Povežite se sa nama

MONITORING

KAD TUŽILAŠTVO ISTRAŽUJE AFERE: Snimatelj je kriv

Objavljeno prije

na

Dok se u Budvi događa hapšenje 13 osoba, nekadašnjih i sadašnjih opštinskih funkcionera, zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj i oštetili lokalni budžet za više od deset miliona eura i uveliko govori o političkim motivima za unutarklanovsku borbu u DPS-u, dok kritički nastrojeni mediji navode inkiriminišuće djelove biografija uhapšenika, dotle se paradržavni i državni mediji – pobjede, informeri, informativne emisije minut, dva… – primarno bave za njih važnijim: ko je jednom glasilu, Vijestima, odao povjerljivu informacijom o tačnom vremenu i lokacijama na kojima će se obaviti akcija, pa su baš oni objavili ekskluzivne snimke. Još više: Specijano tužilaštvo, istim povodom, počinje istragu. Tipično za Crnu Goru: važnije je – stiče se utisak prateći narečene medijske punktove – odakle curi, nego šta curi.

Istraga je, dakle, počela u medijima, da bi se, logično (za naše prilike), slila u institucionalni okvir. Tako, u pomenutim glasilima, čitamo nagađanja da je za hapšenje budvanskih funkcionera i službenika opštine znalo svega desetak osoba iz Tužilaštva, javne i tajne policije. Predviđaju se moguće kazne za dostavljača povjerljive informacije, ali i, eventualno, za one koji su objavljivanjem ugrozili moguću uspješnost akcije. Oštrica kritike prebacuje se na one koji su objavili da su funkcioneri uhapšeni, ne na funkcionere. Onda palicu preuzimaju institucije.

Pobjeda se intresuje o sudbini slučaja – naravno: onog o curenju infomacija – pa dobija odgovor od bliskog joj tužilaštva da u okviru izvi¬đajnog postupka, Specijalno tužilaštvo preduzima radnje, sa ciljem utvrđivanja na koji način su informacije dospjele do medija i kako su se novinarske ekipe našle na ,,tajnim lokacijama” prije istražnih organa. Pa ide citat, specijalno za Pobjedu: ,,Svako za koga se utvrdi da je zloupotrijebio službeni položaj, odavanjem povjerljivih informacija, snosiće odgovornost, bez obzira na to iz koje institucije dolazi”.

Pobjeda ne odustaje, logicira kako je riječ je o ozbiljnim optužbama na račun državnih institucija, pa zaključuje kako je ,,na čelnim ljudima Tužilaštva težak zadatak, da što prije istraže ko je zloupotrijebio položaj i time ugrozio tajnu operaciju.” Mač pravde.

Onda se međ’ kulisama Potemkinovog sela u (medijskoj) izgradnji, pojavljuju advokati. Branilac osumnjičenih za zloupotrebu službenog položaja, predsjednika opštine Budva Lazara Rađenovića i menadžerke opštine Milene Marović Bogdanović, Vladan Bojić, kaže da su njegovi klijenti od dva sata nakon ponoći, prije hapšenja, bili pod prismotrom novinara Vijesti. Tvrdi: ,,Cijelu noć su ih vrebali. To je medijski linč”.

U toj kakofoniji prorežimskih glasova čuje se i glas novinara informera – onog lista koji odrađuje najprljaviji posao za sedmostrukog premijera Mila Đukanovića – koji tvrdi da je informacija o hapšenju budvanskih funkcionera plaćena 3.000 evra, te pita o istrazi tim povodom. Specijalni tužilac ne odgovara direktno na to, ali poziva ,,novinara” da u vezi s njegovim tvrdnjama da izjavu u Tužilaštvu.

Advokat Veselin Radulović za Monitor kaže da prema objavljenim snimcima i fotografijama proizilazi da su i lica koja su uhapšena imala informaciju da će se hapšenje desiti, te da je to značajno opasnije po istragu od toga da li je neki novinar ili medij došao do te informacije i iskoristio je da napravi medijski prilog.

,,Štaviše, ako su lica koja su uhapšena imala tu informaciju, dodatno je apsurdno tvrditi da su novinari i mediji mogli ugroziti istragu. Simptomatično je da niko od onih kojih pozivaju na istragu o tome ko je medijima dao informaciju, ne traži da se ispita i da li su osumnjičeni imali tu informaciju i ko je njima saopštio.”

Govoreći o cjelokupnom slučaju Radulović tvrdi da je apsurdno govoriti da neko danas može, na bilo koji način, da ugrozi istragu događaja od prije pet i više godina, a posebno kod činjenice da je policija oduzela dokumentaciju o tom slučaju prije više od četiri godine. ,,Zato je sasvim opravdan zaključak da se pozivom za takvu istragu skreće fokus pažnje sa pitanja koja se odnose na otkrivanje organizatora i potpuno rasvjetljavanje događaja zbog koga je tužilaštvo naredilo hapšenja i istragu.”

Ne samo to, Radulović smatra da ako govorimo o odgovornosti tužilaštva i policije u ovom slučaju, onda prije svega treba utvrditi zašto te institucije nijesu ranije preduzele radnje za koje su ovlašćene, jer godinama, kako kaže, imaju ista saznanja i dokaze. Pita se i zašto prethodni personalni sastav koji je rukovodio Vrhovnim i Specijalnim tužilaštvom nije vršio svoje dužnosti.

,,Sasvim je jasno da u ovom slučaju, kao i u nizu drugih slučajeva za koje postoji sumnja u korupciju na visokom nivou, niko od lica koja su uhapšena nije mogao biti organizator i da se

hijerarhijski po položaju i po moći iznad svih njih nalazi neko ko je do sada mogao da utiče i na pasivnost policije i tužilaštva. Zato tužilaštvo treba pozvati da u tom smislu istražuje ko ugrožava istragu godinama. Sve drugo predstavlja skretanje fokusa pažnje i dadatni pokušaj odvraćanja od otkrivanja samog vrha kriminalne organizacije koja je predmet ove istrage, odnosno da nastavi sa tolerisanjem korupcije kako je radilo pod prethodnim rukovodstvom.”

No, nije slučaj hapšenja budvanskih funkcionera jedini demonstrirao kako se fokus pažnje javnosti želi izmjestiti sa pravih aktera i suštinskih pitanja. Sjetite se, recimo, nedavne afere Depeša. Isti mediji i institucije su promptno – nakon curenja povjerljivih i, ujedno, kompromitujućih državnih dokumenata – pokušali da pažnju javnosti, ali i institucionalnog djelovanja, svedu ne na ono inkriminišuće što piše u depešama, već na to: ko ih je i kojim kanalima doturio medijima.

Ministar vanjskih poslova Igor Lukšić oštricu je okrenuo na drugu stranu, pa pokrenuo intrenu istragu, kako bi utvrdio da li su dokumenta hakovana sa računara MVPEI. Onda je to pošlo i na veći nivo, pa se sastalo i najveće državno tijelo koje se bavi koordinacijom bezbjednosnih službi, kako bi se pronašla krtica. Nema veze ono što piše u depešama i za što postoje sumnje u zloupotrebe položaja više državnih funkcionera, ne, nikako, važno je utvrditi ko se drznuo da to doturi. Nacionalni (zapravo: partijski) koordinator za NATO Vesko Garčević bio je oštar: odgovorni za curenje biće kažnjeni.

Pa onda, 2011. godine, čuveni snimak svadbe odbjeglog narkobosa, Rožajca Safeta Kalića. Nakon što je u javnost, putem YouTube-a, procurio snimak pomenutog veselja, na kojem se pojavljuju lica za koja policije više zemalja tvrde da su šefovi organizovanih kriminalnih grupa, u društvu visokih funkcionera crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), institucije odlučuju što je tu primarno: na razgovor zovu predstavnike NVO MANS kako bi utvrdili – ko je objelodanio snimak i ,,okačio” ga na YouTube!

Tako je po nalogu tužilaštva saslušana direktorica MANS-a Vanja Ćalović. Od nje je traženo da odgovori na pitanje ko je na internetu objavio snimak Kalićeve svadbe. Odbila je. ,,Jedino pitanje koje je bilo značajno u smislu da shvatim šta uopšte žele je ko je postavio snimak na internet i ja sam rekla da to znam, ali da im neću reći do trenutka dok ne počnu da se bave sadržajem tog snimka, a ne njegovom postprodukcijom.”

Tom prilikom lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao da je poziv Vanji Ćalović da dođe u policiju i bude saslušana, akt zastrašivanja svih koji imaju hrabrosti da govore o organizovanom kriminalu i njegovim vezama sa državnim vrhom. Ali, nije Ćalović jedina saslušana. Prije nje, zbog istog snimka, saslušani su i novinar Petar Komnenić, kao i Veselin Bajčeta, takođe iz MANS-a.

Sličan scenario, traženja krtica, vidjeli smo i tokom afere Snimak. Ista meta isto odstojanje.

Advokat Veselin Radulović, aludirajući na posljednji slučaj – hapšenje budvanskih funkcionera – kaže da je u svemu najvažnije potpuno rasvjetljavanje događaja i otkrivanja i procesuiranja lica koja su na vrhu hijerarhije kriminalne organizacije o kojoj tužilaštvo vodi istragu.

,,U slučaju da tužilaštvo u skorije vrijeme ne pokaže kvalitetne rezultate u tom smislu i ako fokus njihove pažnje bude usmjeren prema otkrivanju ometanja istrage od strane nekoga ko to ne može da uradi, povjerenje u rad te institucije dodatno će oslabiti i dodatno će se pojačati sumnje da je i ovaj predmet prije rezultat političkih obračuna i nagodbi, nego odraz spremnosti da se krene u obračun sa korupcijom na visokom nivou.”

To je ta logika: nije bitna ruka u budžetu, bitan je ugao kamere.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo