Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Proces usitnjavanja opozicije je privremen

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nakon što ste izašli iz Demokratskog fronta, pojedini iz te političke grupacije su Vam, između ostaloga, spočitali da ste „odigrali u korist režima” dok se čula i optužba kako ste „izgubili kompas”,i ,maltene, pobjegli. Da li je Vaš izlazak iz DF-a bijeg i da li može predstavljati korist za režim?
LEKIĆ: Razlaz sa DF-om je protekao u atmosferi političke kulture. Kako sa moje strane tako od glavnih političkih partija DF-a je iskazano zadovoljstvo zajednički postignutim rezultatima i žaljenje zbog ishoda čiji su razlozi javno obrazloženi. Iz tog dominantnog i ozbiljnijeg okvira usamljeno su, ako se sjećam, iskočile dvije izjave koje po neutemeljenosti i neozbiljnosti nisu dostojne odgovora.

MONITOR: Kazali ste da „opozicija treba da otvoreno razgovara i o svojim slabostima, za razliku od tvrđave vrha vlasti”. Onda otvoreno: koje su, konkretno, slabosti DF-a, a koje cjelokupne opozicije?
LEKIĆ: Po opštim ocjenama DF je kao široka koalicija za kratak period postigao veliku sinergiju koja je potvrđena na izborima. Na parlamentarnim izborima 2012. je osvojio četvrtinu mandata u parlamentu, a mnogo više nego cijela ostala opozicija zajedno. DF je dominantno, skoro sa dvije trećine, doprinio pobjedama opozicije na lokalnim izborima u Nikšiću i Podogorici koje nažalost raznim prevarama i neozbiljnostima nisu realizovane.

Iako je zadržavao svoju snagu DF nije razvio svoje mnogo veće potencijele, one do kraja pobjedničke. Nakon što sam mjesecima, interno u predsjedništvu, gdje sjede predstavnici partija, ukazivao na pojave koje limitiraju dalji uspijeh naše koalicije, predlažući bolji sistem koordinacije, jači subjektvitet DF-a, odgovornost za javne izjave, dalje širenje koalicije itd – sve to bez rezultata, donio sam odluke o drugačijem, samostalnom nastavku javnog dijelovanja, ostajući svi u opozicionoj priči. Pri tom uvažavajući prava drugih na različito viđenja nastale situacije. Uostalom javnost će najbolje suditi o svemu, razumije se i o stanju u ostaloj opoziciji.

MONITOR: Kakav bi mogao biti, u najkraćem, taj sud javnosti?
LEKIĆ: Ne znam do kraja, ali ako govorimo o zreloj javnosti, za koju navijam da je što veća, mislim da ona s pravom odbacuje dvije krajnosti. Da je opozicija kritički nedodirljiva samo zato što se ona samoproklamovala kao opozicija.

Druga neprihvatljiva krajnost jeste da je opozicija ista ili čak gora od vlasti. Ova druga i neodrživa teza ide direktno u korist Đukanovića , Marovića, Vujanovića i njihovih klijenata sa kojima su zajedno u dužem periodu van demokratske kontrole i van pravnog poretka. Zato je ova druga teza i lansirana iz krugova vlasti kao pokušaj alibija za njihove zloupotrebe i stanje ekonomske, pravne i duhovne devastacije ove zemlje.

MONITOR: Više puta za kratko vrijeme, poslednji put u kontekstu formiranja prelazne Vlade, dali ste šansu SDP-u i Ranko Krivokapić- i Vi, i DF, i drugi opozicioni subjekti – nudeći im saradnju. Svaki put je bilo isto: ništa. Da li ste završili komunikaciju sa SDP-om, za ubuduće?
LEKIĆ: Nije se razgovaralo sa SDP-om zbog velikog očekivanja, već javne odogovornosti da se pokrenu inicijative za obaranje neodgovorne vlasti na čije zloupotrebe krivičnog karaktera upravo ukazuje Krivokapićeva partija. Dakle, dužnost nam je bila da nakon izbora u Podogorici na kojima su građani većinski ukazali povjerenje DF, SNP i ELP razgovaramo sa svima koji su u kampanji opoziciono dijelovali i obećavali smjenu aktuelne vlasti.

Takođe, razgovarano je i u kontekstu inicijative za formiranje prelazne vlade, kao odgovornog pokušaja spašavanja zemlje kako bi se zaustavio aktuaelan, slobodni pad ekonomije, dalja degradacija pravnog i izbornog sistema.

Stvari su poslije svega postale kristalno jasne, SDP je preuzeo odgovornost, ostaje politička armatura trajanja vlasti DPS-a kojeg optužuje za teške slučajeve kriminala, korupcije i devastiranja nacionalnih resursa. Utisak je i da povremena hrabrost predsjednika Skupštine da insajderski saopšti neke detalje iz razuđenog stanja korupcije i kriminala vlasti nekako brzo iscuri, poput onih 800 miliona za koje javno kaže da su izcurili iz KAP-a.

Dakle, kraća javna komunikacija sa SDP-om u dva navrata je bila s ciljem opšteg interesa, a pri sadašnjem stanju stvari komunikacije nema.

MONITOR: S tim u vezi kako tumačite dalji politički zagrljaj Krivokapića, koji javno govori o pokradenih 800 miliona iz KAP-a, i Đukaknovića glavnog aktera u dugogodišnjim misterioznim zbivanjima u KAP-u?
LEKIĆ: To je valjda kulminacija licemjenosti, kukavičluka, uzajamnog ponižavanja, zbilja bez presedana u crnogorskoj istoriji. Ne bih sada ulazio u temu da li se ovdje radi i o doprinosu izgrađivanja novog crnogorskog identiteta, zadržao bih se takođe na dramatično zabrinjavajuću činjenicu da još nema zvanične pravne inicijative o javnom ofiranju nestanka 800 miliona državnog novca.

MONITOR: Svjedoci smo usitnjavanja opozicije. Samo u proteklih godinu došlo je do cijepanja nekoliko partija, formiranja i najave formiranja nekoliko novih… Kako vidite trenutni opozicioni horizont?
LEKIĆ: Proces usitnajvanja vidim kao privremen i kao dio novog, potencijalno pozitivnog prekomponovanja na opozicionoj sceni. Izbori će, nadajmo se i konačno regularni, raščistiti političku scenu i smjestiti sve partije na svoja prava mjesta. Inače, često se zaboravlja da je vladajuća koalicija sastavljena od nekih osam partija. Proces fragmentacije partija je širi fenomen u Crnoj Gori, vjerujem prolazan.

MONITOR: Nedavno ste saopštili ste da će važan pravac vašeg djelovanja ostati doprinos okupljanju širokih opozicionih snaga. Koja će, u tom pravcu, biti Vaša strategija, sa pozicije lidera nove političke grupacije, Demosa?
LEKIĆ: Mislim na okupljanje u mogućoj mjeri i sa izvjesno opozicionim političkim snagama. Opozicija je na izborima 2012. zajedno osvojila 36 mandata, DPS 30. Zato su građanske opozicione snage u i van parlamenta dužne da sarađuju i grade snagu kredibilne alternative. Uspio sam da okupim opoziciju u kontekstu predsjedničkih izbora i nedavno tokom inicijative za formiranje prelazne vlade. Nastaviću da dijelujem u tom pravcu, ne isključujući da to može da učini i neko drugi, kome ću, u svakom slučaju, pomoći, koliko mogu.

MONITOR: Demos je počeo, po malo neobično Vašim javnom obraćanjem u jednom kafeu? Zašto baš Demos i koja su vaša očekivanja u vezi sa njegovom budućnošću?
LEKIĆ: Demos je skraćenica za demokratski savez koji formiram. Kao što znamo Demos je grčka riječ, bukvalno narod, suštinski osnov demokratije. Drugi dio pojma je Kratos koji toliko nokontrolisano dijeluje u Crnoj Gori da poprima dimenzije novog fenomena koji bi se mogao nazvati i Krados. Demos je i skraćenica za DEMOkratska Smjena vlasti u Crnoj Gori.

Ukratko o očekivanjima. Demos počinje skromno u svakom smislu, ali sa jasnim idejama koje će, uvjeren sam, okupiti značajne snage demokratije i jake volje za naophodnu demokratsku, ekonomsku i moralnu reformu Crne Gore.

MONITOR: U javnost je za kratko vrijeme izbilo nekoliko afera u vezi sa sumnjivim poslovima porodice Svetozara Marovića. Mnogi smatraju da time, a u vezi i sa postupkom koji se i dalje vodi protiv njegovog brata, Đukanović priprema politički svilen gajtan za njega. Da li može do ći do razdora unutar DPS-a? Da li će premijer žrtvovati Marovića?
LEKIĆ: Taj scenario obračuna klanova u DPS-u bio bi novo zamagljivanje suštine situacije. U pitanju je primarno pravna materija. Ona ima velike političke dimanzije jer se radi o potpredsjedniku vladajuće partije. I stvar se dalje usložnjava sa svim pravno političkim reprekusijama time što je toliko mnogo indicija o kriminalu i korupciji iz vrha te partija, od kolektivnih tipa Snimak, do pojedinačnih o kojima nekim čudom ovih dana saznajemo i preko javnog servisa.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

MONITOR: Kako gledate na inicijativu o rehabilitaciji golootočkih žrtava?

PEPIĆ: Inicijativa o rehabilitaciji golotočkih žrtava u suštini nije loša. Naprotiv. U suštini ovaj i ovakav potez predsjednika Milatovića je i konkretan i korektan. Ali postavlja se pitanje  zašto  to nije urađeno do sada.  Naročito ako se zna da su ostale Republike bivše Jugoslavije donijele neke vrste rehabilitacije.

Ako se uz to zna da je u ovom zloglasnom koncentracionom zatvoru, bio veliki broj zatvorenika i žrtava iz Crne Gore, koji su sredinom prošlog vijeka zbog Rezolucije IB, slati da u više nego nehumanim uslovima, budu zatvarani, zlostavljani, prebijani, maltretirani, ubijani… Ko ih je tamo slao, pa najvećim dijelom  Crnogorci? Njihovi ratni drugovi, komšije, braća…

Možda nam i primjer Golog otoka  najbolje govori o tome kako se i mi većinski ponašamo prema istoriji. Kao prema samoposluzi. Iz nje uzimamo samo što nam treba, tj.samo ono što nam odgovara.

Prošlost trebamo da prihvatimo bez šminkanja i uljepšavanja. Mi prošlost ne možemo promijeniti, ali moramo na valjan način ukazati na ono što je bilo dobro, a i što je bilo loše.

MONITOR: U Skupštini je formiran Anketni odbor za crne trojke. Najavljeno je rješavanje mnogih do sada nerasvijetljenih ubistava i napada. Koliki su dometi ovog odbora?

PEPIĆ: Ko zna, možda se držeći i one stare  – ako nešto nećeš da riješiš, ili ako hoćeš da nešto prolongiraš, formiraj komisiju.

Naravno da je formiranje odbora od strane Skupštine, koja će se baviti osvjetljavanjem nekih teških događaja iz naše nedavne prošlosti  legitimno. No, istovremeno, tako se i priznaje da su mnoge naše institucije slabe, ili da ih nema.

Da smo imali institucije, ovaj odbor nam i ne bi trebao. Ali, moram da primijetim,  ni ,,ovi” nakon avgusta 2020. nijesu praktično ništa ni uradili da one ojačaju.

Zato imam pravo na sumnju, koliko ovaj odbor može da doprinese. Uz sve to, veliku sumnju kod mene izaziva najava da predsjednik ovog odbora, može biti neko iz DPS-a!? Da li se  ovakvom tematikom na valjan način može,  i prije svega da li hoće, da se bavi neko ko je bio vlast  kada se to događalo?

MONITOR: Krize ni u regionu ne nedostaje, a dio političara svako malo ide do Beograda, sada i u Banja Luku da daju pomoć Vučiću, Dodiku. Da li takva praksa i koliko opterećuje političku scenu u Crnoj Gori?

PEPIĆ:  Svi su izgledi da Vučićev režim, bez obzira na sva činjenja i nečinjenja, nema adekvatan način da se suprotstavi protestima koje predvode studenti u Srbiji, koji su mu dobrano uzdrmali vlast.

Da bi mu pomogli, i da bi skrenuli pažnju sa onoga što traže studenti,a to je njegov politički odlazak,  Vučiću su u pomoć ,,priskočili” njemu više nego ,,odani Srbi ” iz regiona. Prije svega Milorad Dodik, predsjednik RS- a, kao i crnogorski političari iz  prosrpskih partija.

Naravno da to opterećuje i crnogorsku političku scenu. Dobro se zna da je Balkan počesto zbog nečijih ličnih interesa, znao da upadne u veliko nevolje i zlo! Ipak, ne očekujem neke velike nestabilnosti kod nas. Vjerujem da su se građani, poučeni nedavnom prošlošću, većinski ,,opametili”.

MONITOR: Vidite li izlaz i rješenje političke krize u Crnoj Gori i mogući dogovor vlasti i opozicije?

PEPIĆ: Što se tiče sukoba pozicije i opozicije u parlamentu, rekao bih –  ništa novo. Ništa što već nije viđeno. Bilo je i ranije bojkota i opstrukcije rada parlamenta.

Mislim da  razlog koji je naveo DPS, a kojem se priključila URA, da je to zbog navodnog kršenja Ustava od strane Ustavnog odbora, zbog slanja jedne sutkinje Ustavnog suda u penziju, ne stoji. Nije to toliko zbog ustavnosti, koliko zbog toga ko je poslat u penziju.

Vidim mogućnost dogovora opozicije i pozicije oko daljeg i nesmetanog rada i djelovanja parlamenta. Ne zato što je DPS ponudio svojeg kandidata za mjesto predsjednika Anketnog odbora. Već zbog  pritiska međunarodnog faktora. Prije svega ambasadora KVINTE.  Za  ,,pomirenje i saradnju”  koji će, čini se, ubrzo uslijediti, od domaćeg  veće zasluge imaće međunarodni faktor.

Građani će i dalje biti u ,,vrzinom kolu”. Zbog uspostavljenog partitokratskog sistema, gdje poslanici i odbornici nemaju odgovornost prema građanima, već isključivo prema svojim partijskim šefovima. Zato nam i trebaju otvorene izborne liste, da znamo i koga i ko nas bira.

MONITOR: Kako biste kao istoričar analizirali trenutno stanje u svijetu. Nakon  genocida u Gazi, rata u Ukrajini, moguće je  novo pregrupisavanje velikih sila. Ima li sličnosti sa istorijskim događajima u prošlosti?

PEPIĆ:  Opet bih reko –  već viđeno.

Nova američka administracija promijenila  je retoriku i odnos prema ratu u  Ukrajini. Razlog vidim u tome što taj rat sve duže traje i što ukrajinski režim nije baš ,,trčke” pristao na ponudu pragmatičnog i bahatog ekonomiste Trampa, da mu potpiše ,,blanko” korištenje prirodnih ukrajinskih bogatstava. Ljudi poput Trampa i ne pomišljaju da nešto, bez obzira na cilj i situaciju, rade džaba!

Odnosi Amerike i Rusije, za očekivati je da će biti na nekoj većoj ili bolje rečeno, pristojnoj razini. Ali ostaje pitanje šta će biti sa EU.

Svijet će naravno i dalje biti nepravedan. Naročito je nepravedan u odnosu prema onome što je radio i što radi izraelski režim koji sprovodi zločine i genocid nad Palestincima.  Tramp čak iznosi i ,,genijalno”, krajnje nehumano rješenje o iseljavanju Palestinaca iz Gaze. O tome skoro pa čitav ,,miroljubiv i pravedan” svijet, pa i naši političari i mnogobrojni ,,vajni” borci za ljudska prava i slobode ćute. To je  sramno i licemjerno!

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo