Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG: Ne opstruira samo Radojka Rutović

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li i Vi mislite, kao što ovih dana tvrdi opozicija, da direktorica TVCG Radojka Rutović opstruira potpisivanje Sporazuma tako što još nije podnijela ostavku na tu funkciju?
ĐUROVIĆ: Ono što sigurno znam je da je direktorica TVCG, otkad je imenovana na funkciju, opstruirala transformaciju RTCG u javni servis tako što nije uradila ništa da informativni program bude u skladu sa zakonom, profesionalnim principima i standardima. Sa koleginicama, bivšom urednicom prvog programa, aktuelnom urednicom informativnog programa i šeficom deska, predano je protažirala vladajuću političku stranku, trudila se da se informacije od javnog intersa sakriju od građana a rezultat toga su mnogobrojni prigovori gledalaca i negativne ocjene samih građana u istraživanju javnog mnjenja urađenog u januaru ove godine.

Osim Rutovićeve u opstrukciji transformacije svoju ulogu igraju i generalni direktor Rade Vojvodić, koji ne radi ništa da zbog loših rezultata u radu smijeni direkorku, ali i Savjet RTCG koji okreće glavu od problema i čeka da neko drugi obavi njegovu funkciju.

Kao član Savjeta kojeg su predložile za ovu funkciju nevladine organizacije nijesam opterećen sporazumima političkih partija već činjenicom da RTCG nije ni blizu cilja – da bude servis svih građana. Političke partije koje danas pregovaraju snose svoj dio odgovornosti zašto je stanje u RTCG takvo da se traže ostavke. Najveću odgovornost snosi naravno najjača politička stranka jer nijesu donijeta sistemska rješenja i stvoreni preduslovi da javni servis bude zaista u funkciji svih građana.

MONITOR: U ovonedjeljnoj emisiji Okvir na RTCG zastupali su se stavovi da je zahtjev da Rutovićeva ode u stvari politički pritisak na novinarstvo i da se to ne smije dozvoliti. Zar nije i unutar same RTCG, utvrđeno da je informativni program javnog servisa već u službi vladajuće partije?
ĐUROVIĆ: Iako Savjet RTCG nikada nije eksplicitno saopštio da je informativni program javnog servisa u službi vladajuće partije, u svojim zaključcima i odlukama u vezi sa prigovorima gledalaca, ukazivao je više puta na posljedice kršenja profesionalnih standarda koji kod građana mogu biti protumačeni kao bliskost RTCG sa vladajućom političkom strankom.

Vjerujem da je malo građana koji ne primjećuju da RTCG navija za jednu stranu i da pri tom brutalno gazi profesionalne standarde. Javno tražim smjenu menadžerskog i uređivačkog tima TVCG još od 2011. godine jer oni nisu u stanju da ostvare cilj- da građani imaju najveće povjerenje u informativni program RTCG. To što sada vladajuća politička stranka i opozicija traže smjene me ne iznenađuje jer je RTCG pod konstantnim pritiskom vladajuće stranke u prethodnim decenijama.

MONITOR: Ranije ste upozorili da je Savjet RTCG još u novembru 2015. godine konstatovao da su neophodne kadrovske promjene menadžerskog i uređivačkog tima, ali da do danas nije ništa preduzeto da se ta odluka sprovede. Zašto nije?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG je tada zaključio da informativni program, dominantno centralna informativna emisija – Dnevnik 2, ,,nije dovoljno izbalansiran i objektivan prilikom izvještavanja o pojedinim događajima”. Predloženo je generalnom direktoru Radu Vojvodiću da hitno pristupi kadrovskim i organizacionim promjenama kako bi se stanje popravilo. On nije uradio ništa da se stanje popravi, a Savjet RTCG nije preduzeo ništa da osigura realizaciju sopstvenih zaključaka.

Savjet RTCG je do sada mogao da preduzme i krajnju mjeru koju mu zakon dozvoljava a to je smjena generalnog direktora. Jedini zaključak koji se može izvući je da je i Savjet RTCG pod uticajem vladajućih političkih partija jer još uvijek nema snage da radi svoj posao i preduzme radikalne mjere koje jedino mogu zaustaviti dalje produbljivanje nepovjerenja građana u RTCG

MONITOR: To nije iznenađenje imajući u vidu i to da su pravila za odabir članova u Savjet RTCG mijenjana tako da parlamentarna većina dobije punu kontrolu nad njihovim izborom.
ĐUROVIĆ: Od donošenja medijskih zakona 2003. godine uticaj političkih stranaka je evidentan. Uloga Skupštine Crne Gore u procesu imenovanja članova Savjeta u tom periodu je bila samo da konstatuje volju ovlašćenjih predlagača. Vrijedi podsjetiti da je od 2005. do 2009. godine Savjet radio u nepotpunom sastavu jer je tadašnja vladajuća koalicija DPS-SDP odbijala, kršeći zakon, da imenuje predstavnika nevladinih organizacija u ovo tijelo jer ga nisu mogli kontrolisati.

Izmjenama Zakona o javnim radio-difuznim servisima 2008. godine uvedena je procedura po kojoj se Skupština izjašnjava o cijeloj listi kandidata za članove Savjeta i da ne može glasati pojedinačno za kandidate. Ovo rješenje, iako gore nego prethodno kada se samo konstatovalo imenovanje, ne bi samo po sebi bilo problem kada bi poslanici poštovali zakon u Administrativnom odboru i ne bi prekrajali volju nevladinih organizacija uz sramno kršenje propisa. Posljedica kršenja zakona u Administrativnom odboru, prilikom procesa imenovanja aktuelnog Savjeta RTCG, u 2014. godini, je da je jedan član ovog tijela, iz reda nevladinih oraganizacija, protivno zakonu postao član Savjeta. Ne može se izbjeći sumnja da li tako izabran član Savjeta može slobodno da radi svoj posao ili mora da vrati uslugu onima koji su mu to omogućili.

MONITOR: Rekli ste da članovi Savjeta treba da budu svjesni posljedica svoje odluke ukoliko na narednoj sjednici prihvate predlog generalnog direktora u kom neće biti zahtjeva za smjenu direktorke TVCG, urednice informativnog programa i šefice deska. Mislite da će se to ipak desiti?
ĐUROVIĆ: Savjet izbjegava da se suoči sa problemima i odlaže donošenje jedinih mogućih odluka koje ne treba da imaju nikakve veze sa pregovorima i sporazumima političkih partija već isključivo sa njegovim nadležnostima. Savjet neće moći stalno da bježi od svoje funkcije jer tako daje povod za tvrdnje da je kao ključni upravljački organ u RTCG pod kontrolom vladajuće političke stranke.

Umjesto da preuzme inicijativu i vodi proces promjena u RTCG, to tijelo aktivno čeka i time se kompromituje. Vjerujem ipak da postoji većina u Savjetu koja je spremna da preuzme odgovornost i smijeni generalnog direktora ukoliko ne ispoštuje zaključke Savjeta.

MONITOR: Da li je Savjet ikada raspravljao o činjenici da je Rutovićeva kad je izabrana bila u konfliktu interesa?
ĐUROVIĆ: Nije nikada. Iz Zakona o javnim radio-difuznim servisima, u postupku donošenja 2008. godine, izbrisana je odredba (koja i dalje postoji u Zakonu o elektronskim medijima) koja predviđa da konflikt interesa postoji ukoliko je neki od direktora u RTCG u rodbinskoj vezi u pravoj liniji i pobočnoj liniji do drugog stepena, sa funkcionerima političkih stranaka. Predlog Zakona iz 2008. izradilo je Ministarstvo kulture u kojem je tadašnji pomoćnik (sada direktor Direktorata za medije) bio brat gospođe Rutović, funkcioner DPS-a. Da je ostalo rješenje koje je bilo predviđeno prethodnim zakonom, onda sadašnja direktorka TVCG ne bi mogla da bude na toj funkciji ili bi njen brat morao da napusti organe DPS-a i mjesto direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture.

MONITOR: Odavno upozoravate da je nužna izmjena medjskih zakona kako bi se RTCG transformisala u javni servis. Šta treba mijenjati?
ĐUROVIĆ: U Zakonu o javnim radio-difuznim servisima treba predvidjeti veći broj članova Savjeta RTCG odnosno veći broj predstavnika NVO koje se ne finansiraju dominantno iz javnih fondova. Tako se može osigurati veća samostalnost RTCG jer bi takav, samostalniji Savjet birao generalnog direktora na osnovu referenci a ne političkog uticaja kao što je sada slučaj. Naravno, izmjene zakona nemaju nikakvog smisla ukoliko će poslanici kršiti propis obesmišljavajući volju nevladinih organizacija kao što je to bilo prilikom imenovanja sadašnjeg Savjeta.

Potrebno je povećati odgovornost Savjeta i generalnog direktora za rezultate u finansijskom poslovanju i u realizaciji programskih sadržaja, posebno informativnog programa. Kao uslov za razrešenje Savjeta treba unijeti i prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom, kao i slučaj da na kraju kalendarske godine RTCG bude ispod drugog mjesta po povjerenju građana na osnovu istraživanja javnog mnjenja. pojačava se obaveza objektivnog informisanja građana što je jedan od ključnih ciljeva javnog servisa.

Potrebno je, takođe, propisati da se direktori Radija i Televizije biraju uz saglasnost Savjeta. Ovo bi mogao da bude dobar mehanizam da se zaustave oni kandidati koji svojim profesionalnim angažovanjem nijesu zaslužili da budu na tim odgovornim pozicijama.

MONITOR: Vjerujete li da će RTCG jednom stvarno biti javni servis?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da će Crna Gora jednom zaista biti demokratska država i da će u takvoj Crnoj Gori i RTCG biti istinski javni servis. Promjene međutim neće započeti promjenama u RTCG već na nekim drugim mjestima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo