Povežite se sa nama

MONITORING

DALEKO OD EVROPSKIH PROPISA: Privatnost za povlaštene

Objavljeno prije

na

Svijet u kakvom živimo, sa ogromnim mogućnostima razmjene informacija, njihove obrade i dijeljenja, stvara svijet u kojem su ljudi prisiljeni da svoje pravo na privatnost zaštite što bolje mogu. Dok ta bitka traje, mi smo na nekom drugom mjestu, gdje je sve izvrnuto naglavce. Nekakve propise imamo, ali se oni primjenjuju tek ako vlastima zatreba da nešto sakriju ili otkriju. Nedavno smo, na predsjedničkim izborima, vidjeli kako su matični brojevi crnogorskih građana dostupni gotovo koliko njihova imena i prezimena. Dok su, na primjer, informacije o djeci koja se upisuju u srednju školu dostupne svakome, podaci o javnim finkcionerima štićeniji su od mrkih međeda.

Pravo na privatnost jedno je od osnovnih ljudskih prava, ali na njega se često olako gleda. Ne čini nam se da je išta strašno ako ljudi znaju šta smo danas imali za ručak i zato se često može čuti: ,,Ja nemam ništa da krijem, neka me posmatra ko god hoće”. Međutim, naizgled bezazleni podaci, mogu se lako zloupotrijebiti.

Ime psa kojeg ste imali u djetinjstvu može biti iskorišteno da bi se promijenila lozinka na vašem e-mail nalogu. Kad malo bolje razmislite, nijeste baš tako sigurni da bi vam se dopadalo da svako pročita sve što ste ikada ikome napisali. Aplikacija koja se nudi da uljepša vaše fotografije može otkriti gdje se u kom trenutku nalazite – kako oglašivačima, tako i vlastima. Nije da ste nešto skrivili, ali malo kome može da prija sama činjenica da vas neko prati u korak. Ako pokušate da zamislite osobu koja vam je sve vrijeme za leđima, makar vam taj neko nikad ništa ne uradio, izgledaće vam kao da živite u filmu strave i užasa. Pri tom, ako neko zna gdje ste, može znati i šta volite da jedete, gdje trgujete, kakve filmove volite i, recimo, sa kim obično spavate.

Podaci poput matičnog broja mogu se koristiti pri krađi vašeg identiteta ili na izborima. Stvar nije sasvim nova: u Drugom svjetskom ratu nacisti su koristili veoma precizne podatke njemačke države kako bi ustanovili koje osobe imaju makar kap jevrejske krvi. Samo vam sad za takve stvari ne treba ozbiljna država.

Dvije godine civilizovani svijet se pribojavao 25-og maja 2018. Tog dana na snagu je stupila nova evropska Regulativa o zaštiti ličnih podataka – poznata kao GDPR (General Data Protection Regulation). Regulativa garantuje svim građanima Evropske unije čiji lični podaci se obrađuju – bilo elektronskim putem, bilo olovkom i papirom – određena prava. Naime, svako ima pravo da sazna ko posjeduje njihove podatke, u koju svrhu se ti podaci koriste, da ih ispravi, te da u određenim slučajevima zahtijeva njihovo brisanje. Ujedno, građani su dobili pravo na prenosivost podataka – tako da ih, na primjer, mogu prenijeti sa jedne društvene mreže na drugu, ili iz jedne banke u drugu; kao i pravo da ne budu podvrgnuti automatizovanim odlukama koje imaju značajne posljedice – na primjer, prilikom provjere njihove ekonomske situacije pri iznajmljivanju stana.

Kompanije i pojedinci koji obrađuju lične podatke moraju obezbijediti sigurnost podataka, mogu ih koristiti samo u jasno definisane i ograničene svrhe, i moraju razmotriti kakve neželjene efekte procesuiranje ličnih podataka može imati na građane čiji podaci se obrađuju.

Iznad svega, podaci se moraju obrađivati zakonito. Na primjer, ukoliko je njihovo obrađivanje neophodno za ispunjenje ugovora sa građanima – kao, na primjer, kada plaćate račune; ukoliko postoji saglasnost – data bez ikakvog pritiska ili ucjene – ili ukoliko postoji legitimni interes koji ne ugrožava prava građana. Podaci se ne smiju čuvati duže nego što je apsolutno neophodno za ostvarivanje svrhe procesuiranja podataka.

Kršenje nove Regulative predviđa drakonske kazne: do dvadeset miliona eura, ili četiri odsto ukupnog godišnjeg obrta kompanije, koja god cifra da je veća.

Širom svijeta, organizacije su se pripremale za implementaciju novih zahtjeva – cijene GDPR projekata su se mjerile milionima. U skladu sa načelom transparentnosti, kompanije su ažurirale svoje politike privatnosti – šaljući korisnicima informacije o tome kako koriste njihove podatke, i tražeći njihovu saglasnost. Zato su korisnici u Evropi zatrpani ogromnom količinom mejlova koji govore o pravu na privatnost i nude građanima više kontrole nad njihovim podacima. Kako poštovanje novih propisa može koštati puno, već postoje sajtovi koji organizacijama izvan EU nude priliku da onima čija prava Regulativa štiti, zabrane pristup uslugama – kako ne bi morali poštovati nova pravila. Pojednostavljeno, posao im je da raznim sajtovima u svijetu ponude da blokiraju korisnike iz Evropske unije.

Svjetska vijest bila je da su medijske kuće poput Los Angeles Times-a i Chicago tribune-a prestale da budu dostupne korisnicima iz Evropske unije.

Čitava ta drama kod nas se mogla nazrijeti samo tako što vam, dok nešto tražite po internetu, iskoči prozorčić u kojem nešto prihvatate ili ne prihvatate. Šta god kliknuli – mogli ste da nastavite. Toliko o načinu na koji ,,lider u regionu” prati zbivanja u zajednici kojoj želi da se pridruži.

Da je samo do praćenja zbivanja, problem i ne bi bio koliki je. Kod nas je većina stvari upravo suprotna od onoga kakva bi trebala da bude.

Svjež je primjer ogromnih zloupotreba ličnih podataka tokom prikupljanja potpisa podrške za posljednje predsjedničke izbore. Državna izborna komisija dala je građanima mogućnost da preko internet aplikaciije, upisivanjem jedinstvenog matičnog boja provjere jesu li nekoga i koga su podržali u namjeri da postane predsjednik. Pojavio se veliki broj ljudi koji su tvrdili da nijesu dali potpis kandidatu na čijoj listi potpisa su se našli.

Analiza, po svemu sudeći krivotvorenih potpisa, pokazala je da je matične brojeve mogao zloupotrijebiti samo neko ko je raspolagao velikom bazom podataka. Najvjerovatnije, neko ko je imao sve matične brojeve iz biračkog spiska. Priča je trajala nekoliko dana. Javnost nije saznala ni da li su zaista, ni na koji način su podaci građana zloupotrijebljeni, ni ko je to tačno uradio. O kaznama da ne govorimo.

Zanimljiv je tada bio detalj da su zaposleni u Upravnom sudu savjesno provjerili kome su dali potpis. Da li u toj instituciji rade sve sami ljudi koji brinu o svojoj privatnosti i političkim zbivanjima, ili je poslodavac, koji u skladu sa propisima ima matične brojeve zaposlenih, samostalno odlučio da provjeri ko je kog predsjedničkog kandidata podržao.

Nije da mi nemamo instituciju. Agencija za zaštitu ličnih podaka fina je firma, veoma spremna da propise prilagodi potrebama.

Kad je, na primjer, Agencija za sprječavanje korupcije priupita smije li da sačini tabelu podnijetih prekršajnih zahtjeva koja će sadržati podatke o javnim funkcionerima -ime, prezime, funkciju koju obavlja, kršenje članova antikorupcijskih zakona, broj rješenja postupajućeg suda, ukoliko je donijeta osuđujuća presuda- naznačenje sankcije: opomena/novčana kazna i iznos novčane kazne koju bi objavila na svojoj zvaničnoj internet stranici, Agencija za zaštitu podataka kaže: nikako bez saglasnosti lica na koje se podaci odnose. Svakako, ako nema podataka na koga se odnose. Čemu onda nesuđena tabela služi nije bilo njihovo da misle.

Sa druge strane, zna Agencija za zaštitu ličnih podataka i da podvikne. Tako se u jednom od njihovih rješenja ,,naređuje” MANS-u da, u roku od tri dana izbriše JMB osobe X.X. lične podatke. MANS je, zahtjevom za slobodan pristup informacijama pitao nešto o osobi X.X., Agencija je obavila nadzor i naredila brisanje. Pravdanje MANS-a da je JMBG dobio preko SOS programa i da ga je koristio u dokumentu upućenom instituciji koja taj podatak već ima – ništa nije značilo.

U Crnoj Gori, po zakonu, funkcioneri nijesu dužni da daju na uvid svoje bankovne račune. Ako pristanu, može, ako ne – onda ništa. Trećina, uglavnom visokih funkcionera, nije u prethodnim godinama bila voljna da svoje račune da na uvid javnosti.

Drugo su đeca. Nedavni upis u srednje škole bio je više nego transparentan. Nikakva šifra nije bila potrebna, ukupan zbir bodova nije bio dovoljan – na sajtu podgoričke Gimnazije, na primjer, pomoću nekoliko klikova dostupni su podaci o svim učenicima koji su konkurisali za tu školu. Koliki im je bio prosjek u posljednje tri godine osnovne, koje ocjene su dobili na eksternoj polumaturi, jesu li koji bod osvojili na takmičenjima, koliko su im za upis značili izborni predmeti koje su učili. Objavljeni su i podaci o učenicima koji nijesu primljeni, uz obrazloženje zašto nijesu primljeni.

Logično opravdanje iz škola je da su izložili javnosti nešto što nijesu morali glasi: htjeli su da pokažu da nema protekcije i da se vrednuje samo dosadašnji uspjeh u školovanju. Potreba da se to dokazuje jasno govori koliko je crnogorsko društvo zapravo daleko od onoga što se računa u glavne vrline civilizovanog svijeta. Dok god se mora dokazivati da nema varanja, zaštita privatnosti biće u drugom planu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi  za uhljebljenje partijskih kadrova.  Nađe se tu i pokoji potomak ili član familije partijskih drugova i drugarica

 

 

Reakcije, uglavnom negativne, u javnosti je izazvala vijest da je, krajem proteklog mjeseca, Vlada imenovala Predraga Bulatovića za savjetnika potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Miluna Zogovića.

Zogović je potpredsjednik Demokratske narodne partije (DNP),a Bulatović  predsjednik Političkog savjeta te partije. Politički veteran Bulatović svakako će imati što da savjetuje svog dosta mlađeg partijskog kolegu. Što se tiče politike za infrastruku i razvoj nije baš sigurno.

Zogović nije jedini ministar koga savjetuju partijski drugovi i drugarice.  Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi upravo za uhljebljenje partijskih kadrova. Desi se i da budu bez mnogo radnog i partijskog iskustva.

Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić  okružio se sa najviše savjetnika, koji su pri tom  svi iz njegove partije.  

Njegova savjetnica Sandra Radević je Generalna sekretarka Demokrata. Završila je međunarodne odnose u Podgorici, bila zapošljena u MUP-u,  a savjetovala je Bečića i dok je bio predsjednik Skupštine.

Član Demokrata je i Bečićev savjetnik za digitalne medije Božidar Radinović. Radio je u IT sektoru Demokrata od 2016. godine, a od maja 2018. šef je tog sektora. Kadar Demokrata je i savjetnica Milica Kaluđerović, magistrica italijanskog jezika i književnosti.

Bečića savjetuju i stomatološkinja Valentina Minić, predsjednica Foruma žena Demokrata i ekonomistkinja Marija Nikčević, šefica računovodstva Demokrata.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete  ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma  izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.

Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City,  upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.

Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.

Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.

Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost  (2.975.206)  odnosi na 2024. godinu, a da  u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.

Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.

„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.

Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora  za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.

Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.

Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma  kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!

Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.

Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.

Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.

Ministarka Jakšić-Stojanović  21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.

U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti.  Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.

I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021.  u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.

IRF  je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.

U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da  Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.

U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca  da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.

Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?

,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.

Poništeni tender govori dovoljno.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo