Stručnjaci Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, uz pomoć i podršku zaposlenih u Muzeju Ulcinja, imali su zadovoljstvo proteklih sedmica da pripreme za prezentaciju tzv. kručanski mozaik. Riječ je o kulturnom dobru koje je otkriveno 1984. godine u pitomom selu Kruče, na pola puta između Ulcinja i Bara, u jednoj vili rustiki (villa rustica).
Iako je po sačuvanim dimenzijama nevelik (oko tri metra kvadratna, ili 13 puta manji nego što mu je bila stvarna površina), nesumnjivo se radi o neprocjenjivo vrijednom kulturnom dobru.
Tako će, nakon gotovo 35 godina čamljenja u depoima gradskog muzeja, javnost najzad biti u prilici da vidi vizantijske civilizacijske domete na prostoru Crne Gore.
Na ovaj način Ulcinj će biti na mapi gradova kao što su Risan, Bar ili Petrovac koji takođe posjeduju slične mozaike.
,,Čuveni istoričar i arheolog, jedan od najboljih poznavalaca prošlosti Ulcinja, pokojni dr Pavle Mijović je, proučavajući ovu vilu rustiku, utvrdio da je ona ‘dominirala sedlastim rtom, sa tri strane spuštenih prema dvjema uvalama zaliva Kruče’. Zaliv je moreplovcima bio poznat kao najpogodniji za sklanjanje brodova u slučaju nevremena”, kaže dugogodišnji direktor Centra za kulturu u Ulcinju Aleksandar Janinović.
Za ostrvce koje se naziva Stari Ulcinj, u Kručama, Mijović je procijenio da je bilo rano nastanjeno. Bogati ulcinjski plemići gradili su svoje ljetnjikovce na ovom području na obali mora koje je, zbog obilja mediteranskog rastinja i izvora vode, izuzetno blagotvorno po ljudski organizam. U Kručama, kako tada tako i dan-danas, ima velikih i divno obrađenih maslinjaka i vinograda. Ulje i vino čuvalo se u amforama.
,,Kad se ovome doda da je zaliv Kruče bio vrlo pogodan za ribolov, a padine rta dobrim dijelom kultivirane, ovo lijepo mjesto moglo je biti pogodan prostor za vilu nekog ‚olcinijumskog’ latifundiste. Njen vlasnik je bez sumnje bio član gradskog savjeta Olcinijuma, dok nije ukinut 545. godine”, zapisao je akademik Mijović.
On je naveo da je prostorija sa mozaikom imala oko sedam metara dužine i da je u širinu išla oko pet metara. Uz ivice zidova nalazio se pojas sa bijelim tesalama nešto širim od pola metra. Bile su u raznim bojama, izgrađene od lokalnog kamena. Određujući po ostacima dekoracije utvrđeno je da je centralni pravougaoni prostor bio širok oko jedan metar, a dug, možda 1,5 metara. U njemu je mogla biti prikazana kakva simbolička ili naturalistička (sa divljim zvijerima) scena ili kompozicija. ,,Riječ je, dakle, o jednoj kompoziciji profane provincijske umjetnosti, sa dekorativnim i likovnim sadržajem, poslije Risna jedinstvene na prostoru Crne Gore i susjednih oblasti”, pojasnio je pok. Mijović.
Kako je u jugozapadnom dijelu ove građevine pronađeno nekoliko komada novca Anastasija (491-518), Justina I (518-527) i Justinijana (527-565), istraživači su uvjereni da je ova vila izgrađena sredinom šestog vijeka, odnosno u kasnoj antici, u periodu kada je Ulcinj doživljavao svoju obnovu.
,,Vila je naglo nestala, moglo bi biti od zemljotresa ili nenadnog pustošenja. Kakva god da joj je sudbina bila, ovaj izvanredni ansambal podne umjetnosti iz justinijanske epohe ostaće samo fragment za nauku i kulturu, po kojem se neće moći utvrditi likovna i ikonološka vrijednost spomenika”, zaključio je Mijović.
U svakom slučaju, poslije ilirskog bedema u Starom gradu i nalazišta u Šasu (Svaču), ona predstavlja do sada najvrjedniji otkopani kompleks na području Ulcinja. Konzerviranje ovog nalazišta moglo bi Kruče da upiše na mapu važnih arheoloških i turističkih lokaliteta, a ne samo da bude kulturno dobro 3. kategorije. Ili još gore, ono što je već četiri decenije – vikendaško naselje. Naime, preko 90 odsto kuća i stanova za odmor i rekreaciju (ili oko 700 objekata) pripadaju tzv. vikendašima, odnosno stranim državljanima. U svojim kućama oni borave samo tokom ljeta; ostalih devet mjeseci u tim objektima praktično nema nikoga. Kruče od septembra do juna liče na „naselje duhova”.
A nedavno je Ministarstvo kulture Crne Gore poslalo zahtjev za upis Starog grada u Ulcinju na listu prirodnih i kulturnih dobara, kazala je šefica Crnogorske nacionalne komisije za UNESCO Milica Nikolić.
Ona je istakla da tek sada predstoji veliki rad. ,,Moraju da budu riješeni problemi koji su ranije bili vidljivi i na koje je ukazao UNESCO”, pojasnila je Nikolićeva.
Prije no što bi Stari grad mogao da bude nominovan, mora da prođe godina. Moraju da se izvše procjene i uvidi.
,,Prvi put se Stari grad sad našao na listi prirodnih i kulturnih dobara kao samostalna nominacija. Kad to bude potvrđeno na Komitetu ove godine, onda se kreće u proceduru izrade nominalnih dosijea”, dodala je Nikolićeva.
Podsjetimo se da je sredinom prošle godine propala inicijativa da se Stari grad uvrsti na listu UNESCO-a, kao dio sistema venecijanskih odbrambenih utvrđenja između 15. i 17. vijeka.
Ulcinj je tada takođe nominovala Vlada Crne Gore, ali ovaj grad nije, kako je izjavio glavni koordinator tog zajedničkog projekta Italije, Crne Gore i Hrvatske Miljenko Domijan, prošao ocjene evaluatora. ,,Dovoljno je reći da su u Ulcinju na mletačkoj utvrdi podigli hotel!”, rekao je Domijan.
U međuvremenu je nastavljen proces destrukcije, pa je malo šanse da će i ovog puta ulcinjski Stari grad uspjeti da bude na svjetskoj listi spomeničke baštine, gdje je ovom gradu, osnovanom u 5. stoljeću prije nove ere, svakako mjesto.
Mustafa CANKA
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice