Povežite se sa nama

MONITORING

RASPODJELA DIVIDENDE U CRNOGORSKOM TELEKOMU: Iz punog – mrvice

Objavljeno prije

na

Skupština akcionara Crnogorskog Telekoma A.D. donijela je nedavno odluku o isplati dividende za prošlu godinu u iznosu od 0,1 eura (deset centi) po akciji. Neuporedivo više u odnosu na 2016. kada, po prvi put nakon privatizacije Telekoma, dividenda nije isplaćena. I preko četiri puta manje od dividende (0,406 eura po akciji) koja je akcionarima isplaćena u ljeto 2016. godine, na osnovu poslovnih rezultata prethodne godine.

Zato su i mišljenja podijeljenja po pitanju da li je odluka o isplati dividende dobra ili loša vijest za akcionare, zapošljene i korisnike usluga CG Telekoma ali i društvo u cjelini. Prosto, Telekom ostaje, nakon odluke o podržavljenju privatizovanih akcija EPCG i bankrota ranije privatizovanih Željezare i KAP-a, svojevrstan svetionik na ovdašnjem tržištu kapitala, prema kome se orijentišu mnogi sadašnji i možda budući investitori u crnogorske hartije od vrijednosti.

„Na protekloj Skupštini mogla su se čuti različita mišljenja o visini predložene dividende, bazirana na velikim iznosima koji su isplaćivani u prethodnom periodu”, kaže za Monitor Aleksandar Raspopović, izvršni direktor Crnogorska asocijacija malih akcionara (CAMA). „ Prema riječima menadžmenta 0,1 euro po akciji je trenutni maksimum koji je kompanija u mogućnosti da isplati, imajući u vidu svoje investicione planove za 2018. godinu, a da se ne zadužuje”.

Evo šta kažu brojevi. Ako ste akcije Telekoma kupili po sadašnjim cijenama (1,4 eura po akciji) onda vam izglasana dividenda donosi prinos od pristojnih sedam odsto. Problem je taj što ogromna većina akcionara te kompanije akcije nije kupila po aktuelnim i poprilično apokaliptičnim cijenama prema kojima cijela kompanija – uz EPCG najvrjednije što je Crna Gora izgradila nakon Drugog svjetskog rata i do danas sačuvala – vrijedi nepunih 70 miliona eura. Prije sedam godina, krajem 2017. tržišna kapitalizacija (vrijednost na berzi) CG Telekoma iznosila je više od 315 miliona eura. A vlasnika su, te godine, promijenile akcije Telekoma vrijedne 63 miliona.

Maksimalna cijena po kojoj se tada trgovalo akcijama Telekoma bila je 9,2 eura. Zanemarimo je, praveći se saglasni kako su berzanski gubici na „prenaduvanom” tržištu kapitala – a crnogorsko je prije deset godina bilo knjiški primjer takvog tržišta – isključivo lična stvar neopreznih i(li) zlosrećnih kupaca. Registrujmo, ipak, da se vlasnicima tada kupljenih akcija danas kroz dividendu vraća manje od jedan odsto uloženog. Uz podsječanje da prošle godine nijesu dobili ni toliko. Zapravo ništa, pošto dividende nije bilo a vrijednost akcija se dodatno srozala. Ispod nominale.

Nominalna cijena akcija CG Telekoma je, zamalo, pa dvostruko veća (2,6 eura) od aktuelne. I to nije samo posljedica stanja na Montenegroberzi. Neto dobit Telekoma u prošloj godini (5,1 milion) mnogo je manja od dobiti koja je ostvarena 2016. (9,4 miliona) u poslednjoj godini kada se kao većinski vlasnik CG Telekoma vodio Mađar Telekom, član Dojče Telekom grupe sa sjedištem u Budimpešti.

Mađar Telekom je postao većinski vlasnik CG Telekoma u martu 2005. Nakon što je od vlade kupio 51,12 odsto akcija u državnom vlasništvu za 114 milion eura. U istom aranžmanu (uz finansijsku pomoć Vlade Mila Đukanovića) Mađari su za 23 miliona eura kupili i 21,92 odsto akcija od manjinskih akcionara. Još 3,5 odsto akcija kupljeno je preko berze, putem javnih ponuda pa su Mađari, a preko njih Njemci, postali vlasnici tri četvrtine akcija CG Telekoma (76,53 odsto akcija).

Tada počinje zlatno doba crnogorskog akcionarstva u kome su vlasnicima akcija Telekoma isplaćivane dividende u iznosu od 17 centi (2006.) do 1,8 eura. Od 2010. pa do prošle godine akcionari su dobijali dividendu u iznosu od 35 do 48 centi po akciji. I ne čudi da manjinski akcionari sa sjetom pamte ta vremena. „Ne trebamo zaboraviti da je Telekom kompanija sa najrazvijenijom praksom korporativnog upravljanja”, kaže nam Raspopović u ime CAMA.

Šta se u međuvremenu promijenilo?

U januaru prošle godine stiže obavještenje kako je CG Telekom promijenio vlasnika. A opet ostao u krugu familije Dojče Telekoma. Transakcija je obavljena mimo berze, a naknadno je saopšteno da je Hrvatski Telekom za nešto više od 76 odsto akcija CG Telekoma Mađarima platio 123 miliona. To je bilo 15-20 miliona manje nego što je njih koštala kupovina istih. Ne računajući navodni mito od 7,35 miliona dat državnim zvaničnicima „kako bi se olakšala transakcija” preuzimanja ovdašnjeg teleoperatera.

Ta korupcionaška afera ozvaničena 2012. godine (o njoj se do tada samo šaputalo) do danas nije dobila svoj pravosudni epilog u Crnoj Gori, mada je američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) odavno otkrila da su kupci CG Telekoma podmitili više predstavnika crnogorske Vlade, kao i “sestru najvišeg vladinog funkcionera koja se bavi advokaturom”. Mi se i dalje „pravimo Englezi”.

Uglavnom, Hrvati su sa akcijama CG Telekoma kupili i već pomalo bajatu aferu. Sa svim posljedicama koje bi mogla imati po njene aktere. Pažnju je privukla činjenica da su sva tri telekoma uključena u tu transakciju bila u većinskom članstvu Dojče Telekom grupe. „Meni se čini da Dojče Telekom, da to kolokvijalno kažem, 123 miliona eura prebacuje iz svog lijevog džepa u desni džep”, cijenio je tada hrvatski ekspert za telekomunikacije Đuro Lubura. „Jedino što se promjenilo je, da je hrvatski Telekom na jedan legalan i legitiman način izvukao 123 miliona eura. Dakle, biće manje investicija u Hrvatskoj, a drugo ne vidim bitne promjene”.

Promjene su stigle i u Crnu Goru. I prije svega ogledaju se u padu vrijednosti akcija i (ne)isplati dividende koja je znatno manja od onoga na što su akcionari CG Telekoma navikli.

U upravi Telekoma nude objašnjenje za nastalu situaciju. Kažu da je Odluka o raspodjeli dobiti „donesena gotovo jednoglasno”.

„Imajući u vidu izuzetno visok nivo investicija u prethodne dvije godine, kao i ambiciozne investicione planove za 2018. godinu, u kompaniji smatramo predloženi iznos dividende odmjerenim, što se moglo čuti i od predstavnika manjinskih akcionara na održanoj Skupštini”, stoji u odgovirima koje nam je u ime Telekoma dostavila Marija Ražnatović, ekspert za PR i korporativnu komunikaciju, „Očekivanja su da će upravo smanjenje troškova i konsolidacija tržišne pozicije na kojima je bio akcenat u prethodnom periodu stabilizacije, uz značajne investicije povećati profitabilnost iznad projektovanog procenta rasta crnogorske ekonomije, što ukazuje na posvećenost većinskog vlasnika i menadžmenta Crnogorskog Telekoma u strateškom preokretanju pomenutog negativnog trenda u cilju ostvarivanja dobrih poslovnih rezultata, te nastavka isplate dividende u iznosu ne manjem od 50 odsto godišnjeg neto profita”.

I Aleksandar Raspopović potvrđuje da je malim akcionarima obećano kako će se menadžment ubuduće zalagati da se kroz dividendu isplati makar polovina godišnjeg neto profita”. Ali, kaže sagovornik Monitora, „manjinski akcionari smatraju da bi, ukoliko isplata bude na tom nivou, trebala da bude praćena i otkupom sopstvenih akcija”.

Teleoperateri, generalno, bilježe značajan pad vrijednosti akcija na berzi u čemu se Crnogorski Telekom ne razlikuje od ostalih, stoji u dopisu koji nam je upućen iz Telekoma. „Pad profita, te posljedično i vrijednosti akcija, uslovljen je sa jedne strane velikim rastom tražnje za povećanim protokom podataka koji zahtijeva dodatne investicije, dok je sa druge strane cijena pružene usluge ista ili manja, što se između ostalog da pripisati pojačanoj regulaciji kojoj je u prethodnom periodu bio izložen Crnogorski Telekom.”

Zanimljivo, ali iz Bona (sjedište Dojče telekoma) stižu drugačije vijesti. Deutsche Telekom grupa ostvarila je u prošloj godini prihode od 74,9 milijardi eura, što je 2,5 odsto više nego godinu dana prije, pri čemu je čista dobit porasla gotovo 30 odsto, saopšteno je krajem februara, uz podatak da je „čista dobit” DT u 2017. godini iznosila 3,5 milijardi eura. „DT nastavlja rast na svojim tržištima u svijetu. U 2017. smo ponovno održali sva naša obećanja. Želimo da dioničari zarade od našeg uspjeha, pa stoga planiramo povećati dividendu treći put zaredom”, poručio je u izvještaju izvršni direktor DT-a Tim Hottges.

Slijedio je podatak prema kome je dividenda akcionarima DT grupe u poslednje tri godine povećana za 30 odsto. Na njenoj periferiji (DT grupe) stvari idu u sasvim suprotnom smjeru. Očito da nije svejedno.

Nema vajde od države

I sami akcionari moraju da se bore za svoja prava i da ih koriste, kaže Aleksandar Raspopović. , „Sad je možda i poslednja prilika, nakon stupanja na snagu Zakona o tržištu kapitala, da se stvari pokrenu sa mrtve tačke i učini nešto za povratak povjerenja u domaće tržište”. Pa navodi dva primjera kao ilustraciju postojećeg stanja:

-Kod Luke Bar imamo situaciju da se jedina kompanija u većinskom državnom vlasništvu koja je prihvatila Kodeks korporativnog upravljanja Montenegroberze prilično netransparentno ponašala u trenutku kada su počela nagađanja o visini dugovanja zaposlenima. Nakon toga se dešava i da se uprava koja je odgovorna za izradu i vjerodostojnost finansijskih iskaza ograđuje od istih. Sve to, kao i prošlogodišnje odustajanje Vlade od privatizacije su negativno uticali na interesovanje investitora.

Što se tiče Plantaža, i pored velikih marketinških i PR napora, ne trebamo smetnuti sa uma da je firma u proteklom periodu dovedena na crnu listu poreskih dužnika. Poslovni prihodi u 2017. godini su porasli blijedih 0,34 odsto, poslovni rezultat je pao za 31,29 odsto. Od strane uprave posebno je naglašen porast neto rezultata za 5,44 odsto na 2,2 miliona eura, ali tu informaciju prati podatak da je vrijednosti zaliha povećana za 2,1 milion eura…

Ove dvije firme su očigledan primjer da državno vlasništvo ne vodi ka efikasnom upravljanju u privrednim društvima, ali i pored toga čujemo stavove da je, parafraziram, ostvaren funkcionalan i harmoničan odnos između ciljeva firme, interesa vlasnika i zaposlenih, pa nema potrebe za promjenom vlasničke strukture.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo