Povežite se sa nama

MONITORING

ZDRAVSTVO I TURIZAM : MALI KAPACITETI NA PRIMORJU: 150.000 stanovnika, dva miliona turista, 318 bolničkih kreveta

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori posljednja bolnica izgrađena je prije četiri decenije. Obnavljane su uglavnom tokom socijalističke vladavine, a za posljednjih 30 godina, aktuelne vlasti, nijedna nova nije izgrađena. Iako situacija nije ništa bolja ni na sjeveru države, na Crnogorskom primorju je nedostatak bolnica najvidljiviji.

Crnogorsko primorje je najgušće naseljeni dio Crne Gore, prema podacima Monstata na tom području živi preko 150.000 stanovnika. Na taj broj stanovnika dolaze dvije opšte bolnice – kotorska sa 149 krevata i barska koja ima 169 kreveta. Ukupno 318 bolničkih kreveta. Ako se doda i broj kreveta Specijalne bolnice u Risnu – 122, dobija se računica od oko tri kreveta na hiljadu stanovnika. Što je manje čak i od nacionalnog prosjeka koji iznosi 3,92, a daleko manje od onog u EU koji je 5,29 bolničkih kreveta na hiljadu stanovnika.

Situacija postaje alarmantna početkom ljetnje turističke sezone. Prema podacima Nacionalne turističke organizacije Crnu Goru je tokom prošle godine posjetilo preko dva miliona turista. Skoro pola prihoda od turizma ostvareno je na području Budvanske rivijere.

A metropola crnogorskog turizma – Budva, zajedno sa Kotorom, Tivtom i Herceg Novim, oslanja se na usluge samo jedne regionalne opšte bolnice. Opšta bolnica u Kotoru ima 149 kreveta, a pokriva područje na kome živi preko 86 hiljada stanovnika. Ne računajući turiste. Tokom ljetnje sezone broj potencijalnih korisnika zdravstvenih usluga poveća se najmanje duplo – Herceg Novi koji ima 30.000 stanovnika, prošle godine je posjetilo blizu 300.000 turista.

,,Broj osoba koje zatraže medicinsku pomoć u vrhu sezone dostiže 50.000, što zahtijeva značajne organizacione napore i angažovanje svih zaposlenih u ustanovi, ali i obezbjeđivanje prostornih, tehničkih, materijalnih i kardovskih preduslova za kvalitetan rad”, kaže za Monitor Radivoje Božović, direktor Doma zdravlja u Herceg Novom.

Ovaj Dom zdravlja, kao i ostali na Primorju – u Budvi, Petrovcu, Baru, Tivtu, Kotoru i Ulcinju, pored obezbjeđivanja primarne zdravstvene zaštite građanima, tokom turističke sezone pružaju neophodnu medicinsku pomoć turistima.

Zdravstveni radnici koji pružaju zdravstvenu zaštitu turistima, napominju da postoji jedan broj pacijenata koji nemaju uredna dokumenta potrebna za ostvarivanje prava na besplatnu medicinsku pomoć, te apeluju na turiste da se informišu o obimu medicinskih usluga koje su obuhvaćene ovim dokumentima.

Božović ističe da jedan od najvećih problema u radu tokom sezone predstavlja otežan saobraćaj. Dom zdravlja Herceg Novi obavlja svoju djelatnost kroz rad u četri objekta na udaljenosti od 15 km: glavnoj zgradi u Herceg Novom, ambulanti u Bijeloj, Igalu i na Toploj. Tokom sezone Jadranska magistrala, koja je i jedini put koji povezuje ove objekte i kojim se odvija kompletan saobraćaj grada i tranzita, je često zakrčena. ,,Poseban problem predstavlja transport bolesnika do bolnica u Risnu i Kotoru. Teritorija opštine Herceg Novi obuhvata i dio poluostrva Luštica sa pripadajućim kupalištima i smještajnim kapacitetima, na suprotnoj strani zaliva, pa je brz prevoz medicinskih timova i pacijenata moguć jedino vodenim putem, gliserima jedinica MUP-a”, kaže Božović.

Nedostatak kadrova je takođe problem sa kojim se sureću domovi zdravlja na promorju. U Novom kažu da ga prevazilaze ,,dodatnim angažovanjem zaposlenih u ustanovi i angažovanjem zdravstvenih saradnika iz drugih ustanova”. Božović ističe da su spremno dočekali turističku sezonu – sve službe su smještene u adekvatnim prostorima i opremljene medicinskom opremom novih generacija.

I iz menadžmenta Doma zdravlja Kotor za Monitor su kazali da su ,,apsolutno spremni da pruže kvalitetnu i pravovremenu zdravstvenu zaštitu, kako osiguranicima iz naše opštine, tako i svim turistima koji posjete naš grad, a potrebna im je određena zdravstvena usluga”.

Objašnjavaju da je Kotor grad tranzitnog turizma, posebno nautičkog, koji u jednom danu primi i po nekoliko hiljada turista. Ističu da su tehnološki, kadrovski i prostorno adekvatno osposboljeni i pripremljeni za turističku sezonu, te da će i ovog ljeta, u dvije smjene, jutarnja od 7 do 14 sati i popodnevna od 14 do 21 sat, raditi turistička ambulanta.

I u jedinoj Opštoj bolnici u ovom dijelu Primorja – kotorskoj tvrde da ,,u domenu djelatnosti koje ima naša bolnica može kvalitetno zadovoljiti potrebe liječenja građana primorskih opština koje joj gravitiraju”.

JZU Opšta bolnica Kotor ima 149 kreveta, plus 16 kreveta u porodilištu.

Prim. dr Ivan Ilić, direktor JZU OB Kotor, kaže za Monitor, da je glavni problem u bolnici nedostatak radnog prostora, jer nije izgrađen neophodan bolnički prostor uništen u zemljotresu 1979. godine. Ističe da su u protekle tri godine u saradnji s bolnicom Marin Med iz Dubrovnika investirali oko 750.000 eura u adaptaciju montažnih objekata, adaptaciju Hitnog bolničkog prijema, uređenje bolesničkih soba.

Samo tokom prošle godine u kotorskoj bolnici je liječeno oko 1100 stranih pacijenata iz 47 zemalja. ,,U turističkoj sezoni, prije svega, problem je nepostojanje traumatološke službe. Tako smo opterećeni velikim brojem hitnih sanitetskih transporta u druge ustanove, posebno prema SB Risan – u prošloj godini bilo ih je oko 240”, kaže Ilić.

U Risnu se nalazi Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju. Posjeduje ukupno 122 kreveta. Izgrađena je neposredno pred Drugi svjetski rat, donacijom mještanina Vasa Ćukovića, čije ime i nosi.

Na Monitorova pitanja koje smo uputili Opštoj bolnici u Baru nijesu stigli odgovori.

Da li je tokom prošle turističke sezone bilo pritužbi turista na pružanje zdravstvenih ustanova, pitali smo turističke organizacije primorskih gradova. Odgovor smo dobili jedino od TO Bar: ,,U Turističkoj organizaciji Bar i Call centru Nacionalne turističke organizacije Crne Gore u 2017. i 2018. godini, nije prijavljena nijedna pritužba od strane turista na dostupnost i nivo zdravstvene zaštite na području barske opštine”.

Iz Doma zdravlja Ulcinj su odgovorili da spremno dočekuju sezonu a za bliže informacije su nas uputili na PR službu Ministarstva zdravlja.

Iz Ministarstva zdravlja su još prošle sezone najavili da razmišljaju o izgradnji bolnice na primorju, jer su apsolutno uvidjeli potrebu za jačanjem kapaciteta, posebno u opštinama Kotor, Budva, Tivat, Risan.

Uvjerenost je pojačana nakon izjava Dragana Krapovića, predsjednika Opštine Budva, da je Budvi neophodna bolnica, pogotovu u sezoni kada u Budvi mjesecima u kontinuitetu boravi i do 150.000 ljudi.

,,Ministarstvo zdravlja traži modalitete za izgradnju nove bolnice na primorju, koja bi bila centralna ustanova regije od Budve do Herceg Novog s obzirom na pojačana demografska kretanja na tom području i činjenicu da iz godine u godinu raste broj turista koji posjećuju Crnogorsko primorje”, rekli su Monitoru iz Ministarstva zdravlja.

Iz Ministarstva tvrde da za sada problem prevazilaze, kažu uspješno, otvaranjem dodatnih turističkih ambulanti, koje u ljetnjem periodu servisiraju više hiljada pacijenata.

Međutim, što se tiče izgradnje novih, prijeko potrebnih bolnica, iz budžeta to nije moguće. U ministarstvu kažu da su u proteklom periodu razmatrali mogućnost ulaska u privatno-javno partnerstvo sa stranim investitorima ili bankama kako bismo dodatno ojačali kapacitete u tom dijelu primorja.

Nadaju se u Ministarstvu da ćemo u narednom periodu biti u prilici da koristimo međunarodna sredstva, tj.novac koji kroz različite projekte za tu namjenu opredjeljuje Evropska unija.

Hrvatska je zahvaljujući uglavnom bespovratnim sredstvima koje je dobila iz EU fondova uveliko uspjela da unaprijedi svoju zdravstvenu infrastrukturu. Najveća sredstva su dobili tek po prijemu u EU. Tako da ćemo na povećanje zdravstvenih kapaciteta na primorju, a i u ostatku, države, čekati najmanje do 2025.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo