Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKI MAGIČNI TROUGAO: VLADA, INVESTITORI, PARLAMENT: Ko je ovdje glavni

Objavljeno prije

na

Rasprostranjeno je mišljenje kako nije lako biti strani investitor u Crnoj Gori. Ko ne vjeruje neka zaviri u paradržavne medije pod kontrolom DPS-a. Još je teže, kažu dobro verzirani, onim potencijalnim investitorima što su zahvaljujući novcu i dobrim vezama zaradili crveni crnogorski pasoš.

Eto, najsvježiji primjer: Samih Saviris, predsjednik Orascom grupe i biznismen sa egipatsko-švajcarsko-crnogorskim državljanstvom. Pripitajte Egipćane, zavirite u švajcarske račune, konsultujte ovdašnje ulagače i poslovne partnere… Saviris je, valjda, posljednji čovjek na svijetu koji bi se mogao požaliti na kakve poslovne probleme. A on – tuguje. I to, ni manje ni više, nego zato što je naš – a ruku na pasoš i njegov – parlament ,,sabotirao napore Vlade da privuče investitore”.

Sve poimenice nabrajajući Katari Diar, Rojal grupu i Adriatik propertiz,neke od kompanija koje (još uvijek) nijesu uspjele obezbijediti svoj dio crnogorske obale za narednih 30 do 100 godina, Saviris jeca: ,,Vaša je Vlada veoma uspješna u privlačenju investitora koji ulažu milione i otvaraju mnoga radna mjesta. Ali zbog političkih igara sve ove investicije suočavaju se sa problemima. To nije dobro za Crnu Gori i to me rastužuje.”

Njegov Orascom, podrazumijeva se, nije dio priče o onima što su odustali. Dok na Luštici prodaje stanove i poslovne prostore, Saviris čeka da se parlament ,,pod pritiskom” predomisli i podrži sa Vladom već potpisani ugovor o višedecenijskom zakupu Mamule. I mogućem progonu domaćeg stanovništva sa te lokacije.

,,To nije bila investicija da se napravi novac, već da se podigne standard Crne Gore kao turističke destinacije. Vlada je bila veoma tvrd pregovarač i postigli su jednu dobru cijenu. Ne znam ni koga da krivim…”, žali se Saviris.

Istim povodom, član Predsjedništva DPS-a Milutin Simović tvrdi kako ,,niko neće doći u Crnu Goru ako ne bude siguran da će u njoj ostvariti profit”.

Ko ovdje ne govori istinu? Saviris kad kaže da cilj Orascomovog projekta na Lastavici nije profit već podizanje standarda, ili Simović, uvjeren da je sve oko nas stvar zarade i profita. Do te mjere da pojedini članovi Vlade – šapuće se o tome među dobro obaviještenima – od potencijalnih donatora traže proviziju kao uslov da prihvate njihov poklon.

,,Ako se oni do'vate Mamule, mi Crnogorci ćemo samo moći da je gledamo iz barke. Ako nam i to ne zabrane”, piše jedan što nema dilemu oko toga ko nam (ne)govori istinu.

Sve to nije dovoljno da razriješi godinama pitanje: da li Skupština Crne Gore – svjesno i na štetu građana – minira razvojne projekte koje su prethodno usaglasili vladini zvaničnici i njihovi potencijalni partneri, po pravilu suvlasnici i predstavnici of-šor kompanija nepoznate vlasničke strukture. Ili je parlament, zapravo, posljednja linija odbrane državnih interesa pred lakomom i(li) neznavenom izvršnom vlašću?

,,U svakoj demokratskoj zemlji Vlada polaže račune javnosti, prije svega parlamentu, kako se upravlja državnom imovinom, posebno kada su u pitanju koncesioni ugovori”, pojasnio nam je nedavno Dragan Šimrak, član Predsjedništva SDP-a. Partije koja gotovo dvije decenije unazad obezbjeđuje neophodnu parlamentarnu većinu vladama Filipa Vujanovića, pokojnog Željka Šturanovića, Igora Lukšića i, u više navrata, Mila Đukanovića. Od čega njeni funkcioneri jako dobro žive.

Šimrak nas je, istovremeno, obavijestio kako crnogorske vlade godinama unazad ignorišu svoju zakonsku obevezu i Skupštini ne podnose izvještaje o realiziciji brojnih privatizacionih i koncesionih ugovora. To bi se, najavljuje Šimrak, zahvaljujući predsjedniku parlamenta i SDP-a Ranku Krivokapiću uskoro moglo promijeniti.

Uostalom, prvi čovjek parlamenta je, koji mjesec unazad, najavio analizu efekata svih vladinih odluka koje su zaživjele nakon podrške/saglasnosti parlamenta. ,,Od zaključaka oko KAP-a, kad smo imali konsenzus sa Vladom, i njihove nerealizacije, pa dalje”, obećao je Krivokapić, ,,da vidimo koliko je to koštalo sve nas zajedno…”.

Premijer Đukanović ima, pokazalo se, bitno drugačiju ideju. On je, početkom ljeta, gostujući u parlamentu, Skupštini predložio da prihvati jedan od dva ponuđena modela: ,,Da u postojećem zakonodavnom okviru parlament napusti praksu zaustavljanja ili odlaganja vladinih razvojnih inicijativa jer je to na štetu državnih i interesa građana Crne Gore”. I drugi, kako predlaže Đukanović, ,,ukoliko parlament ne želi da snosi odgovornost za te razvojne odluke jer u njih ne vjeruje, da promijenimo jedan broj zakonskih rješenja i da prenesemo Vladi potpunu odgovornost za donošenje takvih odluka”.

Premijer poručuje kako su ,,u Vladi spremni za takvu opciju”. Nema, međutim, odgovora na pitanje – može li crnogorska javnost da podnese, i plati, sve ono što su Vlade pod komandom Đukanovića i njegovih povremenih namjesnika spremne da nam natovare na vrat.

Treba li podsjećati da smo, samo na ime bankarskih garancija datih of-šor kompanijama koje su gazdovale KAP-om i Željezarom – ne ispunjavajući ugovorene obaveze – platili preko 160 miliona eura? Treba li podsjećati da je Državna revizorska institucija (DRI) došla do zaključka da su te garancije izdate na nezakonit način? Konačno, treba li podsjećati da zbog toga niko nije podnio ostavku, bio smijenjen ili – uhapšen. Zašto Ranko Krivokapić i Milo Đukanović ne povedu debate o ovoj temi?

Umjesto toga, Đukanovićevi saradnici za posebne namjene Milutin Simović i Branimir Gvozdenović, lamentiraju nad tužnom sudbinom DPS-ovih partnera, tzv. strateških investitora. I računaju kako smo na Kraljičinoj plaži izgubili 300 miliona novih investicija, u Pljevljima (nesuđena prodaja TE Olegu Deripaski) – 400 miliona… I tako redom. Zaboravljajući da nam pomenu benefite koje su Crnoj Gori donijele privatizacije, primjera radi, samo u Bokokotorskom zalivu: Jugooceanije, Jugopetrola, HTP Boka, Fjorda, Južnog Jadrana, Montepranza, Instituta Simo Milošević…

,,Umjesto da objasnite zašto ste se zabrojali”, spočitava Simović poslanici SDP-a Draginji Vuksanović, ,,pa da saopštite koji su vas argumenti naveli da upropastite Crnoj Gori najmanje 250 miliona eura investicija i 550 novih radnih mjesta na Dubovici, Miločeru i Mamuli, vi pokušavate da me uplašite ambasadorima EU i SAD-a”.

Simović se pravi neznaven – zaboravlja on, kao, i aferu Telekom i aferu Snimak – pa se čudi čudom. ,,Nema u ovoj polemici, draga Draginja, ni milimetar prostora ni potrebe, ni za EU, ni za SAD”, piše Simović. Ima, ima dragi Milutine. Sve dok je pomoć Brisela i Vašingtona jedini način da saznamo kako smo, zašto i pošto, krčmili sve ono što su generacije prije nas gradile i krvlju branile.

Ili treba da vjerujemo patetičnim floskulama, poput one da je ,,u vrijeme vlasti DPS-a, još 1994. Crna Gora odbacila model dotacija u finansiranju javne potrošnje i prešla na račun samoizdržavanja”. Švercom. Trebalo bi da, po nazorima DPS-a, povjerujemo da je Crna Gora ,,najrazvijenija država Zapadnog Balkana” (kako bezobrazna budalaština) i da, istovremeno, prihvatimo kako nemamo ni znanja ni novca da izgradimo ili uredimo jedan turistički kompleks. ,,Da imamo novca i znanja u Crnoj Gori, najbolje bi bilo da sami napravimo turističke strukture, koje bi Crnu Goru dovele u ravan sa najprestižnijim evropskim destinacijama”, piše nam Milutin Simović, uz zaključak, ,,Nemamo”.

Znaju da vode državu, a ne umiju da upravljaju hotelom!

Premijer Đukanović, ipak, obećava: ,,Program mjera koji je Vlada usvojila uz aktivnosti koje će uslijediti na implementaciji treba da stvori uslove za otvaranje i rekonstrukciju oko 70 hotela u Crnoj Gori u srednjoročnom periodu”. Ne znamo da li se ovo obećanje odnosi na As u Perazića dolu, kotorski Fjord, HTP Planinka i Piva, Turjak, Lokve, Onogošt ili neki od mnogobrojnih ulcinjskih hotela potrošenih pod okupacijom DPS-a. I njihovih stranih plaćenika.

,,Crna Gora je postala poznata po sumnjivim i pljačkaškim privatizacijama”, cijeni predsjednik skupštinske Komisije za kontrolu privatizacije Janko Vučinić. ,,Nazovi investitori i tobožnji strateški partneri dolaze kod nas sa velikom pričom i odnose sve što valja iz Crne Gore. Obećavaju radna mjesta, ulaganja i nove objekte, a ta se priča uglavnom završava stečajem”.

Na drugoj strani, svi možete nabrojati pet, ili makar tri privatizacije, 25 godina unazad, koje slute na uspjeh. Ili, barem, još nijesu propale. Telekom, Podgorička banka, Porto Montenegro, i …

„Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”. Ovako je, krajem 2011. godine, uspostavljene odnose i pravila ponašanja u Crnoj Gori opisao izvršni direktor Porto Montenegra Oliver Korlet.

Mislite li da je danas stanje gore ili bolje? Naravno, mislimo na investitore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo