Povežite se sa nama

INTERVJU

DANE KOMLJEN, REDITELJ: Prije neprijateljstva

Objavljeno prije

na

Nagrađivani reditelj Dane Komljen završio je snimanje prvog dugometražnog igranog filma Prije neprijateljstva, na lokacijama Grand Hotela Lido u Ulcinju u Crnoj Gori. U filmu igraju Boris Isaković i Boban Kaluđer. Na realizaciji filma učestvali su Ivan Marković, koji je direktor fotografije, snimateljska je Sara Preradović, Jakov Munižaba snimatelj zvuka, Milica Tomović asistentkinja režije, kao i Bojana Radulović u svojstvu crnogorske koproducentkinje produkcijske kuće Code Blue. Prije neprijateljstva nastao je u regionalnoj koprodukciji Code Blue iz Podgorice, Dart Filma i Kino Glaza iz Beograda, produkcije Pro.ba iz Sarajeva i Vizarta iz Banja Luke. Komljenovi prethodni kratki filmovi prikazani su na više od 80 domaćih i međunarodnih filmskih festivala. Ja već jesam sve ono što želim da imam je premijerno prikazan na Kanskom festivalu 2010. godine, u selekciji Cinéfondation, gdje je osvojio treću nagradu. Kratki film Telesna funkcija nastao je u okviru projekta Sarajevo Grad Filma, a imao je regionalnu premijeru na Sarajevo Film Festivalu 2011, gdje je i osvojio nagradu Atlantic Grupe, a međunarodnu na festivalu u Roterdamu 2012. godine. Komljenov eksperimentalni film Sitna ptica premijerno je prikazan 2013. godine na festivalu FID Marsej u Francuskoj.

MONITOR: Nedavno ste završili snimanje dugometražnog igranog filma ,,Prije neprijateljstva”. Snimali ste i na lokacijama u Crnoj Gori. Kažite nam nešto o ovom projektu, kako je nastao i ukratko koja je radnja filma?
KOMLJEN: Prvi put sam 2011. video Grand Hotel Lido i film je nastao iz tog susreta i sećanja koje je susret sa tim mestom prizvao. Prije neprijateljstva je film o odnosu dva muškarca, koji ne može biti imenovan. O dvoje ljudi koji su odlučili da zastanu pri prvom pogledu, prvom osećaju koji vas obuzme kada upoznate nekoga novog, u trenutku kada je odnos nema ime i kada je čista mogućnost. I o tome kako se može trajati u tom trenutku.

MONITOR: Kad vidimo fotografije sa snimanja, ne čudi što ste izabrali Ulcinj i njegovu okolinu. Zašto baš taj predio i gdje ste još snimali?
KOMLJEN: Prvi put sam naišao na bungalove pre nekoliko godina. Kampovao sam na obali Bojane, sa nekim do koga mi je tada bilo mnogo stalo. Naišli smo na niz identičnih bungalova, skrivenih među divljim biljkama. Videli smo tragove ljudi koji su tu bili pre nas – jastuke, plastične flaše, ćebadi. Pomislili smo da bismo mogli tu da premestimo šator. Neko je rekao: ,,Možda možemo da ostanemo ovde”, neko drugi je rekao: ,,Možda možemo da ostanemo ovde zauvek”. To zauvek se nije desilo. Umesto toga, desio se film.

MONITOR: Prije početka snimanja bila je i informacija da ćete paralelno raditi i na još jednom projektu – fotografskoj instalaciji?
KOMLJEN: Na toj instalaciji radim upravo u ovom trenutku, pa će zbog toga montaža Prije neprijateljstva morati da sačeka. Rad je u međuvremenu promenio temu – sada je fokusiran samo na Vila Amaury, potopljeni radnički grad pored Brazilije koji se spominje i u filmu. Druga promena je ta što je fotografijama dodan i video koji će biti projektovan u blizini, ali odvojen papirnim zidom.

MONITOR: Vaši prethodni kratki filmovi prikazani su na više od 80 domaćih i međunarodnih filmskih festivala. Na Kanskom festivalu osvojili ste treću nagradu u kategoriji Sinefondejšn. Šta je to za jednog mladog umjetnika predstavljalo, koliko je to bilo obavezujuće?
KOMLJEN: Za mene je to u tom trenutku bilo jako važno i ta nagrada je otvorila mnoga vrata. Između ostalog, mogućnost da snimim prvi naredni film, Tjelesnu funkciju se pojavila vrlo brzo nakon nagrade. Takođe, Sitna ptica je započeta na rezidencijalnom programu u Zagrebu do koga sam došao zahvaljujući nagradama koje su dobila prethodna dva filma.

MONITOR: Veoma zapažen film je upravo ,,Sitna ptica”, u kojem se bavite prijateljstvom, porodicom, djetinjstvom, ali i ratom. Negdje je poruka filma dosta pesimistična – nemogućnost opstanka bilo koje zajednice.
KOMLJEN: Sitna ptica je manje film o nemogućnosti opstanka bilo koje zajednice, a više o tome kako se pustiti onome što sledi nakon što nekome kažemo zbogom. Dakle, o novim počecima.

MONITOR: Kratki film ,,Naše telo” imao je prošlog mjeseca svjetsku premijeru u okviru zvanične takmičarske selekcije kratkih filmova Međunarodnog filmskog festivala u Roterdamu. Kako je protekla premijera?
KOMLJEN: Morao sam da propustim Roterdam ovog puta, pošto se premijera desila dok je snimanje Prije neprijateljstva još trajalo. Naše telo su predstavili James, koji je napisao tekst koji se čuje u filmu i sa kojim sam zajedno radio na konceptu, i producenti Nataša i Vlada, koji su i radili na filmu koji se snimao u Ulcinju. Oni su im rekli da im je bilo lepo. Čak su i nagradu doneli. Meni je Roterdam drag festival. Projekcije su tehnički savršene i usuđuju se da se igraju sa okvirima i odnosima. IFFR je zabavno mesto.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo