Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA, SEOSKI PUTEVI KAO ROVOVI: Bijeda iza sjaja

Objavljeno prije

na

Na samo nekoliko kilometra od gradskog trga u Andrijevici, koji blista od ljepote nakon što je u njegovu rekonstrukciju preko Direkcije za javne radove uloženo oko milion eura, selo Talanovac ni poslije pedeset godina nema asfalt.

Dok mještani ovog i drugih potkomovskih sela uzaludno apeluju i upućuju molbe lokalnim vlastima, novac i dalje ide isključivo na ukrašavanje potpornih zidova u okolini novoizgrađenog trga.

„Mi i dalje blatnjavih cipela stižemo na gradski mermerni trg, putevima koji izgledaju kao iz srednjeg vijeka” – kažu stanovnici ovih praktično prigradskih naselja.

Uljepšano gradsko jezgro Andrijevice i dalje ima manje od hiljadu stanovnika, ali zato preostalih pet hiljada, koliko ima na terotoriji čitave opštine, živi na ruralnom području.

Mještani Talanovca, smještenog na četvoromeđi sela Bojoviće, Božiće, Košutiće i Đuliće, zbog toga su ovih dana presavili tabak i u otvorenom pismu upućenom na adrese više ambasada u Crnoj Gori, ukazali da skoro pola vijeka čekaju da se asfaltira put koji, u dužini od svega četiri kilometara, vodi od Andrijevice do njihovih kuća.

Njihovo reagovanje uslijedilo je nakon saznanja da Vlada Crne Gore ni tokom ove godine neće opredijeliti sredstva za asfaltiranje puteva u opštini Andrijevica.

Podsjetili su da su još početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, sopstvenim sredstvima, izvršili proboj ovog puta i da su nakon toga uložili dosta i truda i rada da održavaju njegovu prohodnost.

Kažu i da su zbog nebrige opštinskih i državnih organa u 21. vijeku lišeni normalne saobraćajne komunikacije sa gradom i da to treba da zna i međunarodna javnost.

„Svaki dan smo u prilici da slušamo priče crnogorskih zvaničnika kako država vodi računa o ravnomjernom regionalnom razvoju i prosperitetu naših sela. To su smiješne izjave kad se zna da brojna domaćinstva u andrijevičkoj opštini, i to nadomak grada, čim se izađe iz varoši i uđe u sokake, nemaju asfaltni put do svojih kuća” – navode mještani Talanovca.

Poslije svega, decenijama uzaludno čekajući da njihov put dođe na red za asfaltiranje, ostalo im je, kako kažu, da to predoče stranim ambasadama i međunarodnoj zajednici, jer domaće institucije, tvrde, ovakvi problemi očigledno ne zanimaju.

„Pozivamo njihove predstavnike da dođu i da se uvjere u istinitost naših navoda, jer je više nego očigledno da se godinama vrši klasična diskriminacija potkomovskih sela i to po svim osnovama” – pišu mještani Talanovca.

Oni podsjećaju da sporni put, pored toga što ga koristi dvadesetak domaćinstava, predstavlja najkraću vezu sa repetitorima na Maležu, i da ujedno veže Andrijevicu i sva potkomovska sela sa planinom Štavna i putem koji vodi prema Trešnjeviku i Podgorici.

Naglasili su i da je taj put izuzetno frekfentan, naročito u ljetnjem periodu, kada ga koriste brojni turisti koji se upute ka Potkomovlju. Kažu da se opravdano plaše da ni unuci onih koji su pravili put neće dočekati da se saobraćajnica od Andrijevice do Talanovca presvuče asfaltnim zastorom, iako se radi o saobraćajnici od izuzetne važnosti.

„Put su pravili naši djedovi i očevi, koji nijesu više među živima. Vrlo malo pomoći imali smo od države. Tada su mnogi od nas bili djeca i nijesmo mogli ni da sanjamo da ni do današnjih dana nećemo imati asfaltni put” – istakli su mještani.

Pričaju i kako se sve više uvjeravaju da državni organi namjerno i smišljeno marginalizuju potrebe stanovnika andrijevičkih sela.

„Krajnje je neprimjereno da se ljudima iz našeg sela uskraćuje pravo na elementarne uslove za život. Očigledno je da oni koji su na rukovodećim pozicijama misle da ljudi sa sela nemaju pravo na život, pa samim tim ni na dobre puteve. Oni su i ovim potezom dodatno potvrdili da su svjesno odlučili da potpuno marginalizuju andrijevička sela, dok se u pojedinim mjestima asfaltiraju putevi koji vode do kuća, štala i kokošara privilegovanih pojedinaca” – tvrde. „Pitamo se da li je racionalnije i preče novac poreskih obveznika usmeravati za ukrašavanje zidova ili za asfaltiranje puteva. Tim prije kad se zna da narod odlazi iz ovog kraja zbog loše infrastrukrture, nedostatka radnih mjesta i teških uslova za život. Zbog toga se i mještani Talanovca sele u neke srećnije krajeve. Upravo zbog toga sela ostaju pusta” – poručuju.

I stanovnici drugih potkomovskih sela, Košutića, Konjuha, Jošanice, Japana, Đulića, Cecuna i Kuti, ocjenjuju da aktuelna vlast u proteklom periodu nije uradila ništa kad je u pitanju unapređenje saobraćajne povezanosti njihovih sela sa Andrijevicom.

Naglašavaju da je takav odnos nadležnih u velikoj mjeri doprinio razvojnoj stagnaciji i sve izraženijoj migraciji stanovništva sa ovog područja. Podsjećaju da su poplave, koje su se desile tokom novembra i decembra 2010. godine, pričinile velike štete na infrastrukturnim objektima u andrijevičkoj opštini, ali da one nijesu sanirane ni do današnjih dana, iako su za to obezbijeđena sredstva.

„Glavni put koji povezuje potkomovska sela sa Andrijevicom tada je doživio velika oštećenja. Stradali su i brojni sporedni putevi i mostovi. Tada je, u cilju sanacije šteta na sjeveru Crne Gore, Evropska investiciona banka odobrila Vladi kreditno zaduženje od deset milona eura, od čega je tri miliona eura predviđeno za popravku i rekonstrukciju stradale infrastrukture u opštini Andrijevica”.

Prema njihovim riječima, od svega toga jedino je izvršena popravka klizišta u mjestu Smoljevice, dok su sva druga oštećenja na našim putevima i dalje ostala nesanirana.

„Zato se opravdano pitamo gdje je utrošen preostali novac i zašto se nadležne institucije prema problemima lokalnog stanovništva odnose na ovakav način” – kažu oni.

U posebno lošem stanju nalazi se put koji od Đulića u dužini od oko desetak kilometara vodi prema selima Cecuni i Kuti.

„Saobraćajnica ka Kutima je asfaltirana prije više decenija, ali je vremenom asfaltna podloga toliko propala da je na pojedinim mjestima uopšte i nema. Put je u očajnom stanju, dok je stanovnika u Kutima i Cecunima sve manje” – naglašava mještanin Cecuna David Lalić.

U ovim selima, kaže on, škole su odavno zatvorene. Zatvaranjem škola, život je ovdje počeo polako da se gasi, iako se radi o krajevima bogatim vodom, šumama i prirodnim resursima.

„Loši putevi i nedostatak radnih mjesta glavni uzročnik što naša sela ostaju pusta” – naglašava Lalić.

Mještani Košutića navode da u njihovoj mjesnoj zajednici ima preko dvadeset kilometara makadamskih puteva koji su, usljed vremenskih nepogoda, doživjeli velika oštećenja. Asfalt očekuju i mještani koje žive u zaseocima Čečevo, Glavica, Sevrdak i Površe.

„U potkomovskim selima ima mnogo neasfaltiranih puteva. Direkcija javnih radova i lokalna uprava minulih godina na ovom području nije postavili nijedan metar asfalta” – kaže predsjednik mjesne zajednice Košutiće Mileta Đerković.

Da tako nije bilo dok Demokratska partija socijalista nije prije sedam, osam godina preotela ovu opštinu iz ruku opozicije, nije se teško prisjetiti.

Vjerovatno još kupe prašinu u tužilačkim fiokama krivične prijave koje su tada napisane protiv opštinskih čelnika DPS i Direkcije za javne radove zbog zloupotreba državnih resursa i noćnih asfaltiranja seoskih sokaka i prilaza do kuća svojih glasača.

DPS je na posljednjim izborima betonirao vlast u Andrijevici. Sada betonira trg koji šljašti od mermera i neona. I iz kojeg se direktno ulazi u seoske puteve koji nijesu promijenili izgled pola vijeka. Bijeda se pokušava sakriti sjajem milionski vrijednog varoškog trga. Koji će, ako se migracije nastave, uskoro biti sablasno pust.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMPANJA PROTIV NERADNE NEDELJE, OPET: I čovjek stvori, kapital

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora

 

Turisti su šokirani što prodavnice ne rade nedjeljom, pišu pojedini mediji, a drugi dodaju da Crna Gora ima previše neradnih dana za turističku destinaciju.

Otkad je u oktobru 2019. uvedena neradna nedjelja pred svaku turističku sezonu kreće kampanja kojom se nabrajaju muke gostujućih i domaćih kupoholičara, te domaćih poslodavaca koji kukaju zbog gubitka profita tog  jednog dana u nedjelji.  O uslovima u kojima radi domaća radna snaga ni govora – ne pominje se visina plate, neregulisani slobodni dani i odmori i brojni drugi neuslovi rada.

,,Posljednjih mjesec dana u toku je kampanja kapitala, prvenstveno medijska, koja po principu interesa kapitala problematizuje pitanje neradne nedjelje”, kaže za Monitor Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Tek što je uvedena, ukidanje neradne nedjelje razmatrala i je bivša ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Njeno ukidanje najavio je i bivši ministar Jakov Milatović. Bezuspješno.

O tome da razumije da je neradna nedjelja veliki gubitak za male privrednike i preduzeća, izjasnio se i novi ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. Uz opasku da te dane ne mogu nadomjestiti. Za razliku od ministra, zvanična statistika govori da trgovine i pored neradne nedjelje bilježe pozitivne rezultate – samo u prvom kvartalu ove godine prihodi su veći za 30 odsto u odnosu na isti period prošle.

,,Imao sam mnogo upita od malih privrednika da im se pomogne da rade i nadomjeste taj gubitak. To je 10, 15 radnih dana tokom sezone, naročito kad su mali privrednici opterećeni programom Evropa sad i obavezom minimalne plate 450 eura. Razumijem i sindikate i težnju da zadrže stečeno pravo i zaposlene koji žele da imaju taj slobodan dan, ali moramo da tražimo kompromis”, kazao je Đurović.

Ministar je pozvao sindikate na kompromis i najavio da su ,,poslodavaci spremni da naknada za taj dan neradni bude sto posto uvećana”.

U cilju prevazilaženja ovog ,,problema” ove nedjelje je u Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma održan prvi radni sastanak na temu neradne nedjelje. Sastanku su prisustvovali predstavnici Privredne komore, Unije poslodavaca, Uprave za inspekcijske poslove, Saveza sindikata i Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Keković objašnjava da sindikat traži da, ako bi do njega došlo, rad nedjeljom plati uvećanjem dnevnica od 100 odsto, tako da bi minimalna dnevnica za rad nedjeljom bila 40 eura. Inistiraju i da se povećanje odnosi na sve, sem zanimanja koja su dužna da rade i tog dana kao što su komunalci, policajci, zdravstveni radnici. Ovaj predlog ranije nije bio prihvatljiv poslodavcima, bunili su se da se pravilo primijeni za sve, tražili su ga samo za trgovine, i nudili povećanje dnevnica od 30 do 50 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA DIJELU ĆEMOVSKOG POLJA NAJAVLJENA GRADNJA NAJVEĆEG PARKA U PODGORICI: Kad ideja ujedini građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim druženjem građana sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju otpočela je kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici, površine od čak 43,7 hektara

 

,,Podgorici, kao glavnom gradu jedne evropske države, neophodan je glavni gradski park. U prethodnih nekoliko godina, izgradnja pojedinih parkovskih površina doprinijela je razvoju mikro sredina, i ljudi su tu počeli više da se okupljaju. Međutim, do sada su ta zelena područja ‘targetirala’ samo mještane okolnih naselja, što ne bi smio da bude slučaj sa budućim glavnim gradskim parkom. On mora da ponudi nove sadržaje“, kaže za Monitor Igor Majer, mještanin Starog aerodroma i jedan od brojnih građana koji su bili na nedavnom druženju, 19. maja, sa predstavnicima Glavnog grada na Ćemovskom polju, gdje je najavljena gradnja centralnog parka u Podgorici.

Time je otpočela kampanja čiji je cilj da podstakne što više ljudi da svojim sugestijama i prijedlozima učestvuju u osmišljavanju prostora budućeg najvećeg parka u Podgorici.

Ćemovsko polje nalazi se na samo tri i po kilometra od grada, najveća je ravnica koja pripada dolinama rijeka Cijevne i Morače. Zbog toga ono, kako je saopšteno iz Glavnog grada, predstavlja najpogodniju lokaciju za izgradnju najvećeg gradskog parka, koji će sadržajima zadovoljiti potrebe stanovnika i posjetilaca Podgorice. ,,Vrijeme je da Podgorica dobije park na čak 43,7 hektara u kom će građani moći da provedu čitav jedan dan”, kazali su još iz kancelarija gradonačelnika Ivana Vukovića.

Park će se graditi u dijelu Ćemovskog polja kod naselja Stari aerodrom i Konik, u blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) i fudbalskog kampa. To je dio  Ćemovskog ranije poznat po sumornim slikama – posječenog drveća, spaljenih guma, leševa životinja, raznog otpada koji leži posvuda u okolini.

Zahvaljujući angažovanju lokalaca, i dobroj saradnji sa gradskim preduzećima i službama, ovaj prostor danas drugačije izgleda. Oplemenjen je različitim biljnim vrstama i vrtnim elementima, posjeduje trim stazu u dužini od 1 150 metara, kao i ugrađen parkovski, sportsko-rekreativni, dječiji mobilijar i sprave za trening pasa.

,,Definitivno drugačije izgleda nego  prije desetak godina – čistije je, ne mašu iz trave vlažne maramice, nema leševa i kostiju. Smeća ima i dalje ali daleko je to od nekadašnje slike”, kaže za Monitor novinarka Vijesti Damira Kalač, koja godinama kroz tekstove na svom blogu Skitanja umom i drumom ukazuje na značaj Ćemovskog polja za Podgoricu.  ,,E sad, da li je to tako zato što  smo proteklih godina nas nekoliko pozivima zbog nelegalne sječe i istovaranja smeća izluđivali i inspekciju i policiju? Da li  su i ovi koji su se neodgovorno ponašali prema tom prostoru shvatili da neko brine i da rizikuju da budu kažnjeni? Da li zato što smo toliko čistili i sadili? Da li zato što sada više ljudi koristi taj prostor za rekreaciju, pa žele da je čistije i zelenije? Možda i zato što je  uz Bulevar Veljka Vlahovića sa kojeg se prilazi tom dijelu Ćemovskog, u toku gradnja stambenih objekata, pa je i broj prilaza tom prostoru manji… Možda je razlog – zbir svega toga”, objašnjava Damira Kalač.

Poziv iz Glavnog grada da se direktno uključi u proces uređenja parka, jako je obradovao. ,,Kako tokom proteklih godina nije bilo planskog upravljanja tim prostorom, on izgleda daleko od onoga kako bi trebalo. Inicijativa Glavnog grada da tu lokaciju uredi i da Ćemovsko bude najveća zelena površina u Podgorici, ohrabruje, najviše zato što će, jednom kad se to desi, taj prostor biti nečija briga”.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSTAVKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE KOLAŠIN: Partija, pa ostalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doskorašnji predsjednik Opštine Kolašin Milosav Bulatović u politiku je ušao sa neukaljanom reputacijom. Prije 10-ak dana podnio je ostavku pod pritiskom,  zbog presude za zloupotrebu službenog položaja.  Nakon četiri godine mandata, stiče se utisak da je sve vrijeme nevješto pokušavao da balansira između ,,partijskih obaveza” i obaveza prvog čovjeka izvšne vlasti

 

Samo pet dana, nakon što je kazao da mu ne pada na pamet da podnese ostavku, predsjednik kolašinske Opštine Milosav Bulatović je to učinio. Kratkim saopštenjem, u subotu, 14. maja, obavijestio je javnost da se na taj čin odlučio zbog ,,političke interpretacije presude Apelacionog suda”, kojom je osuđen na uslovnu kaznu zatvora. Takođe,  kako je objasnio,  funkciju napušta i kako bi rasteretio  svoje saradnike, pripadnike svoje partije, svoju porodicu i sebe.

Višemjesečni pritisci opozcije, iz koje su tvrdili da je Bulatović napravio djelo, koje ga čini nedostojnim da dalje obavlja funkciju, nijesu bili dovoljni da Bulatović  i ustane iz fotelje. Međutim, prema nezvaničnim informacijama, kada je postalo jasno da će izbori u Kolašinu biti održani tek u oktobru,  jedan poziv iz centrale Bulatovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) bio je dovoljan da promijeni mišljenje.

U obrazloženju ostavke,  zloupotrebu službenog položaja za koju je osuđen ponovo je nazavao ,,namjerom da pomogne mladom čovjeku  da se zaposli”. Mladi čovjek je Marko Matović, parijski aktivista DPS-a.  Bulatović je osuđen na uslovnu kaznu zatvora, jer je u  prijavi za njegovo  stručno osposobljavanje na  Policijskoj akademiji u Danilovgradu, svojeručnim potpisom i pečatom lažno prikazao da Matović radi na poslovima komunalnog policajca. Matović, u to vrijeme, nije bio u radnom odnosu, a nakon obuke postavljen je na čelo Komunalne policije.

Doskorašnji prvi čovjek kolašinske izvršne vlasti je i objasnio da su mu saradnici kazali, a on se složio, da je krivotvorenje prijave jedni način da Matovića pošalju u Danilovgrad.  Dodatno, predsjednik Opštine je za ,,mladog čovjeka” obuku platio novcem sa računa Opštine. Našto kasnije, vratio je  cijeli iznos  iz svog džepa. U međuvremenu je, pod sumnjivim okolnostima, razriješio dotadašnjeg načelnika Komunalne policije Zorana Kujovića, koji je bio izbor prethodne vlasti u Kolašinu.

,,Podsjećam da mi je kazna izrečena zbog toga što sam mladom, nezaposlenom, fakultetski obrazovanom čovjeku, omogućio da u Policijskoj akademiji završi obuku za komunalnog policajca u trajanju od dvadeset dana. Jedini način da završi obuku je bio da bude upućen preko Opštine Kolašin, pošto taj vid obuke nije bio organizovan za građane”, obrazložio je Bulatović zbog čega je napravio krivično djelo.

On je cijelo vrijeme mandata ostavljao utisak čovjeka kojem nije bilo baš jasno kako funkcionište lokalna uprava, ali ni politika.  Neki njegovi saradnici i sugrađani su to pripisivali neiskustvu privatnog preduzetnika, koji se našao na vioskoj lokalnoj funkciji, a neki tvrdili da imidžom ,,nevještog” izbjegava odgovornost, obaveze, pa, povremno, i zakon.

Prvi ,,kiks” izvršne vlasti, to jest, Bulatovića, bio je, po mnogo čemu problematični pokušaj da osnuje lokalnu RTV Kolašin.  Taj neuspjeli projekat donio je i prve javne razmirice u lokalnoj vladajućoj koaliciji, koju , pored DPS-a,  čine i Grupa birača (GB) i Socijdemokrata (SD).

Zvaničan početak rada RTV planiran je bio za decembra 2020. godine. Prvobitno je predloženo da u RTV bude sedam radnih mjesta, uključujući i direktora Dragoslava Jeknića, takođe, miljenika DPS-a. Prema planu finansiranja RTV, za zarade zaposlenih  za tri godine bilo je potrebno 72.000 eura. Osnivanje preduzeća pratile su brojne nazakonistosti, koje su prvo otkrili iz Demokrata, a zatim ih je i potvrdio predsjednik Skupštine opštine (SO) Milan Đukić.  Još se ne zna kako je potrošen novac izdvojen iz opštinskog budžeta namijenjen početku  rada tog lokalnog javnog emitera. Pored toga, malo  kome, a čini se ni Bulatoviću, sada nije jasno ni gdje je oprema koja je kupljena za RTV od opštinskog novca.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo