Povežite se sa nama

Izdvojeno

DAN SLOBODE MEDIJA: Napredak, ali smo i dalje u problemu

Objavljeno prije

na

Crna Gora je ovogodišnji Svjetski dan slobode medija dočekala sa  napretkom na Svetskom indeksu medijskih sloboda, Reportera bez granica. Naša država je na 63. mjestu, od 180 zemalja i teritorija koje se rangiraju. U odnosu na prethodne dvije godine to je napredak za 41 poziciju. Ali ne dovoljan, jer se Crna Gora i dalje nalazi u kategoriji „problematičnih zemalja“

 

Ovih dana građani se mogu uvjeriti zašto je novinarstvo važno. Tek nakon što je prepiska sina Vesne Medenice i policijskih funkcionera sa kriminalcima dospjela u javnost putem portala Libertas, nadležni nijesu imali kud nego su morali da djeluju.

U jeku afera, saslušanja, hapšenja, čiji su pokretač bili mediji, proslavljen je 3. maj – Svjetski dan novinara. Uobičajeno, uz lijepe želje zvaničnika, zaklinjanje u zaštitu novinara i prigodne priče o novinarstvu kao jednom od stubova demokratije.

O stanju uzdanice demokratije slikovito je govorila Jelena Jovanović, novinarka Vijesti, jedna od novinarki koja je praznik dočekala sa policijskom pratnjom, koja joj je dodijeljena u avgusta prošle godine. Ona je u intervjuu za portal Kombinat opisala kako to izgleda: „Osjećaj da zbog dvadesetčetvoročasovnog obezbjeđenja nemam pravo da sama, sa porodicom, partnerom, prijateljima… odem gdje hoću, makar to bilo i da prošetam do grada, u meni budi bijes. Ljuta sam na sebe i cjelokupno društvo zbog činjenice da smo dozvolili da neko, ko samo radi svoj posao, mora da strepi za život”.

Za svoj život su strijepjeli i Olivera Lakić, Tufik Softić i mnogi novinari koji su bili meta brutalnih napada tokom proteklih godina. Najbrutalniji napadi, kao ni ubistvo Duška Jovanovića, još uvijek nijesu rasvijetljeni.

Uprkos svemu, Crna Gora je ovogodišnji Svjetski dan slobode medija dočekala sa vidnim napretkom na Svetskom indeksu medijskih sloboda, koji objavljuju Reporteri bez granica. Naša država je na 63. mjestu, od 180 zemalja i teritorija koje se rangiraju. U odnosu na prethodne dvije godine to je napredak za 41 poziciju – ali ne dovoljan jer se Crna Gora i dalje nalazi u kategoriji „problematičnih zemalja“.

Za napredak su zaslužne prošlogodišnje izmjene Krivičnog zakonika, kojim je pojačana krivično-pravna zaštita novinara kroz definisanje i povećanje kazni za napade na novinare i medijske radnike.

Tokom protekle godine zabilježen je rekordan broj napada na novinare, čak 28, dok je četvoro novinara tokom ove godine pretrpjelo verbalne i fizičke napade.

„Što se mene tiče, mislim da se nijesmo pomjerili s mrtve tačke. U vezi sa mojim slučajem, tamo smo gdje smo bili prije 15 godina“, kazao je za RTCG novinar Tudik Softić. On je mladim kolegama poručio da ono što se dogodilo njemu, Oliveri Lakić ili drugim ne mora biti pravilo: „Mladima želim da ulijem neki optimizam, ali je moj lični doživljaj nešto sasvim drugo“.

I pored povećanog broja napada na novinara u prošloj godini, evidentiran je bolji rad policije i tužilaštva na otkrivanju i procesuiranju počionioca. To je u svojim izvještajima konstatovala Komisija za praćenje postupanja nadležnih u istragama slučajeva napada na novinare.

„Od preko dvadeset fizičkih napada, prijetnji, ugrožavanja sigurnosti i ometanja novinara u radu, utvrđeno je da je samo u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, marta prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi. Osnovni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste ko je to bio“, izjavio je za Vijesti predsjednik Komisije Mihailo Jovović. On je istakao da „generalno možemo pohvaliti postupanje policije i tužilaštva, pogotovo kada se uporedi sa prethodnim istragama”.

U Sindikatu medija izrazili su nadu da će tužilaštva i sudovi vrlo brzo biti u prilici da primijene novi Krivični zakonik i oštrije kazne napade ili ometanja novinara i novinarki dok rade svoj posao. Dobar signal je da je tokom ove godine u slučaju napada na novinarku Javnog servisa Anu Popović, slučaj već završen prvostepeno i osoba koja joj je prijetila osuđena je na tri mjeseca zatvora.

No, pored prijetnji i napada, novinarstvo je slabo plaćena profesija, iz koje se uglavnom bježi. Na to su upozorili iz Instituta za medije. Iz ove organizacije kažu da je loš socio-ekonomski položaj novinara i novinarki prepreka za slobodno i etičko novinarstvo, jer kolege i koleginice napuštaju profesiju zbog prijetnji po egzistenciju, nesigurnosti i nemogućnosti da se izbore sa dugotrajnim stresom kojem su izloženi u malobrojnim redakcijama.

Ovogodišnji praznik većina zaposlenih u medijima su dočekali u nešto boljem ekonomskom ambijentu zahvaljujućio programu Evropa sad i povećanju zarada. Neki ipak nijesu dobili povećanje, a brojnim kolegama koje rade u lokalnim javnim emiterima plate kasne po više mjeseci.

U Indikatoru nivoa medijskih sloboda i bezbjednosti novinara, koji svake godine objavljuje Sindikat medija, navodi se da na malom crnogorskom tržištu trenutno radi više od 200 medija, većinom portala, a podaci o broju zaposlenih i dalje su neprecizni. Podaci Monstata kažu da je u medijima bilo zaposleno 1.445 radnika, dok je Sindikat, pretragom zvaničnih finansijskih izvještaja evidentiranih medija, došao do brojke od 1.806 zaposlenih.

Krajem 2021. godine, jedan od četiri dnevna lista – Dnevne novine proglasio je stečaj, štampano izdanje je ugašeno i oko 30 zaposlenih ostalo je bez posla. Krajem 2021. godine i portal FOS media prestao je sa radom. U tom mediju, koji ima još 16 registrovanih portala po gradovima, zvanično je bio prijavljen samo jedan zaposleni. Veliki broj medija u Crnoj Gori i dalje duguje poreze i doprinose za zarade zaposlenih, a mnogi od njih nalaze se u reprogramu duga. U pojedinim medijima je zadržana praksa zapošljavanja preko ugovora o djelu, odnosno angažovanje honoraraca. Plate zaposlenima često kasne, posebno u lokalnim javnim emiterima, i to i do 10 mjeseci.

Istraživanje Sindikata medija pokazalo je da svaki četvrti novinar u Crnoj Gori prima između 500 i 600 eura neto, i može se pohvaliti zaradom koja je u nivou prosječne u državi tokom 2021. godine. Čak 23 odsto novinara ima zaradu između 400 i 500 eura, a svega nešto više od 12 odsto anketiranih kazalo je da je njihova zarada između 600 i 700 eura. Oko 15 odsto novinara u Crnoj Gori ima zaradu koja je manja od 400 eura. Preko 700 eura zarađuje nešto više od 18 odsto anketiranih. Gotovo 44 odsto ispitanika pored novinarstva radi i drugi plaćeni posao. Novinari dodatno zaposlenje traže na različitim mjestima, od odnosa sa javnošću, preko marketinga, konsultantskih usluga, NVO sektora. No, novinari rade i kao montažeri, snimatelji, fotografi i kao šankeri, taksisti ili fitnes instruktori.

Iz Instituta za medije su posebnu počast odali svim kolegama i koleginicama, koji su uprkos životnoj ugroženosti, pritiscima i prijetnjama, nastavili profesionalno da rade novinarski posao i da otvaraju teme od javnog interesa.

Jelena Jovanović je na nedavno održanom skupu o zaštiti novinara održanom u Sarajevu izjavila da se na mnoge prijetnje nije obazirala, dok nijesu počele da stižu one najcrnje. Poručila je da se nada da njen primjer i primjeri ostalih kolega neće biti uzaludni već da će se društvo promijeniti i nasilje utihnuti, te da se mladi novinari neće susretati sa istim izazovima. Zaključila je da na novinarstvo više ne gleda kao na posao, već ga živi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LAŽNE DIPLOME U ZDRAVSTVU: Tužilaštvu trebale dvije godine da počne ispitivanje prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa je aprila 2022. Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela prijavu protiv 53 medicinara iz Pljevalja. Tužilaštvo je tek sada počelo sa ispitivanjima. Iz Alternative najavljuju nove krivične prijave.  Nije samo zdravstvo  preplavljeno lažnim diplomama. Procjene govore da ih je u javnom sektoru preko 20.000. Pored zdravstva, najčešće su u policiji i prosvjeti

 

Nakon skoro dvije godine tužilaštvo je počelo da ispituje medicinare u Pljevljima koji se sumnjiče da su zasnovali radni odnos na osnovu kupljenih diploma.

Iz Udruženja Aternativa kazali su da su saznali da je određeni broj zaposlenih u Opštoj bolnici i Domu zdravlja u Pljevljima pozvan na saslušanje. Ovo udruženje je početkom aprila 2022. Specijalnom državnom tužilaštvu podnijelo prijavu protiv 53 medicinara – 35 zaposlenih u pljevaljskoj Opštoj bolnici i Domu zdravlja, protiv 11 zaposlenih u Domu starih Pljevlja  i  šestoro zaposlenih JPU Eko bajka. Krivična prijava podnesena je zbog sumnje da su zaposleni počinili više krivičnih djela :  falsifikovanje javne isprave – nabavka lažne diplome, nesavjesno pružanje medicinske pomoći, nadriljekarstvo i davanje mita.

Iz Alternative se nadaju da će tužilaštvo konačno odraditi svoj dio posla kako treba i da će u narednom koraku svi ti ljudi krivično odgovarati. Zarija Pavićević iz Alternative za Monitor kaže da problem nije samo u Pljevljima: ,,Ozbiljne probleme te prirode imamo u Opštoj bolnici Bar, u  Nikšiću, Budvi, Beranama. Lažnih diploma ima i u KCCG koji će u narednom periodu biti fokus djelovanja”

Pavićević  otkriva da su spremili prijave za još 18 osoba iz Opšte bolnice u Pljevljima. Radi se o srednjem medicinskom kadru. Za sada u njihovim prijavama nema ljekara: ,,Kad  su ljekari u pitanju  imamo slučajeva gdje oni  rade bez specijalizacija, subspecijalizacija.  Ipak, smatramo da  ti ljekari raspolažu pristojnim znanjem, te da te finese mogu proći manje bolno u odnosu na kadar sa totalno kupljenim diplomama. Nismo imali slučaj koji bi mogli čvrsto da potkrijepimo dokazima za trgovinu diploma ljekara. Za sada se sve svelo na sumnje koje nisu rezultirale potvrdom”, navodi Pavićević.

Prema Alternativinim istraživanjima najviše lažnih diploma u  crnogorskom zdravstvu su iz Tutina. Monitor je već pisao o tome da su pojedine medicinske sestre diplomirale i prije nego što je tamošnja privatna Medicinska srednja škola počela sa radom. Srednja škola Tutin sa radom je zvanično počela krajem avgusta 2016.   Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije, nakon vanrednog inspekcijskog nadzora, u julu 2019. zabranilo je rad ove škole.

Otkriveno je da su jednom broju medicinskih radnika diplome izdate u junu 2016. godine, dva mjeseca prije zvaničnog početka rada škole, a većina diploma izdata na dan početka rada škole – 25.8.2016.  Žurba. Štancovane diplome iz ove škole prvo su otkrili poslodavci u Njemačkoj pa su stopirali zapošljavanje medicinara iz Srbije sa ispravama iz Tutina. Ministarstvo prosvjete Crne Gore je za tri godine, koliko je tutinska škola radila, nostrifikovalo preko 100  njihovih diploma medicinskog smjera.

Na Alternativinom spisku su sumnjive i diplome koje su stečene u srednjim školama – Hipokrat, Dositej Obradović, Isidora, Sveti Sava, Perfect

Nije samo zdravstvo  preplavljeno lažnim diplomama. Procjene govore da ih je u javnom sektoru preko 20.000. Pored zdravstva, najčešće su u policiji i prosvjeti. Iz Alternative napominju da lažne diplome u bezbjednosnom sektoru najčešće potiču iz Travnika, Brčkog, Banja Luke, Širokog Brijega, kao i sa fakulteta Univerziteta Union Nikola TeslaKonstantin Veliki  Niš, Sremski Karlovci…

U prosvjeti su pod lupom diplome iz Kragujevaca, Prištine, Kosovske Mitrovice, Novog Sada, Blaca, Zvečana, Peći, kao i pojedinih privatnih fakulteta u Beogradu.

Pavićević ističe da su što se tiče lažnih diploma veoma ozbiljni problemi i u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Crnoj Gori – Kliničkom centru Crne Gore. ,,Raspolažemo sa podatkom da su organizovano autobusima njih 130-150 išli na jednodnevni izlet ka Tutinu i Novom Pazaru u cilju krivotvorenja obrazovnih isprava”, tvrdi Pavićević.

On ističe da su u  Sindikalnoj organizaciji KCCG nedavno ustvrdili da će stati u zaštitu svojih kolega sa lažnim diplomama. ,,Smatramo da je krajnje zabrinjavajuća izjava u kojoj sindikat daje podršku svojim članovima sa sumnjivim diplomama da nastave da liječe građane i direktno, dugoročno ugrožavaju zdravlje i dovode često i do smrtnih ishoda prouzrokovanih neznanjem. Vjerujemo da bi se u nekim uređenijim sistemima ovo kategorisalo kao saučesništvo u izvršavanju zločina nad nacijom. KCCG ima uz diplome mnoge velike probleme, i želim da vjerujem da će ministar zdravlja Vojislav Šimun uz podršku Alternativa Crna Gora uspjeti da se izbori sa tim  nedaćama, i vrati vjeru ljudima u ekstremno poljuljani medicinski sistem”.

Jedan od do sada najžešćih udara desio se krajem prošle godine kada je otkriveno da je pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljana Pavličić 12 godina radila i napredovala u poslu  sa lažnom diplomom. Njen slučaj posvjedočio je o haosu i nekoordinaciji između državnih službi. Niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima nije znao  ili nije htio da zna da je ona početkom 2014. od strane Osnovnog suda u Podgorici proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Dosadašnje istrage kupljenih diploma bile su kratkog daha. Tokom referendumske 2006. godine  u Elektroprivredi je provjeravano 2.000 diploma. Ispostavilo se da je svaka deseta falsifikat. Ranije je u Kombinatu aluminijuma utvrđeno da lažne diplome ima oko 200 zaposlenih. Pored regionalnih, falsifikovane diplome su tada kupovane u Pljevljima i na Cetinju. Po potrebi, kada je trebalo smanjiti brojno stanje, falsifikovane diplome su otkrivane u vojsci i policiji.

Bilo je  iskoraka sa otkrivanjem lažnih diploma. Kada se 2016. godine  u Opštini Bijelo Polje počelo sa provjerom diploma, jedan zaposleni je priznao da je radio sa falsifikovanom diplomom. Osuđen je uslovno na šest mjeseci zatvora. Godinu ranije mediji su pisali da je činovnik ove opštine zahvaljujući lažnoj diplomi postao namještenik za vođenje biračkog spiska.

U novembru prošle godine Osnovni sud u Podgorici kaznio je N.M. uslovno uz 30 eura sudskih troškova. Presuda je donijeta nakon što je Osnovno tužilaštvo sklopilo sporazum o priznanju krivice sa N.M., koji je priznao da je imao lažnu diplomu profesora fizičkog vaspitanja.

Za ovo djelo Zakonom o krivičnom postupku zaprijećena kazna do tri godine zatvora: ,,Ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine”.

Nakon sve češćih afera sa javnim diplomama iz MUP-a su saopštili da vrše provjeru diploma svojih službenika. Spektakularnih rezultata još nema.

Znatno prilježnije je Ministarstvo prosvjete koje svako malo podnosi krivičnu prijavu protiv nekog od osumnjičenih za kupovinu znanja. Iz Ministarstva prosvjete su upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv osoba za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne.  Nijedan slučaj nije procesuiran.

Prema ranijim podacima Studentskog parlamenta, samo u posljednjih deset godina u Crnu Goru je stiglo 20.000 diploma sa fakulteta iz regiona. Na  crnogorskim fakultetima, za deceniju,  izdato je  oko 30.000 diploma.

Iz  Ministarstva prosvjete odavno upozoravaju da su potrebne izmjene zakona, te da je po sadašnjem, nostrifikacija diploma iz inostranstva formalnost. Njihovi podaci pokazuju da više od 51 odsto inostranih diploma dolazi iz nerenomiranih privatnih obrazovnih institucija.

Pavićević najavljuje da su izmjene postojećih zakona pri kraju, te da će se formirati Vladin tim koji će se pozabaviti ovim problemom. ,,U ime Alternativa Crna Gora imao sam sastanak sa ministarkom prosvjete Anđelom Jakšić-  Stojanović. Na tom sastanku oboje smo predložili smjernice i planove u daljoj borbi protiv ove nemani. Vjerujem da će ministarka uz našu i pomoć ostalih ministarstava uspjeti sve da realizuje i da skupa iznesemo do kraja ovaj gorući problem društva”.

Još samo da bude političke volje da se stvari istjeraju na čistac. ,,Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja”, kazala je Branka Bošnjak, univerzitetska profesorica i političarka, u nedavnom intervjuu za Monitor.

I Zarija Pavićević smatra da je politička volja uvijek najveća prepreka. ,,Ne postoji politički subjekt da u svojim visoko pozicioniranim redovima nema članova sa kupljenom diplomom. Ovo je jedan dugoročan posao,  uz lažne diplome treba mijenjati i svijest ljudi. Znamo da će ovo biti Sizifov posao. Spremni smo da istrajemo. Imamo i podršku određenih ambasada kao i inostranih partnera iskreno zabrinutih zbog ovoga što nam se dešava. “

Vrijeme je da se i mi zabrinemo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo