Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VLADIMIR PAVIĆEVIĆ, POSLANIK NOVE STRANKE U SKUPŠTINI SRBIJE: Naprednjački udar na parlamentarizam

Objavljeno prije

na

MONITOR: Srbija ima rasparčanu, sistemski neuticajnu i dosta neprincipijelnu i vjerolomnu opoziciju. Kako vi objašnjavate stanje opozicije u Srbiji kojoj i vi i vaša stranka pripadate?
PAVIĆEVIĆ: Opozicija u Srbiji postoji i mislim da je borbenija nego što se na prvi pogled može učiniti. NOVA stranka je na primer snažna opozicija naprednjačkoj vladavini u Srbiji. U Skupštini neprestano nudimo argumentovanu kritiku rada Vlade i ponašanja naprednjačke većine. Mimo rada u Narodnoj skupštini, pripremili smo i usvojili konkretne predloge praktičnih politika u oblasti ekonomije, političkog sistema, pravosuđa, obrazovanja, energetike, spoljne politike, planiranja, izgradnje i zdravstva. O našim predlozima za rešenja zajedničkih problema razgovaramo sa građanima direktno. Putujemo po Srbiji i podsećamo građane da su izbori uvek prilika da se ocenjuje delanje vlasti. A naprednjačka vlast u Srbiji je veoma loša i treba što pre da se menja.

MONITOR: Vrlo ste aktivni ako ne i najaktivniji poslanik, a pokazali ste i nov stil poslaničkih nastupa i djelovanja, kao što su vaše debate na drušvenim mrežama. Kako podnosite dosta teške uslove parlamentarnog rada, naročito na skupštinskim zasijedanjima i sjednicama skupštinskih odbora?
PAVIĆEVIĆ: U našem ustavnom sistemu Skupština je centralna politička institucija, koja vrši zakonodavnu, ali i funkciju kontrole izvršne vlasti. Naprednjaci su sve to izbrisali, tako da se često na sednicama krše pravila i procedure. Predsedavajući sednicama Skupštine povremeno vređaju opozicione narodne poslanike čime ruše dostojanstvo Narodne skupštine i red. Mislim da je sve jasnije da smo u ovoj naprednjačkoj eri izloženi jednom strašnom udaru na parlamentarizam. Mislim da smo izloženi pokušajima dokidanja ostataka parlamentarizma i vladavine prava. Zato je veoma važno da NOVA stranka, čiji sam član i narodni poslanik, i druge opozicione stranke rade na povezivanju i daljem širenju.

MONITOR: Gdje sve danas ima mjesta nalaženju analogija sa 90-im godinama u srpskom političkom životu?
PAVIĆEVIĆ: Danas imamo posla s autoritarnom vlašću koja sve više podseća na jednu formu kompetitivnog autoritarizma To je režim koji kombinuje demokratske i antidemokratske elemente. Antidemokratski elementi se prepoznaju u udaljavanju od koncepcije vladavine prava, gušenju slobode govora i izražavanja i teškom medijskom šibanju i progonu političkih protivnika. To su elementi preko kojih možemo porediti Miloševićevu i ovu Vučićevu vladavinu u Srbiji. Mislim da građani ne treba da pristaju na takvu vladavinu i da je neophodno da na izborima jasno izvršimo dekonstrukciju autoritarne i bahate vlasti. Na našu sreću, politički procesi se danas u Srbiji ne odvijaju u uslovima rata kao što je bilo pre dvadeset godina i tu leži jedna važna razlika.

MONITOR: Hoće li vaša Nova stranka i dalje aktivno sarađivati sa DS-om i očekujete li da joj Bojan Pajtić ponudi neko mjesto u njegovoj dugo najavljivanoj vladi u sjenci?
PAVIĆEVIĆ: Borba protiv veoma loše naprednjačke vladavine je svakako važna stvar koja povezuje NOVU stranku i Demokratsku stranku. DS i NOVA su dve opozicione političke stranke koje se u kontinuitetu u Skupštini bore protiv naprednjačke većine. Zajedno smo podneli i Predlog zakona o slobodi od straha, čija sadržina jasno upućuje na neophodnost šire mobilizacije za borbu protiv represije, a za Srbiju koju će poštovati i u kojoj će svaki građanin biti poštovan. Vlada u senci, koju predlaže predsednik Demokratske stranke Bojan Pajtić, jeste legitimna ideja za dalje političko delanje opozicije, ali bi, po mom sudu, pre formiranja Vlade u senci trebalo razgovarati o tome postoji li drugačiji, a bolji odgovor na jednu vrstu brutalizacije i društva i države koju danas imamo u Srbiji.

MONITOR: Da li ova vlada ide dobrim pravcem ili se izgubila u jalovom populizmu i političkom marketingu?
VUČIĆ: Populistički obrazac delanja u politici je jedno od ključnih obeležja naše političke kulture. Od Karađorđa do Vučića, to je u istoriji moderne srpske države skoro pa nezaobilazni mehanizam vladanja. Aleksandar Vučić je taj mehanizam doveo do vrhunca. Pravila i procedure je proglasio izlišnim, a ne propušta priliku da istakne svoja izuzetna lična svojstva. On je vođa koji je neumoran, koji ekspoze sprema do ranih jutarnjih sati i obavezno proverava da li zaposleni u Vladi stižu na vreme na posao, jer on na posao dolazi pre drugih, a sa posla odlazi poslednji. Naša je nesrećna realnost da tolika marljivost nema odraza u rezultatima, pa železara u Smederevu npr. i dalje visi, dugovi i zaduživanja rastu, a životni standard vrtoglavo opada. Pitanje je da li, zaista, postoji namera da se uđe u ekonomske reforme koje su neophodne da bi se obezbedilo ono što je u Srbiji najveći problem, a to je povećanje zapošljavanja. Za sada nema ohrabrujućih signala.

MONITOR: Jedna od afera koja je dokačila ličnosti i sadašnje vlasti i opozicije jeste ona ,,doktorska”. Ovih dana je i Tomislav Nikolić, čija se univerzitetska diploma dovodi u pitanje počeo sa objavljivanjem naučnih radova. Koliko ovakvo, dosta primitivno razumijevanje onoga čime bi političar trebalo da se ističe, unazađuje šanse za razvoj političke kulture?
PAVIĆEVIĆ: Kršenje principa akademske čestitosti je ozbiljna prepreka na putu naše države ka EU. U novoj rezoluciji Evropskog parlamenta o Srbiji je nesposobnost države i akademske zajednice da se suoči sa problemom plagijata definisano kao ozbiljni problem. Za neverovati je da naprednjačka većina u Skupštini ne želi da razmisli o tome da se na dnevni red jedne skupštinske sednice stavi pitanje akademske čestitosti i time reaguje na poplavu nepošteno stečenih titula i naučnih zvanja. Mislim da u dužem vremenskom periodu prisustvujemo vrsti destrukcije akademske zajednice i da ta destrukcija pre svega dolazi iz vrhova izvršne vlasti u Srbiji. Posebno je zabrinjavajuće što sada imamo vidljive i elemente autodestrukcije univerziteta koji očigledno nemaju snagu ni za pokušaj borbe za očuvanje dostojanstva svoje zajednice.

MONITOR: Uprkos stanju u Srbiji, vlast trpi tek slabe i površne kritike od međunarodnih institucija. Da li vjerujete onima koji tvrde da je to zbog kooperativnosti ove vlade u vezi sa pregovorima Beograda i Prištine i da je pitanje Kosova, prvo na agendi politike Zapada prema Srbiji?
PAVIĆEVIĆ: Nema dileme da je demokratski karakter političkog poretka u Srbiji danas strašno istanjen. Ugrožene su osnovne demokratske vrednosti poput slobode govora i izražavanja. Mediji su mahom pod političkim nadzorom. Predstavnici međunarodnih organizacija i država u Beogradu povremeno i sami komentarišu kritički odnos vlasti prema bazičnim demokratskim vrednostima i principima, ali je osećaj da je ta kritika blaga. Moje je mišljenje da je dovoljno da se pročita poslednji izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije u procesu evropske integracije i predlog rezolucije Evropskog parlamenta o Srbiji pa da se uoči slika snažne kritike delanja vlasti kod nas. Ne treba, međutim, da očekujemo da će politička promena da dođe sama od sebe na jednom velikom zapadnom talasu na primer. Uslove za tu promenu treba da stvorimo sami, doslednom, posvećenom i srčanom borbom za savremenu državu i slobodnog građanina u takvoj državi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo