Povežite se sa nama

OKO NAS

CRNOGORCI SVE VIŠE POHAĐAJU PLESNE ŠKOLE: Igra je za svakoga

Objavljeno prije

na

„Igra je najplemenitija od svih veština, jedina kod koje se služimo isključivo svojim rođenim telom”, napisao je Ivo Andrić, pričajući priču o Aski i vuku, o plesu od kojeg zavisi opstanak. Ova spona umjetnosti i sporta možda nije, kao kod Aske, borba za život, ali svakako da može biti od vitalnog značaja za onog ko pleše.

Interesovanje Crnogoraca za ples iz godine u godinu raste. Zahvaljujući širokom izboru plesnih vrsta, svako može naučiti da igra ono u čemu se najviše pronalazi, objašnjavaju stručnjaci Talenat, sudeći po iskustvu Monitorovih sagovornika, nije nužan.

„Ono što je presudno, a što ljudi često miješaju sa talentom kao nekoj genetskoj predispoziciji za bavljenje nečim, je prethodno iskustvo u bavljenju plesom, sportom, muzikom”, objašnjava Ivan. On kaže da svi mogu proplesati: „Nekom treba manje vremena i ponavljanja, nekom više, naročito u samom početku, kad treba malo aktivirati određene centre u mozgu koji su do tad možda bili uspavani”, objašnjava Ivan Jovanović, instruktor društvenog plesa za odrasle u plesnoj školi Buena Vista Dance School. „Postoje naučna istraživanja koja su utvrdila da je ples jedna od najboljih anti-stres terapija, kao i najbolja aktivnost za sprečavanje nekih ozbiljnih poremećaja u poznijim godinama (kao što su demencija, gubitak pamćenja i slično)”, dodaje.

On ukazuje i da, kao svojevrsna društvena aktivnost, ples pomaže ljudima da se oslobode stidljivosti i nesigurnosti, kao i da postanu zadovoljniji sobom.

I Milena Bakić, koja u okviru plesne škole Dream uči djecu plesu, saglasna je sa benefitima koje ova vrsta igre ima.

„Ples je sport, a fizička aktivnost neophodna je kako djeci tako i odraslima. Sa druge strane je umjetnost, pa omogućava da iskažemo svoju kreativnost i emocije upravo kroz pokret”, navodi ona. Prednost plesa u odnosu na ostale fizičke aktivnosti, ističe, je sloboda koju osjećamo dok plešemo. „Osim toga”, dodaje, „kroz ples djeca se uče istrajnosti, timskom radu, obavezama”.

Milena objašnjava da je za ples neophodan rad. Iako, kaže, ne treba zanemariti talenat, on nije dovoljan kada je riječ o profesionalnom bavljenju plesom.

„Iz mog iskustva, uvijek su bila uspješnija u plesu ona djeca koja su bila uporna i ambiciozna, dok su ‘talenti’ smatrali da njima nije potreban naročit trud”, kaže ona. Kada su u pitanju vrste plesa koje djeca najviše biraju, najveće interesovanje izaziva moderni balet koji i naša sagovornica preporučuje jer se, osim plesa, uči pravilan položaj tijela.

U plesnoj školi Dream odraslih je manje, a njihov izbor je uglavnom zumba. „Na taj način treniraju kroz ples, izbjegavajući monotoniju aerobika ili fitnesa”, objašnjava Milena.

Samba, jedan od omiljenih plesova širom svijeta, i kod nas je najčešći izbor.

„Kao mješavina velikog broja uticaja iz Evrope, obje Amerike i Afrike ima ponešto za svakoga. Uz to je jako atraktivna za gledanje, muzika je živa pa je najlakše zainteresovati ljude da probaju”, ističe Ivan.

Međutim, čini se da kako u svijetu, tako i kod nas prijesto na kojem je samba osvajaju sve popularnija dominikanska bačata i kizomba, senzualni ples koji mnogi nazivaju „tangom iz Angole”.

Kada je riječ o emociji koja se pleše, argentinskom tangu, on je uvijek popularan i dobar izbor, ali instruktor iz Buena Vista škole objašnjava da ljudi često imaju pogrešnu predstavu o ovoj vrsti plesa.

„Stvari koje se najviše koriste pri marketingu kada je tango u pitanju (Antonio Banderas, ruže u ustima, nagli pokreti glavom, mrežaste čarape i neizostavna strast, ne prema tangu nego prema partneru sa kojim se pleše) nemaju puno veze sa onim na šta ljudi naiđu kad proplešu pravi tango”, napominje Ivan ukazujući na česta nerealna očekivanja koja ljude odvrate od toga da daju šansu ovom plesu. „Doduše, kad ljudi jednom iskuse ljepotu tanga i sve ono što tango pruža, obično se zadržavaju u prosjeku duže nego što je slučaj sa drugim plesovima”, objašnjava naš sagovornik.

Ali za tango, kao i za većinu klasičnih, latinoameričkih i drugih plesova potrebno je dvoje. Tipična balkanska predrasuda da „ples nije za muškarce” u Crnoj Gori i dalje postoji.

„Prvo je bila aktuelna priča da muškarci koji plešu nisu pravi muškarci, već da su to neki poremećaji sa količinom testosterona koji nas motivišu da plešemo. Kad je proplesao dovoljan broj muškaraca u čiju muževnost i muškost niko ne može da sumnja, onda je postala aktuelna priča da su to ustvari napaćene duše koje ne mogu na drugi način da se nađu u blizini žena”, govori Ivan.

Uprkos tome, on prihvata borbu protiv ovakvih vrsta prepreka kao sastavnog dijela postojanja plesača i nalazi nove načine da pokaže da je ples za svakoga. Sudeći po sve većem broju muških partnera za ples u klubu Buena Vista, ta borba je uspješna.

Ivan je mišljenja da postoji vrsta plesa za svačiji senzibilitet: „Ljudi bi trebali da probaju (ali da ozbiljno probaju, da nauče da malo plešu, ne da donose odluku na osnovu par časova), a mala je šansa da u nekom od plesova neće pronaći nešto što njima prija i u čemu uživaju”.

Ples je prijateljstvo tijela i uma i u njemu ne postoji pogrešan korak, samo korak naprijed. Svi mogu da pronađu svoj ritam.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo