Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na oltar građevinskoj mafiji

Objavljeno prije

na

Vijest nedavno objavljena u dnevnoj štampi da će u Budvi nadomak Starog grada krenuti gradnja kule visoke jedanaest spratova iznenadila je, izgleda, mnoge građane. Odjednom se pitaju kako je to moguće, ko je pametan tako nešto smislio a ko omogućio, ko uništava turističku metropolu, ima li ovdje vlasti koja to treba spriječiti i sve u tom stilu. Pravo iznenađenje je zapravo da su građani iznenađeni tom viješću. Kao da su bili na službenom putu proteklih pet godina tokom kojih je lokalna vlast koalicije DPSDP donijela sedamdesetak urbanističkih planova kojima je zabetonirala obalu budvanske rivijere. Prespavali su građani Budve, Bečića, Pržna, Svetog Stefana, Reževića i Petrovca najstrašniju plansku devastaciju prirodnih resursa ovog područja u svojoj istoriji. Javne rasprave na kojima su planovi izlagani na javni uvid bile veoma loše posjećene, dolazili su samo lično zainteresovani za svoje kuće i okućnice dok je opšti stav stanovnika ovog područja oko budućeg izgleda i korišćenja prostora u kome žive potpuno izostao.

Nije pomoglo ni objavljivanje serije novinskih tekstova o katastrofalnom urbanističkom preoblikovanju Budve u kojoj je spratnost svih objekata, starih i novih, podignuta na visok nivo od najmanje četiri pa do 25 spratova. Bez trunke građanskog otpora stanovnici Opštine Budva dozvolili su da im dobro organizovana građevinska mafija upravlja prostorom i prekroji ga po mjeri svojih interesa.

Najdrastičniji primjer predstavlja Detaljni urbanistički plan Budva-Centar, planski dokument visokih interesa crnogorskog građevinskog lobija čiji su pripadnici svoje građevine, kule i solitere naređali u atraktivnoj priobalnoj zoni od plaže Mogren do Zavale. Model po kome je Budva urbanizovana odabran je po ugledu na daleki Vankuver, pojasnio je obrađivač plana u tekstualnom dijelu DUP-a. Nije izabran neki skladno organizovan i uređen mediteranski grad jer niska ambijentalna gradnja, grad vila, parkova i trgova nije u interesu građevinskih hijena zbog čije je pohlepe turistička Budva žrtvovana.

Kula na mjestu samoposluge Vračar, pored hotela Avala, čiju izgradnju na jesen najavljuje kompanija Montera Montenegro iz Budve, nije prva višespratnica u gradu. Građevinsko stremljenje u visine započeo je Podgoričanin Jovan Popović, vlasnik firme Fab Live, koji na Slovenskoj plaži podiže stambeno-poslovni kompleks Tre Canne, popularno nazvan tri kanistera. Dvije Popovićeve kule uzdižu se do 10 etaža dok centralna kula ima čak 15 spratova. Zbog Popovića i drugih domaćih tajkuna vršene su izmjene DUP-a Budva-Centar kako bi se povećao broj spratova određenih predlogom već usvojenog plana. Dupliranje spratnosti kula duž budvanske obale potpisao je ministar održivog razvoja Predrag Sekulić čime je nadmašio svog prethodnika Branimira Gvozdenovića.

Sekulić je izašao u susret i željama biznismena Duška Kneževića, čija Atlas Grupa u Budvi planira izgradnju desetak višespratnica. Budvani inače ne vjeruju, sve dok gradnja ne započne, da je Atlas grupa obezbijedila ucrtavanje kompleksa Mogren garden na stjenovitom pojasu iznad mora između hotela Avala i plaže Mogren.

Na početku poznate budvanske plaže smješten je soliter od 11 spratova a na stijenju pored, nekoliko zgrada visokih do devet spratova. Izmjene plana koristile su i Kneževiću koji je potpisom ministra Sekulića povećao spratnost svih pomenutih objekata.

Kneževićeva firma planira gradnju drugog kompleksa na padinama brda Spas pod imenom Mogren hill kao i višespratnice u centru grada na mjestu sadašnje Atlas banke. Svoj graditeljski opus u Budvi zaokružuje na prostoru Jadranskog sajma na kome je planirana gradnja nebodera sa 25 spratova, takozvanog ekspo centra, hotela sa 200 ležajeva i isto toliko apartmana namijenjenih prodaji.

U Budvi kao da je velegrad, niču velelepni stambeno-poslovni objekti u svakom dijelu grada. Tek što je dovršen tržni centar TQ Plaža u kome preskupi stanovi i lokali zvrje prazni u jednom dijelu grada, privodi se kraju pomenuti kompleks Tre Canne na drugom, najavljuje se gradnja trećeg objekta sa nebrojenim stanovima i ,,elitnim” poslovnim prostorima.

Građevinska firma Montera ćerka je istoimene kompanije iz Beograda koja je u vlasništvu funkcionera Demokratske stranke, Dragana Kobcalića.

Montera Montenegro bila je glavni izvođač radova na izgradnji naselja Astra Montenegro na Zavali. Nakon bankrota ruskog milijardera Sergeja Polonskog i propasti njegove firme Miraks, gradnja je obustavljena. Prevareni kupci stanova i vila organizuju se u udruženje AMIA sa ciljem da sami, nakon dvije godine pauze, nastave radove na Zavali. Jedan od prvih koraka bila je kupovina Montere, odnosno njenog potraživanja od par miliona eura. Radovi na Zavali ne napreduju ali se zato grupa ruskih biznismena orijentisala na druge izazovne projekte.

Preko firme MCG Montenegro registrovane u Budvi kupili su parcelu na kojoj se nalazi trgovina Roda market, na kojoj je prethodnom vlasniku Panto marketa, Pantu Vučureviću, ucrtana višespratnica. Rusi i partneri koji stoje iza firme čiji je osnivač, prema Registru Privrednog suda nepoznata kompanija MCG Holding Ltd, upisana u registar bez bliže adrese, uspjeli su da od Opštine otkupe dodatnih 536 kvadrata i zaokruže parcelu za planirano ,,luksuzno poslovno-apartmansko” zdanje.

Ko su stvarni vlasnici budvanske Montere nije poznato ali je kompanija veoma angažovana i uticajna u Budvi. Teško je povjerovati da se jedna građevinska firma u vlasništvu stranih državljana može razmahati u centru crnogorskog turizma bez pomoći moćnih ljudi iz sjenke.

Sličan scenario očekuje se i na ostalim atraktivnim lokacijama u centru grada kojih su se pod neobičnim okolnostima domogli partijski funkcioneri DPS i SDP i njihovi poslovni partneri. Nesebičnim docrtavanjem spratova vrijednost parcela koje su dobili pod povoljnim uslovima višestruko je uvećana. Svi čekaju neke Ruse, poput ovih iz Montere, koji će njihove milionerske snove pretvoriti u stvarnost. Svoj soliter po DUP-u Budva-Centar pored zidina Starog grada ima Rajko Barović, direktor JP Morsko dobro, u vrijeme donošenja plana prvi čovjek budvanskih socijaldemokrata. Šef budvanskog DPS-a Boro Lazović, srazmjerno partijskoj snazi stoji mnogo bolje i po istom tom planu ima spremnih čak tri solitera lijepo raspoređenih od Starog grada do fudbalskog stadiona Lugovi. Društvo im prave brojni političari i biznismeni, manje ili više poznati iz Budve ili Podgorice.

Duž Slovenske obale, od Starog grada do Zavale planiran je pravi Kineski zid od njihovih građevina od kojih se ni more neće vidjeti. Neplanirana ekonomska kriza odložila je privremeno realizaciju njihovih suludih projekata koji od mediteranske Budve prave grad nebodera, kvartove praznih stanova i lokala. DUP Budva-Centar je surova realnost, jasan dokument čiste korupcije svih nivoa vlasti u Crnoj Gori, plana koji je imao cijenu određenu po kvadratu ucrtanih gabarita. Broj spratova koje će Budvani u skoroj budućnosti brojati bio je srazmjeran dubini džepa vlasnika zemljišta. To je bila jedina ,,stručna” odrednica planskog uređenja turističke metropole Crne Gore.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo