Povežite se sa nama

PARALELE

Crnogorska kulturna istorija i brendiranje kulture

Objavljeno prije

na

Brendiranje države, nacionalne kulture i kulturne istorije postala je izuzetna praksa u epohi brisanja kulturnih granica. Uprošćeno – Star bucks i McDonalds s fudbalskim dresovima Mesija i Kristijana Ronalda u sredinama koje nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa zemljama nastanka ovih planetarnih simbola, smanjile su kulturne razlike na planeti, ali se kao odgovor na takve pojave javila potreba da se povede računa i o nečemu što je starije i važnije za neku zajednicu od kafe, burgera ili fudbalske lopte. U tim (upotrijebiću poznati Štiglicov naslov) protivrječnostima globalizacije postalo se svjesno značaja koje kultura i identitet nose sa sobom jer su se nekad „sebično čuvane” nacionalne tradicije počele približavati posredstvom masovne kulture i konzumerističke filozofije. Francuz i Kinez iz nekog urbanog centra, koji se danas po načinu života ne mogu razlikovati, prije samo nekoliko decenija djelovali su udaljeno koliko sad djeluje razlika između Engleza i ISIL-ovca. Ali i Francuz i Kinez svjesni su svoje tradicije i kulturne istorije u onoj mjeri koja je dovoljna da im saobrazi i potkrijepi njihov nacionalni ośećaj i pripadnost tim kulturama. Francuski istoričar Pjer Nora još se 80-ih godina prošloga vijeka u svojoj knjizi Mjesta śećanja, nauka i svijest o nasljeđu bavio „mjestima”, materijalnim ili ne, na kojima se kristalisalo śećanje nacije. Analizirao je memorijale, muzeje, simbole i njihov razvoj koji su „kostur na kom je Francuska izgradila svest o sebi”. Za sve te francuske simbole, poput Bastilje, Trijumfalne kapije, znamo i mi, nefrancuzi. Upravo jer je Francuska od svoje kulturne istorije napravila brend.

U svemu tome naravno postavljamo suštinsko pitanje – đe su u svim tim procesima Crna Gora i njena prošlost? Usljed specifičnih političko-društvenih prilika u XIX i XX vijeku, Crnogorci nijesu bili u prilici da teorijski pristupaju pitanjima nacionalne kulture. Gubitak nezavisnosti 1918. godine, konstantna kulturna hegemonija snažnijih suśeda i nepostojanje nacionalnih institucija koje bi školovale kadar sposoban da teoretiše o problemima identiteta olakšali su svojatanje crnogorske kulturne baštine. O zasebnoj crnogorskoj kulturi u dugom trajanju i crnogorskoj kulturnoj istoriji više se počelo govoriti 60-ih godina XX vijeka kad se stiču uslovi za institucionalnu izgradnju. Sve to uticalo je i na samu nesvjesnost prema svojemu kulturnome nasljeđu. Prije svega Crna Gora nema sintezu istorije crnogorske kulture. U našim udžbenicima istorije nije poklonjena velika pažnja kulturnoj istoriji, mlađi naraštaji nemaju saznanja npr. o crnogorskome baroku, a da ne govorimo o starijim kulturnim periodima. Problem predstavlja i činjenica da bi se u današnjoj društvenoj situaciji u Crnoj Gori svaki vid pokušaja nacionalne kohezije olako karakterisao kao „nacionalizam”. Suštinski, Crna Gora je u jednoj vrsti pat pozicije koja joj ne dozvoljava da u potpunosti afirmiše svoje nasljeđe. Zato je brendiranje kulturne istorije jedno od rješenja za navedene probleme. Brendiranje kulturne istorije Crnoj Gori važno je zbog dva ključna faktora: 1. Domaćeg – stvaranje brenda od crnogorske kulturne istorije (shvaćene u nadetničkoj ravni) umnogome bi omogućilo unutrašnju društvenu koheziju. Svjesnost o sopstvenome nasljeđu pomaže poistvojećivanju društva s državom, dok promocija nekih vrhunskih dometa kulture podiže nivo nacionalnoga ponosa. Što je kulturna istorija za kolektivnu svijest zajednice do niz simbola koji svjedoče o zajedničkoj prošlosti. 2. Stranog – kao zemlja koja „živi” od turizma, Crna Gora zavisi od ponude. Kulturna istorija je nešto što turističku ponudu najviše impregnira. Pitanje je na koji način od crnogorskoga nasljeđa napraviti brend, kako bi se nadišli trenutni limiti dostignuti muzejskom ponudom Kotora i Cetinja. Zapravo, što je to što bi crnogorsku kulturu učinilo prepoznatljivom za strance? Ono što je potrebno za brendiranje kulture jesu dobre ideje i prije svega inteligentan ministar kulture.

Boba BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MALTA MALA, A KRIMINAL I KORUPCIJA OGROMNI: A patriotizam vrišti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Malte Džozef Muskat je uspio tokom dva mandata transformisati Maltu u zemlju naširoko poznatu po kriminalu, korupciji, nepotizmu i gušenju medija. Takav, bio je rado viđen gost i poslovni partner vlastima u Crnoj Gori. Više mu ne cvjetaju ruže. Malta je članica EU,  i on je pod velikim  međunarodnim pritiskom

 

Nedavni međunarodni pristisak na premijera Malte Džozefa Muskata da se konačno počne rješavati slučaj ubijene istraživačke novinarke Dafne Karuane Galicije,  kao i problemi koje je istraživala,  izazvao je pravu političku buru na malenom mediteranskom ostrvu od nepunih 490 hiljada stanovnika na površini od svega 318km2. Do skora smatran nedodorljivim,  on je uspio  tokom dva mandata transformisati Maltu u zemlju naširoko poznatu po kriminalu, korupciji, nepotizmu i gušenju medija. Ovaj 45-ogodišnjak je došao na čelo Laburističke (Radničke) partije 2008., četiri godine nakon ulaska Malte u EU. Isticao se kao progresivan, liberalan političar koji se zalagao za ukidanje biznis barijera i svega što stoji na putu napretka Malte u sklopu evropske porodice. Zalagao se i za liberalizaciju društva u malenoj, plemenski povezanoj konzervativnoj katoličkoj zemlji i za priznanje istopolnih brakova što će se i desiti u njegovom drugom mandatu. Na parlamentarnim izborima 2013. njegovi laburisti su na valu velikih obećanja osvojili nadmoćnih 54 posto glasova i on je postao premijer.

Jedan od noviteta njegove politike je bio uveđenje programa ekonomskog državljanstva za strance koji investiraju od 650 hiljada do milion eura u Maltu. Ubrzo se pokazalo da se kriteriji za malteško državljanstvo  svode na količinu novca koju je trebalo uplatiti u posebni fond. Malta je kroz taj program prihodovala preko 600 miliona eura od kojih je dio iskorišten za eliminaciju budžetskog deficita. Njegova vlada postala je meta brojnih kritika jer su mnogi kriminalci i sumnjivi likovi iz Rusije, Azerbejdžana i drugih azijskih zemalja postali malteški i EU državljani. Muskat je na silne kritike odgovorio tako što je njegova vlada prestala objavljivati godišnje podatke o novim državljanima putem investicija i proglasila ih tajnim pozivajući se na evropski zakon o zaštiti podataka ličnosti. Tako su širom otvorena  vrata sumnjivim investitorima iz čitavog svijeta.

Drugi veliki,  lišen transparentnosti, projekat je bio prijelaz sa fosilnih goriva na LNG tečni gas i novu gasnu elektranu vrijednu 450 miliona eura. Malta je  potpisala sporazum sa azerbejdžanskim SOCAR-om (takođe prisutnim u našoj zemlji, prvenstveno kroz projekat Porto Novi). Obavezala se , uz dopuštenje Evropske Komisije, da sav tečni gas kupuje od Azerbejdžena. Kasnije su procurili detalji da se Malta obavezala da plaća fiksnu cijenu i do dva puta veću od tržišne.  Istraživačka novinarka Dafne Galicija napala je vladu za prikrivanje detalja ugovora i očiglednu korupciju.  Za direktora državne energetske kompanije Elektrogas pod čijim okriljem je izgrađena nova elektrana na jugu ostrva je postavljen Jorgen Fenek,  tajkun, jedan od najbogatijih Maltežana sa velikim iskustvom u  vođenju kazina ali nikakvim u energetici. Protežirali su ga tadašnji ministar energetike Konrad Mizi i Kit Šembri- šef kabineta predsjednika vlade, koji su i omogućili sklapanje takvog ugovora sa “prijateljima iz Azerbejdžana”.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo