. Napredak je nedovoljan, a ove godine može se uočiti da se krivica ne prebacuje na učenike koji su ranije optuživani da neozbiljno shvataju ovo testiranje jer za njega ne dobijaju ocjenu ili na nastavnike koji se navodno nijesu sretali sa takvom vrstom zadataka gdje se traži primjena znanja u realnim situacijama.

Novi ministar prosvjete Damir Šehović izjavio je da ,,rezultati PISA testiranja pokazuju da je potrebno fokusirati se na učenike i studente kako bi kod njih bila razvijena znanja i vještine koje će im omogućiti konkurentnost na tržištu rada”. Ostaje nejasno što je bio fokus reformskog obrazovanja do sada.

Ono što izostaje, kao i ranijih godina, je traženje odgovornosti najodgovornijih za loše rezultate u obrazovanju, čiji je najbolji indikator upravo PISA testiranje. Tokom prošlog, takođe neslavnog, testiranja 2012. ministar prosvjete je bio Slavoljub Migo Stijepović, tokom ovog posljednjeg Predrag Bošković. Nakon međunarodne potvrde njihovih dometa u obrazovanju, oni su kao nagradu dobili partijsku prekomandu na nove lagodnije funkcije.

Umjesto pedagoškog i vaspitnog znanja, kriterijum partije je bio pretežniji i u zapošljavanju obrazovnog kadra posljednje dvije decenije. Sada samo žanjemo plodove partijske selekcije. Rezultati projekta Prirodne nauke, matematika i informatika u obrazovnom sistemu Crne Gore koje je CANU prezentirao, prije godinu dana, govore da nastavnici ne znaju da su im časovi neiteresantni. Istraživanje CANU je pokazalo da učenici osnovne škole i gimnazijalci kao najinteresantnije predmete izdvajaju strani jezik, pa biologiju i geografiju, a kao najmanje interesantne hemiju, fiziku i informatiku. Maternji i ne pominju.

Da podsjetimo da je prošlogodišnje polaganje maturskog testa iz Crnogorskog, srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika izazvalo revolt kod učenika, roditelja ali i profesora. Profesori su bili nazadovoljni jer su, kako su tvrdili pripremali maturante za ozbiljan test, a oni su dobili test iz snalažljivosti. Nešto poput PISA testiranja. Za sve su ih spremali samo ne za to – primjenjivo znanje.

Odgovorni u institucijama obrazovanja se ne mijenjaju tako često kao ministri, pa kao opravdanje stalno ponavljaju da će bolji rezultati na PISA testiranju biti uočljivi tek 2018. godine. Naime, tada će biti testirani petnaestogodišnjaci koji su od prvog razreda pa do momenta testiranja znanje sticali po modelu reformisanog školovanja. Tada će jasno moći i da se uporedi stari i novi sistem obrazovanja. To što se u međuvremeno odustalo od reformskih principa podsticanja autonomije nastavnika i uspostavljanja sistema koji detektuje probleme i reaguje, možda i ne bude toliki problem. Roditelji do sada i nijesu primijetili neka vidna poboljšanja, bar što se tiče težine školske torbe koju osnovci svakog dana tegle do škole.

Obrazovanja sa posebnim potrebama

Od država regiona, učenici iz Crne Gore su bolji samo od učenika sa Kosova i Makedonije. Slovenija i Hrvatska su daleko ispred nas, a bolja je i Albanija. Srbija i BiH nijesu učestvovale u prošlogodišnjem PISA testiranju. S tim da je na onom iz 2012. od ukupno 65 zemalja Crna Gora zauzela 56, a Srbija 43. mjesto.

Rezultat bivših jugosloveskih država po oblatima je sljedeći – Matematika: Slovenija 14, Hrvatska 41, Crna Gora 54, Makedonija 69, Kosovo 71; Čitanje: Slovenija 14, Hrvatska 31, Crna Gora 55, Makedonija 70, Kosovo 72; Nauka: Slovenija 13, Hrvatska 37, Crna Gora 62, Makedonija 70, Kosovo 71.

I pored toga što je nakon Slovenije, Hrvatska najbolje rangirana u regionu, ona je i dalje ispod OECD-ovog prosjeka. Zbog toga se u hrvatskoj javnosti otvorila polemika koja je kulminirala izjavom državnog sekretara u hrvatskom Ministarstvu znanosti i obrazovanja Matka Glunčića koji je kazao da u nekim zemljama savjetuju lošije đake da na dan testiranja ne dođu na nastavu, dok u Hrvatskoj ne uzimaju samo najbolje za testiranje. Glunčić je poentirao: ,,Kod nas u statistiku su ušla i djeca s posebnim potrebama i nacionalne manjine”.

Izjava je s pravom izazvala burne reakcije. A posvjedočila je i o jednom od glavnih problema ne samo u obazovanju na prostorima bivše Jugoslavije.

Primjeri testova

Na sajtu Ispitnog centra Cne Gore nalaze se PISA zadaci iz nauke, matematike i čitanja. Prenosimo par testova.
Matematika: Penjanje na planinu Fudži – Planina Fudži je poznati neaktivni vulkan u Japanu. Pitanje 1. Planina Fudži je dostupna posjetiocima od 1. jula do 27. avgusta svake godine. Oko 200.000 ljudi popne se na planinu Fudži u tom periodu. Koliko se približno ljudi, u prosjeku, svakog dana popne na Fudži? A 340; B 710; C 3400; D 7100; E 7400.
Čitalačka pismenost. Obavještavanje o davanju krvi. Pitanje 4. U tekstu se navodi: „Instrumenti za uzimanje krvi su sterilni i jednokratno se upotrebljavaju…”
Zašto je u tekst unijeta ova informacija?
A Da bi se uvjerio/uvjerila da je davanje krvi bezbjedno.
B Da se naglasi da je davanje krvi od suštinskog značaja.
C Da se objasni kako se tvoja krv koristi.
D Da bi se dale pojedinosti o testovima i kontroli.

Nauka. Problem nastajanja pčelinjih zajednica . Pitanje 5. Naučnici su sugerisali dva dodatna uzroka za problem nestajanja pčelinjih zajednica:
-Virus koji inficira i ubija pčele
-Parazitska mušica koja polaže svoja jajašca u stomaku pčela.

Koji od sljedećih nalaza potkrepljuju tvrdnje da pčele uginu zbog virusa?
A Pronađena su jajašca nekog drugog organizma u košnici
B Pronađeni su insekticidi u ćelijama pčela.
C Pronađen je DNK u ćelijama pčela koji njima ne pripada.
D Pronađene su uginule pčele u košnicama.
Rješenja: C, A, C.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo