Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKI MAGIČNI TROUGAO: VLADA, INVESTITORI, PARLAMENT: Ko je ovdje glavni

Objavljeno prije

na

Rasprostranjeno je mišljenje kako nije lako biti strani investitor u Crnoj Gori. Ko ne vjeruje neka zaviri u paradržavne medije pod kontrolom DPS-a. Još je teže, kažu dobro verzirani, onim potencijalnim investitorima što su zahvaljujući novcu i dobrim vezama zaradili crveni crnogorski pasoš.

Eto, najsvježiji primjer: Samih Saviris, predsjednik Orascom grupe i biznismen sa egipatsko-švajcarsko-crnogorskim državljanstvom. Pripitajte Egipćane, zavirite u švajcarske račune, konsultujte ovdašnje ulagače i poslovne partnere… Saviris je, valjda, posljednji čovjek na svijetu koji bi se mogao požaliti na kakve poslovne probleme. A on – tuguje. I to, ni manje ni više, nego zato što je naš – a ruku na pasoš i njegov – parlament ,,sabotirao napore Vlade da privuče investitore”.

Sve poimenice nabrajajući Katari Diar, Rojal grupu i Adriatik propertiz,neke od kompanija koje (još uvijek) nijesu uspjele obezbijediti svoj dio crnogorske obale za narednih 30 do 100 godina, Saviris jeca: ,,Vaša je Vlada veoma uspješna u privlačenju investitora koji ulažu milione i otvaraju mnoga radna mjesta. Ali zbog političkih igara sve ove investicije suočavaju se sa problemima. To nije dobro za Crnu Gori i to me rastužuje.”

Njegov Orascom, podrazumijeva se, nije dio priče o onima što su odustali. Dok na Luštici prodaje stanove i poslovne prostore, Saviris čeka da se parlament ,,pod pritiskom” predomisli i podrži sa Vladom već potpisani ugovor o višedecenijskom zakupu Mamule. I mogućem progonu domaćeg stanovništva sa te lokacije.

,,To nije bila investicija da se napravi novac, već da se podigne standard Crne Gore kao turističke destinacije. Vlada je bila veoma tvrd pregovarač i postigli su jednu dobru cijenu. Ne znam ni koga da krivim…”, žali se Saviris.

Istim povodom, član Predsjedništva DPS-a Milutin Simović tvrdi kako ,,niko neće doći u Crnu Goru ako ne bude siguran da će u njoj ostvariti profit”.

Ko ovdje ne govori istinu? Saviris kad kaže da cilj Orascomovog projekta na Lastavici nije profit već podizanje standarda, ili Simović, uvjeren da je sve oko nas stvar zarade i profita. Do te mjere da pojedini članovi Vlade – šapuće se o tome među dobro obaviještenima – od potencijalnih donatora traže proviziju kao uslov da prihvate njihov poklon.

,,Ako se oni do’vate Mamule, mi Crnogorci ćemo samo moći da je gledamo iz barke. Ako nam i to ne zabrane”, piše jedan što nema dilemu oko toga ko nam (ne)govori istinu.

Sve to nije dovoljno da razriješi godinama pitanje: da li Skupština Crne Gore – svjesno i na štetu građana – minira razvojne projekte koje su prethodno usaglasili vladini zvaničnici i njihovi potencijalni partneri, po pravilu suvlasnici i predstavnici of-šor kompanija nepoznate vlasničke strukture. Ili je parlament, zapravo, posljednja linija odbrane državnih interesa pred lakomom i(li) neznavenom izvršnom vlašću?

,,U svakoj demokratskoj zemlji Vlada polaže račune javnosti, prije svega parlamentu, kako se upravlja državnom imovinom, posebno kada su u pitanju koncesioni ugovori”, pojasnio nam je nedavno Dragan Šimrak, član Predsjedništva SDP-a. Partije koja gotovo dvije decenije unazad obezbjeđuje neophodnu parlamentarnu većinu vladama Filipa Vujanovića, pokojnog Željka Šturanovića, Igora Lukšića i, u više navrata, Mila Đukanovića. Od čega njeni funkcioneri jako dobro žive.

Šimrak nas je, istovremeno, obavijestio kako crnogorske vlade godinama unazad ignorišu svoju zakonsku obevezu i Skupštini ne podnose izvještaje o realiziciji brojnih privatizacionih i koncesionih ugovora. To bi se, najavljuje Šimrak, zahvaljujući predsjedniku parlamenta i SDP-a Ranku Krivokapiću uskoro moglo promijeniti.

Uostalom, prvi čovjek parlamenta je, koji mjesec unazad, najavio analizu efekata svih vladinih odluka koje su zaživjele nakon podrške/saglasnosti parlamenta. ,,Od zaključaka oko KAP-a, kad smo imali konsenzus sa Vladom, i njihove nerealizacije, pa dalje”, obećao je Krivokapić, ,,da vidimo koliko je to koštalo sve nas zajedno…”.

Premijer Đukanović ima, pokazalo se, bitno drugačiju ideju. On je, početkom ljeta, gostujući u parlamentu, Skupštini predložio da prihvati jedan od dva ponuđena modela: ,,Da u postojećem zakonodavnom okviru parlament napusti praksu zaustavljanja ili odlaganja vladinih razvojnih inicijativa jer je to na štetu državnih i interesa građana Crne Gore”. I drugi, kako predlaže Đukanović, ,,ukoliko parlament ne želi da snosi odgovornost za te razvojne odluke jer u njih ne vjeruje, da promijenimo jedan broj zakonskih rješenja i da prenesemo Vladi potpunu odgovornost za donošenje takvih odluka”.

Premijer poručuje kako su ,,u Vladi spremni za takvu opciju”. Nema, međutim, odgovora na pitanje – može li crnogorska javnost da podnese, i plati, sve ono što su Vlade pod komandom Đukanovića i njegovih povremenih namjesnika spremne da nam natovare na vrat.

Treba li podsjećati da smo, samo na ime bankarskih garancija datih of-šor kompanijama koje su gazdovale KAP-om i Željezarom – ne ispunjavajući ugovorene obaveze – platili preko 160 miliona eura? Treba li podsjećati da je Državna revizorska institucija (DRI) došla do zaključka da su te garancije izdate na nezakonit način? Konačno, treba li podsjećati da zbog toga niko nije podnio ostavku, bio smijenjen ili – uhapšen. Zašto Ranko Krivokapić i Milo Đukanović ne povedu debate o ovoj temi?

Umjesto toga, Đukanovićevi saradnici za posebne namjene Milutin Simović i Branimir Gvozdenović, lamentiraju nad tužnom sudbinom DPS-ovih partnera, tzv. strateških investitora. I računaju kako smo na Kraljičinoj plaži izgubili 300 miliona novih investicija, u Pljevljima (nesuđena prodaja TE Olegu Deripaski) – 400 miliona… I tako redom. Zaboravljajući da nam pomenu benefite koje su Crnoj Gori donijele privatizacije, primjera radi, samo u Bokokotorskom zalivu: Jugooceanije, Jugopetrola, HTP Boka, Fjorda, Južnog Jadrana, Montepranza, Instituta Simo Milošević…

,,Umjesto da objasnite zašto ste se zabrojali”, spočitava Simović poslanici SDP-a Draginji Vuksanović, ,,pa da saopštite koji su vas argumenti naveli da upropastite Crnoj Gori najmanje 250 miliona eura investicija i 550 novih radnih mjesta na Dubovici, Miločeru i Mamuli, vi pokušavate da me uplašite ambasadorima EU i SAD-a”.

Simović se pravi neznaven – zaboravlja on, kao, i aferu Telekom i aferu Snimak – pa se čudi čudom. ,,Nema u ovoj polemici, draga Draginja, ni milimetar prostora ni potrebe, ni za EU, ni za SAD”, piše Simović. Ima, ima dragi Milutine. Sve dok je pomoć Brisela i Vašingtona jedini način da saznamo kako smo, zašto i pošto, krčmili sve ono što su generacije prije nas gradile i krvlju branile.

Ili treba da vjerujemo patetičnim floskulama, poput one da je ,,u vrijeme vlasti DPS-a, još 1994. Crna Gora odbacila model dotacija u finansiranju javne potrošnje i prešla na račun samoizdržavanja”. Švercom. Trebalo bi da, po nazorima DPS-a, povjerujemo da je Crna Gora ,,najrazvijenija država Zapadnog Balkana” (kako bezobrazna budalaština) i da, istovremeno, prihvatimo kako nemamo ni znanja ni novca da izgradimo ili uredimo jedan turistički kompleks. ,,Da imamo novca i znanja u Crnoj Gori, najbolje bi bilo da sami napravimo turističke strukture, koje bi Crnu Goru dovele u ravan sa najprestižnijim evropskim destinacijama”, piše nam Milutin Simović, uz zaključak, ,,Nemamo”.

Znaju da vode državu, a ne umiju da upravljaju hotelom!

Premijer Đukanović, ipak, obećava: ,,Program mjera koji je Vlada usvojila uz aktivnosti koje će uslijediti na implementaciji treba da stvori uslove za otvaranje i rekonstrukciju oko 70 hotela u Crnoj Gori u srednjoročnom periodu”. Ne znamo da li se ovo obećanje odnosi na As u Perazića dolu, kotorski Fjord, HTP Planinka i Piva, Turjak, Lokve, Onogošt ili neki od mnogobrojnih ulcinjskih hotela potrošenih pod okupacijom DPS-a. I njihovih stranih plaćenika.

,,Crna Gora je postala poznata po sumnjivim i pljačkaškim privatizacijama”, cijeni predsjednik skupštinske Komisije za kontrolu privatizacije Janko Vučinić. ,,Nazovi investitori i tobožnji strateški partneri dolaze kod nas sa velikom pričom i odnose sve što valja iz Crne Gore. Obećavaju radna mjesta, ulaganja i nove objekte, a ta se priča uglavnom završava stečajem”.

Na drugoj strani, svi možete nabrojati pet, ili makar tri privatizacije, 25 godina unazad, koje slute na uspjeh. Ili, barem, još nijesu propale. Telekom, Podgorička banka, Porto Montenegro, i …

„Za jednog investitora je izvanredna mogućnost da može sjesti sa premijerom i reći mu hajde da mi sada dogovorimo poresko i radno-pravno zakonodavstvo Vaše države”. Ovako je, krajem 2011. godine, uspostavljene odnose i pravila ponašanja u Crnoj Gori opisao izvršni direktor Porto Montenegra Oliver Korlet.

Mislite li da je danas stanje gore ili bolje? Naravno, mislimo na investitore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo