Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Cvrčci i mravi

Objavljeno prije

na

Vlada Igora Lukšića uvela je još jednu revolucionarnu inovaciju. I do sada su se dešavale svakojake kadrovske kombinatorike, ali da funkcija od muža ostane supruzi – velika je novina. Vlada je nedavno razriješila dužnosti direktora Zavoda za zapošljavanje Zorana Jelića, a na njegovo mjesto je izabrana njegova supruga Vukica Jelić, dosadašnja direktorica Biroa rada u Podgorici. Iako su neki sumnjali da se možda radi o nepotizmu, Jelić, koji je zbog konflikta interesa zadržao samo mjesto poslanika DPS-a, odagnao je te nedoumice tvrdnjom da se ,,na rukovodeća mjesta biraju ljudi po stručnim kvalitetima, a ne po rođačkim i kumovskim vezama”.

Da u državnim službama sve vrca od transparentnosti i profesionalizma potvrdila je i direktorica Uprave za kadrove Svetlana Vuković. I ona tvrdi da politička pripadnost nema uticaj na zaposlenje. U Upravi za kadrove kažu da se biraju najbolji, a ne najpodobniji, jer, kako kaže Vukovićeva, traži se ,,profesionalna i depolitizovana državna služba”. Direktorica Uprave za kadrove je supruga poslanika DPS-a Miodraga Vukovića, koji o istoj temi razmišlja malo drugačije. Po njemu je nepotizam, odnosno zapošljavanje po partijskoj ili kumovsko-rođačkoj liniji, neizbježno.

Kada je neizbježno, nije jasno što se prošle nedjelje pravdao generalni sekretar Skupštine Crne Gore Damir Davidović da on nema nikakvih ingerencija kada je u pitanju angažman njegove supruge Jelene u parlamentu. Ona nije službenica u službi kojom on rukovodi, nego savjetnica u kabinetu predsjednika, čije je imenovanje potvrdio Administrativni odbor, objasnio je Davidović.

I zašto bi se on zbilja pravdao kada to ne radi dvije trećine Lukšićevih ministara kojima su supruge zaposlene u državnim institucijama. I ne samo supruge. Na primjer, ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović prošle godine je i prije zatvaranja javnog oglasa sredio pripravnički svom sinovcu. To se može tumačiti kao demokratski iskorak ministra u politici zapošljavanja svojih rođaka. Naime, ranije je po tužbi Bjelopoljca Admira Šabotića ministar, navodno, zapošljavao bliske rođake u Domu starih u Bijelom Polju i to bez konkursa. Na pitanje da li je istina da u Domu rade njegov brat, dvije snahe, dva zeta i dva bliska rođaka, ministar Numanović je, ni da trepne, odgovorio da nije učestvovao u prijemu tih radnika i da je ,,poštovana zakonska procedura”.

Da je sve po slovu zakona potvrđuje i „sudska praksa”. Prošle godine mediji su optužili predsjednika Privrednog suda Dragana Rakočevića da je preko veze zaposlio u tom sudu malu armiju od oko 70 službenika. I objavili svakog po imenu i prezimenu. Rakočević je to osporio ovako: zaposlio sam samo brata od strica i kćerku brata od tetke.

I dok su se iz Evropske unije zainatili pa stalno ponavljaju da su rodbinske i kumovske veze kamen o vratu crnogorske administrativne obnove, onima koji bi trebalo da se bore protiv te pošasti i nije baš od obnove. Računaju obnovili su nezavisnost i to je dosta. A i što bi radili kada je pravosudni sistem jedna od struktura u državi koja prednjači po nepotizmu. U tome mu je teško uzeti prvenstvo u svekolikoj Crnoj Gori. U sudstvu i tužilaštvu sve vrvi od kumova, rođaka, đevera, braće, sestara… Sve u krugu familija za odbranu Prve familije.

Uostalom, da sve ide po stručnim referencama poznato je svakom ko se prijavi na Biro rada. Nezaposlenih je nikad više – preko polovine radno sposobnog stanovništva. Oni koji ne vjeruju u sistem koji za njih traži posao kažu da se posao jedino dobija preko veze. Pored veze, znanja engleskog i rada na računarima, zainteresovani mora da ispunjava još neke kriterijume – podobna nacionalna pripadnost i članstvo u DPS-u ili SDP-u.

E, sad, ako ste član vladajuće partije, za prolaz u lokalnu samoupravu morate da imate i odgovarajuće prezime. Za Podgoricu najbolje je ako se prezivate Mugoša. U organima podgoričke lokalne vlasti ima oko pet puta više prezimenjaka gradonačelnika Miomira Mugoše nego što bi se moglo očekivati po zakonima statistike i vjerovatnoće. Počev od gradonačelnikovog imenjaka i prezimenjaka Miomira M. Mugoše i ostalih opštinskih rukovodilaca s istim prezimenom, pa sve do vozača, kurira, sekretarica…

Ko se ne snađe u lokalnoj samoupravi, može u Željeznicu. Istina da je prvi čovjek ŽICG Zarija Franović svojevremeno zaposlio sina i sinovca, pa su svako jutro crnim pasatom zajedno iz Bara putovali na posao u Podgoricu, ali uvijek se nađe neko mjesto za dokazane članove DPS-a. Tu je i Elektroprivreda i ostale energetske kompanije kao primjeri kako se u poslu sastaju DPS bračni drugovi, djeca roditelja poznatih po funkcijama i oni koje ,,umrežava” prijateljska, kumovska i rođačka nit. Sve sami profesionalci.

Posla ne manjka ni za članove SDP-a. Njih je koalicionom podjelom zapalo da imaju svoja preduzeća. Jedno od njih su Aerodromi CG. Direktor Aerodroma Milovan Đuričković zaposlio je sina Marka na mjesto pomoćnika direktora za bezbjednost. Zaposlio je i svog zeta Radenka Simovića u finansije Aerodroma, dvojicu braće od stričeva… Da nije bolećiv samo na porodicu već i na svoje partijske šefove dokaz je to što su supruge ministra unutrašnjih poslova Ivana Brajovića i potpredsjednika Skupštine Rifata Rastodera dobile posao u Aerodromu. Đuričković u javnim istupima redovno ističe da je protivnik privatizacije kompanije.

A za primjer kako biti mlad i snaći se, kao u mnogo čemu ostalom, može da posluži Raško Konjević. Čitava porodica Konjević obavlja važne funkcije u državnom sistemu – od prosvjete do Komisije za hartije od vrijednosti.

I tako bi se moglo nabrajati dugo, dugo o 3142 javnih funkcionera, koliko ih je evidentirano na dan 1. marta ove godine. Možda bi za 1258 državnih i 1884 lokalna funkcionera trebalo uvesti i posebni dodatak na platu zbog, pored važnih državnih i lokalnih funkcija, dodatnog angažmana na suzbijanju nezaposlenosti.

Nezaposlenost je, inače, jedna od rak rana crnogorskog društva. Posljednji podaci Monstata govore da radi o svega 46 odsto od ukupnog stanovništva starijeg od 15 godina.

Posebno zabrinjava podatak o visokoj stopi nezaposlenosti mladih. Iz Monstata su objasnili da starosna grupa od 15 do 29 godina obuhvata veliki broj đaka i studenata koji su po pravilu neaktivni, tako da je u toj grupi zabilježen procenat od svega 44 odsto aktivnih stanovnika. Sa stopom nezaposlenosti ove populacije držimo evropski rekord. U Španiji je 51,4 odsto mladih od 16. do 24. godine bez posla. U Grčkoj ta brojka iznosi 43 odsto. U Evropi su mladost bez šanse krstili nazivom – izgubljena generacija.

Kod nas su izgubljene generacije shvatile da posla nema bez partijske knjižice, pa je svaki treći omladinac u Crnoj Gori depeesovac. DPS ima 2500 mladih aktivista i oko 28 hiljada članova starosti od 18 do 30 godina. U Crnoj Gori ima nešto preko 100 hiljada mladih te starosne dobi.

U čemu je, u stvari, suština objasnio je nedavno profesor doktor Petar Ivanović u članku Mrav i cvrčak. Optužio je Ivanović neradne cvrčke da uz pomoć demokratskih institucija, NVO organizacija i medija hoće da uzmu sve što vrijedni mravi stvore. To što je mravinjak zatvoren i u njega se primaju samo Ivanović i stručnjaci njegovog profila – nije spomenuo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo