Povežite se sa nama

MONITORING

LEGALIZACIJA DIVLJE GRADNJE: Očekivani fijasko

Objavljeno prije

na

Nekoliko sedmica uoči isteka roka u kom divlju gradnju treba prijaviti za legalizaciju očito je da je država uradila traljav posao. Prijavljenih je malo, obezbjeđeno je dosta posla za lovce u mutnom, država je obezbijedila da i bez legalizovanja uzima stotine eura od divljih graditelja. I od onih koji su se skućili prije nekoliko decenija po rubovima gradova, jednako kao od onih koji su pravili predizborne i slične hacijende, hotele i motele. O urbanizaciji nema govora. Zakon o legalizaciji od onih je što nemaju ni dašak od ,,duha zakona”, napravljen je tako da iz njega ne proizađe ništa.

Iako rok za podnošenje prijava za legalizaciju ističe 15, jula, podneseno ih je svega 3.409. Nema zvaničnog podatka o broju nelegalnih objekata, ali je izvjesno da je postotak zainteresovanih za legalizaciju – jednocifren.

Najviše zahtjeva, prema posljednim podacima, podnijeto je u Herceg Novom u kome se za legalizaciju prijavilo 764 građana. U Baru zasad ima 506 zahtjeva, Podgorici 382, Budvi 372, Kotoru 302, Ulcinju 259, Tivtu 175, Pljevljima 155, Nikšiću 108, Rožajama 86, na Žabljaku 60, Kolašinu 59 zahtjeva, Bijelom Polju 50, Danilovgradu 47, Beranama 39, na Cetinju 25, u Mojkovcu 15 i u Plavu četiri.

Prema ranije objavljenim analizama državnih službi u Crnoj Gori su nelegalno izgrađena 42.833 objekta, ali se, tokom rasprava o ovoj temi govorilo o nezvaničnim podacima prema kojima taj broj stiže do sto hiljada.

Preskupo, nepravedno, prekomplikovano – najčešća su objašnjenja ljudi koje je Monitor pitao zašto se nijesu prijavili za legalizaciju.

,,Odlučili smo da se ne prijavimo za legalizaciju jer nam je to udar na standard. Preskupo je. Mi smo gradili kuću za porodicu na sopstvenom zemljištu, 15 godina smo se zaduživali i razduživali. Djelovi kuće od 180 kvadrata i sad su nedovršeni. Ulagali smo u komunalije, da bi dobili vodu i struju. Stubove za struju kupovali smo našim parama i uslovi za nas su sada isti kao za ljude koji su gradili na uzurpiranom državnom zemljištu”, kaže Monitorova sagovornica.

Ona objašnjava da, u vrijeme kad su počeli da grade kuću, nijesu ni mogli da dobiju dozvolu jer nije postojao plan. ,,Nije bilo ni puta ni ulice do tog dijela Podgorice, grad se širio i našli smo se u trećoj zoni glavnog grada. Za legalizaciju bi nam trebalo preko 12 hiljada eura, preko sto eura svakog mjeseca u narednih deset godina.”

Do ove cifre stiže se nakon što su opštinske vlasti u Podgorici, uoči izbora normalno, smanjile iznos koji treba platiti za komunalije da bi objekat bio legalizovan. Krajem marta legalizacija je u prvoj A zoni sa oko 140 ,,pojeftinila” na 99 eura po kvadratu.

,,Svako voli da živi u legalnoj kući ali broj ljudi koji su se prijavili pokazuje da narod ne može da izdrži taj teret. Čekamo da vidimo šta će da se desi. Jasno je da državi fali para i da hoće da ih uzme, ali većina ljudi taj novac, prosto, nema”, kaže još jedan Monitorov sagovornik. On smatra da će legalizaciju platiti oni koji su podigli apartmane i hotele. ,,Ono što su oni na obali nelagalno sagradili daje ogroman profit. Uz to dobiće legalne objekte za koje nikada ne bi mogli da dobiju dozvolu za gradnju na takvim mjestima. Svako bi digao kredit da legalizuje tako nešto”.

Iako je broj prijava na primorju nešto veći nego u ostalim djelovima Crne Gore, Monitorovi izvori uz Budve i Herceg Novog ne idu u prilog tezi da su oni koji imaju najviše novca i najveće objekte potrčali da ih legalizuju, nije tačna. Oni će sačekati razvoj događaja da bi vidjeli može li se šta ušparati. Najviše prijava u Budvi, prema našim nezvaničnim saznanjima, stiglo je iz rubnih krajeva grada gdje je legalizacija najjeftinija.

,,Posljednjih dana porasla je predaja zahtjeva ali to je i dalje sitno. Ideja će da doživi fijasko”, smatra naš sagovornik iz Budve. On podsjeća da postoje nelegalni objekti upisani u katastar, čiji vlasnici plaćaju porez, vodu, sve dažbine samo im na računima piše da je riječ o nelegalnom objektu. Ali, postoje i “potpuno divlji” – nekoliko hiljada stanara u desetinama ogromnih zgrada koje nijesu legalne, nema ih u katastru ni u drugim opštinskim evidencijama, nemoguće ih je natjerati da plate, na primjer, račun za vodu.

Pored troškova legalizacije, treba prethodno dati pare za veoma komplikovanu proceduru. Počinje ovako: preduslov za podnošenje zahtjeva za legalizaciju je da je objekat evidentiran u katastru nepokretnosti. Objekat se upisuje na osnovu elaborata premjera izvedenog stanja izgrađenog objekta koji izrađuje licencirana geodetska organizacija i koji je ovjeren od strane Katastra i zahtjeva za upis objekta. Elaborat se podnosi uz zahtjev za legalizaciju nadležnom organu lokalne uprave sa izvodom iz lista nepokretnosti, odnosno dokazom da je objekat upisan u list nepokretnosti.

Prema zvaničnom registru u Crnoj Gori postoji 69 domaćih i 18 stranih licenciranih geodetskih organizacija. Pripravnih da uzmu pare, reklo bi se.

Nakon što plati da neko premjeri kuću, onaj ko je gradio na državnom zemljištu dužan je i da podnese zahtjev da zemljište otkupi od onoga ko zemljištem raspolaže. Obično su to Ministarstvo finansija ili opštinski organ nadležan za imovinu. I tu, naravno, treba ,,elaborat”.

Pošto običan građanin teško može da savlada ovakvu proceduru ili da izdvoji vrijeme da je obavi, pojavile su se agencije koje taj posao mogu da urade umjesto njih. Cijena zavisi od kvadrature – za objekat u Podgorici do 200 kvadrata na jednom spratu cijena je 180 eura, za dva sprata 230, za tri – 280.

Na Facebook stranici jedne od takvih agencija građanin se raspituje šta treba da uradi – ima bespravni objekat upisan u katastar, ali sa pogrešnom kvadraturom, manje nego što stvarno ima. Objekat je na Zabjelu u Podgorici, na državnoj zemlji. ,,Podnošenje zahtjeva za legalizaciju je uslov da bi Vam opština dala saglasnost da otkupite zemlju. Znači tek nakon podnošenja zahtjeva za legalizaciju stičete pravo da otkupite tu državnu parcelu. Vama će trebati dva elaborata: jedan za premjer parcele koju ste zauzeli, a drugi za premjer objekta koji je potreban za legalizaciju” odgovaraju iz Agencije uz ljubazan poziv da se stvari preciziraju dolaskom u njihove prostorije. Negdje tokom postupka treba pribaviti i elaborat o statičkoj i seizmičkoj sigurnosti.

Kao da je sve smišljano da proceduru što više zakomplikuje i građanima otme što više novca.

Monitor je ranije pisao o tome kako je naša vlast u čitav posao oko legalizacije ušla kobajagi primjenjujući evropske i svjetske standarde o ,,neformalnim naseljima”, kojima su glavni ciljevi obezbjeđivanje humanih uslova u ,,divlje” izniklim četvrtima i sprečavanje njihovog nastajanja u budućnosti. Kobajagi, zato što je ovdje moguće legalizovati svašta. Pored „neformalnih objekata osnovnog stanovanja”, što će reći nečijeg krova nad glavom, omogućeno je da budu legalizovani „objekti za smještaj turista, objekti za pripremanje i usluživanje hranom i pićem, ugostiteljski objekti, trgovački i tržni centri, izložbeni centri, sajmišta, poslovne zgrade, objekti uprave, privredni objekti, objekti za proizvodno zanatstvo, skladišta i stovarišta”.

,,Donošenjem zakona divlja gradnja je abolirana, a sistem planiranja obesmišljen. Upozoravala sam tokom rasprave o predlogu ovoga zakona da odziv za legalizaciju neće biti veliki i da će, shodno tome, naplata komunalija biti mala, a zapuštenost gradova sve veća” kaže u izjavi za Monitor bivša poslanica, prof. dr Jelisava Kalezić, vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore.

Ona podsjeća da nikada nije napravljeno istraživanje uzroka bespravne gradnje na reprezentativnom uzorku i da je zakon o legalizaciji donijet pred predsjedničke i izbore u više opština. ,,To nije slučajno, već je nastavak višegodišnje politike prema bespravnoj gradnji”.

Kako god, rok je pri kraju. Kad prođe, prema najavama nadležnih, vlasnici bespravnih objekata koji ne podnesu zahtjev za legalizaciju ili čiji se zahtjev odbije, dužni su da plaćaju godišnju naknadu za korišćenje prostora. Iznosiće, za kuću od sto kvadrata na primjer, 314 do 1362 eura. Vlasnici plaćaju naknadu za korišćenje prostora sve do uklanjanja objekta. Fina para za državu.

Nadležni organ lokalne uprave, kako je najavljeno, dužan je da u roku od 60 dana od isteka roka za prijavu za legalizaciju podatke dobijene preklapanjem podataka iz orto-foto snimka i primljenih zahtjeva za legalizaciju sistematizuje i utvrdi listu bespravnih objekata za koje nije podnijijet zahtjev za legalizaciju, odnosno onih koji nijesu ispunili uslove. Eto zanimljivosti – možda se tada operacijom sabiranja dobije konačno broj divljih objekata.

Gomila divljih stvari oko legalizacije već sada se vidi. Posebno ona, suštinska, da je država riješila da izjednači one koji su familiji obezbjeđivali krov nad glavom sa onima koji su se bahatili. I da će, obrni – okreni, i ovaj ceh nesposobne i korumpirane vlasti platiti građani.

Samo bez babovine

Zakon o regularizaciji neformalnih objekata, kako se precizno zove propis o legalizaciji, već u početnim definicijama ima diskutabilnu odredbu prema kojoj bespravno podignuti objekat ne može biti legalizovan ako njegov vlasnik bilo gdje u Crnoj Gori ima kuću ili stan.

,,Neformalnim objektom osnovnog stanovanja, u smislu ovog zakona, smatra se stambeni objekat, bruto građevinske površine do 200 m2, u kojem stanuje vlasnik neformalnog objekta i članovi njegovog porodičnog domaćinstva, koji imaju prebivalište u mjestu u kojem je izgrađen neformalni objekat, ako vlasnik i članovi porodičnog domaćinstva nemaju u svojini ili susvojini drugi stambeni objekat, odnosno stambenu jedinicu na teritoriji Crne Gore.”

Ako ste se, dakle, prije četrdesetak godina zaputili iz nekog crnogorskog neviđboga da postanete mladi radnik samoupravljač, recimo u KAP-u, i bez dozvole podigli kuću negdje na periferiji Titograda, nećete moći da je legalizujete ako negdje u zavičaju još postoji kakva stara kuća u kojoj se jedino osjećate kao kod kuće. Zakon je to.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo