Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG: Ne opstruira samo Radojka Rutović

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li i Vi mislite, kao što ovih dana tvrdi opozicija, da direktorica TVCG Radojka Rutović opstruira potpisivanje Sporazuma tako što još nije podnijela ostavku na tu funkciju?
ĐUROVIĆ: Ono što sigurno znam je da je direktorica TVCG, otkad je imenovana na funkciju, opstruirala transformaciju RTCG u javni servis tako što nije uradila ništa da informativni program bude u skladu sa zakonom, profesionalnim principima i standardima. Sa koleginicama, bivšom urednicom prvog programa, aktuelnom urednicom informativnog programa i šeficom deska, predano je protažirala vladajuću političku stranku, trudila se da se informacije od javnog intersa sakriju od građana a rezultat toga su mnogobrojni prigovori gledalaca i negativne ocjene samih građana u istraživanju javnog mnjenja urađenog u januaru ove godine.

Osim Rutovićeve u opstrukciji transformacije svoju ulogu igraju i generalni direktor Rade Vojvodić, koji ne radi ništa da zbog loših rezultata u radu smijeni direkorku, ali i Savjet RTCG koji okreće glavu od problema i čeka da neko drugi obavi njegovu funkciju.

Kao član Savjeta kojeg su predložile za ovu funkciju nevladine organizacije nijesam opterećen sporazumima političkih partija već činjenicom da RTCG nije ni blizu cilja – da bude servis svih građana. Političke partije koje danas pregovaraju snose svoj dio odgovornosti zašto je stanje u RTCG takvo da se traže ostavke. Najveću odgovornost snosi naravno najjača politička stranka jer nijesu donijeta sistemska rješenja i stvoreni preduslovi da javni servis bude zaista u funkciji svih građana.

MONITOR: U ovonedjeljnoj emisiji Okvir na RTCG zastupali su se stavovi da je zahtjev da Rutovićeva ode u stvari politički pritisak na novinarstvo i da se to ne smije dozvoliti. Zar nije i unutar same RTCG, utvrđeno da je informativni program javnog servisa već u službi vladajuće partije?
ĐUROVIĆ: Iako Savjet RTCG nikada nije eksplicitno saopštio da je informativni program javnog servisa u službi vladajuće partije, u svojim zaključcima i odlukama u vezi sa prigovorima gledalaca, ukazivao je više puta na posljedice kršenja profesionalnih standarda koji kod građana mogu biti protumačeni kao bliskost RTCG sa vladajućom političkom strankom.

Vjerujem da je malo građana koji ne primjećuju da RTCG navija za jednu stranu i da pri tom brutalno gazi profesionalne standarde. Javno tražim smjenu menadžerskog i uređivačkog tima TVCG još od 2011. godine jer oni nisu u stanju da ostvare cilj- da građani imaju najveće povjerenje u informativni program RTCG. To što sada vladajuća politička stranka i opozicija traže smjene me ne iznenađuje jer je RTCG pod konstantnim pritiskom vladajuće stranke u prethodnim decenijama.

MONITOR: Ranije ste upozorili da je Savjet RTCG još u novembru 2015. godine konstatovao da su neophodne kadrovske promjene menadžerskog i uređivačkog tima, ali da do danas nije ništa preduzeto da se ta odluka sprovede. Zašto nije?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG je tada zaključio da informativni program, dominantno centralna informativna emisija – Dnevnik 2, ,,nije dovoljno izbalansiran i objektivan prilikom izvještavanja o pojedinim događajima”. Predloženo je generalnom direktoru Radu Vojvodiću da hitno pristupi kadrovskim i organizacionim promjenama kako bi se stanje popravilo. On nije uradio ništa da se stanje popravi, a Savjet RTCG nije preduzeo ništa da osigura realizaciju sopstvenih zaključaka.

Savjet RTCG je do sada mogao da preduzme i krajnju mjeru koju mu zakon dozvoljava a to je smjena generalnog direktora. Jedini zaključak koji se može izvući je da je i Savjet RTCG pod uticajem vladajućih političkih partija jer još uvijek nema snage da radi svoj posao i preduzme radikalne mjere koje jedino mogu zaustaviti dalje produbljivanje nepovjerenja građana u RTCG

MONITOR: To nije iznenađenje imajući u vidu i to da su pravila za odabir članova u Savjet RTCG mijenjana tako da parlamentarna većina dobije punu kontrolu nad njihovim izborom.
ĐUROVIĆ: Od donošenja medijskih zakona 2003. godine uticaj političkih stranaka je evidentan. Uloga Skupštine Crne Gore u procesu imenovanja članova Savjeta u tom periodu je bila samo da konstatuje volju ovlašćenjih predlagača. Vrijedi podsjetiti da je od 2005. do 2009. godine Savjet radio u nepotpunom sastavu jer je tadašnja vladajuća koalicija DPS-SDP odbijala, kršeći zakon, da imenuje predstavnika nevladinih organizacija u ovo tijelo jer ga nisu mogli kontrolisati.

Izmjenama Zakona o javnim radio-difuznim servisima 2008. godine uvedena je procedura po kojoj se Skupština izjašnjava o cijeloj listi kandidata za članove Savjeta i da ne može glasati pojedinačno za kandidate. Ovo rješenje, iako gore nego prethodno kada se samo konstatovalo imenovanje, ne bi samo po sebi bilo problem kada bi poslanici poštovali zakon u Administrativnom odboru i ne bi prekrajali volju nevladinih organizacija uz sramno kršenje propisa. Posljedica kršenja zakona u Administrativnom odboru, prilikom procesa imenovanja aktuelnog Savjeta RTCG, u 2014. godini, je da je jedan član ovog tijela, iz reda nevladinih oraganizacija, protivno zakonu postao član Savjeta. Ne može se izbjeći sumnja da li tako izabran član Savjeta može slobodno da radi svoj posao ili mora da vrati uslugu onima koji su mu to omogućili.

MONITOR: Rekli ste da članovi Savjeta treba da budu svjesni posljedica svoje odluke ukoliko na narednoj sjednici prihvate predlog generalnog direktora u kom neće biti zahtjeva za smjenu direktorke TVCG, urednice informativnog programa i šefice deska. Mislite da će se to ipak desiti?
ĐUROVIĆ: Savjet izbjegava da se suoči sa problemima i odlaže donošenje jedinih mogućih odluka koje ne treba da imaju nikakve veze sa pregovorima i sporazumima političkih partija već isključivo sa njegovim nadležnostima. Savjet neće moći stalno da bježi od svoje funkcije jer tako daje povod za tvrdnje da je kao ključni upravljački organ u RTCG pod kontrolom vladajuće političke stranke.

Umjesto da preuzme inicijativu i vodi proces promjena u RTCG, to tijelo aktivno čeka i time se kompromituje. Vjerujem ipak da postoji većina u Savjetu koja je spremna da preuzme odgovornost i smijeni generalnog direktora ukoliko ne ispoštuje zaključke Savjeta.

MONITOR: Da li je Savjet ikada raspravljao o činjenici da je Rutovićeva kad je izabrana bila u konfliktu interesa?
ĐUROVIĆ: Nije nikada. Iz Zakona o javnim radio-difuznim servisima, u postupku donošenja 2008. godine, izbrisana je odredba (koja i dalje postoji u Zakonu o elektronskim medijima) koja predviđa da konflikt interesa postoji ukoliko je neki od direktora u RTCG u rodbinskoj vezi u pravoj liniji i pobočnoj liniji do drugog stepena, sa funkcionerima političkih stranaka. Predlog Zakona iz 2008. izradilo je Ministarstvo kulture u kojem je tadašnji pomoćnik (sada direktor Direktorata za medije) bio brat gospođe Rutović, funkcioner DPS-a. Da je ostalo rješenje koje je bilo predviđeno prethodnim zakonom, onda sadašnja direktorka TVCG ne bi mogla da bude na toj funkciji ili bi njen brat morao da napusti organe DPS-a i mjesto direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture.

MONITOR: Odavno upozoravate da je nužna izmjena medjskih zakona kako bi se RTCG transformisala u javni servis. Šta treba mijenjati?
ĐUROVIĆ: U Zakonu o javnim radio-difuznim servisima treba predvidjeti veći broj članova Savjeta RTCG odnosno veći broj predstavnika NVO koje se ne finansiraju dominantno iz javnih fondova. Tako se može osigurati veća samostalnost RTCG jer bi takav, samostalniji Savjet birao generalnog direktora na osnovu referenci a ne političkog uticaja kao što je sada slučaj. Naravno, izmjene zakona nemaju nikakvog smisla ukoliko će poslanici kršiti propis obesmišljavajući volju nevladinih organizacija kao što je to bilo prilikom imenovanja sadašnjeg Savjeta.

Potrebno je povećati odgovornost Savjeta i generalnog direktora za rezultate u finansijskom poslovanju i u realizaciji programskih sadržaja, posebno informativnog programa. Kao uslov za razrešenje Savjeta treba unijeti i prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom, kao i slučaj da na kraju kalendarske godine RTCG bude ispod drugog mjesta po povjerenju građana na osnovu istraživanja javnog mnjenja. pojačava se obaveza objektivnog informisanja građana što je jedan od ključnih ciljeva javnog servisa.

Potrebno je, takođe, propisati da se direktori Radija i Televizije biraju uz saglasnost Savjeta. Ovo bi mogao da bude dobar mehanizam da se zaustave oni kandidati koji svojim profesionalnim angažovanjem nijesu zaslužili da budu na tim odgovornim pozicijama.

MONITOR: Vjerujete li da će RTCG jednom stvarno biti javni servis?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da će Crna Gora jednom zaista biti demokratska država i da će u takvoj Crnoj Gori i RTCG biti istinski javni servis. Promjene međutim neće započeti promjenama u RTCG već na nekim drugim mjestima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo