Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev poplavni talas

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izbori su završeni, da li su Vas nečiji rezultati iznenadili?
STOJILJKOVIĆ: Na nacionalnoj ravni približna polovina glasova za koaliciju oko naprednjaka, nešto više od desetine glasova za socijaliste, relativno lak, uz neki procenat više, skok preko parlamentarnog praga nekadašnjih političkih giganata – radikala i demokrata i fotofiniš na parlamentarnom začelju u kome su se našli evrofobični DSS – Dveri i evrofilični Čeda – Boris – Čanak i Radulovićev pokret Dosta je bilo, su manje-više očekivani rezultat. Kao i ulazak četiri manjinske liste u parlament Srbije.

Neprijatno me je ipak iznenadila mera u kojoj je kampanja bila lišena iole preciznih i merljivih tematskih okosnica i izbornih obećanja. Kampanje, debata i duela, uz izuzetak poslednjih par dana, gotovo i da nije bilo. Ako se izbori raspisuju zbog birača a kampanja služi da im se omogući racionalni i obavešteni izbor, onda je saznajni potencijal ove kampanje bio tragikomično mali. Ako je dominantno uverenje u Srbiji da je ove izbore Vučić raspisao da bi predupredio nevolje, pojavu uverljivog konkurenta i tako cementirao vlast do 2020. tačno, onda bi se moglo i zaključiti: Kakvi motivi i razlozi za raspisivanje izbora – takva i izborna kampanja.

Na marginama ovih izbora treba zabeležiti i fantastično drugo mesto grupe građana oko izmišljenog lika Ljubiše Preletačevića Belog na lokalnim izborima u prigradskoj beogradskoj opštini Mladenovac, kao i hit stvar Sistem te vara grupe Beogradski sindikat, koji je harao socijalnim mrežama. Nema boljih ilustracija za stanje duha u obrazovanijem i urbanijem delu Srbije. Vredno pažnje je i održanje opozicionih vlasti u mestima u unutrašnjosti poput Čajetine, Paraćina ili Svilajnca. Čini se da tamo gde je na čelu lokalne samouprave „lik” sa integritetom i vezanošću za svoju sredinu, a ne tek aparatčik na putu ka mestu u partijskoj hijerarhiji vlast se može zadržati i suočena sa SNS izbornim i medijskim poplavnim talasom.

MONITOR: SNS ipak nije prevazišao procentualni rezultat iz 2014, a imaće i 20-ak poslanika manje nego tada. Da li ova stagnacija može da znači zasićenje njemu naklonjenog biračkog tijela i povratak dijela pristalica Šešelju?
STOJILJKOVIĆ: Ovi izbori su, kao i prethodni, bili izbori bez izbora, odnosno održani u atmosferi u kojoj se unapred znao pobednik. Neki od izbornih ciljeva poput pada pokrajinske vlasti demokrata u Vojvodini, ili uzimanja još većeg broja lokalnih samouprava u klimi u kojoj je svuda Vučić a ne lokalni izabranik praktično kandidat, su ipak ostvareni. Na državnom nivou naprednjaci zaista imaju sada nešto manje svojih poslanika , ali zato što je veći deo kolača prepušten starim i novim partnerima u sopstvenoj, predizbornoj koaliciji u koju se ukrcalo deset klijenata. No, ništa tako dobro ne lepi kao lepak učešća u vlasti i svi oni će ostati na Vučićevom brodu dok on najsigurnije plovi ka luci vlasti. Izborni rezultat pokazuje da je uz svo naprezanje i kumulaciju resursa ostvaren maksimum i da će, odsustvom merljivih privrednih rezultata, on početi da pada. Uostalom, ranije iskustvo pokazuje da je desetak godina ritam u kome u Srbiji dolazi do ozbiljnih promena ekipa na vlasti. Ako stoji analogija sa vlašću Miloševića i DOS-a kritični period za Vučića je odmah nakon 2020. godine. U tom smislu povratak Šešelja i radikala na parlamentarnu scenu je tek značajna epizoda.

MONITOR: Odavno nije bilo toliko primjedbi na izborni proces. Šta se događalo?
STOJILJKOVIĆ: U nestabilizovanim demokratijama i u situacijama kada jedna strana drži politički monopol česta su osporavanja legitimnosti samog izbornog procesa. Opozicioni akteri, pre svega oni na nivou kretanja oko izbornog cenzusa dodatno su osetljivi i na izborne sondaže i prognoze u toku same izborne noći, posebno ako im, i dok im, ne idu u prilog.

Kada se izborna bura stiša, retko kada, oni koji uđu u parlament krenu u projektovanje ozbiljnih promena političkog i izbornog zakonodanog ruha koje bi omogućavale jednake startne pozicije izbornih takmaca i transparentnost izbornog procesa. A mnoge stvari su sporne od nejednakog pristupa (javnom) novcu i medijima, kontrole nad poštovanjem pravila korektnog ponašanja u izbornoj kampanji, ograničavanja korišćenja resursa moći – državnog marketinga, do pritiska na zaposlene u javnim preduzećima i ustanovama da izlaze na manifestacije i glasaju u prilog vladajućih stranaka. Sporna su i neprecizna rešenja o dobijanju statusa manjinske stranke koja omogućuju preskakanje nižeg, ,,prirodnog” izbornog cenzusa, jednak census i za samostalne i koalicione liste, ali i proces prikupljanja i overe potpisa, kao i kratki rokovi za otklanjanje propusta i odgovore na žalbe. Primera radi, od roka za prijavljivanje listi do održavanja izbora ne prođe ni dve nedelje. Prestanak odlaganja razmatranja ovih pitanja je neka vrsta demokratskog testa za, inače interno poslovično nedemokratske, političke aktere.

MONITOR: Nekoliko stranaka je formiralo pravni tim za detaljno ispitivanje izbornih rezultata. Šta biste im Vi, sa iskustvom dokazivanja krađe izbora 1996, savjetovali?
STOJILJKOVIĆ: (Post)izbornu paranoju u Srbiji možda najbolje karakteriše činjenica da su obe strane formirale pravne timove i traže ponovno prebrojavanje glasova. Moj savet im je naravno da provere same izborne rezultate, odnosno regularnost procesa glasanja i prebrojavanja glasova , ali i sveukupnu predizbornu atmosferu, uključivši nalaze media monitoringa, i sačekaju izveštaje Agencije za borbu protiv korupcije i drugih posmatrača tokova novca u politici.

Ako se hoće ozbiljno izaći iz prigodne političke retorike, timovi za proveru rezultata moraju prerasti u tim za analizu ukupnog izbornog procesa i regulative i njihovu demokratsku reformu. Uključivši naravno i ukidanje, kroz sistem zatvorenih lista, monopola partijskih oligarhija na to ko će se uopšte i naći na (prolaznim) mestima na izbornim listama.

MONITOR: Vučić izjavljuje da će prvo održati partijski kongres krajem maja, pa tek onda formirati vladu. Da li to znači da razmišlja i o drugim partnerstvima?
STOJILJKOVIĆ: Najizvesniji i najlegitimniji izbor za svaku proevropsku vlast su stranke nacionalnih manjina koje opet imaju interes da zahteve svoje klijentele realizuju uspešnije iz pozicije partnera u vlasti. Sa druge strane, ravno je političkom samoubistvu u vlast uključiti evroskeptične i evrofobične stranke desnice. Ne smete, ne bar na kratak i srednji rok, računati ni na one koji su se, poput DS i pokreta Dosta je bilo, obavezali da neće sa vama. Neki koji bi možda i hteli, i to možda i u delovima, još nemaju siguran parlamentarni status. Ponuda na meniju vlasti nije naročito bogata.

MONITOR: ,,Levica Srbije” koja se stilizovala ,,alternativno”, nije bila ni blizu cenzusa. Ima li šanse za alternativu, zaista?
STOJILJKOVIĆ: Sve govori da ne mali deo biračkog tela traga za uverljivom alternativom. Ako sada sa Borkom Stefanovićem nije prošla ne znači da za neku godinu neće proći platforma kritičke, alterglobalističke levice – ili takva frakcija unutar šire leve koalicije. U meri u kojoj su se grčevito držali za sve manji komadić vlasti, lideri nekadašnjeg DOS-a moraju da shvate da je došlo vreme za odlazak u zadnje redove i prepuštanje ključnih rola nekim novim klincima i klincezama.

MONITOR: Šta bi trebalo da urade oni koji neće u Vučićevu vladu i da li je moguće programsko opoziciono jedinstvo, s obzirom na velike razlike?
STOJILJKOVIĆ: Opozicija u zemljama poput Srbije gde su brojne opozicione grupacije međusobno udaljenije nego što su to pojedinačno u odnosu na vlast, ima samo dve strateške mogućnosti saradnje na različitim nivoima. Prvi je da se, saglasno logici političkog preživljavanja, zajednički izbori za otklanjanje očitih demokratskih deficita i otklon od sistema podele političkog plena i partijskog posedovanja države, koji joj istovremeno omogućuje i pristup medijima i javnosti. Drugi je, da u užim programski i tematski bližim sastavima uverljivo formuliše beg iz zone siromaštva, nezaposlenosti i rastućih društvenih nejednakosti.

Demokrate čekaju radikalni rezovi

MONITOR: Kako tumačite veliki poraz demokrata u Vojvodini?
STOJILJKOVIĆ: Izborni rezultat demokrata, pa i Čankovih ligaša, u Vojvodini je očekivani odraz stanja u kome petnaest godina neprekinute vlasti nije iskorišćeno da se održi izazovna alternativa ,,novim republičkim vlastima” već se dalje tonulo u mreže političkog pokroviteljstva i klijentelske raspodele vlasti ,,među svojima “.

Ako hoće više od političkog preživljavanja od izbora do izbora, demokrate čeka u narednih par godina radikalni kadrovski rez, odlazak smorenih i recikliranih ,,lidera” i otvaranje prostora za novu postavu koja će imati istu Vućićevu strast i energiju a razlikovati se demokratskim političkim manirom. DS opet može biti velika ako nauči da živi sa unutrašnjim razlikama i klimom u kojoj se niko ne ponižava i gura napolje, jer niko nije nedodirljiv i posvećen. Povratak sebi za demokrate znači i povratak obrazovanijem, kritičnijem i socijalno osetljivijem delu biračkog tela.

Dominantan utisak je i da su sa prelaskom naprednjaka u proevropski politički mainstream, demokrate ostale bez prepoznatljive političke agende. Vreme je da prihvate da je EU u velikoj meri pluralan i alternativan model i da promovišu socijaldemokratski pristup da vrednosti određuju politiku a da onda politika uokviruje tržište, da prestanu da ponavljaju mantru: tržišta što je moguće više a intervencije koliko baš mora.

SPS ostaje u igri

MONITOR: Iako je i SPS izgubio dosta mjesta u parlamentu, on figurira kao i dalje najpoželjniji partner SNS?
STOJILJKOVIĆ: Koalicija oko SPS je, jedini izborni takmac naprednjaka čiji izborni uticaj i rejting ne pada na unižavajući jednocifreni rezultat. Očito da oni uspevaju da zadrže pristalice u polju autoritarne, etatističke i redistributivne i istovremeno i (umereno) nacionalne levice. Dovoljno je još onih koji dobro misle i o Titu i o Slobi i njihovim vremenima. Po mojoj proceni, da su rizikovali i izašli bar u jednom ciklusu iz vlasti koje vode neoliberalnu politiku, mogli su da postignu i više.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo