Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNA GORA I EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA: Izgubili tri presude u posljednjih mjesec dana

Objavljeno prije

na

U posljednjih mjesec dana iz Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu došle su tri presude u kojima je Crna Gora izgubila spor.

Sud u Strazburu presudio je da je profesorima Prirodno-matematičkog fakulteta Jovanu Mirkoviću i Nevenki Antović povrijeđeno pravo na privatnost i porodični život, time što su morali da rade pod video nadzorom. Država Crna Gora treba da im plati po 1000 eura i sudske troškove od 1.669,50 eura.

Crnogorski sudovi su odbili zahtjev za naknadu štete od strane profesora uz obrazloženje da se ne može govoriti o zaštiti privatnog života jer su prostorije fakulteta javna površina.

U drugom slučaju sudije Evropskog suda su odlučile da je država Crna Gora povrijedila pravo na pravično suđenje. Presuda je donijeta u korist Ksenije Dimitrijević iz Čačka, a tročlano sudsko vijeće, čiji član je bio i crnogorski sudija Nebojša Vučinić, je utvrdilo da je država povrijedila član 6 Evropske konvencije, tj. suđenje u razumnom roku. Punih deset godina trajao je postupak koji je ona vodila pred crnogorskim pravosudnim organima.

Crna Gora treba da plati 6.000 eura Rizu Alkoviću, jer ga nije zaštitila od diskriminacije po osnovu vjerske i etničke pripadnosti i narušavanja privatnog i porodičnog života. Alković i njegova porodica od 2011. žive u Belgiji, gdje su dobili azil, država ih nije zaštitila od komšija koji su ih godinama maltretirale na vjerskoj i nacionalnoj osnovi.

Domaći sudovi su, zbog nedostatka dokaza odbacili tužbu Alkovića, a i Ustvani sud je odbio njegovu žalbu.

,,Ne znam da u Crnoj Gori postoje ljudska prava. Država je trebalo da uradi sve kontra od onoga što je radila da zaštiti moja prava. Nažalost, sve što mi se dešavalo podržavali su MUP, tužilaštvo i sudije. Šta ja dobijam ovom presudom u Strazburu? Ja sam deset godina bez adrese, oduzeli su mi stan i rad i dom, dva studenta sam morao da ispišem s fakulteta da bismo otišli da budemo bezbjedni”, kazao je Alković nakon izricanja presude Akciji za ljudska prava.

Država je dužna da u ovom slučaju isplati i sudske troškove od 5.000 eura.

Od prve presude iz aprila 2009. godine u predmetu Bijelić protiv Srbije i Crne Gore, Sud u Strazburu je do sada donio 36 presuda u kojima je utvrđeno da je Crna Gora prekršila neko od prava garantovanih Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Po presudama Evropskog suda država je, oštećenim građanima, iz budžeta platila 1.139.733,33 eura.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić je nedavno za Dan izjavila da je na osnovu prijateljskog poravnanja Sud donio 40 odluka, dok je 17 slučajeva odbačeno.

Od početka rada Kancelariji zastupnika je upućeno 205 predstavki, od kojih se trenutno u radu nalazi 47 predmeta, gdje se država upustila u vođenje spora, rekla je Pavličić.

Povreda prava na pravično suđenje je među najčešćim žalbama crnogorskih građana Sudu u Strazburu – u nekoliko njih nijesu izvršene pravosnažne presude od prije 20 godina. Povreda prava na život, nepoštovanje privatnog i porodičnog života, nepoštovanje zabrane mučenja, te diskriminacije – su povrede Konvencije koje je Evropski sud utvrdio u svojim presudama tokom ove godine, a koje se odnose na Crnu Goru.

Znakovita je presuda Evropskog suda iz septembra ove godine u slučaju Mis Pat, kada je u brodolomu u avgustu 1999. godine u crnogorskim vodama stradalo najmanje 35 osoba. Sud je ocijenio da je sudski postupak trajao dugo, te naložio Vladi da podnosiocu predstavki u slučaju Mis Pat, Begiju Gašiju, čiji su brat i snaha nestali sa broda, isplati 12.500 eura.

Utvrđeno je i da je Crna Gora u ovom slučaju prekršila pravo na život zbog neefikasnog procesuiranja odgovornih za ovu tragediju. Vlada Crne Gore, koju su zastupali Zoran Pažin i Valentina Pavličić, tvrdila je da država nije odgovorna za neefikasnu istragu i suđenje pa poravnanje sa rođacima stradalih žrtava nije ni predloženo!

Podsjetimo, u barku Mis Pat, sredinom avgusta 1999, ukrcano je oko 70 ljudi i djece, Roma izbjeglica sa Kosova, iako je bio registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade. Nakon nekoliko sati plovidbe, brod se prevrnuo. U brodolomu je nastradalo 35 osoba, od kojih je 13 identifikovano, a ostali se vode kao nestali.

Suđenje u ovom slučaju je pravosnažno završeno tek protekle nedjelje. Vrhovni sud je, nakon 15 godina sudanije, a 19 godina od brodoloma, potvrdio presude kojima su na kazne zatvora od 8, 7 i 6 godina osuđeni Saša Boreta, Ismet Balja, Agim Gaši i Refik Hodžić. Prva trojica, osuđeni na 8 i 6 godina zatvora, organizovali su preko Crne Gore ilegalni prevoz Roma sa Kosova za Italiju premalim čamcem Mis Pat, što je dovelo do tragedije, dok je na 7 godina osuđen Refik Hodžić, koji je čamcem i upravljao, iako za to nije imao dozvolu. Pored Hodžića, brodolom je preživio samo jedan putnik, koji je svjedočio u postupku, a koji je i jedini od učesnika događaja efikasno kažnjen u Crnoj Gori još 1999. godine zbog ilegalnog prelaska granice!

,,Preniske kazne odgovornima za ovu tragediju, traljavo vođena istraga i nerazumno dug sudski postupak omalovažili su brojne žrtve ovog masovnog zločina, koji je zahtijevao da pravosuđe, koje bi da bude dio Evropske unije, pokaže svoje najbolje lice”, istakli su ove nedjelje iz Akcije za ljudska prava. Oni su u saopštenju pod naslovom Brodolom i sudolom Mis Pat, ponovili pitanje od prije par godina – Da li je ovoliko odugovlačenje posljedica diskriminacije jer su žrtve Romi.

Priliku da pokažu svoje evropsko lice, crnogorski sudovi su propustili i u slučajevima koji će se ubuduće naći pred Sudom u Strazburu.

Žrtve policijske torture u Zlatarskoj 24. oktobra 2015. Branimir Vukčević i Momčilo Baranin najavili su nedavno da će podnijeti predstavku Evropskom sudu protiv Crne Gore jer su, kako tvrde, žrtve nedjelotvorne istrage policijskog zlostavljanja.

Profesor Đorđije Blažić i advokat Budislav Minić najavili su predstavke Sudu u Strazburu za ocjenu pravne valjanosti Odluke Ustavnog suda kojom je majkama sa troje i više djece ukinuto pravo na naknadu.

Da su se od toga vlasti plašile govore i svjedočenja majki koje su u centrima za socijalni rad, nakon ukidanja naknada, da bi ponovo vratile penziju morale potpisivati da neće pokretati spor pred Strazburom protiv odluke Ustavnog suda.

,,Kada se zna da sudovi slijepo slijede neformalnu direktivu partija izvršne vlasti da maksimalno demotivišu utuženje države, da ministarstva kao drugostepeni organi ne ukidaju nezakonita rješenja svojih prvostepenih upravnih organa, da je Ustavni sud takav kakav je, iluzorno je očekivati da će građanin dobiti spor unutar domaćeg pravnog sistema. Ako se zna da postupak u Strazburu traje u prosjeku šest godina, nije teško zaključiti da bi većina crnogorskih porodica bila potpuno finansijski iscrpljena prije nego što dočeka presudu Suda u Strazburu čak i kada je ona pozitivna”, kazao je nedavno Budislav Minić u intervjuu za Monitor.

Pored ovog, višemilionski spor koji je pred Strazburom je i tužba bivših radnika Radoja Dakića. U Strazburu je već donijeta presuda u korist petorice bivših radnika Radoje Dakića i dosuđeno je da im se isplati oko 217.300 eura na ime neisplaćenih 77 mjesečnih zarada, a dobili su i po 2.000 eura kao naknadu štete. Ovom sudu obratilo se još 369 radnika te fabrike. Ukoliko bi njihov primjer slijedili i ostali država bi mogla doći u situaciju da isplati nekoliko desetina miliona eura.

Sud u Strazburu može odlučivati u predmetu tek kada se iscrpe svi domaći pravni ljekovi i ukoliko se predstavka podnese u roku od šest mjeseci od kada je donijeta konačna odluka pred domaćim sudovima. Postupak pred Evropskim sudom je besplatan.

Državni organi su dužni da se povinuju presudama Evropskog suda. Trebalo bi i da odluke Evropskog suda budu inkorporirane u domaći pravni sistem i da služe kao putokaz da se ubuduće ne bi dešavala slična kršenja ljudskih prava.

Zasad je još na tom – trebalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo