Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA NVO CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Prekinuti opoziciono nadgornjavanje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Čime objašnjavate apsolutnu pobjedu DPS-a na prošlonedjeljnim izborima u Tivtu? Je li ih opet DPS pokrao?
ULJAREVIĆ: Pitanje izbornih manipulacija ima više nivoa, ali ne može se svaki poraz opozicije svesti ni na taj okvir. Važno je ukazivati na nespornu, kontinuiranu i razrađenu zloupotrebu državih resursa od strane DPS-a. I u razvijenim demokratijama vlast ima početnu prednost, ali u našem slučaju to je sistemska prednost koju opozicione strukture još ne mogu da spriječe ili ograniče u potrebnoj mjeri. No, tu dolazimo do izazova izgradnje kapaciteta opozicionih subjekata, koji je postao hroničan. Osim neprepoznavanja važnosti izgradnje partijske infrastrukture (uz rijetke izuzetke), imamo deficit strateškog planiranja i promišljanja, a posljedično i značajno rasipanje glasova koje ide u prilog DPS-u. Konačno, Tivat nije Crna Gora, odnosno to je opština u kojoj se daleko bolje živi nego u većini drugih crnogorskih opština, a samim tim birači ne percipiraju na isti način štetne posljedice vlasti DPS-a. U svakom slučaju, Tivat je lekcija koja može biti dobar putokaz opoziciji na državnom nivou.

MONITOR: Šta su sve pokazali ovi izbori kad je riječ o DPS-u i ostalim partijama koje su na njima učestvovale?
ULJAREVIĆ: DPS je jednostavno supstituisao svoje satelitske partije, koje sve više koristi kao politički kolateral.

MONITOR: Dio opozicije i NVO tvrde da je izbore pratio ogroman broj grešaka posebno u vezi sa elektronskom identifikacijom birača i da taj sistem nije pripremljen za upotrebu na parlamentarnim izborima, iako Opštinska izborna komisija Tivat i Državna izborna komisija tvrde da je elektronska identifikacija dobro funkcionisala?
ULJAREVIĆ: Problemi sa elektronskom identifikacijom su očigledni i odraz su poslovično loših državnih evidencija. Ova činjenica je jedna od ključnih osnova zloupotrebe i upitnosti legitimiteta izbornog procesa. Ne vidim da se na tome dovoljno radilo, pa u Crnoj Gori kao jednom od najmanjih državnih sistema na svijetu, imamo permanentni problem sa tačnošću svih zvaničnih evidencija.

MONITOR: Jesu li ovi izbori pokazali da je DPS uprkos svemu sačuvao svoje mehanizme za krađu izbora?
ULJAREVIĆ: DPS je sačuvao simbiozu sa državnim institucijama, a dok je to tako izbori ne mogu imati potrebni legitimitet. Možemo mi to zvati zloupotrebom, krađom, kako god, ali u suštini to je neprirodno stanje za društvo koje želi da razvija funkcionalnu demokratiju kao punopravna članica EU.

MONITOR: Šta je po Vašem mišljenju najbitnije uraditi da bi predstojeći parlamentarni izbori bili demokratski i pošteni?
ULJAREVIĆ: Opozicija generalno mora promijeniti pristup, biti mnogo proaktivnija, dosljednija, strateški umjesto taktički orijentisana, fokusiranija na kritiku DPS-a umjesto međusobnih nadgornjavanja. Dodatno, vjerujem da je jako važno da opozicija ima neupitan vrijednosni izraz koji je preporučuje biračima kao bolji izbor od DPS. Onaj dio opozicije koji potpisuje sporazum sa vlastima mora ponuditi svoj najbolji tim, kredibilne, stručne i rezistentne ljude koji mogu ,,protresti” institucije namećući neophodnost pune transparentnosti rada izvršne vlasti, ali i pokazujući da vlast može imati lice pristojnosti i profesionalnosti, nasuprot postojećoj bahatosti.

Pored ograničavanja zloupotrebe resursa od strane vlasti, opozicija mora dobro i što prije procijeniti najbolji način izlaska na izbore odnosno u kojoj mjeri i ko sa kim može ići na zajedničku izbornu listu a da to ima sinergetski efekat, i već shodno tim odlukama ući u izbornu kampanju.

MONITOR: Kako komentarišete lex specialis – poseban zakon o implementaciji sporazuma o stvaranju slobodnih i fer izbora između DPS-a i dijela opozicije?
ULJAREVIĆ: Lex specialis, kao i pregovori koji su mu prethodili, su priznanje DPS-a da postojeći sistem ne funkcioniše, ali ne i garancija opoziciji da može samo kroz ovaj proces da ga promijeni. Naime, lex specialis je nužan pravni mehanizam za primjenu sporazuma, ali ne bi bilo dobro da se on pretvori u svoju suprotnost, odnosno da umjesto doprinosa relaksiranju državnih institucija od neprimjerenog političkog uticaja postane jedan od stubova jačanja ovih negativnih tendencija.

Mislim da je sporazum mogao imati određena rješenja koja bi mogla da se primijene i kroz postojeći normativni okvir, a samim tim bi se manje toga moralo urediti lex specialisom.

Svakako ovu rizičnu političku akciju mora pratiti i jasna i jaka politička ponuda građanske opozicije, i u tom kontekstu bih podsjetila na riječi jednog od očeva EU, Žan Monea, koji je ocijenio: ,,Ništa se ne stvara bez ljudi i ništa ne traje bez institucija”.

MONITOR: Neki pravni eksperti upozoravaju da će taj politički dogovor biti jači od zakona i Ustava?
ULJAREVIĆ: Lex specialis je po definiciji jači od zakona i donosi se da bi zaštitio načela Ustava, u konkretnom slučaju pravo građana da slobodno biraju, kao i pravo da građani budu nesporni nosioci suvereniteta. Treba istaći da lex specialis ima privremeni karakter, nakon čega se pravni sistem vraća u okrilje redovnog zakonodavstva. Ali, nas treba da brine druga stvar: da li će se kroz primjenu tog posebnog zakona ostvariti zaštita javnog interesa i doći do fer i slobodnih izbora?

MONITOR: Demokratski front najavljuju nastavak protesta…
ULJAREVIĆ: To je njihovo pravo i procjena da će na taj način ojačati svoju političku poziciju.

RTCG je neupitno pristrasan

MONITOR: Uloga medija je vrlo bitna u predizbornim kampanjama. Nedavno je pod pritiskom dijela opozicije ostavku podnijela direktorica TVCG. Da li je to dovoljno i za promjenu uređivačke politike i da javni servis zaista postane javni servis?
ULJAREVIĆ: Naravno da nije. Informativni program RTCG je neupitno pristrasan, privržen ne javnom nego partikularnom interesu, i kao takav se dugo i pažljivo gradio, a samim tim ne može se lako i brzo promijeniti. Pitanje je i ko je od stručnih ljudi sa integritetom spreman da uđe u tu kuću i posveti se usmjeravanju RTCG ka principima istinskog javnog servisa i kako na dugi rok obezbijediti da RTCG bude onaj javni servis od čijih ozbiljnih i provokativnih pitanja će se plašiti donosioci odluka, u kojem će se čuti različita mišljenja a koji neće služiti za obračune sa neistomišljenicima i kreiranje paralelne realnosti.

Gušenje kritičke svijesti na UCG

MONITOR: Kad je riječ o aktivnostima CGO ne mogu se zaobići aktuelna dešavanja na Univerzitetu Crne Gore. Šta se tamo zbiva?
ULJAREVIĆ: Nova rektorka je od početka svog mandata uradila dvije dobre stvari: uhvatila se u koštac sa problemom duplog zapošljavanja i UCG je izradio analizu stanja koja je potvrdila brojne probleme na koje je CGO godinama ukazivao, i to u daleko većem obimu nego što smo mi to znali ili mogli pretpostaviti iako smo bili žestoko napadani i zbog ukazivanja na taj ,,vrh ledenog brijega”.

Nažalost, tu moram staviti tačku na ono što je vrijedno hvale. Nakon toga slijedi dosad neviđeno gušenje ionako slabašnih naznaka kritičke svijesti na UCG, snižavanje nivoa transparentnosti, kabinetska odlučivanja o ključnim pravcima razvoja UCG bez sadržajne akademske rasprave, kreiranje prostora za konkurenciju a na štetu UCG i stavljanje pod tepih svih problema koji otvaraju pitanje odgovornosti onih ljudi na UCG koji imaju veze sa (ne)formalnim centrima moći. Tako, na primjer, imamo, u zvaničnom dokumentu UCG, utvrđeni dug UCG od 25 miliona eura i interne revizorske izvještaje koji ukazuju na brojne nezakonitosti u trošenju novca, ali to ne služi kao sredstvo za procesuiranja odgovornih i saniranje štete već kao sredstvo internih nagodbi i ucjena. Dalje, ćutanje organa UCG i Pravnog fakulteta o slučaju Rakočević je odlično ogledalo ispraznosti reformi za koje se rukovodstvo UCG deklarativno zalaže.

Crnogorskom, kao i svakom društvu, su potrebni profesori sa slobodnim duhom koji čvrsto stoje u odbrani građanskih načela i profesionalne etike. Snažan je utisak da oni danas ne žive u UCG ili mi kao zainteresovani građani ne možemo da ih vidimo, jer su se dobro sakrili radi nekih sitnih interesa. I time oni sami sebi brišu pravo da se zovu dijelom čestite akademske zajednice koja može doprinijeti bilo kojem reformskom procesu u društvu.

Jako bih voljela da se prevarim u ovoj ocjeni, ali nažalost to tako izgleda danas ne samo meni nego i brojnim građanima koji sve više percipiraju, ali i iskustveno doživljavaju korupciju u visokom obrazovanju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo