Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVA KULTURNA VRIJEDNOST ULCINJA: Kručanski mozaik

Objavljeno prije

na

mozaik

Stručnjaci Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, uz pomoć i podršku zaposlenih u Muzeju Ulcinja, imali su zadovoljstvo proteklih sedmica da pripreme za prezentaciju tzv. kručanski mozaik. Riječ je o kulturnom dobru koje je otkriveno 1984. godine u pitomom selu Kruče, na pola puta između Ulcinja i Bara, u jednoj vili rustiki (villa rustica).

Iako je po sačuvanim dimenzijama nevelik (oko tri metra kvadratna, ili 13 puta manji nego što mu je bila stvarna površina), nesumnjivo se radi o neprocjenjivo vrijednom kulturnom dobru.

Tako će, nakon gotovo 35 godina čamljenja u depoima gradskog muzeja, javnost najzad biti u prilici da vidi vizantijske civilizacijske domete na prostoru Crne Gore.

Na ovaj način Ulcinj će biti na mapi gradova kao što su Risan, Bar ili Petrovac koji takođe posjeduju slične mozaike.

,,Čuveni istoričar i arheolog, jedan od najboljih poznavalaca prošlosti Ulcinja, pokojni dr Pavle Mijović je, proučavajući ovu vilu rustiku, utvrdio da je ona ‘dominirala sedlastim rtom, sa tri strane spuštenih prema dvjema uvalama zaliva Kruče’. Zaliv je moreplovcima bio poznat kao najpogodniji za sklanjanje brodova u slučaju nevremena”, kaže dugogodišnji direktor Centra za kulturu u Ulcinju Aleksandar Janinović.

Za ostrvce koje se naziva Stari Ulcinj, u Kručama, Mijović je procijenio da je bilo rano nastanjeno. Bogati ulcinjski plemići gradili su svoje ljetnjikovce na ovom području na obali mora koje je, zbog obilja mediteranskog rastinja i izvora vode, izuzetno blagotvorno po ljudski organizam. U Kručama, kako tada tako i dan-danas, ima velikih i divno obrađenih maslinjaka i vinograda. Ulje i vino čuvalo se u amforama.

,,Kad se ovome doda da je zaliv Kruče bio vrlo pogodan za ribolov, a padine rta dobrim dijelom kultivirane, ovo lijepo mjesto moglo je biti pogodan prostor za vilu nekog ‚olcinijumskog’ latifundiste. Njen vlasnik je bez sumnje bio član gradskog savjeta Olcinijuma, dok nije ukinut 545. godine”, zapisao je akademik Mijović.

On je naveo da je prostorija sa mozaikom imala oko sedam metara dužine i da je u širinu išla oko pet metara. Uz ivice zidova nalazio se pojas sa bijelim tesalama nešto širim od pola metra. Bile su u raznim bojama, izgrađene od lokalnog kamena. Određujući po ostacima dekoracije utvrđeno je da je centralni pravougaoni prostor bio širok oko jedan metar, a dug, možda 1,5 metara. U njemu je mogla biti prikazana kakva simbolička ili naturalistička (sa divljim zvijerima) scena ili kompozicija. ,,Riječ je, dakle, o jednoj kompoziciji profane provincijske umjetnosti, sa dekorativnim i likovnim sadržajem, poslije Risna jedinstvene na prostoru Crne Gore i susjednih oblasti”, pojasnio je pok. Mijović.

Kako je u jugozapadnom dijelu ove građevine pronađeno nekoliko komada novca Anastasija (491-518), Justina I (518-527) i Justinijana (527-565), istraživači su uvjereni da je ova vila izgrađena sredinom šestog vijeka, odnosno u kasnoj antici, u periodu kada je Ulcinj doživljavao svoju obnovu.

,,Vila je naglo nestala, moglo bi biti od zemljotresa ili nenadnog pustošenja. Kakva god da joj je sudbina bila, ovaj izvanredni ansambal podne umjetnosti iz justinijanske epohe ostaće samo fragment za nauku i kulturu, po kojem se neće moći utvrditi likovna i ikonološka vrijednost spomenika”, zaključio je Mijović.

U svakom slučaju, poslije ilirskog bedema u Starom gradu i nalazišta u Šasu (Svaču), ona predstavlja do sada najvrjedniji otkopani kompleks na području Ulcinja. Konzerviranje ovog nalazišta moglo bi Kruče da upiše na mapu važnih arheoloških i turističkih lokaliteta, a ne samo da bude kulturno dobro 3. kategorije. Ili još gore, ono što je već četiri decenije – vikendaško naselje. Naime, preko 90 odsto kuća i stanova za odmor i rekreaciju (ili oko 700 objekata) pripadaju tzv. vikendašima, odnosno stranim državljanima. U svojim kućama oni borave samo tokom ljeta; ostalih devet mjeseci u tim objektima praktično nema nikoga. Kruče od septembra do juna liče na „naselje duhova”.

A nedavno je Ministarstvo kulture Crne Gore poslalo zahtjev za upis Starog grada u Ulcinju na listu prirodnih i kulturnih dobara, kazala je šefica Crnogorske nacionalne komisije za UNESCO Milica Nikolić.

Ona je istakla da tek sada predstoji veliki rad. ,,Moraju da budu riješeni problemi koji su ranije bili vidljivi i na koje je ukazao UNESCO”, pojasnila je Nikolićeva.

Prije no što bi Stari grad mogao da bude nominovan, mora da prođe godina. Moraju da se izvše procjene i uvidi.

,,Prvi put se Stari grad sad našao na listi prirodnih i kulturnih dobara kao samostalna nominacija. Kad to bude potvrđeno na Komitetu ove godine, onda se kreće u proceduru izrade nominalnih dosijea”, dodala je Nikolićeva.

Podsjetimo se da je sredinom prošle godine propala inicijativa da se Stari grad uvrsti na listu UNESCO-a, kao dio sistema venecijanskih odbrambenih utvrđenja između 15. i 17. vijeka.

Ulcinj je tada takođe nominovala Vlada Crne Gore, ali ovaj grad nije, kako je izjavio glavni koordinator tog zajedničkog projekta Italije, Crne Gore i Hrvatske Miljenko Domijan, prošao ocjene evaluatora. ,,Dovoljno je reći da su u Ulcinju na mletačkoj utvrdi podigli hotel!”, rekao je Domijan.

U međuvremenu je nastavljen proces destrukcije, pa je malo šanse da će i ovog puta ulcinjski Stari grad uspjeti da bude na svjetskoj listi spomeničke baštine, gdje je ovom gradu, osnovanom u 5. stoljeću prije nove ere, svakako mjesto.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo