Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNA GORA I EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA: Izgubili tri presude u posljednjih mjesec dana

Objavljeno prije

na

U posljednjih mjesec dana iz Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu došle su tri presude u kojima je Crna Gora izgubila spor.

Sud u Strazburu presudio je da je profesorima Prirodno-matematičkog fakulteta Jovanu Mirkoviću i Nevenki Antović povrijeđeno pravo na privatnost i porodični život, time što su morali da rade pod video nadzorom. Država Crna Gora treba da im plati po 1000 eura i sudske troškove od 1.669,50 eura.

Crnogorski sudovi su odbili zahtjev za naknadu štete od strane profesora uz obrazloženje da se ne može govoriti o zaštiti privatnog života jer su prostorije fakulteta javna površina.

U drugom slučaju sudije Evropskog suda su odlučile da je država Crna Gora povrijedila pravo na pravično suđenje. Presuda je donijeta u korist Ksenije Dimitrijević iz Čačka, a tročlano sudsko vijeće, čiji član je bio i crnogorski sudija Nebojša Vučinić, je utvrdilo da je država povrijedila član 6 Evropske konvencije, tj. suđenje u razumnom roku. Punih deset godina trajao je postupak koji je ona vodila pred crnogorskim pravosudnim organima.

Crna Gora treba da plati 6.000 eura Rizu Alkoviću, jer ga nije zaštitila od diskriminacije po osnovu vjerske i etničke pripadnosti i narušavanja privatnog i porodičnog života. Alković i njegova porodica od 2011. žive u Belgiji, gdje su dobili azil, država ih nije zaštitila od komšija koji su ih godinama maltretirale na vjerskoj i nacionalnoj osnovi.

Domaći sudovi su, zbog nedostatka dokaza odbacili tužbu Alkovića, a i Ustvani sud je odbio njegovu žalbu.

,,Ne znam da u Crnoj Gori postoje ljudska prava. Država je trebalo da uradi sve kontra od onoga što je radila da zaštiti moja prava. Nažalost, sve što mi se dešavalo podržavali su MUP, tužilaštvo i sudije. Šta ja dobijam ovom presudom u Strazburu? Ja sam deset godina bez adrese, oduzeli su mi stan i rad i dom, dva studenta sam morao da ispišem s fakulteta da bismo otišli da budemo bezbjedni”, kazao je Alković nakon izricanja presude Akciji za ljudska prava.

Država je dužna da u ovom slučaju isplati i sudske troškove od 5.000 eura.

Od prve presude iz aprila 2009. godine u predmetu Bijelić protiv Srbije i Crne Gore, Sud u Strazburu je do sada donio 36 presuda u kojima je utvrđeno da je Crna Gora prekršila neko od prava garantovanih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Po presudama Evropskog suda država je, oštećenim građanima, iz budžeta platila 1.139.733,33 eura.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić je nedavno za Dan izjavila da je na osnovu prijateljskog poravnanja Sud donio 40 odluka, dok je 17 slučajeva odbačeno.

Od početka rada Kancelariji zastupnika je upućeno 205 predstavki, od kojih se trenutno u radu nalazi 47 predmeta, gdje se država upustila u vođenje spora, rekla je Pavličić.

Povreda prava na pravično suđenje je među najčešćim žalbama crnogorskih građana Sudu u Strazburu – u nekoliko njih nijesu izvršene pravosnažne presude od prije 20 godina. Povreda prava na život, nepoštovanje privatnog i porodičnog života, nepoštovanje zabrane mučenja, te diskriminacije – su povrede Konvencije koje je Evropski sud utvrdio u svojim presudama tokom ove godine, a koje se odnose na Crnu Goru.

Znakovita je presuda Evropskog suda iz septembra ove godine u slučaju Mis Pat, kada je u brodolomu u avgustu 1999. godine u crnogorskim vodama stradalo najmanje 35 osoba. Sud je ocijenio da je sudski postupak trajao dugo, te naložio Vladi da podnosiocu predstavki u slučaju Mis Pat, Begiju Gašiju, čiji su brat i snaha nestali sa broda, isplati 12.500 eura.

Utvrđeno je i da je Crna Gora u ovom slučaju prekršila pravo na život zbog neefikasnog procesuiranja odgovornih za ovu tragediju. Vlada Crne Gore, koju su zastupali Zoran Pažin i Valentina Pavličić, tvrdila je da država nije odgovorna za neefikasnu istragu i suđenje pa poravnanje sa rođacima stradalih žrtava nije ni predloženo!

Podsjetimo, u barku Mis Pat, sredinom avgusta 1999, ukrcano je oko 70 ljudi i djece, Roma izbjeglica sa Kosova, iako je bio registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade. Nakon nekoliko sati plovidbe, brod se prevrnuo. U brodolomu je nastradalo 35 osoba, od kojih je 13 identifikovano, a ostali se vode kao nestali.

Suđenje u ovom slučaju je pravosnažno završeno tek protekle nedjelje. Vrhovni sud je, nakon 15 godina sudanije, a 19 godina od brodoloma, potvrdio presude kojima su na kazne zatvora od 8, 7 i 6 godina osuđeni Saša Boreta, Ismet Balja, Agim Gaši i Refik Hodžić. Prva trojica, osuđeni na 8 i 6 godina zatvora, organizovali su preko Crne Gore ilegalni prevoz Roma sa Kosova za Italiju premalim čamcem Mis Pat, što je dovelo do tragedije, dok je na 7 godina osuđen Refik Hodžić, koji je čamcem i upravljao, iako za to nije imao dozvolu. Pored Hodžića, brodolom je preživio samo jedan putnik, koji je svjedočio u postupku, a koji je i jedini od učesnika događaja efikasno kažnjen u Crnoj Gori još 1999. godine zbog ilegalnog prelaska granice!

,,Preniske kazne odgovornima za ovu tragediju, traljavo vođena istraga i nerazumno dug sudski postupak omalovažili su brojne žrtve ovog masovnog zločina, koji je zahtijevao da pravosuđe, koje bi da bude dio Evropske unije, pokaže svoje najbolje lice”, istakli su ove nedjelje iz Akcije za ljudska prava. Oni su u saopštenju pod naslovom Brodolom i sudolom Mis Pat, ponovili pitanje od prije par godina – Da li je ovoliko odugovlačenje posljedica diskriminacije jer su žrtve Romi.

Priliku da pokažu svoje evropsko lice, crnogorski sudovi su propustili i u slučajevima koji će se ubuduće naći pred Sudom u Strazburu.

Žrtve policijske torture u Zlatarskoj 24. oktobra 2015. Branimir Vukčević i Momčilo Baranin najavili su nedavno da će podnijeti predstavku Evropskom sudu protiv Crne Gore jer su, kako tvrde, žrtve nedjelotvorne istrage policijskog zlostavljanja.

Profesor Đorđije Blažić i advokat Budislav Minić najavili su predstavke Sudu u Strazburu za ocjenu pravne valjanosti Odluke Ustavnog suda kojom je majkama sa troje i više djece ukinuto pravo na naknadu.

Da su se od toga vlasti plašile govore i svjedočenja majki koje su u centrima za socijalni rad, nakon ukidanja naknada, da bi ponovo vratile penziju morale potpisivati da neće pokretati spor pred Strazburom protiv odluke Ustavnog suda.

,,Kada se zna da sudovi slijepo slijede neformalnu direktivu partija izvršne vlasti da maksimalno demotivišu utuženje države, da ministarstva kao drugostepeni organi ne ukidaju nezakonita rješenja svojih prvostepenih upravnih organa, da je Ustavni sud takav kakav je, iluzorno je očekivati da će građanin dobiti spor unutar domaćeg pravnog sistema. Ako se zna da postupak u Strazburu traje u prosjeku šest godina, nije teško zaključiti da bi većina crnogorskih porodica bila potpuno finansijski iscrpljena prije nego što dočeka presudu Suda u Strazburu čak i kada je ona pozitivna”, kazao je nedavno Budislav Minić u intervjuu za Monitor.

Pored ovog, višemilionski spor koji je pred Strazburom je i tužba bivših radnika Radoja Dakića. U Strazburu je već donijeta presuda u korist petorice bivših radnika Radoje Dakića i dosuđeno je da im se isplati oko 217.300 eura na ime neisplaćenih 77 mjesečnih zarada, a dobili su i po 2.000 eura kao naknadu štete. Ovom sudu obratilo se još 369 radnika te fabrike. Ukoliko bi njihov primjer slijedili i ostali država bi mogla doći u situaciju da isplati nekoliko desetina miliona eura.

Sud u Strazburu može odlučivati u predmetu tek kada se iscrpe svi domaći pravni ljekovi i ukoliko se predstavka podnese u roku od šest mjeseci od kada je donijeta konačna odluka pred domaćim sudovima. Postupak pred Evropskim sudom je besplatan.

Državni organi su dužni da se povinuju presudama Evropskog suda. Trebalo bi i da odluke Evropskog suda budu inkorporirane u domaći pravni sistem i da služe kao putokaz da se ubuduće ne bi dešavala slična kršenja ljudskih prava.

Zasad je još na tom – trebalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo