MONITOR: SDP nije prihvatio ponudu opozicije da uđe u prelaznu Vladu. Jeste li iznenađeni, imajući u vidu da se s pravom sumnjalo u ,,razvod” SDP-a i DPS-a nakon skoro dvije decenije zajedničke vladavine, a posebno poslije podgoričkih izbora?
BULATOVIĆ: DPS i SDP su 18 godina u koaliciji i to je period totalnog sloma Crne Gore u svim ključnim društvenim oblastima, a značajan dio odgovornosti za to snosi upravo SDP. SDP u ovih 18 godina nije nijednom pokušao stvarno da napusti DPS. Uprkos tome dogodio se politički fenomen, uvjerenje javnosti, da će SDP napustiti DPS, kao i očekivanje da će u Podgorici, i još jednom broju gradova ova partija formirati vlast sa opozicijom. Nakon toga se stvarao i ambijent da je SDP spremna prihvatiti čak i prelaznu vladu. Najsnažniji uticaj da se stvori ovakav neodrživi fenomen izvršili su dežurni analitičari, mediji i pojedini političari van SDP – a koji su iz različitih pobuda vjerovali rukovodstvu ove partije.

Sa SDP-om je zatvoren čitav, ali prazan politički krug, i uvjeren sam, stavljena tačka na zabludu da opozicija sa njima može smijeniti DPS.

Demokratski front sada, kao najjači subjekt u opoziciji, i jedini koji nije politički fragmentiran, ima obavezu da osmisli političku akciju za promjene stanja u Crnoj Gori, a kojih nema bez smjene sa vlasti Đukanovićevog DPS-a i Krivokapićevog SDP-a.

MONITOR: Šta dalje?
BULATOVIĆ: Predsjedništvo DF- a je još u decembru 2014. donijelo odluku o organizaciji brojnih sastanaka i tribina po Crnoj Gori u funkciji organizovanja protesta. Konstituenti našeg političkog saveza će u narednih nekoliko dana otpočeti sa realizacijom ove aktivnosti, kao prioritetne i dominantne u našem daljem djelovanju. Nakon obilaska crnogorskih gradova, i donošenja načelne odluke o organizovanju protesta, DF će na Predsjedništvu razmotriti kome iz opozicije i civilnog sektora treba uputiti poziv za razgovor na temu zajedničkog organizovanja protesta. Organizovanje protesta ne isključuje i ostale vidove demokratske borbe, kao što su razne vrste bojkota, čak i bojkot državnog i svih lokalnih parlamenata, uključujući i one opštine gdje opozicija vrši vlast, ali sigurno ne na način kao što je to dosad bio slučaj. Ovakav vid bojkota, koji mi u Demokratskoj narodnoj partiji smatramo legitimnim, može imati puni smisao jedino ako je sveobuhvatan i beskompromisan, a to podrazumijeva velika odricanja kroz lični primjer i pojedinaca i političkih subjekata.

MONITOR: SNP je doživjela raskol. Dio, predvođen Aleksom Bečićem, napustio je partiju uz javne sumnje u opozicioni karakter najužeg rukovodstva SNP-a. Neki smatraju da je rascjep krenuo još kad ste vi napustili SNP zbog neslaganja sa odlukom Srđana Milića da nastupi samostalno na izborima 2012. a ne kao dio ujedinjene opozicije?
BULATOVIĆ: Imajući u vidu da sam stvarao SNP i bio njen Predsjednik, kao i da sam 2012. isključen iz te partije, nemam poseban komentar. Ipak, pažljivi i nepristrasni poznavaoci političke scene u Crnoj Gori i značajan dio javnosti, dobro znaju koje su sve političke i programske razlike tada bile između naše grupacije, koju je predvodio Milan Knežević, i tadašnjeg vrha SNP-a. Stavove rukovodstva SNP-a je podržala većina u GO. Epilog našeg razlaza najbolje su ocijenili birači koji su 2012. godine spustili SNP sa 16 na 9 poslaničkih mandata. Zato smatram da bi odnos između sadašnjeg SNP-a i onih koji su sada napustili SNP, upravo trebalo da ocijene birači na nekim narednim izborima, tako što će svako od njih izmjeriti svoju političku težinu.

Mi iz DNP-a ćemo pažljivo pratiti zalaganje svih njih, ne samo kada je u pitanju odnos prema DPS-u, već i prema onome što će biti njihovo političko i programsko djelovanje iz ugla naših temeljnih programskih opredeljenja. Na osnovu toga ćemo mjeriti oblike i čvrstinu eventualne ili moguće političke saradnje.

MONITOR: U javnosti se pominjalo da ste vi 2006. godine doveli Milića za Predsjednika SNP-a.
BULATOVIĆ: To nije tačno. Prepoznajem političku pozadinu tih stavova. Samo zluradi ne žele prihvatiti činjenicu da sam 2006. bez ikakvih pritisaka podnio ostavku na funkciju predsjednika SNP – a, preuzimajući na sebe, koliko vidim, svu odgovornost i za druge. Tačno je da sam nakon Milićevog izbora za Predsjednika podigao njegovu ruku u znak podrške jedinstvu i jačanju SNP-a, što bih uradio i da je neko drugi bio izabran, i zbog toga se ne kajem. Kao što je i izlišno je podsjećati na javna neslaganja koja sam imao sa rukovodstvom SNP – a od 2007. godine, i koja su u konačnom kulminirala mojim pristupanjem DF – u 2012. godine.

MONITOR: SNP nije jedina opoziciona partija koja je skorije doživjela raskol. Mislite li da to može biti početak ozdravljenja opozicije, neke nove alternative, i konačnog ujedinjenja?
BULATOVIĆ: Generalno, politička scena je rastrešena, a na oba pola i u vlasti i opoziciji, stanje je loše. U vlasti su permanentna trvenja, pri čemu imam utisak da DPS traži alternativu SDP-u, i to na opozicionoj sceni kroz djelove subjekata ili nekih ličnosti. Ne isključujem da se zbog toga i projektuju neke nove kombinacije. Sve opozicione partije, osim DF-a, imale su raskole, tako da je poslije DF-a, najjači klub u Skupštini klub tzv. nezavisnih poslanika. Veoma je teško nakon brojnih raskola doći do formule ozdravljenja i eventualnog objedinjavanja. Ali vjerujem da pravi opozicioni subjekti, maju šansu da se revitalizuju, i nađu model povezivanja i partnerstva. Nijesam od onih koji mogu predložiti model ili modele, ali se zalažem za iskreni dijalog među svima koji može rezultirati dogovorom. Dijalog podrazumijeva da usko lični ili partijski interes u tom novom procesu mora biti isključen.

Veoma je važno što DF, uprkos logičnim problemima i teškoćama u koordinaciji, koji prate ovako velike saveze, ipak funkcioniše cjelovito i snažno. Ovaj originalni politički subjekt, sastavljen od različitih konstituenata, okupljenih oko programa 595 mjera, sada je jedini čvrst stub opozicije. smatram da je velika odgovornost svih pojedinačno koji rukovode DF-om shodno hijerarhijskoj važnosti, ali i odgovornost svih konstituenata da očuvaju DF i unaprijede njegovo funkcionisanje. Ovo podrazumijeva da principi na kojima je DF osnovan, ostavljaju prostor mogućeg širenja, ali i drugih oblika partnerstva sa svima koji su dokazani opozicioni subjekti.

MONITOR: Već duže, kao član Skupštinskog Odbora upozoravate na loše procese kada je u pitanju bezbjednosni sektor, posebno ANB. Po vama Đukanović stavlja pod svoju kontrolu službe koje su daleko od istinske transformacije?
BULATOVIĆ: Tačno je da Predsjednik DPS-a lično kontroliše obavještajno-bezbjednosni sektor. Istina, nije bio potpuno sebičan, jer je u maloj mjeri i ministru pravde dao mogućnost da kroz koordinaciju nad Biroom, i on ostvari neki uticaj na bezbjednost. Drugim riječima, ANB je protivustavno pozicionirala moć nad svakim segmentom države kako bi svoje djelovanje dominantno svela na očuvanje ličnih pozicija predsjednika DPS-a.

MONITOR: Odluku Vlade da postavi Dejana Peruničića na čelo ANB okarakterisali ste neustavnom. Da li ste dobili Odluku o njegovom postavljenju koju ste tražili?
BULATOVIĆ: Nijesam dobio odgovor od ministra pravde, a ubijeđen sam da ga neću ni dobiti. Razlog je jednostavan, potpuno je neodrživo da postoji jedan takav akt, a i njemu je jasno da ne postoji zakonski osnov da se imenuje bilo ko da vrši dužnost direktora ANB. Ako bi kojim čudom postojao takav akt, bio bi srušen na sudu. Činjenica da od 25. decembra 2014. ANB nema direktora, ali ni onog ko vrši njegove dužnosti, govori o tome da je Predsjednik Vlade, ne samo porazio pravni poredak u Crnoj Gori, već je i ponizio ustavno-pravni sistem naše države, a usput se i narugao i NATO i EU, kojima navodno teži.

MONITOR: Šta je pozadina ostavke Bora Vučinića?
BULATOVIĆ: Boro Vučinić nije podnio ostavku, on je smijenjen. Da li je premijer smijenio Vučinića zbog sukoba zavađenih klanova u DPS-u, ili zato što je Vučinić krenuo da čisti ANB od premijerovih kadrova, ili onih koji su vezani za organizovani kriminal, ili zbog nečeg desetog, za mene je od manje važnosti. Suština je da je ANB sa Vučinićem na čelu, ili bez njega, samo tajna politička policija, koja je nereformisana i u službi režima. Radi se o istom resoru službe državne bezbjednosti iz prošlih vremena, samo preimenovanom. Ono što će nova demokratska vlast morati da uradi jeste da rasformira ovu službu i formira novu u skladu sa demokratskim standardima.

MONITOR: Nakon bombe koja je eksplodirala u Podgorici, ostavku je podnio Milan Tomić. Mislite li da će to riješiti stvar? Kako vidite bezbjednosnu situaciju u CG?
BULATOVIĆ: Bezbjednosna situacija u državi je zabrinjavajuća. Ugrožena je sigurnost građana jer brojni kriminalni klanovi koji djeluju u CG otvoreno se sukobljavaju kroz podmetanje eksploziva, ali i kroz ubistva koja uglavnom ostaju nerasvijetljena. Stanje u MUP-u, a posebno u UP, je veoma loše. Imam informaciju da se zbog toga i mnogo veći broj službenika od očekivanog prijavio da ide u penziju. Za ovakvo stanje i u bezbjednosti i u MUP-u, odgovornost ima minister, i ja smatram da bi on zbog toga trebalo da bude smijenjen, a nakon toga i mnogi drugi po dubini i širini u čitavom resoru. Naravno, to se neće desiti, jer ni DPS ni SDP ne žele smjene, a s druge strane ni to ne bi riješilo problem, jer je jedino rješenje smjena Vlade koja je stvorila ovakvo stanje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari