Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO JE CRNA GORA RASPRODALA TRI TITOVA BRODA: Poslije njih potop

Objavljeno prije

na

Vlade ja sredinom novembra donijela odluku da na doboš ide Titova jahta Jadranka, jedna od najatraktivnijih i najluksuznijih brodova u sastavu nekadašnje Jugoslovenske ratne mornarice. Početna cijena na javnom oglašavanju je 80.000 eura.

U obrazloženju ove odluke navodi se da je životni vijek Jadranke istekao, da su strojevi van pogona već pet godina, te da nije u plovnom stanju.

Na Monitorovo pitanje da li je bilo ponuda za kupovinu jahte, iz Ministarstva odbrane su pojasnili da ne mogu još precizno odgovoriti „imajući u vidu da je rok za predaju ponuda 28. decembar”.

Iz Ministarstva tvrde da nije izvjesno da će se ukoliko ne bude zainteresovanih, čuvena Titova jahta prodati u djelovima, kao staro gvožđe. ,,To ne znači da će na sledećem oglašavanju biti ponuđena kao otpadna jahta, već će proceduru prodaje Ministarstvo odbrane, kao i do sada, sprovesti u skladu sa Uredbom o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini”.

Ali jeste opcija. A s obzirom na to da su u jahtu, izgrađenu 1977. godine u brodogradilištu Kraljevica (Hrvatska), ugrađene najkvalitetnije vrste mahagonija i tikovine, dok su rebra i vodonepropusne pregrade izrađene od specijalnih čeličnih legura, imaće se što očerupati.

Jahta Jadranka, kojom upravlja Ministarstvo odbrane, služila je za protokolarne svrhe državnih organa. ,,Tužno je da se tako lijepi brod potpuno zanemari i dopusti kompletno uništenje i raspad. Stanje Jadranke je slika i prilika Ratne mornarice Crne Gore”, navodi se u jednom od komentara na specijalizovanom forumu za pomorce Paluba. ,,Radio sam u Komandi RM od 1997. do 2005. bio sam zadužen za mornaričko naoružanje, ali se dobro sjećam da je u periodu 2003-2004. rađen veliki remont na Jadranci. Svo osoblje KRM zaduženo za održavanje brodova se maltene polomilo oko tog zadatka. Bitno je da je tih godina skoro cjelokupni budžet MTSI otišao na Jadranku”, jedno je od svjedočena na sajtu Paluba.

Jadranka je bila ponos i Vojske Crne Gore, a na njoj se 1. juna 2006. prvi put zaviorila zastava Crne Gore.

U časopisu VCG – Partner iz maja 2009. navodi se da je u Kraljevici ,,izrađen samo jedan primjerak ove jahte i da kao takva ne postoji nigdje u svijetu”.

Autentični enterijer iz 1977. u tri salona za dnevni boravak gostiju, kao i dva apartmana i dvije pomoćne kabine za smještaj gostiju, krasio je Jadranku koja je mogla da primi osam gostiju za noćenje i do 20 gostiju za dnevni boravak, a opsluživalo je 10 članova posade.

Apartmani i saloni ukrašeni su umjetničkim radovima poznatih umjetnika Ede Murića, Zlatka Latkovića, Aleksandra Lukovića – Lukijana, Dragana Maleševića i Nikole Raisera, stone lampe su pravljene od slonovače namjenski za brod, piše Partner.

Posljednji remont jahte izvršen je 2008. godine. Od 2006. za održavanje i opremanje broda Ministarstvo odbrane je potrošilo 300.000 eura. Sada para nema – prema procjenama vještaka za remont jahte potrebno je preko 600.000 eura.

Jadranka nije prvi Titov brod kojeg se Crna Gora odriče. Takođe reprezentativna jahta Primorka prodata je 2007. godine kapetanu duge plovidbe iz Kotora Smiljanu Samardžiću za 104.000 eura. Mediji su tada dovodili Samardžića u vezu sa kriminalnim klanom Darka Šarića.

Prema pisanju medija, Samardžić je namjeravao da prepravi brod za krstarenje i komercijalnu upotrebu. Slike Primorke nakon prodaje pokazuju da ona plovi pod SAD zastavom, savezna država Delaver, poznata po of-šor firmama.

Primorka je sagrađena 1974. godine u Italiji i Tito je koristio za krstarenja Sredozemljem. Do raspada Jugoslavije služila je i za prijeme visokih zvaničnika na Brionima.

Kao razlog za prodaju Ministarstvo saobraćaja koje je gazdovalo ovom jahtom navelo je skupo održavanje – godišnji troškovi preko 200.000 eura.

Nakon Tita, jahtu je najviše koristio Milo Đukanović za izlete sa stranim delegacijama. Kuriozitet vezan za ovu jahtu je da je doživjela nekoliko havarija. Najteža je bila 2003. godine kada je jahta potonula nasukavši se na hrid Krš od Đerana kod Ulcinja. Mediji su pisali da su u toku brodoloma na jahti bili tadašnji američki konzul u Crnoj Gori Brajan Hojt Ji i predsjednik Kosova Ibrahim Rugova zajedno sa predstavnicima vrha vlasti u Crnoj Gori – tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem, predsednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem, ministarom MUP-a Milanom Filipovićem, direktor Centralne banke Ljubišom Krgovićem, zamjenikom ministra odbrane SCG Vukašinom Marašem, ministarom finansija Miroslavom Ivaniševićem. Krstarenje na Primorci demantovali su premijer Đukanović i ministar MUP-a Filipović.

Treći Titov brod – Galeb, crnogorska Vlada je za 750.000 eura prodala 2000. godine grčkom biznismenu Džonu Polu Papanikolauu. Brod je zatim otkupio grad Rijeka, a 2006. godine je proglašen za kulturno dobro Hrvatske.

Tito je 117 metara dugu jahtu Galeb, izgrađenu 1938. u Ðenovi, koristio kao svoju ploveću rezidenciju, kao jugoslovensku ambasadu i kao brod za zabave. Na njoj je ugostio brojne svjetske lidere – preko 100 državnika, ali i holividske zvijezde, poput Sofije Loren, Elizabete Tejlor i Ričarda Bartona. Kao jugoslovenski predsjednik, Tito je na Galebu obavio brojna putovanja na četiri kontinenta, uključujući državnu posjetu Britaniji 1953. godine, gdje je bio prvi komunistički lider koji se poslije rata susreo sa Vinstonom Čerčilom.

Brod koji je plovio sa misijom mira i prijateljstva značajan je i kao simbol Pokreta nesvrstanih – tadašnje politike nesvrstavanja uz bilo koji od svjetskih političkih blokova.

Njujork tajms je nedavno pisao da Rijeka, koja 2020. treba da postane kulturna prijestonica Evrope, želi da obnovi Galeb. Plan je da Titova jahta postane muzej u kome će biti prikazana složena istorija Rijeke i poslužiti kao, kako piše NT, mjesto nacionalnog ponosa. Za skupu rekonstrukciju od preko četiri miliona eura, dio novca će se povući iz evropskih fondova.

Galeb, koji i u sadašnjem stanju izaziva veliko interesovanje, nakon rekonstrukcije postaće značajna turistička atrakcija Rijeke i Hrvatske.

Ploveći luksuz

Vjerojatno najatraktivnije plovilo u sastavu flote bivše SFRJ što je plovilo u službi Protokola i predsjednika Josipa Broza Tita je jahta Jadranka, pisala je Slobodna Dalmacija 2004. godine.

Jahta, duga 34 metra, je građena u brodogradilištu Punat na otoku Krku, a unutrašnje opremanje broda obavljeno u susjednom brodogradilištu Kraljevica. Jadranka je 1977. godine ,,darovana” Titu koji se na njoj prvi put odmarao po povratku iz posjeta Kini i Sjevernoj Koreji. Te godine je službena jahta predsjednika Tita zamijenila ostarjelu, ali nešto veću (42 metra dugu) jahtu Podgorka, te nešto manju, 22 m dugu jahtu Primorka.

Iako je prelijepa jahta zaplovila samo tri godine prije Titove smrti, ona ga je na krstarenjima po Brionima i dalmatinskim ostrvima ugostila čak 24 puta. Po svjedočanstvima njenih upravitelja – u vrijeme kada je izgrađena bila je bez premca na Mediteranu. Tito je na Jadranki često ugošćavao strane državnike koji su mu otvoreno zavidjeli na tom brodu. Neki su jahtu pokušavali čak i ,,kopirati”, ali bez uspjeha. Priča se kako je bivši rumunski diktator Nikola Čaušesku u toj namjeri bio najuporniji, ali i – najneuspješniji!

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo