Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA NVO CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Prekinuti opoziciono nadgornjavanje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Čime objašnjavate apsolutnu pobjedu DPS-a na prošlonedjeljnim izborima u Tivtu? Je li ih opet DPS pokrao?
ULJAREVIĆ: Pitanje izbornih manipulacija ima više nivoa, ali ne može se svaki poraz opozicije svesti ni na taj okvir. Važno je ukazivati na nespornu, kontinuiranu i razrađenu zloupotrebu državih resursa od strane DPS-a. I u razvijenim demokratijama vlast ima početnu prednost, ali u našem slučaju to je sistemska prednost koju opozicione strukture još ne mogu da spriječe ili ograniče u potrebnoj mjeri. No, tu dolazimo do izazova izgradnje kapaciteta opozicionih subjekata, koji je postao hroničan. Osim neprepoznavanja važnosti izgradnje partijske infrastrukture (uz rijetke izuzetke), imamo deficit strateškog planiranja i promišljanja, a posljedično i značajno rasipanje glasova koje ide u prilog DPS-u. Konačno, Tivat nije Crna Gora, odnosno to je opština u kojoj se daleko bolje živi nego u većini drugih crnogorskih opština, a samim tim birači ne percipiraju na isti način štetne posljedice vlasti DPS-a. U svakom slučaju, Tivat je lekcija koja može biti dobar putokaz opoziciji na državnom nivou.

MONITOR: Šta su sve pokazali ovi izbori kad je riječ o DPS-u i ostalim partijama koje su na njima učestvovale?
ULJAREVIĆ: DPS je jednostavno supstituisao svoje satelitske partije, koje sve više koristi kao politički kolateral.

MONITOR: Dio opozicije i NVO tvrde da je izbore pratio ogroman broj grešaka posebno u vezi sa elektronskom identifikacijom birača i da taj sistem nije pripremljen za upotrebu na parlamentarnim izborima, iako Opštinska izborna komisija Tivat i Državna izborna komisija tvrde da je elektronska identifikacija dobro funkcionisala?
ULJAREVIĆ: Problemi sa elektronskom identifikacijom su očigledni i odraz su poslovično loših državnih evidencija. Ova činjenica je jedna od ključnih osnova zloupotrebe i upitnosti legitimiteta izbornog procesa. Ne vidim da se na tome dovoljno radilo, pa u Crnoj Gori kao jednom od najmanjih državnih sistema na svijetu, imamo permanentni problem sa tačnošću svih zvaničnih evidencija.

MONITOR: Jesu li ovi izbori pokazali da je DPS uprkos svemu sačuvao svoje mehanizme za krađu izbora?
ULJAREVIĆ: DPS je sačuvao simbiozu sa državnim institucijama, a dok je to tako izbori ne mogu imati potrebni legitimitet. Možemo mi to zvati zloupotrebom, krađom, kako god, ali u suštini to je neprirodno stanje za društvo koje želi da razvija funkcionalnu demokratiju kao punopravna članica EU.

MONITOR: Šta je po Vašem mišljenju najbitnije uraditi da bi predstojeći parlamentarni izbori bili demokratski i pošteni?
ULJAREVIĆ: Opozicija generalno mora promijeniti pristup, biti mnogo proaktivnija, dosljednija, strateški umjesto taktički orijentisana, fokusiranija na kritiku DPS-a umjesto međusobnih nadgornjavanja. Dodatno, vjerujem da je jako važno da opozicija ima neupitan vrijednosni izraz koji je preporučuje biračima kao bolji izbor od DPS. Onaj dio opozicije koji potpisuje sporazum sa vlastima mora ponuditi svoj najbolji tim, kredibilne, stručne i rezistentne ljude koji mogu ,,protresti” institucije namećući neophodnost pune transparentnosti rada izvršne vlasti, ali i pokazujući da vlast može imati lice pristojnosti i profesionalnosti, nasuprot postojećoj bahatosti.

Pored ograničavanja zloupotrebe resursa od strane vlasti, opozicija mora dobro i što prije procijeniti najbolji način izlaska na izbore odnosno u kojoj mjeri i ko sa kim može ići na zajedničku izbornu listu a da to ima sinergetski efekat, i već shodno tim odlukama ući u izbornu kampanju.

MONITOR: Kako komentarišete lex specialis – poseban zakon o implementaciji sporazuma o stvaranju slobodnih i fer izbora između DPS-a i dijela opozicije?
ULJAREVIĆ: Lex specialis, kao i pregovori koji su mu prethodili, su priznanje DPS-a da postojeći sistem ne funkcioniše, ali ne i garancija opoziciji da može samo kroz ovaj proces da ga promijeni. Naime, lex specialis je nužan pravni mehanizam za primjenu sporazuma, ali ne bi bilo dobro da se on pretvori u svoju suprotnost, odnosno da umjesto doprinosa relaksiranju državnih institucija od neprimjerenog političkog uticaja postane jedan od stubova jačanja ovih negativnih tendencija.

Mislim da je sporazum mogao imati određena rješenja koja bi mogla da se primijene i kroz postojeći normativni okvir, a samim tim bi se manje toga moralo urediti lex specialisom.

Svakako ovu rizičnu političku akciju mora pratiti i jasna i jaka politička ponuda građanske opozicije, i u tom kontekstu bih podsjetila na riječi jednog od očeva EU, Žan Monea, koji je ocijenio: ,,Ništa se ne stvara bez ljudi i ništa ne traje bez institucija”.

MONITOR: Neki pravni eksperti upozoravaju da će taj politički dogovor biti jači od zakona i Ustava?
ULJAREVIĆ: Lex specialis je po definiciji jači od zakona i donosi se da bi zaštitio načela Ustava, u konkretnom slučaju pravo građana da slobodno biraju, kao i pravo da građani budu nesporni nosioci suvereniteta. Treba istaći da lex specialis ima privremeni karakter, nakon čega se pravni sistem vraća u okrilje redovnog zakonodavstva. Ali, nas treba da brine druga stvar: da li će se kroz primjenu tog posebnog zakona ostvariti zaštita javnog interesa i doći do fer i slobodnih izbora?

MONITOR: Demokratski front najavljuju nastavak protesta…
ULJAREVIĆ: To je njihovo pravo i procjena da će na taj način ojačati svoju političku poziciju.

RTCG je neupitno pristrasan

MONITOR: Uloga medija je vrlo bitna u predizbornim kampanjama. Nedavno je pod pritiskom dijela opozicije ostavku podnijela direktorica TVCG. Da li je to dovoljno i za promjenu uređivačke politike i da javni servis zaista postane javni servis?
ULJAREVIĆ: Naravno da nije. Informativni program RTCG je neupitno pristrasan, privržen ne javnom nego partikularnom interesu, i kao takav se dugo i pažljivo gradio, a samim tim ne može se lako i brzo promijeniti. Pitanje je i ko je od stručnih ljudi sa integritetom spreman da uđe u tu kuću i posveti se usmjeravanju RTCG ka principima istinskog javnog servisa i kako na dugi rok obezbijediti da RTCG bude onaj javni servis od čijih ozbiljnih i provokativnih pitanja će se plašiti donosioci odluka, u kojem će se čuti različita mišljenja a koji neće služiti za obračune sa neistomišljenicima i kreiranje paralelne realnosti.

Gušenje kritičke svijesti na UCG

MONITOR: Kad je riječ o aktivnostima CGO ne mogu se zaobići aktuelna dešavanja na Univerzitetu Crne Gore. Šta se tamo zbiva?
ULJAREVIĆ: Nova rektorka je od početka svog mandata uradila dvije dobre stvari: uhvatila se u koštac sa problemom duplog zapošljavanja i UCG je izradio analizu stanja koja je potvrdila brojne probleme na koje je CGO godinama ukazivao, i to u daleko većem obimu nego što smo mi to znali ili mogli pretpostaviti iako smo bili žestoko napadani i zbog ukazivanja na taj ,,vrh ledenog brijega”.

Nažalost, tu moram staviti tačku na ono što je vrijedno hvale. Nakon toga slijedi dosad neviđeno gušenje ionako slabašnih naznaka kritičke svijesti na UCG, snižavanje nivoa transparentnosti, kabinetska odlučivanja o ključnim pravcima razvoja UCG bez sadržajne akademske rasprave, kreiranje prostora za konkurenciju a na štetu UCG i stavljanje pod tepih svih problema koji otvaraju pitanje odgovornosti onih ljudi na UCG koji imaju veze sa (ne)formalnim centrima moći. Tako, na primjer, imamo, u zvaničnom dokumentu UCG, utvrđeni dug UCG od 25 miliona eura i interne revizorske izvještaje koji ukazuju na brojne nezakonitosti u trošenju novca, ali to ne služi kao sredstvo za procesuiranja odgovornih i saniranje štete već kao sredstvo internih nagodbi i ucjena. Dalje, ćutanje organa UCG i Pravnog fakulteta o slučaju Rakočević je odlično ogledalo ispraznosti reformi za koje se rukovodstvo UCG deklarativno zalaže.

Crnogorskom, kao i svakom društvu, su potrebni profesori sa slobodnim duhom koji čvrsto stoje u odbrani građanskih načela i profesionalne etike. Snažan je utisak da oni danas ne žive u UCG ili mi kao zainteresovani građani ne možemo da ih vidimo, jer su se dobro sakrili radi nekih sitnih interesa. I time oni sami sebi brišu pravo da se zovu dijelom čestite akademske zajednice koja može doprinijeti bilo kojem reformskom procesu u društvu.

Jako bih voljela da se prevarim u ovoj ocjeni, ali nažalost to tako izgleda danas ne samo meni nego i brojnim građanima koji sve više percipiraju, ali i iskustveno doživljavaju korupciju u visokom obrazovanju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo