Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA TAČKA EKOLOŠKE CRNE GORE: Grit i dalje usidren u Bijeloj

Objavljeno prije

na

Jadransko brodogradilište Bijela počeće uskoro izvoz otpada nastalog nakon remonta brodova – upotrijebljenog grita. Splitska firma Lalizas marina bi po ugovoru sa Jadranskim brodogradilištem u Republiku Gvineju uskoro trebalo da izveze skoro 60 hiljada tona korištenog grita. Predsjednik Borda direktora Brodogradilišta Bijela Stanko Zloković saopštio je da je ta firma već potpisala ugovor sa jednom hrvatskom kompanijom, koja bi trebala da u narednim mjesecima obavi izvoz oko 27 hiljada kubika upotrijebljenog grita iz Bijele.

Ova vijest objavljena je prije osam godina, ali opasni grit i dalje se nalazi u Brodogradilištu, zbog kojeg je to jedna od četiri crne ekološke tačke u Crnoj Gori. Grit je mješavina pijeska i oštrih opiljaka metala koja se koristi za obradu metalne površine brodova i na taj način čiste od ostataka boje, rđe i naslaga. Ovih dana transportovanje tog otpada ponovo je aktuelno.

Prije dvije godine objavljeno je da će uklanjanje grita iz Brodogradilišta Bijela trajati godinu i po, a opasni dio otpada biće izvezen u inostranstvo. Prošle godine iz Agencije za zaštitu prirode najavljeno je da će početkom ove godine početi pripremni radovi za taj posao, da će grit biti izvezen, jer nije bilo nikoga u Crnoj Gori ko bi ga preuzeo niti je bilo ni interesovanja da se iskoristi kao podloga za autoput. U međuvremenu je raspisan drugi teneder za odvoz opasnog otpada i remedijaciju kontaminiranog tla ali iz Agencije još nije saopšteno da li je tender uspio i koja je od sedam ponuda najbolja. Prema podacima iz Agencije sada ima 109.000 tona grita i kontaminiranog zemljišta. Međutim, prema informacijama iz tenderske dokumentacije, 141. 648 tona grita nalazi se u vrećama na prvoj liniji mora u Brodogradilištu, a za sanaciju zagađenja u Brodogradilištu biće potrebno blizu 18 miliona eura. To je dio projekta Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje. Prema tom projektu dio otpada biće izvezen, a određene količine tretirane na lokaciji u Brodogradilištu.

Na drugi tender za transport grita pristiglo je sedam ponuda kompanija iz Grčke, Francuske, Turske i Italije, ali, prema našim izvorima, one su u ponudi navele da taj materijal neće skladištiti u svojim državama. Francuska kompanija Valgo, na primjer, navela je da će, ukoliko pobijedi na tenderu, grit transportovati u Španiju od koje je dobila dozvolu za to.

Iz Brodogradilišta Bijela na naše pitanje kada će i gdje biti transportovan grit odgovorili su: „Ništa, nažalost, ne znamo o njegovoj daljoj sudbini, jer nas o tome niko nije zvanično obavijestio”.

Prvim neuspjelim tenderom od februara prošle godine bilo je precizirano da se otpad može eksportovati samo pomorskim putem kao jeftinijim i manje opasnim po okolinu. Potom je, nakon javne rasprave, predloženo da se taj otpad može transportovati i željeznicom, ali i kamionima.

Stručnjaci za saobraćaj protive se eventualnom transportu grita kamionima, ne samo zbog opasnosti po okolinu nego i zbog toga što je za to potrebno 4.240 kamiona nosivosti po 25 tona. To bi, po njihovom mišljenju, opteretilo puteve u Crnoj Gori i ugrozilo saobraćaj.

Pojedini mediji objavili su da bi otpad iz Bijele mogao da završi u Srbiji, na jednom skladištu kod Leskovca. Međutim, prema našim izvorima, u Ministarstvu za zaštitu životne sredine Srbije nisu dali saglasnost za to, a u Srbiji je zabranjen uvoz tog otpada.

Dr Ljubomir Radojičić, viši naučni saradnik Instituta Dr Simo Milošević u Igalu, godinama ukazuje na štetnost prisustva grita na otvorenoj deponiji u Brodogradilištu Bijela.

„To me naročito interesovalo sa apekta zdravstvenog turizma, odnosno Instituta Dr Simo Milošević”, kaže, u razgovoru za Monitor, dr Radojičić.

„Dugogodišnje prisustvo ogromne otvorene deponije pogubno je uticalo na morsku sredinu. Lakše otrovne frakcije antifauling boja kao i ostalih boja raznosio je vjetar i ispirale kiše, tako da su one potpomognute vjetrom i procjednim vodama dospijevale u more. Dalje su ih raznosile morske struje koje imaju pravac kretanja od Bijele ka Igalu tako da su se vjerovatno mogle naći u akvatorijumu ispred Igala”, objašnjava dr Radojičić.

Grit, prema njegovim riječima, sam po sebi nije opasan, ali su najtoksičnije antifauling boje, koje se poslije izvjesnog vremena moraju obnoviti. „Grit se koristi za čišćenje naslaga i ostataka boje sa metalnih površina broda. Skidanje boje godinama je rađeno u Brodogradilištu pjeskarenjem gritom. Antifauling boje su vrlo toksične i sadrže organokalajna jedinjenja, kao arsen i živu koji doprinose velikoj efikasnosti ovog biocida. Zbog izuzetne toksičnosti ovaj biocid na bazi kalaja je zabranjen Rezolucijom iz 2003. godine, a ona se primjenjuje od 2008. godine”, podsjeća dr Radojičić.

Posao remedijacije deponije grita u Bijeloj biće, prema njegovom mišljenju, otežan pošto su godinama na deponiju bacana otpadna mineralna ulja kao i naftni ugljovodonici, što će zahtijevati odvajanje grita na samoj deponiji.

„Laboratorijskim analizama će se utvrditi da jedan dio grita neće biti opasan, pa će se on uz miješanje sa cementnim malterom moći koristiti za zatrpavanje zemljišnih iskopa od uklanjanja kontaminiranog zemljišta. Možda će uklanjanje kontaminiranog zemljišta biti teže od uklanjanja grita, jer se Brodogradilište godinama oslobađalo svog opasnog otpada tako što ga je decenijama zatrpavalo u jame dimenzije 40×40 metara u krugu Brodogradilišta”, kaže dr Radojičić.

Transport tog otpada biće finansiran kreditima Svjetske banke, a investitor tog projekta je Agencija za zaštitu prirode. U Brodogradilištu je inače uveden stečaj prije tri godine.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

NAPREDNA TEHNOLOGIJA I KOD NAS: 3D revolucija i u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj se proizvodi 3D štampač. Kako su uspjeli da naprave ovaj za Crnu Goru neuobičajen tehnološki iskorak i za šta se sve ova tehnologija može koristiti, za Monitor govore Miloš Grbović i Aleksandar Mašić

 

Samo pet zemalja u EU imaju svoje 3D štampače. Mi smo šesti u Evropi koji smo napravili svoj proizvod, počinje priču o 3D štampaču proizvedenom prošle godine u Crnoj Gori Miloš Grbović, direktor 3D sobe.

,,Jednog dana je došao inženjer Aleksandar Mašić i rekao da li postoji mogućnost da mu dam određenu svotu novca da pokuša da napravi 3D štampač. Nakon devet mjeseci imali smo proizvod, tri mjeseca smo ga testirali i shvatili da smo uspjeli”, prisjeća se Grbović.

Tvrde da njihov štampač ima bolje karakteristike od pojedinih koji se prodaju na Zapadu i što je bitno skoro je duplo jeftiniji – košta 1.200 eura. Već su uspjeli da par svojih štampača izvezu u EU, u Sloveniju.

,,Inicijalno smo počeli kao distributeri dva najjača brenda u svijetu mađarski CraftBot i američki 3D Sistem koji je inače i izmislio prvi 3D štampač. Cijena tih mašina je preskupa za naše uslove. Pokušali smo da prevaziđemo tu finansijsku barijeru i napravimo nešto svoje i da spustimo tu cijenu koliko je maksimalno moguće, da bismo crnogorskom društvu približili tu tehnologiju i učinili je dostupnijom”, kaže Mašić.

On objašnjava da kada je 70-godina prošlog vijeka 3D štampa izmišljena, bila idealno rješenje za izradu prototipa: ,,Ranije je taj proces za jednostavan objekat kao što je recimo plastični dio upaljača trajao od pet nedjelja do dva mjeseca. Sve to je koštalo desetine hiljada eura. Sa 3D štampačem taj proces sa dva mjeseca se sveo na nekih par sati uz trošak od jedan dolar”.

Objašnjava da su 3D štampači u komercijalnoj upotrebi od 2015. godine, kada je Jozef Prusa iz Poljske napravio prvi desk top štampač. Iako na početku urađen sa ciljem izrade prototipa, da bi konstruktori mogli realno da vide kako izgleda na primjer mobilni telefon koji su kreirali, sada se ovim štampačima može izraditi skoro sve – od igle do lokomotive.

,,Samo je stvar mašte onog ko ga koristi. Mi radimo zamjenske djelove bukvalno za svaku mašinu koja postoji. Čak smo u dosta slučajeva aluminijske ili djelove od mesinga mijenjali našim plastičnim. Klijentima je protekle godine, zbog virusa, teško bilo da nabavljaju rezervne djelove.  Donosili su nam slomljene djelove koje smo mi crtali, kopirali i pravili  rezervni dio za dva dana. A i u idelnim uslovima taj dio koji naruče na primjer iz Njemačke ne mogu dobiti za 15 dana”, objašnjava Mašić. „Sami transport je skuplji nego da taj dio uradimo mi“, nadovezuje se Grbović.

Ova firma je zajedno sa Naučno-tehnološkim parkom, Open boxom, M tel-om, Fabrikom i  Mašinskim fakultetom tokom prošle godine 3D štampom izradila oko 4.000 vizira za potrebe KC-a i domova zdravlja.

,,Tada smo imali informaciju da je u Italiji stalo sa radom oko 30 odsto respiratora jer im nijesu mogli da nabave potrošni plastični dio. Onda smo mi za naše respiratore napravili te rezervne djelove i ni u jednom momentu naši respiratori u Crnoj Gori zbog toga nijesu mogli stati”, priča Grbović.

U saradnji sa Bibliotekom za slijepe uradili su 24 makete značajnih objekata u Crnoj Gori. ,,Nakon toga svaka slijepa osoba je u svojoj glavi mogla da stvori sliku kako taj objekat izgleda. Pored medicine, stomatologije, 3D štampači imaju neograničene mogućnosti”, kaže Grbović. Navodi i da je vlasnik auto servisa kupio njihov štampač, platio kurs i sada sam izrađuje rezervne djelove za skupe autobomile.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSVJETA: Škripi sa izborom novih direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako zakonski rok od mjesec dana za imenovanje direktora polako curi, mnoge škole još nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Najnoviji dopis Ministarstva unio je dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti

 

Završena je školska godina. U čak 12 škola đacima nema kod da izda svjedočanstva jer u njima nema direktora. Naime, njima su istekli polugodišnji v.d. imandati, a Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) još uvijek nije imenovalo nove.

Iz ovog ministarstva najavljuju da će sve biti riješeno u najskorijem roku – nastavnička vijeća će morati da sačekaju izbor vršilaca dužnosti direktora. „Izborom novih vršilaca dužnosti, koji će na sebe preuzeti obaveze svojih prethodnika, MPNКS će se potruditi da dodjela svjedočanstava ne kasni u odnosu na druge škole“, obećavaju iz resora Vesne Bratić.

Ministarka Bratić najavila je depolitizaciju školstva, smjene partijskih, uglavnom DPS kadrova, i onih koji su na direktorskim foteljama bili po nekoliko mandata, čak deceniju ili duže.

„Imenovanje novih direktora javnih ustanova izvršiće se, bez izuzetka, u skladu sa zakonom i bez partijske knjižice u konkursnoj dokumentaciji“, izjavila je u Parlamentu Bratić. Poručila je i da oni koji su radili po zakonu mogu mirno da spavaju ukoliko su politička i sva druga angažovanja držali dalje od vaspitanja i obrazovanja.

Skupštinska većina je krajem maja usvojila izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim će, kako je najavljeno, biti legalizovana smjena više oko 500 direktora i pomoćnika direktora crnogorskih škola i vrtića.

Zakon je 4. juna objavljen u Službenom listu, a stupio je na snagu 12. juna. Predviđa da se u roku od mjesec dana izaberu novi školski odbori i raspiše konkurs za izbor novih direktora u svim obrazovnim ustanovama.

Na ove izmjene stigla su brojna upozorenja i negodovanja. Iz Sindikata prosvjete su naveli da s njima nije bilo konsultacije oko izmjena zakona. Upozorili su da smjene i izbori novih direktora u trenutku kada se završava školska godina i započinju pripreme za novu komplikuju situaciju u obrazovnom sistemu.

Sindikat prosvjete Podgorice predložio je da se rok za imenovanje direktora vaspitno-obrazovnih ustanova produži na pola godine, uz neophodno preciziranje uloga školskih odbora i nastavničkog vijeća.

Kako je inicijalni motiv bio da se smijene direktori koji su školu zloupotrebljavali u političke svrhe i nezakonito donosili odluke, predstavnici aktiva direktora škola pozvali su da se novi čelnici škola razrješavaju i biraju na osnovu rada i učinka. Ističu da su mnogi od njih na polovini mandata, a pojedini i pred penzijom, i da strahuju za svoje radno mjesto. Poručuju da neće biti nijemi i neće ćutati ako budu neosnovano smijenjeni.

Iako rok od mjesec dana polako curi, mnoge škole još uvije nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Škole su nedavno dobile dopis Ministarstva koji je unio dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća škola, odnosno upravnih odbora vrtića, traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti direktora ustanova. Kasnije je iz Ministarstva objašnjeno da ovo mišljenje nije obavezujuće.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I KONCESIJE: Isto i nakon 30. avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Andrijevice, preko Plava pa do Berana i svih sjevernih opština, drvoprerađivači ističu da se ne osjeća promjena vlasti i da šumama i dalje gazduju stari koncesionari

 

Mještani Andrijevice i sela Trešnjevo, Slatina i Zabrđe, okupljeni oko nevladinog udruženja Vodovod Čeoča glava, podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama krivičnu prijavu protiv koncesionara šuma, preduzeća Boj komerc, odnosno vlasnika Dragana Bojovića. Oni traže da Tužilaštvo reaguje jer je Bojović u zoni sanitarne zaštite, u mjestu Rujišta na planini Gradišnici, posjekao više hiljada kubika čamovine i ugrozio izvorišta seoskih vodovoda.

U krivičnoj prijavi terete i pojedine radnike Uprave za šume iz Područne jedinice Andrijevica, kao i još jedan broj pojedinaca koji su učestvovali u povredi zone sanitarne zaštite.

Mještani su ODT u Beranama priložili mapu zone sanitarne zaštite, kao i fotografije sa terena na kojima se vide posljedice sječe. Podsjetili su da je Elaborat o zoni sanitarne zaštitite vodovoda Trešnjevo urađen dvije godine ranije, kao i da su prošle godine sa njim upoznati i Uprava za šume i koncesionar Bojović.

Jedan od mještana Miloš Čukić, objašnjava da je u zoni sanitarne zaštite posječeno oko osam stotina kubika čamoviine, ali napominje da će se prave razmjere i sječe i štete znati kada stručnjaci izađu na teren i izvrše vještačenje.

„Tužilaštvo smo upoznali i sa činjenicom da je zonu sanitarne zaštite, prema zapisniku inženjera Nikole Spahića, još trebalo proširiti, s obzirom na to da se njome obuhvata sedam izvorišta iz kojih se pravi kaptaža za vodovod Trešnjevo” – kaže Čukić.

Prema njegovim riječima, ovim neodgovornim činom koncesionara ugroženo je vodosnabdijevanje za stotinu domaćinstava u podnožju planine Gradišnice.

Mještani su o svemu obavijestili i Područno odjeljenje Uprave za šume i zatražili da i oni utvrde odgovornost za pričinjenu štetu.

„Mi ne želimo da oštetimo koncesionara. Uprava za šume je njemu morala da obezbijedi drugo odjeljenje za sječu, u zamjenu za ovo koje se od prošle godine našlo u zoni zaštite. Ali, mislimo da je koncesionar ovo svjesno uradio, jer je posljednja godina koncesije, pa grabi što se ugrabiti može” – kaže Čukić.

Nakon što su predali krivičnu prijavu, mještani Trešnjeva i susjednih sela su napravili blokadu na planini Gradišnici i zabranili dalju sječu, ali i odvoz već posječenih stabala na tom području.

„Blokadu ćemo držati sve dok se svi nadležni državni organi ne izjasne o ovome što se dogodilo. Treba da se zna da uprkos kadrovskim promjenama nije došlo do zaustavljanja haotičnog stanja u šumama” – kaže Čukić.

Mještanima ovih sela nije prvi put da blokiraju puteve na planini Gradišnici. Oni su prije dvije godine to učinili tvrdeći da koncesionari, ali isto tako i šumokradice i nesavjesni pojedinci, transportujući balvane teškim kamionima, konstantno uništavaju put ka izletištu i ljetovalištu na planini Gradišnici, čiju je izgradnju finansirala Evropska unija.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo