Nekoliko sedmica uoči isteka roka u kom divlju gradnju treba prijaviti za legalizaciju očito je da je država uradila traljav posao. Prijavljenih je malo, obezbjeđeno je dosta posla za lovce u mutnom, država je obezbijedila da i bez legalizovanja uzima stotine eura od divljih graditelja. I od onih koji su se skućili prije nekoliko decenija po rubovima gradova, jednako kao od onih koji su pravili predizborne i slične hacijende, hotele i motele. O urbanizaciji nema govora. Zakon o legalizaciji od onih je što nemaju ni dašak od ,,duha zakona”, napravljen je tako da iz njega ne proizađe ništa.

Iako rok za podnošenje prijava za legalizaciju ističe 15, jula, podneseno ih je svega 3.409. Nema zvaničnog podatka o broju nelegalnih objekata, ali je izvjesno da je postotak zainteresovanih za legalizaciju – jednocifren.

Najviše zahtjeva, prema posljednim podacima, podnijeto je u Herceg Novom u kome se za legalizaciju prijavilo 764 građana. U Baru zasad ima 506 zahtjeva, Podgorici 382, Budvi 372, Kotoru 302, Ulcinju 259, Tivtu 175, Pljevljima 155, Nikšiću 108, Rožajama 86, na Žabljaku 60, Kolašinu 59 zahtjeva, Bijelom Polju 50, Danilovgradu 47, Beranama 39, na Cetinju 25, u Mojkovcu 15 i u Plavu četiri.

Prema ranije objavljenim analizama državnih službi u Crnoj Gori su nelegalno izgrađena 42.833 objekta, ali se, tokom rasprava o ovoj temi govorilo o nezvaničnim podacima prema kojima taj broj stiže do sto hiljada.

Preskupo, nepravedno, prekomplikovano – najčešća su objašnjenja ljudi koje je Monitor pitao zašto se nijesu prijavili za legalizaciju.

,,Odlučili smo da se ne prijavimo za legalizaciju jer nam je to udar na standard. Preskupo je. Mi smo gradili kuću za porodicu na sopstvenom zemljištu, 15 godina smo se zaduživali i razduživali. Djelovi kuće od 180 kvadrata i sad su nedovršeni. Ulagali smo u komunalije, da bi dobili vodu i struju. Stubove za struju kupovali smo našim parama i uslovi za nas su sada isti kao za ljude koji su gradili na uzurpiranom državnom zemljištu”, kaže Monitorova sagovornica.

Ona objašnjava da, u vrijeme kad su počeli da grade kuću, nijesu ni mogli da dobiju dozvolu jer nije postojao plan. ,,Nije bilo ni puta ni ulice do tog dijela Podgorice, grad se širio i našli smo se u trećoj zoni glavnog grada. Za legalizaciju bi nam trebalo preko 12 hiljada eura, preko sto eura svakog mjeseca u narednih deset godina.”

Do ove cifre stiže se nakon što su opštinske vlasti u Podgorici, uoči izbora normalno, smanjile iznos koji treba platiti za komunalije da bi objekat bio legalizovan. Krajem marta legalizacija je u prvoj A zoni sa oko 140 ,,pojeftinila” na 99 eura po kvadratu.

,,Svako voli da živi u legalnoj kući ali broj ljudi koji su se prijavili pokazuje da narod ne može da izdrži taj teret. Čekamo da vidimo šta će da se desi. Jasno je da državi fali para i da hoće da ih uzme, ali većina ljudi taj novac, prosto, nema”, kaže još jedan Monitorov sagovornik. On smatra da će legalizaciju platiti oni koji su podigli apartmane i hotele. ,,Ono što su oni na obali nelagalno sagradili daje ogroman profit. Uz to dobiće legalne objekte za koje nikada ne bi mogli da dobiju dozvolu za gradnju na takvim mjestima. Svako bi digao kredit da legalizuje tako nešto”.

Iako je broj prijava na primorju nešto veći nego u ostalim djelovima Crne Gore, Monitorovi izvori uz Budve i Herceg Novog ne idu u prilog tezi da su oni koji imaju najviše novca i najveće objekte potrčali da ih legalizuju, nije tačna. Oni će sačekati razvoj događaja da bi vidjeli može li se šta ušparati. Najviše prijava u Budvi, prema našim nezvaničnim saznanjima, stiglo je iz rubnih krajeva grada gdje je legalizacija najjeftinija.

,,Posljednjih dana porasla je predaja zahtjeva ali to je i dalje sitno. Ideja će da doživi fijasko”, smatra naš sagovornik iz Budve. On podsjeća da postoje nelegalni objekti upisani u katastar, čiji vlasnici plaćaju porez, vodu, sve dažbine samo im na računima piše da je riječ o nelegalnom objektu. Ali, postoje i “potpuno divlji” – nekoliko hiljada stanara u desetinama ogromnih zgrada koje nijesu legalne, nema ih u katastru ni u drugim opštinskim evidencijama, nemoguće ih je natjerati da plate, na primjer, račun za vodu.

Pored troškova legalizacije, treba prethodno dati pare za veoma komplikovanu proceduru. Počinje ovako: preduslov za podnošenje zahtjeva za legalizaciju je da je objekat evidentiran u katastru nepokretnosti. Objekat se upisuje na osnovu elaborata premjera izvedenog stanja izgrađenog objekta koji izrađuje licencirana geodetska organizacija i koji je ovjeren od strane Katastra i zahtjeva za upis objekta. Elaborat se podnosi uz zahtjev za legalizaciju nadležnom organu lokalne uprave sa izvodom iz lista nepokretnosti, odnosno dokazom da je objekat upisan u list nepokretnosti.

Prema zvaničnom registru u Crnoj Gori postoji 69 domaćih i 18 stranih licenciranih geodetskih organizacija. Pripravnih da uzmu pare, reklo bi se.

Nakon što plati da neko premjeri kuću, onaj ko je gradio na državnom zemljištu dužan je i da podnese zahtjev da zemljište otkupi od onoga ko zemljištem raspolaže. Obično su to Ministarstvo finansija ili opštinski organ nadležan za imovinu. I tu, naravno, treba ,,elaborat”.

Pošto običan građanin teško može da savlada ovakvu proceduru ili da izdvoji vrijeme da je obavi, pojavile su se agencije koje taj posao mogu da urade umjesto njih. Cijena zavisi od kvadrature – za objekat u Podgorici do 200 kvadrata na jednom spratu cijena je 180 eura, za dva sprata 230, za tri – 280.

Na Facebook stranici jedne od takvih agencija građanin se raspituje šta treba da uradi – ima bespravni objekat upisan u katastar, ali sa pogrešnom kvadraturom, manje nego što stvarno ima. Objekat je na Zabjelu u Podgorici, na državnoj zemlji. ,,Podnošenje zahtjeva za legalizaciju je uslov da bi Vam opština dala saglasnost da otkupite zemlju. Znači tek nakon podnošenja zahtjeva za legalizaciju stičete pravo da otkupite tu državnu parcelu. Vama će trebati dva elaborata: jedan za premjer parcele koju ste zauzeli, a drugi za premjer objekta koji je potreban za legalizaciju” odgovaraju iz Agencije uz ljubazan poziv da se stvari preciziraju dolaskom u njihove prostorije. Negdje tokom postupka treba pribaviti i elaborat o statičkoj i seizmičkoj sigurnosti.

Kao da je sve smišljano da proceduru što više zakomplikuje i građanima otme što više novca.

Monitor je ranije pisao o tome kako je naša vlast u čitav posao oko legalizacije ušla kobajagi primjenjujući evropske i svjetske standarde o ,,neformalnim naseljima”, kojima su glavni ciljevi obezbjeđivanje humanih uslova u ,,divlje” izniklim četvrtima i sprečavanje njihovog nastajanja u budućnosti. Kobajagi, zato što je ovdje moguće legalizovati svašta. Pored „neformalnih objekata osnovnog stanovanja”, što će reći nečijeg krova nad glavom, omogućeno je da budu legalizovani „objekti za smještaj turista, objekti za pripremanje i usluživanje hranom i pićem, ugostiteljski objekti, trgovački i tržni centri, izložbeni centri, sajmišta, poslovne zgrade, objekti uprave, privredni objekti, objekti za proizvodno zanatstvo, skladišta i stovarišta”.

,,Donošenjem zakona divlja gradnja je abolirana, a sistem planiranja obesmišljen. Upozoravala sam tokom rasprave o predlogu ovoga zakona da odziv za legalizaciju neće biti veliki i da će, shodno tome, naplata komunalija biti mala, a zapuštenost gradova sve veća” kaže u izjavi za Monitor bivša poslanica, prof. dr Jelisava Kalezić, vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore.

Ona podsjeća da nikada nije napravljeno istraživanje uzroka bespravne gradnje na reprezentativnom uzorku i da je zakon o legalizaciji donijet pred predsjedničke i izbore u više opština. ,,To nije slučajno, već je nastavak višegodišnje politike prema bespravnoj gradnji”.

Kako god, rok je pri kraju. Kad prođe, prema najavama nadležnih, vlasnici bespravnih objekata koji ne podnesu zahtjev za legalizaciju ili čiji se zahtjev odbije, dužni su da plaćaju godišnju naknadu za korišćenje prostora. Iznosiće, za kuću od sto kvadrata na primjer, 314 do 1362 eura. Vlasnici plaćaju naknadu za korišćenje prostora sve do uklanjanja objekta. Fina para za državu.

Nadležni organ lokalne uprave, kako je najavljeno, dužan je da u roku od 60 dana od isteka roka za prijavu za legalizaciju podatke dobijene preklapanjem podataka iz orto-foto snimka i primljenih zahtjeva za legalizaciju sistematizuje i utvrdi listu bespravnih objekata za koje nije podnijijet zahtjev za legalizaciju, odnosno onih koji nijesu ispunili uslove. Eto zanimljivosti – možda se tada operacijom sabiranja dobije konačno broj divljih objekata.

Gomila divljih stvari oko legalizacije već sada se vidi. Posebno ona, suštinska, da je država riješila da izjednači one koji su familiji obezbjeđivali krov nad glavom sa onima koji su se bahatili. I da će, obrni – okreni, i ovaj ceh nesposobne i korumpirane vlasti platiti građani.

Samo bez babovine

Zakon o regularizaciji neformalnih objekata, kako se precizno zove propis o legalizaciji, već u početnim definicijama ima diskutabilnu odredbu prema kojoj bespravno podignuti objekat ne može biti legalizovan ako njegov vlasnik bilo gdje u Crnoj Gori ima kuću ili stan.

,,Neformalnim objektom osnovnog stanovanja, u smislu ovog zakona, smatra se stambeni objekat, bruto građevinske površine do 200 m2, u kojem stanuje vlasnik neformalnog objekta i članovi njegovog porodičnog domaćinstva, koji imaju prebivalište u mjestu u kojem je izgrađen neformalni objekat, ako vlasnik i članovi porodičnog domaćinstva nemaju u svojini ili susvojini drugi stambeni objekat, odnosno stambenu jedinicu na teritoriji Crne Gore.”

Ako ste se, dakle, prije četrdesetak godina zaputili iz nekog crnogorskog neviđboga da postanete mladi radnik samoupravljač, recimo u KAP-u, i bez dozvole podigli kuću negdje na periferiji Titograda, nećete moći da je legalizujete ako negdje u zavičaju još postoji kakva stara kuća u kojoj se jedino osjećate kao kod kuće. Zakon je to.

Miloš BAKIĆ

Komentari