Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO JE CRNA GORA RASPRODALA TRI TITOVA BRODA: Poslije njih potop

Objavljeno prije

na

Vlade ja sredinom novembra donijela odluku da na doboš ide Titova jahta Jadranka, jedna od najatraktivnijih i najluksuznijih brodova u sastavu nekadašnje Jugoslovenske ratne mornarice. Početna cijena na javnom oglašavanju je 80.000 eura.

U obrazloženju ove odluke navodi se da je životni vijek Jadranke istekao, da su strojevi van pogona već pet godina, te da nije u plovnom stanju.

Na Monitorovo pitanje da li je bilo ponuda za kupovinu jahte, iz Ministarstva odbrane su pojasnili da ne mogu još precizno odgovoriti „imajući u vidu da je rok za predaju ponuda 28. decembar”.

Iz Ministarstva tvrde da nije izvjesno da će se ukoliko ne bude zainteresovanih, čuvena Titova jahta prodati u djelovima, kao staro gvožđe. ,,To ne znači da će na sledećem oglašavanju biti ponuđena kao otpadna jahta, već će proceduru prodaje Ministarstvo odbrane, kao i do sada, sprovesti u skladu sa Uredbom o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini”.

Ali jeste opcija. A s obzirom na to da su u jahtu, izgrađenu 1977. godine u brodogradilištu Kraljevica (Hrvatska), ugrađene najkvalitetnije vrste mahagonija i tikovine, dok su rebra i vodonepropusne pregrade izrađene od specijalnih čeličnih legura, imaće se što očerupati.

Jahta Jadranka, kojom upravlja Ministarstvo odbrane, služila je za protokolarne svrhe državnih organa. ,,Tužno je da se tako lijepi brod potpuno zanemari i dopusti kompletno uništenje i raspad. Stanje Jadranke je slika i prilika Ratne mornarice Crne Gore”, navodi se u jednom od komentara na specijalizovanom forumu za pomorce Paluba. ,,Radio sam u Komandi RM od 1997. do 2005. bio sam zadužen za mornaričko naoružanje, ali se dobro sjećam da je u periodu 2003-2004. rađen veliki remont na Jadranci. Svo osoblje KRM zaduženo za održavanje brodova se maltene polomilo oko tog zadatka. Bitno je da je tih godina skoro cjelokupni budžet MTSI otišao na Jadranku”, jedno je od svjedočena na sajtu Paluba.

Jadranka je bila ponos i Vojske Crne Gore, a na njoj se 1. juna 2006. prvi put zaviorila zastava Crne Gore.

U časopisu VCG – Partner iz maja 2009. navodi se da je u Kraljevici ,,izrađen samo jedan primjerak ove jahte i da kao takva ne postoji nigdje u svijetu”.

Autentični enterijer iz 1977. u tri salona za dnevni boravak gostiju, kao i dva apartmana i dvije pomoćne kabine za smještaj gostiju, krasio je Jadranku koja je mogla da primi osam gostiju za noćenje i do 20 gostiju za dnevni boravak, a opsluživalo je 10 članova posade.

Apartmani i saloni ukrašeni su umjetničkim radovima poznatih umjetnika Ede Murića, Zlatka Latkovića, Aleksandra Lukovića – Lukijana, Dragana Maleševića i Nikole Raisera, stone lampe su pravljene od slonovače namjenski za brod, piše Partner.

Posljednji remont jahte izvršen je 2008. godine. Od 2006. za održavanje i opremanje broda Ministarstvo odbrane je potrošilo 300.000 eura. Sada para nema – prema procjenama vještaka za remont jahte potrebno je preko 600.000 eura.

Jadranka nije prvi Titov brod kojeg se Crna Gora odriče. Takođe reprezentativna jahta Primorka prodata je 2007. godine kapetanu duge plovidbe iz Kotora Smiljanu Samardžiću za 104.000 eura. Mediji su tada dovodili Samardžića u vezu sa kriminalnim klanom Darka Šarića.

Prema pisanju medija, Samardžić je namjeravao da prepravi brod za krstarenje i komercijalnu upotrebu. Slike Primorke nakon prodaje pokazuju da ona plovi pod SAD zastavom, savezna država Delaver, poznata po of-šor firmama.

Primorka je sagrađena 1974. godine u Italiji i Tito je koristio za krstarenja Sredozemljem. Do raspada Jugoslavije služila je i za prijeme visokih zvaničnika na Brionima.

Kao razlog za prodaju Ministarstvo saobraćaja koje je gazdovalo ovom jahtom navelo je skupo održavanje – godišnji troškovi preko 200.000 eura.

Nakon Tita, jahtu je najviše koristio Milo Đukanović za izlete sa stranim delegacijama. Kuriozitet vezan za ovu jahtu je da je doživjela nekoliko havarija. Najteža je bila 2003. godine kada je jahta potonula nasukavši se na hrid Krš od Đerana kod Ulcinja. Mediji su pisali da su u toku brodoloma na jahti bili tadašnji američki konzul u Crnoj Gori Brajan Hojt Ji i predsjednik Kosova Ibrahim Rugova zajedno sa predstavnicima vrha vlasti u Crnoj Gori – tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem, predsednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem, ministarom MUP-a Milanom Filipovićem, direktor Centralne banke Ljubišom Krgovićem, zamjenikom ministra odbrane SCG Vukašinom Marašem, ministarom finansija Miroslavom Ivaniševićem. Krstarenje na Primorci demantovali su premijer Đukanović i ministar MUP-a Filipović.

Treći Titov brod – Galeb, crnogorska Vlada je za 750.000 eura prodala 2000. godine grčkom biznismenu Džonu Polu Papanikolauu. Brod je zatim otkupio grad Rijeka, a 2006. godine je proglašen za kulturno dobro Hrvatske.

Tito je 117 metara dugu jahtu Galeb, izgrađenu 1938. u Ðenovi, koristio kao svoju ploveću rezidenciju, kao jugoslovensku ambasadu i kao brod za zabave. Na njoj je ugostio brojne svjetske lidere – preko 100 državnika, ali i holividske zvijezde, poput Sofije Loren, Elizabete Tejlor i Ričarda Bartona. Kao jugoslovenski predsjednik, Tito je na Galebu obavio brojna putovanja na četiri kontinenta, uključujući državnu posjetu Britaniji 1953. godine, gdje je bio prvi komunistički lider koji se poslije rata susreo sa Vinstonom Čerčilom.

Brod koji je plovio sa misijom mira i prijateljstva značajan je i kao simbol Pokreta nesvrstanih – tadašnje politike nesvrstavanja uz bilo koji od svjetskih političkih blokova.

Njujork tajms je nedavno pisao da Rijeka, koja 2020. treba da postane kulturna prijestonica Evrope, želi da obnovi Galeb. Plan je da Titova jahta postane muzej u kome će biti prikazana složena istorija Rijeke i poslužiti kao, kako piše NT, mjesto nacionalnog ponosa. Za skupu rekonstrukciju od preko četiri miliona eura, dio novca će se povući iz evropskih fondova.

Galeb, koji i u sadašnjem stanju izaziva veliko interesovanje, nakon rekonstrukcije postaće značajna turistička atrakcija Rijeke i Hrvatske.

Ploveći luksuz

Vjerojatno najatraktivnije plovilo u sastavu flote bivše SFRJ što je plovilo u službi Protokola i predsjednika Josipa Broza Tita je jahta Jadranka, pisala je Slobodna Dalmacija 2004. godine.

Jahta, duga 34 metra, je građena u brodogradilištu Punat na otoku Krku, a unutrašnje opremanje broda obavljeno u susjednom brodogradilištu Kraljevica. Jadranka je 1977. godine ,,darovana” Titu koji se na njoj prvi put odmarao po povratku iz posjeta Kini i Sjevernoj Koreji. Te godine je službena jahta predsjednika Tita zamijenila ostarjelu, ali nešto veću (42 metra dugu) jahtu Podgorka, te nešto manju, 22 m dugu jahtu Primorka.

Iako je prelijepa jahta zaplovila samo tri godine prije Titove smrti, ona ga je na krstarenjima po Brionima i dalmatinskim ostrvima ugostila čak 24 puta. Po svjedočanstvima njenih upravitelja – u vrijeme kada je izgrađena bila je bez premca na Mediteranu. Tito je na Jadranki često ugošćavao strane državnike koji su mu otvoreno zavidjeli na tom brodu. Neki su jahtu pokušavali čak i ,,kopirati”, ali bez uspjeha. Priča se kako je bivši rumunski diktator Nikola Čaušesku u toj namjeri bio najuporniji, ali i – najneuspješniji!

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo