Povežite se sa nama

INTERVJU

GOJKO BERIĆ, KOLUMNISTA SARAJEVSKOG OSLOBOĐENJA: Pobijedili nacionalizam i strah

Objavljeno prije

na

MONITOR: Bosna i Hercegovina je 1. marta obilježila 23 godine od proglašenja nezavisnosti, za koju se na referendumu izjasnila većina građana. Dokle je na tom dvodecenijskom putu stigla?
BERIĆ: Stigla je dotle da ova zemlja, prema relevantnim istraživanjima, danas spada među jedanaest najbjednijih zemalja u svijetu. Njeno siromaštvo je zapanjujuće. Stigla je dotle da ima oko pola miliona nezaposlenih i da na svakog zaposlenog dolazi po jedan penzioner; stigla je na granicu finansijskog kolapsa i političkog haosa, postala je „crna rupa” Evrope, carstvo organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma i nasilja. Stigla je do ozakonjenja diskriminacije u školama i do političke kontrole nad policijom i pravosuđem. Usavršila je sistem u koji su ugrađene etničke podjele i građanska neravnopravnost. Stigla je dotle da njen glavni grad Sarajevo postane balkanski Čikago, centar mafijaških obračuna i nasilja raznih revolveraša, pa su ubistva postala svakodnevna pojava. Ukratko, nacionalizam i strah pobijedili su na svim frontovima. Političke garniture su na dejtonsku „luđačku košulju” dogradile sistem po svojoj mjeri i po svojim interesima. Danas je to začarani krug iz kojeg nema izlaza. Što se tiče Dana nezavisnosti, Srbi ga smatraju nepostojećim, Hrvati ga ne obilježavaju, a Bošnjaci ga glorifikuju.

MONITOR: Čime su trenutno zaokupljeni građani, a čime političari?
BERIĆ: Obični građani su zaokupljeni svakodnevnim preživljavanjem, iako među njima ima velikih socijalnih razlika, a političari borbom za fotelje i očuvanjem davno stečenih privilegija. Pri čemu je teško objasniti zašto ti isti građani uporno glasaju za one koje na uličnim protestima nazivaju „lopovima”, „banditima” i „fašistima”.

MONITOR: Dobro, ali Željko Komšić, recimo, zalaže se da na ključne pozicije u državi dođu kvalifikovani i sposobni ljudi, a ne stranački poslušnici.
BERIĆ: Komšić je pokupio glasove propalog SDP-a, a kad su mu birači poklonili pristojan komad torte zvane vlast, on se potpuno izgubio. Komšić odaje nezrelu političku ličnost, jedno misli, drugo govori, a treće radi. Prvo neće u vlast, onda hoće, pa ponovo neće, pa opet hoće… Što bi se reklo, Komšić u voz, Komšić iz voza.

MONITOR: Analitičari tvrde da su rijetki politički lideri koji imaju viziju ekonomske obnove zemlje. A bez takve obnove svaka politika u BiH će doživjeti poraz.
BERIĆ: Ne radi se tu o nedostatku vizije, već o nedostatku volje da se od BiH napravi normalna, funkcionalna država. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, je oličenje subverzije svakog pokušaja da ova država postane normalna.

MONITOR: Imaju li SDA i Bakir Izetbegović podršku Amerike?
BERIĆ: Ne vjerujem. Naprotiv, Amerika nikada nije željela da Bakira Izetbegovića vidi na bilo kakvoj važnijoj političkoj funkciji. Kad je u maju 2008. došao u Sarajevo, američki potpredsjednik Džon Bajden se u zgradi državnog parlamenta rukovao sa najistaknutijim liderima, među njima i sa pokojnim Sulejmanom Tihićem, dok je Bakiru Izetbegoviću okrenuo leđa. To je bila jasna poruka Bošnjacima da na sljedećim izborima glasaju za Tihića. Međutim, Izetbegović je 2010. u trci za člana državnog predsjedništva dobio najviše bošnjačkih glasova i porazio Tihića. Četiri godine kasnije osvojio je i drugi mandat. Bakir Izetbegović važi za vođu radikalne struje u Stranci demokratske akcije, što on nikada nije ni pokušao demantovati. Kao da mu ta uloga prija. Stranačka opozicija se sprema da na vanrednom kongresu SDA, zakazanom za 26. maj, spriječi njegov izbor za predsjednika stranke, mjesto koje je nakon Tihićeve smrti ostalo upražnjeno. Ishod tog dvoboja je neizvjestan.

MONITOR: U čemu se sastoji Izetbegovićev radikalizam?
BERIĆ: Njegovi politički protivnici, među kojima se najviše ističe bivši vlasnik Dnevnog avaza Fahrudin Radončić, lider Saveza za bolju budućnost (SBB), sumnjiče ga za niz kriminalnih radnji, pored ostalog za pljačku međunarodnih donacija, korupciju i pokroviteljstvo nad vodećim kriminalcima. Na teret mu stavljaju i povezanost sa nekim političkim ubistvima, kao i političko pokroviteljstvo nad zloglasnim mudžahedinima, koji su poslije rata ostali u Bosni. Međutim, nijedna od ovih optužbi niti je rasvijetljena, niti je bila predmet bilo kakve istrage. Prije nepuna dva mjeseca, ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović izjavio je da se „u političkim strukturama BiH pozicionirao jedan dobar broj ljudi koji ne samo da podržava već je izravno uključen u strukture potencijalnih terorista”. Na tu tešku optužbu nije se osvrnuo niko iz bošnjačkog političkog vrha, što takođe govori kakva je ovo država. Bakir Izetbegović je, inače, jako blizak sa turskim predsjednikom Redžepom Erdoanom, koji ga je početkom marta primio na Ataturkovoj jahti „Savarona”. Bakir Izetbegović doživljava Erdoana kao vođu bosanskih muslimana. „On nosi našu zastavu, on nosi naš ponos, jer je vratio dignitet muslimanskom narodu”, izjavio je početkom augusta prošle godine.

MONITOR: Nedavno je Hrvatski narodni sabor (HNS) na zasjedanju u Mostaru usvojio deklaraciju kojom se zahtijeva ustavna i teritorijalna federalizacija Bosne i Hercegovine. Insistirajući na jednakopravnosti sa Srbima i Bošnjacima, Hrvati traže svoj „dejtonski entitet”, dok Bošnjaci u tome vide udar na cjelovitost zemlje. Šta će od svega toga biti?
BERIĆ: Pomenuti dokument je bez ikakve praktične vrijednosti, jer osim što ne nudi nikakvo konkretno rješenje tzv. hrvatskog pitanja, on je i izvan svake realnosti. Jer, ovdje i kad kiša pada, ona „ne pada” ako se o tome ne saglase sva tri naroda. Koliko god bili u pravu, Hrvati su u ovom slučaju usamljeni. Bošnjaci ne žele ni da čuju za njihov zahtjev, uvjereni da on vodi raspadu zemlje. Što se tiče bosanskih Srba, oni se u to ne žele miješati, njihova jedina briga je teritorijalno očuvanje Republike Srpske. Prema tome, Hrvati će još dugo morati podnositi svoju političku sudbinu, kojoj je svojim potpisom u Dejtonu kumovao i „predsjednik svih Hrvata” Franjo Tuđman. Njihove frustracije i dalje će biti izvor političkih i etničkih tenzija u zemlji.

Populistička glupost

MONITOR: Korektni odnosi koji postoje između Crne Gore i BiH sada su dovedeni u pitanje zbog slučaja Sutorina. Može li taj slučaj anulirati postignuti napredak u odnosima između dvije zemlje?
BERIĆ: Sve je počelo tako što je neko odnekud iskopao priču prema kojoj je „lukavi” Blažo Jovanović predriblao „naivnog” Pucara Starog i tamo negdje 1946. godine utrpao mu nekakvo jezero u planinama između Crne Gore i Bosne u zamjenu za Sutorinu. Nakon toga je jedan SDP-ov parlamentarac pokrenuo inicijativu da o povratu Sutorine Bosni i Hercegovini svoje mišljenje da Ustavni sud BiH, i da konačan stav o tome zauzme državni parlament. Potom se otkrilo da je povrat Sutorine tražio Radovan Karadžić tokom pregovora o Vens-Ovenovom planu u Ženevi. Tako se zakotrljala ta grudva snijega. A riječ je o običnoj populističkoj gluposti nekih bošnjačkih političara. Na tu provokaciju nasjeli su i neki crnogorski zvaničnici, koji su na nju uzvratili verbalnom artiljerijom, što je takođe dokaz oskudne političke pameti.

BiH nema dobrih medija

MONITOR: Kao dugogodišnji novinar kako vidite situaciju u bosanskohercegovačkim medijima? Jesu li mediji pod kontrolom vlasti?
BERIĆ: U BiH, nažalost, nema dobrih medija. Ne postoji nijedan dnevni list koji bi uspio preći barijere etnički podijeljenog tržišta štampe. Još je gora situacija sa javnim RTV sistemima, od kojih su dva entitetska i jedan državni. Mediji ovdje nemaju gotovo nikakvog utjecaja na političke odluke. Ne bi se moglo reći da su pod stalnom kontrolom vlasti, ali su ponekad izloženi njenom pritisku, a novinari ozbiljnim prijetnjama. Da su kvalitetniji nego što jesu, vlast se ne bi usuđivala da otvoreno atakuje na medije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo