Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CIN-CG: SVE GLASNIJI ZAHTJEVI ZA DIREKTNO POLITIČKO UČEŠĆE ROMA U CRNOJ GORI: Stranka, zašto da ne

Objavljeno prije

na

Kako raste broj obrazovanih Roma, koji polako preuzimaju ulogu stubova svoje zajednice, sve su glasniji i zahtjevi da se i ova manjina direktno uključi u politički život Crne Gore. Mladi emancipovani Romi, sagovornici Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), vjeruju da bi njihovi politički predstavnici bolje tumačili interese romske zajednice od vladajuće i drugih stranaka, koje ih se sjete uglavnom kao izborni resurs uoči glasanja. Za to je, smatraju, u Zakonu o izboru poslanika i odbornika potrebno i za ovu manjinu konačno obezbijediti povlastice kroz takozvani institut afirmativne akcije.

Recept već postoji, u slučaju hrvatske manjine kojoj je za direktno predstavljanje u parlamentu dovoljno 0,35 odsto glasova. Prema popisu stanovništva, ukupan broj Roma i Hrvata je približan, ukazuju naši sagovornici. Roma u Crnoj Gori ima 6.251 (1,01 odsto), nešto više od hrvatske nacionalne manjine (0,97 odsto). Dostupnih podataka o broju Roma koji imaju biračko pravo, međutim, nema. Prema istraživanju CEDEM-a, čak 57 odsto pripadnika ove manjine nema crnogorsko državljanstvo, dok 91 odsto živi u odvojenim naseljima.

,,Ukoliko Romi žele da riješe svoje hronične probleme i omoguće sopstveni razvoj na održivi način, neophodno je da se uključe u politički život Crne Gore”, kaže za CIN Sokolj Beganaj, jedini magistar iz romske zajednice i službenik u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava. On tvrdi da je na djelu diskriminacija u svim sferama života Roma, pa i kada je riječ o političkoj participaciji.

„U preambuli Ustava Crne Gore Romi nijesu prepoznati kao nacionalna manjina, već su navedeni kao ‘druge manjinske zajednice’. Zakon o izboru odbornika i poslanika ne tretira jednako romsku i hrvatsku zajednicu, iako u ukupnom stanovništvu učestvujemo sa 1,01 odsto”, objašnjava Beganaj.

Sve dok ne bude političke volje i većinske podrške da se romska zajednica uključi u politički sistem romska zajednica će, dodaje, biti isključena iz političkog života.

„I dalje ćemo tapkati u mraku i bićemo najdiskriminisanija zajednica. Sve dok se bude živjelo pored Roma, a ne sa Romima, situacija se neće promjeniti”, ocijenio je Beganaj.

„Obezbijediti sistemsko rješenje za autentično predstavljanje Roma u crnogorskom parlamentu i na lokalnom nivou, preduslov je za istinsku integraciju”, ocjenjuje i Isen Gaši, predsjednik Romskog nacionalnog savjeta.

„Neshvatljivo je da romska zajednica mora da obezbijedi duplo više glasova za jedan poslanički mandat u odnosu na hrvatsku zajednicu. To nije koncept građanskog društva, to je tipičan primjer dvostrukih aršina” poručuje Gaši.

Pozivajući se na dosadašnje iskustvo, on ističe kako nije siguran da bi Romi imali podršku DPS-a i ostalih stranaka za svoje zahtjeve.

„Naročito, ako se prisjetimo inicijative Pozitivne Crne Gore, koja je svojevremeno podnijela amandman da se romskoj zajednici obezbijedi zagarantovani mandat u crnogorskom parlamentu, što su odbili svi ostali. Čak i manjinske stranke su se usprotivile takvom zahtjevu”, ističe Gaši.

U Romskom savjetu nemaju preciznu bazu podataka, ali procjenjuju da pravo glasa ima od dvije hiljade do dvije hiljade i petsto Roma.

„Nije dobro da u jednoj državi koja propagira demokratske vrijednosti i teži priključenju Evropskoj uniji, koja je članica NATO saveza, postoji zajednica koja broji jedan odsto društva, a koja je sistemski politički marginalizovana”, zaključuje Gaši.

Student međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka Serđan Baftijari, smatra da značajna podrška koju DPS ima unutar biračkog tijela romske zajednice, ne izražava njihov slobodan izbor, već da im je to nametnuto.

„Nejasno mi je da moji sugrađani i dalje glasaju aktuelnu Vladu, iako je prošlo više od decenije od kada je počeo proces inkluzije Roma u Crnoj Gori, a oni i dalje žive na rubu egzistencije i pritom etnička distanca prema ovoj zajednici raste”, kaže Baftijari.

Veliki problem romske zajednice, prema njegovim riječima, jeste u tome, što se njen glas ne čuje tamo gdje bi trebalo. On ocjenjuje poražavajućom činjenicu da je Crna Gora jedina postkomunistička država u kojoj ne postoji romska politička partija.

„Najlakše je manipulisati ljudima koji ne znaju svoja prava i koji nijesu obrazovani, bez obzira iz koje zajednice dolaze”, kaže Baftijari. Njega, ipak, raduje rast broja obrazovanih Roma, jer se nazire nova generacija koja će raditi na stvaranju uslova za veću društvenu i političku participaciju zajednice.

U Crnoj Gori ne postoji partija koja se programski bavi položajem i pitanjima vezanim za Rome. Na pitanja CIN-a o nejednakom tretiranju Roma u Zakonu o izboru odbornika i poslanika, odazvale su se samo Liberalna partija i Pokret za promjene.

„Liberali se od početka svog djelovanja zalažu za princip afirmativne akcije prema svim manje zastupljenim grupama. Taj princip je prepoznat i Ustavom kao manjinsko pravo, no procedura prepoznaje ograničenja u smislu značajnog učešća u ukupnoj populaciji, što može biti prepreka za Rome”, kaže Ammar Borančić, portparol Liberalne partije.

On smatra, da romska zajednica treba da bude istrajna i objedinjena u borbi za ostvarivanje svojih prava, jer je to put da se i na nju primijeni princip afirmativne akcije.

„Uvjeravamo vas da će liberali uvijek biti saveznici na tom putu. Među našim simpatizerima i članstvom ima i Roma i Egipćana. Međutim, još niko od njih nema visoku partijsku funkciju”, kazao je Borančić.

Branka Bošnjak, potpredsjednica Pokreta za promjene (PZP) i poslanica Demokratskog fronta (DF), ocijenila je da problemi Roma ostaju neprimijećeni, usljed nemogućnosti da na pravi način artikulišu svoje političke interese.

„Osim zakonske regulative, koja je u skladu sa evropskim standardima, u svakodnevnom životu Roma nema značajnih promjena. Potpuno su getoizirani, i dalje su jedna od najčešće diskriminisanih grupa u društvu, zbog toga što kod građana Crne Gore nije dovoljno razvijena svijest o njihovim pravima”, objašnjava Bošnjak.

Ona vjeruje da bi formiranje romske partije bio dobar korak na putu političke emancipacije Roma.

„Bitno je ko bi bio na čelu te partije, jer ukoliko bi to pripalo nekom ko bi bio lako izmanipulisan od vlasti, onda problem nije riješen, već bi DPS dobio još jedan jeftin mandat, a šira romska zajednica ne bi imala nikakve benefite”, smatra Bošnjak.

Prema sadašnjem zakonskom rješenju, takva bi se partija našla pred velikim izazovom. Njoj bi za cenzus, prema riječima Branke Bošnjak, bilo potrebno 1.333 glasa, ukoliko bi Zakon o izboru odbornika i poslanika romsku zajednicu tretirao kao hrvatsku nacionalnu manjinu kroz zagarantovane mandate. Međutim, ovaj Zakon trenutno zahtijeva od romske zajednice da obezbjedi duplo više glasova.

„Ukoliko bi uzeli podatke sa parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2016. godine uz izlaznost od 73,2 odsto i uz pretpostavku da je 1,6 odsto nevažećih glasova, romskoj partiji kao predstavnicima manjina za cenzus bi bilo potrebno 2666 glasova”.

Vlast, prema njenim riječima, smišljeno izoluje i drži na ivici bijede romsku zajednicu da bi lakše mogla manipulisati njima, ,,a kontrolišu ih preko kriminalnih predstavnika koje je lako ucijeniti”.

„Za Demokratsku partiju socijalista je bolje da imaju nekoliko potkupljenih predstavnika Roma, koje mogu kontrolisati i koje će iskoristiti za manipulaciju romske zajednice, nego da imaju političku zajednicu Roma, koja bi samostalno mogla da se bori za svoja prava i poboljšanje položaja u crnogorskom društvu”, objašnjava Bošnjak.

Dvanaest puta ,,zaboravili” jedno ime

Od 1998. godine 12 puta se mijenjao i dopunjavao osnovni tekst Zakona o izboru odbornika i poslanika, a zakonodavac nijednom nije prepoznao nužnost uvođenja izborne povlastice prema romskoj zajednici.

Institut afirmativne akcije u početku je primijenjen samo na pripadnike albanske etničke grupe. Nakon primjedbi i preporuka upućenih od OSCE, reformom izbornog zakona povlastice su omogućene svim etničkim zajednicama u Crnoj Gori, osim Romima.

Tako su uspostavljene cenzusne povlastice od 0,7 odsto i za bošnjačku manjinu sa 8,65 odsto udjela u ukupnom stanovništvu, albansku (4,91 odsto) i muslimansku (3,31odsto). To su manjine čiji udio u demografskoj strukturi prevazilazi opšti izborni cenzus od tri odsto, i koje svoje političke predstavnike imaju ne samo u nacionalnim partijama, već i u poslaničkim i odborničkim klubovima i partijskim organima i u vlasti i u opoziciji. Propisano je da, u slučaju kada nijedna od lista nije ispunila opšti cenzus od tri odsto, a pojedinačno dobiju najmanje 0,7 odsto važećih glasova, stiču pravo na učešće u raspodjeli mandata kao jedna – zbirna izborna lista sa ukupno dobijenim brojem važećih glasova. Dodatno, zakon predviđa izuzetak po kojem, ukoliko nijedna od izbornih lista za izbor poslanika hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uslove ovog zakona, najuspješnija od njih, sa najmanje 0,35 odsto važećih glasova, stiče pravo na jedan poslanički mandat.

Elvis BERIŠA

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo