Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNA TAČKA EKOLOŠKE CRNE GORE: Grit i dalje usidren u Bijeloj

Objavljeno prije

na

grit

Jadransko brodogradilište Bijela počeće uskoro izvoz otpada nastalog nakon remonta brodova – upotrijebljenog grita. Splitska firma Lalizas marina bi po ugovoru sa Jadranskim brodogradilištem u Republiku Gvineju uskoro trebalo da izveze skoro 60 hiljada tona korištenog grita. Predsjednik Borda direktora Brodogradilišta Bijela Stanko Zloković saopštio je da je ta firma već potpisala ugovor sa jednom hrvatskom kompanijom, koja bi trebala da u narednim mjesecima obavi izvoz oko 27 hiljada kubika upotrijebljenog grita iz Bijele.

Ova vijest objavljena je prije osam godina, ali opasni grit i dalje se nalazi u Brodogradilištu, zbog kojeg je to jedna od četiri crne ekološke tačke u Crnoj Gori. Grit je mješavina pijeska i oštrih opiljaka metala koja se koristi za obradu metalne površine brodova i na taj način čiste od ostataka boje, rđe i naslaga. Ovih dana transportovanje tog otpada ponovo je aktuelno.

Prije dvije godine objavljeno je da će uklanjanje grita iz Brodogradilišta Bijela trajati godinu i po, a opasni dio otpada biće izvezen u inostranstvo. Prošle godine iz Agencije za zaštitu prirode najavljeno je da će početkom ove godine početi pripremni radovi za taj posao, da će grit biti izvezen, jer nije bilo nikoga u Crnoj Gori ko bi ga preuzeo niti je bilo ni interesovanja da se iskoristi kao podloga za autoput. U međuvremenu je raspisan drugi teneder za odvoz opasnog otpada i remedijaciju kontaminiranog tla ali iz Agencije još nije saopšteno da li je tender uspio i koja je od sedam ponuda najbolja. Prema podacima iz Agencije sada ima 109.000 tona grita i kontaminiranog zemljišta. Međutim, prema informacijama iz tenderske dokumentacije, 141. 648 tona grita nalazi se u vrećama na prvoj liniji mora u Brodogradilištu, a za sanaciju zagađenja u Brodogradilištu biće potrebno blizu 18 miliona eura. To je dio projekta Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje. Prema tom projektu dio otpada biće izvezen, a određene količine tretirane na lokaciji u Brodogradilištu.

Na drugi tender za transport grita pristiglo je sedam ponuda kompanija iz Grčke, Francuske, Turske i Italije, ali, prema našim izvorima, one su u ponudi navele da taj materijal neće skladištiti u svojim državama. Francuska kompanija Valgo, na primjer, navela je da će, ukoliko pobijedi na tenderu, grit transportovati u Španiju od koje je dobila dozvolu za to.

Iz Brodogradilišta Bijela na naše pitanje kada će i gdje biti transportovan grit odgovorili su: „Ništa, nažalost, ne znamo o njegovoj daljoj sudbini, jer nas o tome niko nije zvanično obavijestio”.

Prvim neuspjelim tenderom od februara prošle godine bilo je precizirano da se otpad može eksportovati samo pomorskim putem kao jeftinijim i manje opasnim po okolinu. Potom je, nakon javne rasprave, predloženo da se taj otpad može transportovati i željeznicom, ali i kamionima.

Stručnjaci za saobraćaj protive se eventualnom transportu grita kamionima, ne samo zbog opasnosti po okolinu nego i zbog toga što je za to potrebno 4.240 kamiona nosivosti po 25 tona. To bi, po njihovom mišljenju, opteretilo puteve u Crnoj Gori i ugrozilo saobraćaj.

Pojedini mediji objavili su da bi otpad iz Bijele mogao da završi u Srbiji, na jednom skladištu kod Leskovca. Međutim, prema našim izvorima, u Ministarstvu za zaštitu životne sredine Srbije nisu dali saglasnost za to, a u Srbiji je zabranjen uvoz tog otpada.

Dr Ljubomir Radojičić, viši naučni saradnik Instituta Dr Simo Milošević u Igalu, godinama ukazuje na štetnost prisustva grita na otvorenoj deponiji u Brodogradilištu Bijela.

„To me naročito interesovalo sa apekta zdravstvenog turizma, odnosno Instituta Dr Simo Milošević”, kaže, u razgovoru za Monitor, dr Radojičić.

„Dugogodišnje prisustvo ogromne otvorene deponije pogubno je uticalo na morsku sredinu. Lakše otrovne frakcije antifauling boja kao i ostalih boja raznosio je vjetar i ispirale kiše, tako da su one potpomognute vjetrom i procjednim vodama dospijevale u more. Dalje su ih raznosile morske struje koje imaju pravac kretanja od Bijele ka Igalu tako da su se vjerovatno mogle naći u akvatorijumu ispred Igala”, objašnjava dr Radojičić.

Grit, prema njegovim riječima, sam po sebi nije opasan, ali su najtoksičnije antifauling boje, koje se poslije izvjesnog vremena moraju obnoviti. „Grit se koristi za čišćenje naslaga i ostataka boje sa metalnih površina broda. Skidanje boje godinama je rađeno u Brodogradilištu pjeskarenjem gritom. Antifauling boje su vrlo toksične i sadrže organokalajna jedinjenja, kao arsen i živu koji doprinose velikoj efikasnosti ovog biocida. Zbog izuzetne toksičnosti ovaj biocid na bazi kalaja je zabranjen Rezolucijom iz 2003. godine, a ona se primjenjuje od 2008. godine”, podsjeća dr Radojičić.

Posao remedijacije deponije grita u Bijeloj biće, prema njegovom mišljenju, otežan pošto su godinama na deponiju bacana otpadna mineralna ulja kao i naftni ugljovodonici, što će zahtijevati odvajanje grita na samoj deponiji.

„Laboratorijskim analizama će se utvrditi da jedan dio grita neće biti opasan, pa će se on uz miješanje sa cementnim malterom moći koristiti za zatrpavanje zemljišnih iskopa od uklanjanja kontaminiranog zemljišta. Možda će uklanjanje kontaminiranog zemljišta biti teže od uklanjanja grita, jer se Brodogradilište godinama oslobađalo svog opasnog otpada tako što ga je decenijama zatrpavalo u jame dimenzije 40×40 metara u krugu Brodogradilišta”, kaže dr Radojičić.

Transport tog otpada biće finansiran kreditima Svjetske banke, a investitor tog projekta je Agencija za zaštitu prirode. U Brodogradilištu je inače uveden stečaj prije tri godine.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo