Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽABIR MEMEDI-DERALA, PREDSJEDNIK NVO CIVIL-CENTAR ZA SLOBODU: Smiješno je biti nacionalista

Objavljeno prije

na

Primjer Makedonije upozorenje je za sve druge balkanske zemlje koje se raduju svom kandidatskom statusu kod EU. Dobijanjem kandidature 2005. za sada se završilo njeno napredovanje. O tome šta su greške i kakvo je zaista stanje u ovoj nekadašnjoj SFRJ republici, razgovarali smo sa Džabirom Memedijem Deralom, NVO aktivistom, novinarem i piscem iz Skoplja. Razgovor smo započeli komentarisanjem nedavnih incidenata oko izgradnje crkve na mjestu Kale u Skoplju, kada su se Memedi i CIVIL oglasili javnim obraćanjem svima – od vlade do građana. ,,Incident na skopskoj tvrđavi samo je očekivani nastavak serije provokacija krajnje osetljivih i fragilnih međuetničkih odnosa u Makedoniji”, kaže Memedi. ,,To je, po meni, posledica nacional-šovinizma koji je, uostalom, deo, da tako kažem, prirode ili karaktera vladajuće partije VMRO-DPMNE. Ako tome dodate krajnje sumnjivi način vođenja državnih politika, koruptivnost, zaostalost i rigidnost ljudi koji sede u foteljama ovog otužnog sistema, još i njihova nesposobnost da se reše problemi kao što su nezaposlenost i ekonomski očaj – nacionalizam i diskriminacija su odlično oruđe u rukama autokratske vladavine makedonskog premijera Nikole Grujevskog.

Premijer i njegovo društvo nacionalističkih romaničara i sanjalica o antičkoj slavi Aleksandra Velikog Makedonskog (za koga, čini se, veruju da im je direktni predak), započeli su prošle godine izuzetno skup projekat Skopje 2014 (preko 200 miliona eura). To nije ništa drugo do suludi plan, a kolko je lud, tolko je groteskan, kičerajski i nacionalistički, kararakterističan za autokratske režime”.

MONITOR: Makedonija je dobila status kandidata za EU, ali još nije otpočela pregovore. Zašto?
MEMEDI-DERALA: Dobili smo kandidatski status 2005. godine, tri godine nakon što je garnitura na čelu s VMRO-DPMNE izgubila na izborima. Kada je ova nesreća od partije ponovo došla na vlast, EU-integrativni procesi su stali, pa i nazadovali. Svakako, zemlja s vladom na čijem je čelu bio Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) nije nešto procvala, ali je Evropa verovatno želela da malo spusti šargarepu vezanu na kraj jako dugačkog štapa, pa je više poklonila taj status našoj zemlji nego što je to ona zaslužila i u doba SDSM-a.

Tako je bilo i kada je Makedonija dobila prilično pozitivni izveštaj Evropske komisije za 2008. godinu. Tada sam napisao da, ako Obama tek treba da zasluži Nobelovu nagradu za mir, tako i MK vlada treba da zasluži pozitivni izveštaj za ono što nije uradila. A nije uradila gotovo ništa.

Ohridski sporazum je postao poprište ucena i nadodavanja, povuci-potegni cenkanja oko položaja, procenata, zapošljavanja u administraciji, visina jarbola za nacionalne manjine, dužina reči na ne-makedonskim jezicima i boja pertli na patikama petparačkih klubova lezilebovića i političkih mrcina. Istinsku reformu u društvu koja je trebalo da usledi nakon sporazuma, pretvarajući zemlju u modernu multikulturnu zemlju – nije se dogodila.

MONITOR: Mogu li mali narodi i zemlje ostvariti ista prava kao i veliki i moćni?
MEMEDI-DERALA: Šta su narodi u ovom globalnom svetu korporacija? Nacije danas samo su još jedna privredna grana – produkcija majica, kič pesama, nacionalizma, huliganizma, zastava i drugih tričarija koje konzumiraju niži socijalni slojevi u globalnom društvu. Ekonomsku i političku moć u Evropi imaju tradicionalni lideri koji su dovde došli preko par krvavih svetskih ratova, ali i vrlinom i odvažnošću koji su im pomogli da prošlost i ostave. Globalizam u ekonomiji je tražio pad granica, pad komunizma i jačanje standarda, kako bi ljudi imali više love da kupuju nove proizvode velikih kompanija. Paralelno s tim, mora se obezbediti vladavina prava koje, između ostalog, podrazumeva i poštovanje ljudskih prava, bar na papiru, ali dosta toga i u praksi. Svet se svakodnevno menja i nije samo pitanje ko je moćan u EU, a ko samo formalno jednak, već i ko vodi igru na svetskom nivou. Žalosno i smešno je danas biti nacionalista, pa čak i patriota.

MONITOR: Da li je EU upravo garant da će svi u toj zajednici bar formalno-pravno biti jednaki?
MEMEDI-DERALA: Ne mislim da je EU idealan sistem, ali je svakako humaniji nego da živimo u ovim smrdljivim posleratnim balkanskim kavezima gde svakog trenutka vreba poneki diktatorčić i latentni etnički sukobi. Makedonska situacija nije daleko od potreba, snova i strahova svih ostalih ex-Yu republika.

MONITOR: Teško da na Balkanu, u stvari, može biti baš čistog bilo individualno-etničkog, bilo kulturnog identiteta.
MEMEDI-DERALA: Nakon raspada Jugoslavije, nastale su etničke države koje su težile tome da etničko podignu na razinu nacionalnog. To je najjednostavniji odgovor na ovo pitanje. Ujedno, to je recept za krvoproliće u uslovima balkanskog mish-mash-a. Nemoguće, jer na Balkanu vri od isprepletenih kultura, tradicija i plemena koja su se u međusobnim sukobima i s osvajačima pretapali.

Vlast koju su držali balkanski kasapi do pre nekoliko godina i njihovi naslednici sada, ne može se održavati miroljubivom i konstruktivnom politikom, jer će je izgubiti. MK realnost: Pođite u prosečnu kafanu u kojoj je gazda Makedonac. Možete čuti turbo-folk na srpskom, makedonskom, pa i grčkom, a ponegde i turskom, ali nećete ga čuti na albanskom jeziku. Kod Albanca ćete takođe čuti srpski turbo-folk i ostale, ne brinite, ali nećete čuti makedonski. Ali je svakako turbo-folk.

MONITOR: Da se vratimo ,,zajedničkoj evropskoj budućnosti Zapadnog Balkana”, kako to kažu političari…
MEMEDI-DERALA: U Makedoniji imamo šizofrenu situaciju po mnogim pitanjima, pa tako i po ovom. Stavovi o bitnim stvarima razlikuju se zavisno od toga da li se radi o Makedoncima ili Albancima. Dok su EU i NATO destinacije apsolutno poželjne za Albance u Makedoniji, kod etničkih Makedonaca izražen je anti-zapadni sentiment. Pored toga, razlike u pogledu EU i NATO integracije su prisutne i unutar same makedonske zajednice. Uopšte uzevši, Makedonci na NATO gledaju kao na nužno zlo, verujući da je to stepenica ka EU, a i garant za bezbednost i integritet, dok su Albanci, rekao bih, zaljubljeni u njemu, nesumnjivo i u EU, a naravno i u SAD.

MONITOR: Često se u raznoraznim analizama podvlači značaj albanskog faktora na Balkanu i tzv. rešavanje albanskog nacionalnog pitanja.
MEMEDI-DERALA: To što je Srbiji i Kosovu, a i svima nama potrebno, je da se otvori politički dijalog i građenje poverenja. Mora se znati da su zajednički interesi svih građana na Balkanu – mir, stabilnost, demokratija i dobar standard, lova da se dobro prezalogaji, popije, pođe u dobru školu i da se obezbedi sreća za obitelj. Tome se protive kriminogeni i frustrirani nitkovi i njihovi sledbenici. Ne zaboravimo da na Balkanu žive ponosni, široki, požtrvovani i dobri ljudi. Potrebni su lideri koji će se uzdići iznad vlastitih i strininih interesa.

Doba teško za umjetnost

MONITOR: Kako kao umjetnik gledate na napade na ljude koji na prostoru bivše SFRJ pokušavaju da ublaže razorne nacionalizme? Nedavno su na tapetu bili književnik Miljenko Jergović iz Zagreba i NVO aktivistkinja Aida Ćorović iz Novog Pazara.
MEMEDI-DERALA: Oduvek su ovakvim vlastima bili potrebni crni spiskovi. MK vlasti nisu izuzetak od ovog balkanskog „lova na veštice”. Mene i nekih petnaestak intelektualaca, novinara i NVO lidera, je jedan režimski urednik nazvao grčkim plaćenicima i izdajicama. Na blogovima i socijalnim mrežama se poziva na našu likvidaciju, u medijima se kaljaju naša imena. Svakodnevni su pritisci na novinare i intelektualce koji pokušavaju da rade ništa više do svoj posao.

Paravladine organizacije, partijske soldateske i režimski intelektualci i umetnici su svojstveni za svaki diktatorski ili autokratski režim, odnosno za društvo u kojem su nacionalisti jaki i ujedno nesposobni ili nevoljni da reše istinske probleme stanovništva. Oni rado uvode populizam i nasilje na račun demokratije i ljudskih prava, a pomažu se primitivnim medijskim kampanjama u kombinaciji sa suspenzijom pravde i jačanja policije. Ovo doba na Balkanu je teško za umetnost.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo