Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, ČLAN SAVJETA RTCG: Ne opstruira samo Radojka Rutović

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li i Vi mislite, kao što ovih dana tvrdi opozicija, da direktorica TVCG Radojka Rutović opstruira potpisivanje Sporazuma tako što još nije podnijela ostavku na tu funkciju?
ĐUROVIĆ: Ono što sigurno znam je da je direktorica TVCG, otkad je imenovana na funkciju, opstruirala transformaciju RTCG u javni servis tako što nije uradila ništa da informativni program bude u skladu sa zakonom, profesionalnim principima i standardima. Sa koleginicama, bivšom urednicom prvog programa, aktuelnom urednicom informativnog programa i šeficom deska, predano je protažirala vladajuću političku stranku, trudila se da se informacije od javnog intersa sakriju od građana a rezultat toga su mnogobrojni prigovori gledalaca i negativne ocjene samih građana u istraživanju javnog mnjenja urađenog u januaru ove godine.

Osim Rutovićeve u opstrukciji transformacije svoju ulogu igraju i generalni direktor Rade Vojvodić, koji ne radi ništa da zbog loših rezultata u radu smijeni direkorku, ali i Savjet RTCG koji okreće glavu od problema i čeka da neko drugi obavi njegovu funkciju.

Kao član Savjeta kojeg su predložile za ovu funkciju nevladine organizacije nijesam opterećen sporazumima političkih partija već činjenicom da RTCG nije ni blizu cilja – da bude servis svih građana. Političke partije koje danas pregovaraju snose svoj dio odgovornosti zašto je stanje u RTCG takvo da se traže ostavke. Najveću odgovornost snosi naravno najjača politička stranka jer nijesu donijeta sistemska rješenja i stvoreni preduslovi da javni servis bude zaista u funkciji svih građana.

MONITOR: U ovonedjeljnoj emisiji Okvir na RTCG zastupali su se stavovi da je zahtjev da Rutovićeva ode u stvari politički pritisak na novinarstvo i da se to ne smije dozvoliti. Zar nije i unutar same RTCG, utvrđeno da je informativni program javnog servisa već u službi vladajuće partije?
ĐUROVIĆ: Iako Savjet RTCG nikada nije eksplicitno saopštio da je informativni program javnog servisa u službi vladajuće partije, u svojim zaključcima i odlukama u vezi sa prigovorima gledalaca, ukazivao je više puta na posljedice kršenja profesionalnih standarda koji kod građana mogu biti protumačeni kao bliskost RTCG sa vladajućom političkom strankom.

Vjerujem da je malo građana koji ne primjećuju da RTCG navija za jednu stranu i da pri tom brutalno gazi profesionalne standarde. Javno tražim smjenu menadžerskog i uređivačkog tima TVCG još od 2011. godine jer oni nisu u stanju da ostvare cilj- da građani imaju najveće povjerenje u informativni program RTCG. To što sada vladajuća politička stranka i opozicija traže smjene me ne iznenađuje jer je RTCG pod konstantnim pritiskom vladajuće stranke u prethodnim decenijama.

MONITOR: Ranije ste upozorili da je Savjet RTCG još u novembru 2015. godine konstatovao da su neophodne kadrovske promjene menadžerskog i uređivačkog tima, ali da do danas nije ništa preduzeto da se ta odluka sprovede. Zašto nije?
ĐUROVIĆ: Savjet RTCG je tada zaključio da informativni program, dominantno centralna informativna emisija – Dnevnik 2, ,,nije dovoljno izbalansiran i objektivan prilikom izvještavanja o pojedinim događajima”. Predloženo je generalnom direktoru Radu Vojvodiću da hitno pristupi kadrovskim i organizacionim promjenama kako bi se stanje popravilo. On nije uradio ništa da se stanje popravi, a Savjet RTCG nije preduzeo ništa da osigura realizaciju sopstvenih zaključaka.

Savjet RTCG je do sada mogao da preduzme i krajnju mjeru koju mu zakon dozvoljava a to je smjena generalnog direktora. Jedini zaključak koji se može izvući je da je i Savjet RTCG pod uticajem vladajućih političkih partija jer još uvijek nema snage da radi svoj posao i preduzme radikalne mjere koje jedino mogu zaustaviti dalje produbljivanje nepovjerenja građana u RTCG

MONITOR: To nije iznenađenje imajući u vidu i to da su pravila za odabir članova u Savjet RTCG mijenjana tako da parlamentarna većina dobije punu kontrolu nad njihovim izborom.
ĐUROVIĆ: Od donošenja medijskih zakona 2003. godine uticaj političkih stranaka je evidentan. Uloga Skupštine Crne Gore u procesu imenovanja članova Savjeta u tom periodu je bila samo da konstatuje volju ovlašćenjih predlagača. Vrijedi podsjetiti da je od 2005. do 2009. godine Savjet radio u nepotpunom sastavu jer je tadašnja vladajuća koalicija DPS-SDP odbijala, kršeći zakon, da imenuje predstavnika nevladinih organizacija u ovo tijelo jer ga nisu mogli kontrolisati.

Izmjenama Zakona o javnim radio-difuznim servisima 2008. godine uvedena je procedura po kojoj se Skupština izjašnjava o cijeloj listi kandidata za članove Savjeta i da ne može glasati pojedinačno za kandidate. Ovo rješenje, iako gore nego prethodno kada se samo konstatovalo imenovanje, ne bi samo po sebi bilo problem kada bi poslanici poštovali zakon u Administrativnom odboru i ne bi prekrajali volju nevladinih organizacija uz sramno kršenje propisa. Posljedica kršenja zakona u Administrativnom odboru, prilikom procesa imenovanja aktuelnog Savjeta RTCG, u 2014. godini, je da je jedan član ovog tijela, iz reda nevladinih oraganizacija, protivno zakonu postao član Savjeta. Ne može se izbjeći sumnja da li tako izabran član Savjeta može slobodno da radi svoj posao ili mora da vrati uslugu onima koji su mu to omogućili.

MONITOR: Rekli ste da članovi Savjeta treba da budu svjesni posljedica svoje odluke ukoliko na narednoj sjednici prihvate predlog generalnog direktora u kom neće biti zahtjeva za smjenu direktorke TVCG, urednice informativnog programa i šefice deska. Mislite da će se to ipak desiti?
ĐUROVIĆ: Savjet izbjegava da se suoči sa problemima i odlaže donošenje jedinih mogućih odluka koje ne treba da imaju nikakve veze sa pregovorima i sporazumima političkih partija već isključivo sa njegovim nadležnostima. Savjet neće moći stalno da bježi od svoje funkcije jer tako daje povod za tvrdnje da je kao ključni upravljački organ u RTCG pod kontrolom vladajuće političke stranke.

Umjesto da preuzme inicijativu i vodi proces promjena u RTCG, to tijelo aktivno čeka i time se kompromituje. Vjerujem ipak da postoji većina u Savjetu koja je spremna da preuzme odgovornost i smijeni generalnog direktora ukoliko ne ispoštuje zaključke Savjeta.

MONITOR: Da li je Savjet ikada raspravljao o činjenici da je Rutovićeva kad je izabrana bila u konfliktu interesa?
ĐUROVIĆ: Nije nikada. Iz Zakona o javnim radio-difuznim servisima, u postupku donošenja 2008. godine, izbrisana je odredba (koja i dalje postoji u Zakonu o elektronskim medijima) koja predviđa da konflikt interesa postoji ukoliko je neki od direktora u RTCG u rodbinskoj vezi u pravoj liniji i pobočnoj liniji do drugog stepena, sa funkcionerima političkih stranaka. Predlog Zakona iz 2008. izradilo je Ministarstvo kulture u kojem je tadašnji pomoćnik (sada direktor Direktorata za medije) bio brat gospođe Rutović, funkcioner DPS-a. Da je ostalo rješenje koje je bilo predviđeno prethodnim zakonom, onda sadašnja direktorka TVCG ne bi mogla da bude na toj funkciji ili bi njen brat morao da napusti organe DPS-a i mjesto direktora Direktorata za medije u Ministarstvu kulture.

MONITOR: Odavno upozoravate da je nužna izmjena medjskih zakona kako bi se RTCG transformisala u javni servis. Šta treba mijenjati?
ĐUROVIĆ: U Zakonu o javnim radio-difuznim servisima treba predvidjeti veći broj članova Savjeta RTCG odnosno veći broj predstavnika NVO koje se ne finansiraju dominantno iz javnih fondova. Tako se može osigurati veća samostalnost RTCG jer bi takav, samostalniji Savjet birao generalnog direktora na osnovu referenci a ne političkog uticaja kao što je sada slučaj. Naravno, izmjene zakona nemaju nikakvog smisla ukoliko će poslanici kršiti propis obesmišljavajući volju nevladinih organizacija kao što je to bilo prilikom imenovanja sadašnjeg Savjeta.

Potrebno je povećati odgovornost Savjeta i generalnog direktora za rezultate u finansijskom poslovanju i u realizaciji programskih sadržaja, posebno informativnog programa. Kao uslov za razrešenje Savjeta treba unijeti i prekoračenje godišnjeg finansijskog plana i poslovanje sa gubitkom, kao i slučaj da na kraju kalendarske godine RTCG bude ispod drugog mjesta po povjerenju građana na osnovu istraživanja javnog mnjenja. pojačava se obaveza objektivnog informisanja građana što je jedan od ključnih ciljeva javnog servisa.

Potrebno je, takođe, propisati da se direktori Radija i Televizije biraju uz saglasnost Savjeta. Ovo bi mogao da bude dobar mehanizam da se zaustave oni kandidati koji svojim profesionalnim angažovanjem nijesu zaslužili da budu na tim odgovornim pozicijama.

MONITOR: Vjerujete li da će RTCG jednom stvarno biti javni servis?
ĐUROVIĆ: Vjerujem da će Crna Gora jednom zaista biti demokratska država i da će u takvoj Crnoj Gori i RTCG biti istinski javni servis. Promjene međutim neće započeti promjenama u RTCG već na nekim drugim mjestima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo