Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev poplavni talas

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izbori su završeni, da li su Vas nečiji rezultati iznenadili?
STOJILJKOVIĆ: Na nacionalnoj ravni približna polovina glasova za koaliciju oko naprednjaka, nešto više od desetine glasova za socijaliste, relativno lak, uz neki procenat više, skok preko parlamentarnog praga nekadašnjih političkih giganata – radikala i demokrata i fotofiniš na parlamentarnom začelju u kome su se našli evrofobični DSS – Dveri i evrofilični Čeda – Boris – Čanak i Radulovićev pokret Dosta je bilo, su manje-više očekivani rezultat. Kao i ulazak četiri manjinske liste u parlament Srbije.

Neprijatno me je ipak iznenadila mera u kojoj je kampanja bila lišena iole preciznih i merljivih tematskih okosnica i izbornih obećanja. Kampanje, debata i duela, uz izuzetak poslednjih par dana, gotovo i da nije bilo. Ako se izbori raspisuju zbog birača a kampanja služi da im se omogući racionalni i obavešteni izbor, onda je saznajni potencijal ove kampanje bio tragikomično mali. Ako je dominantno uverenje u Srbiji da je ove izbore Vučić raspisao da bi predupredio nevolje, pojavu uverljivog konkurenta i tako cementirao vlast do 2020. tačno, onda bi se moglo i zaključiti: Kakvi motivi i razlozi za raspisivanje izbora – takva i izborna kampanja.

Na marginama ovih izbora treba zabeležiti i fantastično drugo mesto grupe građana oko izmišljenog lika Ljubiše Preletačevića Belog na lokalnim izborima u prigradskoj beogradskoj opštini Mladenovac, kao i hit stvar Sistem te vara grupe Beogradski sindikat, koji je harao socijalnim mrežama. Nema boljih ilustracija za stanje duha u obrazovanijem i urbanijem delu Srbije. Vredno pažnje je i održanje opozicionih vlasti u mestima u unutrašnjosti poput Čajetine, Paraćina ili Svilajnca. Čini se da tamo gde je na čelu lokalne samouprave „lik” sa integritetom i vezanošću za svoju sredinu, a ne tek aparatčik na putu ka mestu u partijskoj hijerarhiji vlast se može zadržati i suočena sa SNS izbornim i medijskim poplavnim talasom.

MONITOR: SNS ipak nije prevazišao procentualni rezultat iz 2014, a imaće i 20-ak poslanika manje nego tada. Da li ova stagnacija može da znači zasićenje njemu naklonjenog biračkog tijela i povratak dijela pristalica Šešelju?
STOJILJKOVIĆ: Ovi izbori su, kao i prethodni, bili izbori bez izbora, odnosno održani u atmosferi u kojoj se unapred znao pobednik. Neki od izbornih ciljeva poput pada pokrajinske vlasti demokrata u Vojvodini, ili uzimanja još većeg broja lokalnih samouprava u klimi u kojoj je svuda Vučić a ne lokalni izabranik praktično kandidat, su ipak ostvareni. Na državnom nivou naprednjaci zaista imaju sada nešto manje svojih poslanika , ali zato što je veći deo kolača prepušten starim i novim partnerima u sopstvenoj, predizbornoj koaliciji u koju se ukrcalo deset klijenata. No, ništa tako dobro ne lepi kao lepak učešća u vlasti i svi oni će ostati na Vučićevom brodu dok on najsigurnije plovi ka luci vlasti. Izborni rezultat pokazuje da je uz svo naprezanje i kumulaciju resursa ostvaren maksimum i da će, odsustvom merljivih privrednih rezultata, on početi da pada. Uostalom, ranije iskustvo pokazuje da je desetak godina ritam u kome u Srbiji dolazi do ozbiljnih promena ekipa na vlasti. Ako stoji analogija sa vlašću Miloševića i DOS-a kritični period za Vučića je odmah nakon 2020. godine. U tom smislu povratak Šešelja i radikala na parlamentarnu scenu je tek značajna epizoda.

MONITOR: Odavno nije bilo toliko primjedbi na izborni proces. Šta se događalo?
STOJILJKOVIĆ: U nestabilizovanim demokratijama i u situacijama kada jedna strana drži politički monopol česta su osporavanja legitimnosti samog izbornog procesa. Opozicioni akteri, pre svega oni na nivou kretanja oko izbornog cenzusa dodatno su osetljivi i na izborne sondaže i prognoze u toku same izborne noći, posebno ako im, i dok im, ne idu u prilog.

Kada se izborna bura stiša, retko kada, oni koji uđu u parlament krenu u projektovanje ozbiljnih promena političkog i izbornog zakonodanog ruha koje bi omogućavale jednake startne pozicije izbornih takmaca i transparentnost izbornog procesa. A mnoge stvari su sporne od nejednakog pristupa (javnom) novcu i medijima, kontrole nad poštovanjem pravila korektnog ponašanja u izbornoj kampanji, ograničavanja korišćenja resursa moći – državnog marketinga, do pritiska na zaposlene u javnim preduzećima i ustanovama da izlaze na manifestacije i glasaju u prilog vladajućih stranaka. Sporna su i neprecizna rešenja o dobijanju statusa manjinske stranke koja omogućuju preskakanje nižeg, ,,prirodnog” izbornog cenzusa, jednak census i za samostalne i koalicione liste, ali i proces prikupljanja i overe potpisa, kao i kratki rokovi za otklanjanje propusta i odgovore na žalbe. Primera radi, od roka za prijavljivanje listi do održavanja izbora ne prođe ni dve nedelje. Prestanak odlaganja razmatranja ovih pitanja je neka vrsta demokratskog testa za, inače interno poslovično nedemokratske, političke aktere.

MONITOR: Nekoliko stranaka je formiralo pravni tim za detaljno ispitivanje izbornih rezultata. Šta biste im Vi, sa iskustvom dokazivanja krađe izbora 1996, savjetovali?
STOJILJKOVIĆ: (Post)izbornu paranoju u Srbiji možda najbolje karakteriše činjenica da su obe strane formirale pravne timove i traže ponovno prebrojavanje glasova. Moj savet im je naravno da provere same izborne rezultate, odnosno regularnost procesa glasanja i prebrojavanja glasova , ali i sveukupnu predizbornu atmosferu, uključivši nalaze media monitoringa, i sačekaju izveštaje Agencije za borbu protiv korupcije i drugih posmatrača tokova novca u politici.

Ako se hoće ozbiljno izaći iz prigodne političke retorike, timovi za proveru rezultata moraju prerasti u tim za analizu ukupnog izbornog procesa i regulative i njihovu demokratsku reformu. Uključivši naravno i ukidanje, kroz sistem zatvorenih lista, monopola partijskih oligarhija na to ko će se uopšte i naći na (prolaznim) mestima na izbornim listama.

MONITOR: Vučić izjavljuje da će prvo održati partijski kongres krajem maja, pa tek onda formirati vladu. Da li to znači da razmišlja i o drugim partnerstvima?
STOJILJKOVIĆ: Najizvesniji i najlegitimniji izbor za svaku proevropsku vlast su stranke nacionalnih manjina koje opet imaju interes da zahteve svoje klijentele realizuju uspešnije iz pozicije partnera u vlasti. Sa druge strane, ravno je političkom samoubistvu u vlast uključiti evroskeptične i evrofobične stranke desnice. Ne smete, ne bar na kratak i srednji rok, računati ni na one koji su se, poput DS i pokreta Dosta je bilo, obavezali da neće sa vama. Neki koji bi možda i hteli, i to možda i u delovima, još nemaju siguran parlamentarni status. Ponuda na meniju vlasti nije naročito bogata.

MONITOR: ,,Levica Srbije” koja se stilizovala ,,alternativno”, nije bila ni blizu cenzusa. Ima li šanse za alternativu, zaista?
STOJILJKOVIĆ: Sve govori da ne mali deo biračkog tela traga za uverljivom alternativom. Ako sada sa Borkom Stefanovićem nije prošla ne znači da za neku godinu neće proći platforma kritičke, alterglobalističke levice – ili takva frakcija unutar šire leve koalicije. U meri u kojoj su se grčevito držali za sve manji komadić vlasti, lideri nekadašnjeg DOS-a moraju da shvate da je došlo vreme za odlazak u zadnje redove i prepuštanje ključnih rola nekim novim klincima i klincezama.

MONITOR: Šta bi trebalo da urade oni koji neće u Vučićevu vladu i da li je moguće programsko opoziciono jedinstvo, s obzirom na velike razlike?
STOJILJKOVIĆ: Opozicija u zemljama poput Srbije gde su brojne opozicione grupacije međusobno udaljenije nego što su to pojedinačno u odnosu na vlast, ima samo dve strateške mogućnosti saradnje na različitim nivoima. Prvi je da se, saglasno logici političkog preživljavanja, zajednički izbori za otklanjanje očitih demokratskih deficita i otklon od sistema podele političkog plena i partijskog posedovanja države, koji joj istovremeno omogućuje i pristup medijima i javnosti. Drugi je, da u užim programski i tematski bližim sastavima uverljivo formuliše beg iz zone siromaštva, nezaposlenosti i rastućih društvenih nejednakosti.

Demokrate čekaju radikalni rezovi

MONITOR: Kako tumačite veliki poraz demokrata u Vojvodini?
STOJILJKOVIĆ: Izborni rezultat demokrata, pa i Čankovih ligaša, u Vojvodini je očekivani odraz stanja u kome petnaest godina neprekinute vlasti nije iskorišćeno da se održi izazovna alternativa ,,novim republičkim vlastima” već se dalje tonulo u mreže političkog pokroviteljstva i klijentelske raspodele vlasti ,,među svojima “.

Ako hoće više od političkog preživljavanja od izbora do izbora, demokrate čeka u narednih par godina radikalni kadrovski rez, odlazak smorenih i recikliranih ,,lidera” i otvaranje prostora za novu postavu koja će imati istu Vućićevu strast i energiju a razlikovati se demokratskim političkim manirom. DS opet može biti velika ako nauči da živi sa unutrašnjim razlikama i klimom u kojoj se niko ne ponižava i gura napolje, jer niko nije nedodirljiv i posvećen. Povratak sebi za demokrate znači i povratak obrazovanijem, kritičnijem i socijalno osetljivijem delu biračkog tela.

Dominantan utisak je i da su sa prelaskom naprednjaka u proevropski politički mainstream, demokrate ostale bez prepoznatljive političke agende. Vreme je da prihvate da je EU u velikoj meri pluralan i alternativan model i da promovišu socijaldemokratski pristup da vrednosti određuju politiku a da onda politika uokviruje tržište, da prestanu da ponavljaju mantru: tržišta što je moguće više a intervencije koliko baš mora.

SPS ostaje u igri

MONITOR: Iako je i SPS izgubio dosta mjesta u parlamentu, on figurira kao i dalje najpoželjniji partner SNS?
STOJILJKOVIĆ: Koalicija oko SPS je, jedini izborni takmac naprednjaka čiji izborni uticaj i rejting ne pada na unižavajući jednocifreni rezultat. Očito da oni uspevaju da zadrže pristalice u polju autoritarne, etatističke i redistributivne i istovremeno i (umereno) nacionalne levice. Dovoljno je još onih koji dobro misle i o Titu i o Slobi i njihovim vremenima. Po mojoj proceni, da su rizikovali i izašli bar u jednom ciklusu iz vlasti koje vode neoliberalnu politiku, mogli su da postignu i više.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo