Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA NVO CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Prekinuti opoziciono nadgornjavanje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Čime objašnjavate apsolutnu pobjedu DPS-a na prošlonedjeljnim izborima u Tivtu? Je li ih opet DPS pokrao?
ULJAREVIĆ: Pitanje izbornih manipulacija ima više nivoa, ali ne može se svaki poraz opozicije svesti ni na taj okvir. Važno je ukazivati na nespornu, kontinuiranu i razrađenu zloupotrebu državih resursa od strane DPS-a. I u razvijenim demokratijama vlast ima početnu prednost, ali u našem slučaju to je sistemska prednost koju opozicione strukture još ne mogu da spriječe ili ograniče u potrebnoj mjeri. No, tu dolazimo do izazova izgradnje kapaciteta opozicionih subjekata, koji je postao hroničan. Osim neprepoznavanja važnosti izgradnje partijske infrastrukture (uz rijetke izuzetke), imamo deficit strateškog planiranja i promišljanja, a posljedično i značajno rasipanje glasova koje ide u prilog DPS-u. Konačno, Tivat nije Crna Gora, odnosno to je opština u kojoj se daleko bolje živi nego u većini drugih crnogorskih opština, a samim tim birači ne percipiraju na isti način štetne posljedice vlasti DPS-a. U svakom slučaju, Tivat je lekcija koja može biti dobar putokaz opoziciji na državnom nivou.

MONITOR: Šta su sve pokazali ovi izbori kad je riječ o DPS-u i ostalim partijama koje su na njima učestvovale?
ULJAREVIĆ: DPS je jednostavno supstituisao svoje satelitske partije, koje sve više koristi kao politički kolateral.

MONITOR: Dio opozicije i NVO tvrde da je izbore pratio ogroman broj grešaka posebno u vezi sa elektronskom identifikacijom birača i da taj sistem nije pripremljen za upotrebu na parlamentarnim izborima, iako Opštinska izborna komisija Tivat i Državna izborna komisija tvrde da je elektronska identifikacija dobro funkcionisala?
ULJAREVIĆ: Problemi sa elektronskom identifikacijom su očigledni i odraz su poslovično loših državnih evidencija. Ova činjenica je jedna od ključnih osnova zloupotrebe i upitnosti legitimiteta izbornog procesa. Ne vidim da se na tome dovoljno radilo, pa u Crnoj Gori kao jednom od najmanjih državnih sistema na svijetu, imamo permanentni problem sa tačnošću svih zvaničnih evidencija.

MONITOR: Jesu li ovi izbori pokazali da je DPS uprkos svemu sačuvao svoje mehanizme za krađu izbora?
ULJAREVIĆ: DPS je sačuvao simbiozu sa državnim institucijama, a dok je to tako izbori ne mogu imati potrebni legitimitet. Možemo mi to zvati zloupotrebom, krađom, kako god, ali u suštini to je neprirodno stanje za društvo koje želi da razvija funkcionalnu demokratiju kao punopravna članica EU.

MONITOR: Šta je po Vašem mišljenju najbitnije uraditi da bi predstojeći parlamentarni izbori bili demokratski i pošteni?
ULJAREVIĆ: Opozicija generalno mora promijeniti pristup, biti mnogo proaktivnija, dosljednija, strateški umjesto taktički orijentisana, fokusiranija na kritiku DPS-a umjesto međusobnih nadgornjavanja. Dodatno, vjerujem da je jako važno da opozicija ima neupitan vrijednosni izraz koji je preporučuje biračima kao bolji izbor od DPS. Onaj dio opozicije koji potpisuje sporazum sa vlastima mora ponuditi svoj najbolji tim, kredibilne, stručne i rezistentne ljude koji mogu ,,protresti” institucije namećući neophodnost pune transparentnosti rada izvršne vlasti, ali i pokazujući da vlast može imati lice pristojnosti i profesionalnosti, nasuprot postojećoj bahatosti.

Pored ograničavanja zloupotrebe resursa od strane vlasti, opozicija mora dobro i što prije procijeniti najbolji način izlaska na izbore odnosno u kojoj mjeri i ko sa kim može ići na zajedničku izbornu listu a da to ima sinergetski efekat, i već shodno tim odlukama ući u izbornu kampanju.

MONITOR: Kako komentarišete lex specialis – poseban zakon o implementaciji sporazuma o stvaranju slobodnih i fer izbora između DPS-a i dijela opozicije?
ULJAREVIĆ: Lex specialis, kao i pregovori koji su mu prethodili, su priznanje DPS-a da postojeći sistem ne funkcioniše, ali ne i garancija opoziciji da može samo kroz ovaj proces da ga promijeni. Naime, lex specialis je nužan pravni mehanizam za primjenu sporazuma, ali ne bi bilo dobro da se on pretvori u svoju suprotnost, odnosno da umjesto doprinosa relaksiranju državnih institucija od neprimjerenog političkog uticaja postane jedan od stubova jačanja ovih negativnih tendencija.

Mislim da je sporazum mogao imati određena rješenja koja bi mogla da se primijene i kroz postojeći normativni okvir, a samim tim bi se manje toga moralo urediti lex specialisom.

Svakako ovu rizičnu političku akciju mora pratiti i jasna i jaka politička ponuda građanske opozicije, i u tom kontekstu bih podsjetila na riječi jednog od očeva EU, Žan Monea, koji je ocijenio: ,,Ništa se ne stvara bez ljudi i ništa ne traje bez institucija”.

MONITOR: Neki pravni eksperti upozoravaju da će taj politički dogovor biti jači od zakona i Ustava?
ULJAREVIĆ: Lex specialis je po definiciji jači od zakona i donosi se da bi zaštitio načela Ustava, u konkretnom slučaju pravo građana da slobodno biraju, kao i pravo da građani budu nesporni nosioci suvereniteta. Treba istaći da lex specialis ima privremeni karakter, nakon čega se pravni sistem vraća u okrilje redovnog zakonodavstva. Ali, nas treba da brine druga stvar: da li će se kroz primjenu tog posebnog zakona ostvariti zaštita javnog interesa i doći do fer i slobodnih izbora?

MONITOR: Demokratski front najavljuju nastavak protesta…
ULJAREVIĆ: To je njihovo pravo i procjena da će na taj način ojačati svoju političku poziciju.

RTCG je neupitno pristrasan

MONITOR: Uloga medija je vrlo bitna u predizbornim kampanjama. Nedavno je pod pritiskom dijela opozicije ostavku podnijela direktorica TVCG. Da li je to dovoljno i za promjenu uređivačke politike i da javni servis zaista postane javni servis?
ULJAREVIĆ: Naravno da nije. Informativni program RTCG je neupitno pristrasan, privržen ne javnom nego partikularnom interesu, i kao takav se dugo i pažljivo gradio, a samim tim ne može se lako i brzo promijeniti. Pitanje je i ko je od stručnih ljudi sa integritetom spreman da uđe u tu kuću i posveti se usmjeravanju RTCG ka principima istinskog javnog servisa i kako na dugi rok obezbijediti da RTCG bude onaj javni servis od čijih ozbiljnih i provokativnih pitanja će se plašiti donosioci odluka, u kojem će se čuti različita mišljenja a koji neće služiti za obračune sa neistomišljenicima i kreiranje paralelne realnosti.

Gušenje kritičke svijesti na UCG

MONITOR: Kad je riječ o aktivnostima CGO ne mogu se zaobići aktuelna dešavanja na Univerzitetu Crne Gore. Šta se tamo zbiva?
ULJAREVIĆ: Nova rektorka je od početka svog mandata uradila dvije dobre stvari: uhvatila se u koštac sa problemom duplog zapošljavanja i UCG je izradio analizu stanja koja je potvrdila brojne probleme na koje je CGO godinama ukazivao, i to u daleko većem obimu nego što smo mi to znali ili mogli pretpostaviti iako smo bili žestoko napadani i zbog ukazivanja na taj ,,vrh ledenog brijega”.

Nažalost, tu moram staviti tačku na ono što je vrijedno hvale. Nakon toga slijedi dosad neviđeno gušenje ionako slabašnih naznaka kritičke svijesti na UCG, snižavanje nivoa transparentnosti, kabinetska odlučivanja o ključnim pravcima razvoja UCG bez sadržajne akademske rasprave, kreiranje prostora za konkurenciju a na štetu UCG i stavljanje pod tepih svih problema koji otvaraju pitanje odgovornosti onih ljudi na UCG koji imaju veze sa (ne)formalnim centrima moći. Tako, na primjer, imamo, u zvaničnom dokumentu UCG, utvrđeni dug UCG od 25 miliona eura i interne revizorske izvještaje koji ukazuju na brojne nezakonitosti u trošenju novca, ali to ne služi kao sredstvo za procesuiranja odgovornih i saniranje štete već kao sredstvo internih nagodbi i ucjena. Dalje, ćutanje organa UCG i Pravnog fakulteta o slučaju Rakočević je odlično ogledalo ispraznosti reformi za koje se rukovodstvo UCG deklarativno zalaže.

Crnogorskom, kao i svakom društvu, su potrebni profesori sa slobodnim duhom koji čvrsto stoje u odbrani građanskih načela i profesionalne etike. Snažan je utisak da oni danas ne žive u UCG ili mi kao zainteresovani građani ne možemo da ih vidimo, jer su se dobro sakrili radi nekih sitnih interesa. I time oni sami sebi brišu pravo da se zovu dijelom čestite akademske zajednice koja može doprinijeti bilo kojem reformskom procesu u društvu.

Jako bih voljela da se prevarim u ovoj ocjeni, ali nažalost to tako izgleda danas ne samo meni nego i brojnim građanima koji sve više percipiraju, ali i iskustveno doživljavaju korupciju u visokom obrazovanju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo