Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, FAKULTET POLITIČKIH NAUKA, BEOGRAD: Vučićev poplavni talas

Objavljeno prije

na

zoran-stojiljkovic

MONITOR: Izbori su završeni, da li su Vas nečiji rezultati iznenadili?
STOJILJKOVIĆ: Na nacionalnoj ravni približna polovina glasova za koaliciju oko naprednjaka, nešto više od desetine glasova za socijaliste, relativno lak, uz neki procenat više, skok preko parlamentarnog praga nekadašnjih političkih giganata – radikala i demokrata i fotofiniš na parlamentarnom začelju u kome su se našli evrofobični DSS – Dveri i evrofilični Čeda – Boris – Čanak i Radulovićev pokret Dosta je bilo, su manje-više očekivani rezultat. Kao i ulazak četiri manjinske liste u parlament Srbije.

Neprijatno me je ipak iznenadila mera u kojoj je kampanja bila lišena iole preciznih i merljivih tematskih okosnica i izbornih obećanja. Kampanje, debata i duela, uz izuzetak poslednjih par dana, gotovo i da nije bilo. Ako se izbori raspisuju zbog birača a kampanja služi da im se omogući racionalni i obavešteni izbor, onda je saznajni potencijal ove kampanje bio tragikomično mali. Ako je dominantno uverenje u Srbiji da je ove izbore Vučić raspisao da bi predupredio nevolje, pojavu uverljivog konkurenta i tako cementirao vlast do 2020. tačno, onda bi se moglo i zaključiti: Kakvi motivi i razlozi za raspisivanje izbora – takva i izborna kampanja.

Na marginama ovih izbora treba zabeležiti i fantastično drugo mesto grupe građana oko izmišljenog lika Ljubiše Preletačevića Belog na lokalnim izborima u prigradskoj beogradskoj opštini Mladenovac, kao i hit stvar Sistem te vara grupe Beogradski sindikat, koji je harao socijalnim mrežama. Nema boljih ilustracija za stanje duha u obrazovanijem i urbanijem delu Srbije. Vredno pažnje je i održanje opozicionih vlasti u mestima u unutrašnjosti poput Čajetine, Paraćina ili Svilajnca. Čini se da tamo gde je na čelu lokalne samouprave „lik” sa integritetom i vezanošću za svoju sredinu, a ne tek aparatčik na putu ka mestu u partijskoj hijerarhiji vlast se može zadržati i suočena sa SNS izbornim i medijskim poplavnim talasom.

MONITOR: SNS ipak nije prevazišao procentualni rezultat iz 2014, a imaće i 20-ak poslanika manje nego tada. Da li ova stagnacija može da znači zasićenje njemu naklonjenog biračkog tijela i povratak dijela pristalica Šešelju?
STOJILJKOVIĆ: Ovi izbori su, kao i prethodni, bili izbori bez izbora, odnosno održani u atmosferi u kojoj se unapred znao pobednik. Neki od izbornih ciljeva poput pada pokrajinske vlasti demokrata u Vojvodini, ili uzimanja još većeg broja lokalnih samouprava u klimi u kojoj je svuda Vučić a ne lokalni izabranik praktično kandidat, su ipak ostvareni. Na državnom nivou naprednjaci zaista imaju sada nešto manje svojih poslanika , ali zato što je veći deo kolača prepušten starim i novim partnerima u sopstvenoj, predizbornoj koaliciji u koju se ukrcalo deset klijenata. No, ništa tako dobro ne lepi kao lepak učešća u vlasti i svi oni će ostati na Vučićevom brodu dok on najsigurnije plovi ka luci vlasti. Izborni rezultat pokazuje da je uz svo naprezanje i kumulaciju resursa ostvaren maksimum i da će, odsustvom merljivih privrednih rezultata, on početi da pada. Uostalom, ranije iskustvo pokazuje da je desetak godina ritam u kome u Srbiji dolazi do ozbiljnih promena ekipa na vlasti. Ako stoji analogija sa vlašću Miloševića i DOS-a kritični period za Vučića je odmah nakon 2020. godine. U tom smislu povratak Šešelja i radikala na parlamentarnu scenu je tek značajna epizoda.

MONITOR: Odavno nije bilo toliko primjedbi na izborni proces. Šta se događalo?
STOJILJKOVIĆ: U nestabilizovanim demokratijama i u situacijama kada jedna strana drži politički monopol česta su osporavanja legitimnosti samog izbornog procesa. Opozicioni akteri, pre svega oni na nivou kretanja oko izbornog cenzusa dodatno su osetljivi i na izborne sondaže i prognoze u toku same izborne noći, posebno ako im, i dok im, ne idu u prilog.

Kada se izborna bura stiša, retko kada, oni koji uđu u parlament krenu u projektovanje ozbiljnih promena političkog i izbornog zakonodanog ruha koje bi omogućavale jednake startne pozicije izbornih takmaca i transparentnost izbornog procesa. A mnoge stvari su sporne od nejednakog pristupa (javnom) novcu i medijima, kontrole nad poštovanjem pravila korektnog ponašanja u izbornoj kampanji, ograničavanja korišćenja resursa moći – državnog marketinga, do pritiska na zaposlene u javnim preduzećima i ustanovama da izlaze na manifestacije i glasaju u prilog vladajućih stranaka. Sporna su i neprecizna rešenja o dobijanju statusa manjinske stranke koja omogućuju preskakanje nižeg, ,,prirodnog” izbornog cenzusa, jednak census i za samostalne i koalicione liste, ali i proces prikupljanja i overe potpisa, kao i kratki rokovi za otklanjanje propusta i odgovore na žalbe. Primera radi, od roka za prijavljivanje listi do održavanja izbora ne prođe ni dve nedelje. Prestanak odlaganja razmatranja ovih pitanja je neka vrsta demokratskog testa za, inače interno poslovično nedemokratske, političke aktere.

MONITOR: Nekoliko stranaka je formiralo pravni tim za detaljno ispitivanje izbornih rezultata. Šta biste im Vi, sa iskustvom dokazivanja krađe izbora 1996, savjetovali?
STOJILJKOVIĆ: (Post)izbornu paranoju u Srbiji možda najbolje karakteriše činjenica da su obe strane formirale pravne timove i traže ponovno prebrojavanje glasova. Moj savet im je naravno da provere same izborne rezultate, odnosno regularnost procesa glasanja i prebrojavanja glasova , ali i sveukupnu predizbornu atmosferu, uključivši nalaze media monitoringa, i sačekaju izveštaje Agencije za borbu protiv korupcije i drugih posmatrača tokova novca u politici.

Ako se hoće ozbiljno izaći iz prigodne političke retorike, timovi za proveru rezultata moraju prerasti u tim za analizu ukupnog izbornog procesa i regulative i njihovu demokratsku reformu. Uključivši naravno i ukidanje, kroz sistem zatvorenih lista, monopola partijskih oligarhija na to ko će se uopšte i naći na (prolaznim) mestima na izbornim listama.

MONITOR: Vučić izjavljuje da će prvo održati partijski kongres krajem maja, pa tek onda formirati vladu. Da li to znači da razmišlja i o drugim partnerstvima?
STOJILJKOVIĆ: Najizvesniji i najlegitimniji izbor za svaku proevropsku vlast su stranke nacionalnih manjina koje opet imaju interes da zahteve svoje klijentele realizuju uspešnije iz pozicije partnera u vlasti. Sa druge strane, ravno je političkom samoubistvu u vlast uključiti evroskeptične i evrofobične stranke desnice. Ne smete, ne bar na kratak i srednji rok, računati ni na one koji su se, poput DS i pokreta Dosta je bilo, obavezali da neće sa vama. Neki koji bi možda i hteli, i to možda i u delovima, još nemaju siguran parlamentarni status. Ponuda na meniju vlasti nije naročito bogata.

MONITOR: ,,Levica Srbije” koja se stilizovala ,,alternativno”, nije bila ni blizu cenzusa. Ima li šanse za alternativu, zaista?
STOJILJKOVIĆ: Sve govori da ne mali deo biračkog tela traga za uverljivom alternativom. Ako sada sa Borkom Stefanovićem nije prošla ne znači da za neku godinu neće proći platforma kritičke, alterglobalističke levice – ili takva frakcija unutar šire leve koalicije. U meri u kojoj su se grčevito držali za sve manji komadić vlasti, lideri nekadašnjeg DOS-a moraju da shvate da je došlo vreme za odlazak u zadnje redove i prepuštanje ključnih rola nekim novim klincima i klincezama.

MONITOR: Šta bi trebalo da urade oni koji neće u Vučićevu vladu i da li je moguće programsko opoziciono jedinstvo, s obzirom na velike razlike?
STOJILJKOVIĆ: Opozicija u zemljama poput Srbije gde su brojne opozicione grupacije međusobno udaljenije nego što su to pojedinačno u odnosu na vlast, ima samo dve strateške mogućnosti saradnje na različitim nivoima. Prvi je da se, saglasno logici političkog preživljavanja, zajednički izbori za otklanjanje očitih demokratskih deficita i otklon od sistema podele političkog plena i partijskog posedovanja države, koji joj istovremeno omogućuje i pristup medijima i javnosti. Drugi je, da u užim programski i tematski bližim sastavima uverljivo formuliše beg iz zone siromaštva, nezaposlenosti i rastućih društvenih nejednakosti.

Demokrate čekaju radikalni rezovi

MONITOR: Kako tumačite veliki poraz demokrata u Vojvodini?
STOJILJKOVIĆ: Izborni rezultat demokrata, pa i Čankovih ligaša, u Vojvodini je očekivani odraz stanja u kome petnaest godina neprekinute vlasti nije iskorišćeno da se održi izazovna alternativa ,,novim republičkim vlastima” već se dalje tonulo u mreže političkog pokroviteljstva i klijentelske raspodele vlasti ,,među svojima “.

Ako hoće više od političkog preživljavanja od izbora do izbora, demokrate čeka u narednih par godina radikalni kadrovski rez, odlazak smorenih i recikliranih ,,lidera” i otvaranje prostora za novu postavu koja će imati istu Vućićevu strast i energiju a razlikovati se demokratskim političkim manirom. DS opet može biti velika ako nauči da živi sa unutrašnjim razlikama i klimom u kojoj se niko ne ponižava i gura napolje, jer niko nije nedodirljiv i posvećen. Povratak sebi za demokrate znači i povratak obrazovanijem, kritičnijem i socijalno osetljivijem delu biračkog tela.

Dominantan utisak je i da su sa prelaskom naprednjaka u proevropski politički mainstream, demokrate ostale bez prepoznatljive političke agende. Vreme je da prihvate da je EU u velikoj meri pluralan i alternativan model i da promovišu socijaldemokratski pristup da vrednosti određuju politiku a da onda politika uokviruje tržište, da prestanu da ponavljaju mantru: tržišta što je moguće više a intervencije koliko baš mora.

SPS ostaje u igri

MONITOR: Iako je i SPS izgubio dosta mjesta u parlamentu, on figurira kao i dalje najpoželjniji partner SNS?
STOJILJKOVIĆ: Koalicija oko SPS je, jedini izborni takmac naprednjaka čiji izborni uticaj i rejting ne pada na unižavajući jednocifreni rezultat. Očito da oni uspevaju da zadrže pristalice u polju autoritarne, etatističke i redistributivne i istovremeno i (umereno) nacionalne levice. Dovoljno je još onih koji dobro misle i o Titu i o Slobi i njihovim vremenima. Po mojoj proceni, da su rizikovali i izašli bar u jednom ciklusu iz vlasti koje vode neoliberalnu politiku, mogli su da postignu i više.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo