Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG: Ne opstruira samo Radojka Rutović

Objavljeno prije

na

goran-djurovic

MONITOR: Da li i Vi mislite, kao što ovih dana tvrdi opozicija, da direktorica TVCG Radojka Rutović opstruira potpisivanje Sporazuma tako što još nije podnijela ostavku na tu funkciju?
ĐUROVIĆ: Ono što sigurno znam je da je direktorica TVCG, otkad je imenovana na funkciju, opstruirala transformaciju RTCG u javni servis tako što nije uradila ništa da informativni program bude u skladu sa zakonom, profesionalnim principima i standardima. Sa koleginicama, bivšom urednicom prvog programa, aktuelnom urednicom informativnog programa i šeficom deska, predano je protažirala vladajuću političku stranku, trudila se da se informacije od javnog intersa sakriju od građana a rezultat toga su mnogobrojni prigovori gledalaca i negativne ocjene samih građana u istraživanju javnog mnjenja urađenog u januaru ove godine.

Osim Rutovićeve u opstrukciji transformacije svoju ulogu igraju i generalni direktor Rade Vojvodić, koji ne radi ništa da zbog loših rezultata u radu smijeni direkorku, ali i Savjet RTCG koji okreće glavu od problema i čeka da neko drugi obavi njegovu funkciju.

Kao član Savjeta kojeg su predložile za ovu funkciju nevladine organizacije nijesam opterećen sporazumima političkih partija već činjenicom da RTCG nije ni blizu cilja – da bude servis svih građana. Političke partije koje danas pregovaraju snose svoj dio odgovornosti zašto je stanje u RTCG takvo da se traže ostavke. Najveću odgovornost snosi naravno najjača politička stranka jer nijesu donijeta sistemska rješenja i stvoreni preduslovi da javni servis bude zaista u funkciji svih građana.

MONITOR: U ovonedjeljnoj emisiji Okvir na RTCG zastupali su se stavovi da je zahtjev da Rutovićeva ode u stvari politički pritisak na novinarstvo i da se to ne smije dozvoliti. Zar nije i unutar same RTCG, utvrđeno da je informativni program javnog servisa već u službi vladajuće partije?
ĐUROVIĆ: Iako Savjet RTCG nikada nije eksplicitno saopštio da je informativni program javnog servisa u službi vladajuće partije, u svojim zaključcima i odlukama u vezi sa prigovorima gledalaca, ukazivao je više puta na posljedice kršenja profesionalnih standarda koji kod građana mogu biti protumačeni kao bliskost RTCG sa vladajućom političkom strankom.

Vjerujem da je malo građana koji ne primjećuju da RTCG navija za jednu stranu i da pri tom brutalno gazi profesionalne standarde. Javno tražim smjenu menadžerskog i uređivačkog tima TVCG još od 2011. godine jer oni nisu u stanju da ostvare cilj- da građani imaju najveće povjerenje u informativni program RTCG. To što sada vladajuća politička stranka i opozicija traže smjene me ne iznenađuje jer je RTCG pod konstantnim pritiskom vladajuće stranke u prethodnim decenijama.

MONITOR: Ranije ste upozorili da je Savjet RTCG još u novembru 2015. godine konstatovao da su neophodne kadrovske promjene menadžerskog i uređivačkog tima, ali da do danas nije ništa preduzeto da se ta odluka sprovede. Zašto nije?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG je tada zaključio da informativni program, dominantno centralna informativna emisija – Dnevnik 2, ,,nije dovoljno izbalansiran i objektivan prilikom izvještavanja o pojedinim događajima”. Predloženo je generalnom direktoru Radu Vojvodiću da hitno pristupi kadrovskim i organizacionim promjenama kako bi se stanje popravilo. On nije uradio ništa da se stanje popravi, a Savjet RTCG nije preduzeo ništa da osigura realizaciju sopstvenih zaključaka.

Savjet RTCG je do sada mogao da preduzme i krajnju mjeru koju mu zakon dozvoljava a to je smjena generalnog direktora. Jedini zaključak koji se može izvući je da je i Savjet RTCG pod uticajem vladajućih političkih partija jer još uvijek nema snage da radi svoj posao i preduzme radikalne mjere koje jedino mogu zaustaviti dalje produbljivanje nepovjerenja građana u RTCG

MONITOR: To nije iznenađenje imajući u vidu i to da su pravila za odabir članova u Savjet RTCG mijenjana tako da parlamentarna većina dobije punu kontrolu nad njihovim izborom.
ĐUROVIĆ: Od donošenja medijskih zakona 2003. godine uticaj političkih stranaka je evidentan. Uloga Skupštine Crne Gore u procesu imenovanja članova Savjeta u tom periodu je bila samo da konstatuje volju ovlašćenjih predlagača. Vrijedi podsjetiti da je od 2005. do 2009. godine Savjet radio u nepotpunom sastavu jer je tadašnja vladajuća koalicija DPS-SDP odbijala, kršeći zakon, da imenuje predstavnika nevladinih organizacija u ovo tijelo jer ga nisu mogli kontrolisati.

Izmjenama Zakona o javnim radio-difuznim servisima 2008. godine uvedena je procedura po kojoj se Skupština izjašnjava o cijeloj listi kandidata za članove Savjeta i da ne može glasati pojedinačno za kandidate. Ovo rješenje, iako gore nego prethodno kada se samo konstatovalo imenovanje, ne bi samo po sebi bilo problem kada bi poslanici poštovali zakon u Administrativnom odboru i ne bi prekrajali volju nevladinih organizacija uz sramno kršenje propisa. Posljedica kršenja zakona u Administrativnom odboru, prilikom procesa imenovanja aktuelnog Savjeta RTCG, u 2014. godini, je da je jedan član ovog tijela, iz reda nevladinih oraganizacija, protivno zakonu postao član Savjeta. Ne može se izbjeći sumnja da li tako izabran član Savjeta može slobodno da radi svoj posao ili mora da vrati uslugu onima koji su mu to omogućili.

MONITOR: Rekli ste da članovi Savjeta treba da budu svjesni posljedica svoje odluke ukoliko na narednoj sjednici prihvate predlog generalnog direktora u kom neće biti zahtjeva za smjenu direktorke TVCG, urednice informativnog programa i šefice deska. Mislite da će se to ipak desiti?
ĐUROVIĆ: Savjet izbjegava da se suoči sa problemima i odlaže donošenje jedinih mogućih odluka koje ne treba da imaju nikakve veze sa pregovorima i sporazumima političkih partija već isključivo sa njegovim nadležnostima. Savjet neće moći stalno da bježi od svoje funkcije jer tako daje povod za tvrdnje da je kao ključni upravljački organ u RTCG pod kontrolom vladajuće političke stranke.

Umjesto da preuzme inicijativu i vodi proces promjena u RTCG, to tijelo aktivno čeka i time se kompromituje. Vjerujem ipak da postoji većina u Savjetu koja je spremna da preuzme odgovornost i smijeni generalnog direktora ukoliko ne ispoštuje zaključke Savjeta.

MONITOR: Da li je Savjet ikada raspravljao o činjenici da je Rutovićeva kad je izabrana bila u konfliktu interesa?
ĐUROVIĆ: Nije nikada. Iz Zakona o javnim radio-difuznim servisima, u postupku donošenja 2008. godine, izbrisana je odredba (koja i dalje postoji u Zakonu o elektronskim medijima) koja predviđa da konflikt interesa postoji ukoliko je neki od direktora u RTCG u rodbinskoj vezi u pravoj liniji i pobočnoj liniji do drugog stepena, sa funkcionerima političkih stranaka. Predlog Zakona iz 2008. izradilo je Ministarstvo kulture u kojem je tadašnji pomoćnik (sada direktor Direktorata za medije) bio brat gospođe Rutović, funkcioner DPS-a. Da je ostalo rješenje koje je bilo predviđeno prethodnim zakonom, onda sadašnja direktorka TVCG ne bi mogla da bude na toj funkciji ili bi njen brat morao da napusti organe DPS-a i mjesto direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture.

MONITOR: Odavno upozoravate da je nužna izmjena medjskih zakona kako bi se RTCG transformisala u javni servis. Šta treba mijenjati?
ĐUROVIĆ: U Zakonu o javnim radio-difuznim servisima treba predvidjeti veći broj članova Savjeta RTCG odnosno veći broj predstavnika NVO koje se ne finansiraju dominantno iz javnih fondova. Tako se može osigurati veća samostalnost RTCG jer bi takav, samostalniji Savjet birao generalnog direktora na osnovu referenci a ne političkog uticaja kao što je sada slučaj. Naravno, izmjene zakona nemaju nikakvog smisla ukoliko će poslanici kršiti propis obesmišljavajući volju nevladinih organizacija kao što je to bilo prilikom imenovanja sadašnjeg Savjeta.

Potrebno je povećati odgovornost Savjeta i generalnog direktora za rezultate u finansijskom poslovanju i u realizaciji programskih sadržaja, posebno informativnog programa. Kao uslov za razrešenje Savjeta treba unijeti i prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom, kao i slučaj da na kraju kalendarske godine RTCG bude ispod drugog mjesta po povjerenju građana na osnovu istraživanja javnog mnjenja. pojačava se obaveza objektivnog informisanja građana što je jedan od ključnih ciljeva javnog servisa.

Potrebno je, takođe, propisati da se direktori Radija i Televizije biraju uz saglasnost Savjeta. Ovo bi mogao da bude dobar mehanizam da se zaustave oni kandidati koji svojim profesionalnim angažovanjem nijesu zaslužili da budu na tim odgovornim pozicijama.

MONITOR: Vjerujete li da će RTCG jednom stvarno biti javni servis?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da će Crna Gora jednom zaista biti demokratska država i da će u takvoj Crnoj Gori i RTCG biti istinski javni servis. Promjene međutim neće započeti promjenama u RTCG već na nekim drugim mjestima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo