Povežite se sa nama

INTERVJU

KATARINA ŠVABIĆ, UMJETNICA: Prepuštanje procesu

Objavljeno prije

na

Izložba Katarine Švabić Magija kruga predstavljena je u Manhajmu, na Festivalu audiovizuelne umjetnosti. Početkom marta izložba je takođe otvorena u Perjaničkom domu u Podgorici. Ovu postavku premijerno je vidjela cetinjska publika u Ateljeu Dado sredinom decembra. Katarina Švabić završila je studije slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je i magistrirala. Bavi se novim tehnologijama koje se reflektuju kroz različite radove – od crtanja, slikanja, digitalne štampe i animacije, grafičkog dizajna, skulpture, land art-a, do produktivnog dizajna, performansa, muzike i zvuka.

MONITOR: Nakon Cetinja i Podgorice predstavili ste rad ,,Magija kruga” u Manhajmu. Kažite mi o ovom radu i kako je zapravo nastalo ovo polučasovno audiovizuelno ostvarenje?
ŠVABIĆ: U tehnološkom smislu, rad je započet kao serija od 120 grafika, u vrlo redukovanoj tehnici jedne alatke popularnog programa (photoshop). Već tada je bilo jasno da se zapravo radi o filmu, jer sam u ovakvom “redukovanom” slikanju – pokretanjem belih svetlećih piksela u crnom krugu postala i kreator i ,,posmatrač” prolaznih osećanja, misli. Tražila sam medij u kome mogu da se opustim, prepustim, tehniku koja ne podrazumeva unapred smišljen koncept, tehniku sa minimumom ,,otpora materijala”, bez unapred oblikovane ideje i predstave šta ću zapravo dobiti kao rezultat i to je ono što je meni uzbudljivo u radu, proces bez namera i očekivanja. Prepuštanje procesu jeste osnovni koncept u svim mojim radovima, nezavisno od tehnike, a ovaj eksperiment u digitalnom mediju je pružio neočekivano iskustvo u kome redukcija, nedostatak, u ovom slučaju, materije, (opipljivog) jeste s druge strane dobitak – lakoća, direktnost, bez otpora slikanje unutrašnjih dešavanja koje se prevodi u vizuelni jezik, simbol. Kao medij i kanal slikanja svih unutrašnjih promena u realnom vremenu. Za mene je bilo značajno da izbegnem uplive racionalizacije, cenzure i ostalih intelektualnih mehanizama koje sam smatrala ograničavajućim, i što sam više uspevala u tome, rezultati (vizuali) su postajali interesantniji i dinamičniji. Bilo je sasvim legitimno i tehnološki moguće snimiti čitav proces tokom rada kao film, ali su kadrovi ipak kasnije morfovani, povezani u celinu videograma. Moj veliki prijatelj i dugogodišnji saradnik Nikola Simanić je uradio postprodukciju i muziku, zvuk je snimljen uživo, i na zadivljujuć način se povezao sa grafikom.

MONITOR: U Perjaničkom domu u Podgorici, u jednom dijelu galerijskog prostora bio je postavljen sto na kome su se nalazili listovi sa odštampanim pojedinim sekvencama iz video-rada. Da li su posjetioci bili uključeni u realizaciju, jer je Vaša namjera bila oni na tim stranicama ostave svoj sud o ,,Magiji kruga”?
ŠVABIĆ: Radi se o knjizi sa oko stotinu digitalnih grafika, ključnih frejmova iz filma, sa praznim stranama na kraju na kojima su posetioci mogli da zabeleže svoje misli i doživljaje, vezano za rad ili bilo šta. Ljudi su uglavnom beležili svoje utiske, crtali, i to je za mene značajan zapis iz ,,realnog vremena”, kao i ta mahovina, radni sto i ostali elementi uključeni u postavku.

MONITOR: Za tri mjeseca, rad je prikazan u tri grada. Da li su bile neke promjene u radu i koliko su ljudi i sam galerijski prostor doprinjeli nekim promjenama u samom radu?
ŠVABIĆ: Jedina promena je promena prostora, grada i posetioca. Rad je moguće prekomponovati na bezbroj načina, ali forma rada na ove tri izložbe je uglavnom ista. Ono što je zajedničko je atmosfera koju rad menja u datom prostoru, i ona deluje na sličan način, uvlačeći posetioce u jedan drugi, nedirnut svet, oslikavajući stanje i situaciju nastanka samog rada, kontinuitet nekog unutrašnjeg procesa, jer težište rada je unutrašnje iskustvo, fizički doživljaj omogućen (paradoksalno) virtuelnim, nematerijalnim svetom.

MONITOR: Nedavno je bila izložba Vaših slika u podgoričkom kafeu ,,Berlin”. Mnogi umjetnici se radije odluče da izlažu u raznim lokalima, nego u galerijama?
ŠVABIĆ: Organizacija izložbe se desila spontano, na inicijativu mlađih kolega, što je posebna radost, i desila se na tačno 20 godina mog življenja i profesionalnog rada u Crnoj Gori,tako da je to u stvari bila retrospektiva akrila i ulja na platnu, dasci, plastici, kao i vakumirani objekti nastali od 1994. do 2014. Umetnost je uvek u stanju interakcije i preoblikovanju prostora i ljudi. To je njena funkcija. Lokali su kod nas posećeniji nego muzeji i galerije, pa je sasvim jasno zašto se umetnici odlučuju za prostore koji su živi, gde nema “odabrane” publike, i gde je živa interakcija sa umetnošću slobodna, neposredna i iskrena, što je uvek interesantno iskustvo, i za umetnike i za publiku.

MONITOR: Član ste dvije nefomalne grupe umjetnika „Shift” i „Kombinat”. Kažite mi o Vašem radu?
ŠVABIĆ: To je zapravo jedna grupa, nekada Shift, a sada Kombinat. Potreba za istraživanjem, komunikacijom i formama rada koje prevazilazi individualne pristupe je ono što smo prepoznali još za vreme studija. Neka vrsta slobodne zone gde možete preispitati sinergije i drugih stvaralačkih procesa, laboratorija drugačijih sloboda i izraza, to je nešto iz čega crpim posebnu energiju i što me obogaćuje na uvek nov način. Moje i Nikolino zajedničko crtanje i slikanje, land art koncepti, danas sviranje, audiovizuelni radovi; Shift the Fire, (Biljana Janković, Suzane Pajović, moja malenkost); Shift the River, serija eksperimenata, Nikšić (B.Janković, N.Simanić), Propeleri svih zemalja ujedinite se – prostorna intervencija, Novi Sad, (politički cenzurisan rad) (B.Janković i N.Simanić); Oda Radosti, (kolegijum FVU); samo su deo interesantne arhive radova i koncepta Shift-a i Kombinata, koji i danas deluje sa pojačanim interesovanjem za muziku, zvuk, nove tehnologije, humane koncepte i ekologiju.

MONITOR: Iako ste diplomirali klasično slikarstvo, istražujete na polju savremene umjetnosti, tehnologija, audiovizuelnih komunikacija… Predavačica ste Interdisciplinarne vizuelne umjetnosti na Fakultetu vizuelnih umjetnosti. Kažite mi o Vašem radu sa studentima, o tom iskustvu?
ŠVABIĆ: Već kao student magistarskih studija sam bila angažovana kao saradnik u nastavi. Na taj način sam ostala u istom aktivnom traganju, razmeni, učenju, i to mnogo znači iako zahteva ulaganje velike energije. Svedok sam da svaka generacija ponese nekoliko izuzetno darovitih mladih ljudi, umetnika, iako umetnost u našem društvu na žalost nije prioritet. Svi su zaboravili da bez kulture nema ni napretka društva ni u kom smislu. Morali bi mnogo više da uložimo u edukaciju i podršku mladim stvaraocima, kako bi ovde ostali i uspeli da valorizuju svoj potencijal.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo