Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Proces usitnjavanja opozicije je privremen

Objavljeno prije

na

miodrag-lekic

MONITOR: Nakon što ste izašli iz Demokratskog fronta, pojedini iz te političke grupacije su Vam, između ostaloga, spočitali da ste „odigrali u korist režima” dok se čula i optužba kako ste „izgubili kompas”,i ,maltene, pobjegli. Da li je Vaš izlazak iz DF-a bijeg i da li može predstavljati korist za režim?
LEKIĆ: Razlaz sa DF-om je protekao u atmosferi političke kulture. Kako sa moje strane tako od glavnih političkih partija DF-a je iskazano zadovoljstvo zajednički postignutim rezultatima i žaljenje zbog ishoda čiji su razlozi javno obrazloženi. Iz tog dominantnog i ozbiljnijeg okvira usamljeno su, ako se sjećam, iskočile dvije izjave koje po neutemeljenosti i neozbiljnosti nisu dostojne odgovora.

MONITOR: Kazali ste da „opozicija treba da otvoreno razgovara i o svojim slabostima, za razliku od tvrđave vrha vlasti”. Onda otvoreno: koje su, konkretno, slabosti DF-a, a koje cjelokupne opozicije?
LEKIĆ: Po opštim ocjenama DF je kao široka koalicija za kratak period postigao veliku sinergiju koja je potvrđena na izborima. Na parlamentarnim izborima 2012. je osvojio četvrtinu mandata u parlamentu, a mnogo više nego cijela ostala opozicija zajedno. DF je dominantno, skoro sa dvije trećine, doprinio pobjedama opozicije na lokalnim izborima u Nikšiću i Podogorici koje nažalost raznim prevarama i neozbiljnostima nisu realizovane.

Iako je zadržavao svoju snagu DF nije razvio svoje mnogo veće potencijele, one do kraja pobjedničke. Nakon što sam mjesecima, interno u predsjedništvu, gdje sjede predstavnici partija, ukazivao na pojave koje limitiraju dalji uspijeh naše koalicije, predlažući bolji sistem koordinacije, jači subjektvitet DF-a, odgovornost za javne izjave, dalje širenje koalicije itd – sve to bez rezultata, donio sam odluke o drugačijem, samostalnom nastavku javnog dijelovanja, ostajući svi u opozicionoj priči. Pri tom uvažavajući prava drugih na različito viđenja nastale situacije. Uostalom javnost će najbolje suditi o svemu, razumije se i o stanju u ostaloj opoziciji.

MONITOR: Kakav bi mogao biti, u najkraćem, taj sud javnosti?
LEKIĆ: Ne znam do kraja, ali ako govorimo o zreloj javnosti, za koju navijam da je što veća, mislim da ona s pravom odbacuje dvije krajnosti. Da je opozicija kritički nedodirljiva samo zato što se ona samoproklamovala kao opozicija.

Druga neprihvatljiva krajnost jeste da je opozicija ista ili čak gora od vlasti. Ova druga i neodrživa teza ide direktno u korist Đukanovića , Marovića, Vujanovića i njihovih klijenata sa kojima su zajedno u dužem periodu van demokratske kontrole i van pravnog poretka. Zato je ova druga teza i lansirana iz krugova vlasti kao pokušaj alibija za njihove zloupotrebe i stanje ekonomske, pravne i duhovne devastacije ove zemlje.

MONITOR: Više puta za kratko vrijeme, poslednji put u kontekstu formiranja prelazne Vlade, dali ste šansu SDP-u i Ranko Krivokapić- i Vi, i DF, i drugi opozicioni subjekti – nudeći im saradnju. Svaki put je bilo isto: ništa. Da li ste završili komunikaciju sa SDP-om, za ubuduće?
LEKIĆ: Nije se razgovaralo sa SDP-om zbog velikog očekivanja, već javne odogovornosti da se pokrenu inicijative za obaranje neodgovorne vlasti na čije zloupotrebe krivičnog karaktera upravo ukazuje Krivokapićeva partija. Dakle, dužnost nam je bila da nakon izbora u Podogorici na kojima su građani većinski ukazali povjerenje DF, SNP i ELP razgovaramo sa svima koji su u kampanji opoziciono dijelovali i obećavali smjenu aktuelne vlasti.

Takođe, razgovarano je i u kontekstu inicijative za formiranje prelazne vlade, kao odgovornog pokušaja spašavanja zemlje kako bi se zaustavio aktuaelan, slobodni pad ekonomije, dalja degradacija pravnog i izbornog sistema.

Stvari su poslije svega postale kristalno jasne, SDP je preuzeo odgovornost, ostaje politička armatura trajanja vlasti DPS-a kojeg optužuje za teške slučajeve kriminala, korupcije i devastiranja nacionalnih resursa. Utisak je i da povremena hrabrost predsjednika Skupštine da insajderski saopšti neke detalje iz razuđenog stanja korupcije i kriminala vlasti nekako brzo iscuri, poput onih 800 miliona za koje javno kaže da su izcurili iz KAP-a.

Dakle, kraća javna komunikacija sa SDP-om u dva navrata je bila s ciljem opšteg interesa, a pri sadašnjem stanju stvari komunikacije nema.

MONITOR: S tim u vezi kako tumačite dalji politički zagrljaj Krivokapića, koji javno govori o pokradenih 800 miliona iz KAP-a, i Đukaknovića glavnog aktera u dugogodišnjim misterioznim zbivanjima u KAP-u?
LEKIĆ: To je valjda kulminacija licemjenosti, kukavičluka, uzajamnog ponižavanja, zbilja bez presedana u crnogorskoj istoriji. Ne bih sada ulazio u temu da li se ovdje radi i o doprinosu izgrađivanja novog crnogorskog identiteta, zadržao bih se takođe na dramatično zabrinjavajuću činjenicu da još nema zvanične pravne inicijative o javnom ofiranju nestanka 800 miliona državnog novca.

MONITOR: Svjedoci smo usitnjavanja opozicije. Samo u proteklih godinu došlo je do cijepanja nekoliko partija, formiranja i najave formiranja nekoliko novih… Kako vidite trenutni opozicioni horizont?
LEKIĆ: Proces usitnajvanja vidim kao privremen i kao dio novog, potencijalno pozitivnog prekomponovanja na opozicionoj sceni. Izbori će, nadajmo se i konačno regularni, raščistiti političku scenu i smjestiti sve partije na svoja prava mjesta. Inače, često se zaboravlja da je vladajuća koalicija sastavljena od nekih osam partija. Proces fragmentacije partija je širi fenomen u Crnoj Gori, vjerujem prolazan.

MONITOR: Nedavno ste saopštili ste da će važan pravac vašeg djelovanja ostati doprinos okupljanju širokih opozicionih snaga. Koja će, u tom pravcu, biti Vaša strategija, sa pozicije lidera nove političke grupacije, Demosa?
LEKIĆ: Mislim na okupljanje u mogućoj mjeri i sa izvjesno opozicionim političkim snagama. Opozicija je na izborima 2012. zajedno osvojila 36 mandata, DPS 30. Zato su građanske opozicione snage u i van parlamenta dužne da sarađuju i grade snagu kredibilne alternative. Uspio sam da okupim opoziciju u kontekstu predsjedničkih izbora i nedavno tokom inicijative za formiranje prelazne vlade. Nastaviću da dijelujem u tom pravcu, ne isključujući da to može da učini i neko drugi, kome ću, u svakom slučaju, pomoći, koliko mogu.

MONITOR: Demos je počeo, po malo neobično Vašim javnom obraćanjem u jednom kafeu? Zašto baš Demos i koja su vaša očekivanja u vezi sa njegovom budućnošću?
LEKIĆ: Demos je skraćenica za demokratski savez koji formiram. Kao što znamo Demos je grčka riječ, bukvalno narod, suštinski osnov demokratije. Drugi dio pojma je Kratos koji toliko nokontrolisano dijeluje u Crnoj Gori da poprima dimenzije novog fenomena koji bi se mogao nazvati i Krados. Demos je i skraćenica za DEMOkratska Smjena vlasti u Crnoj Gori.

Ukratko o očekivanjima. Demos počinje skromno u svakom smislu, ali sa jasnim idejama koje će, uvjeren sam, okupiti značajne snage demokratije i jake volje za naophodnu demokratsku, ekonomsku i moralnu reformu Crne Gore.

MONITOR: U javnost je za kratko vrijeme izbilo nekoliko afera u vezi sa sumnjivim poslovima porodice Svetozara Marovića. Mnogi smatraju da time, a u vezi i sa postupkom koji se i dalje vodi protiv njegovog brata, Đukanović priprema politički svilen gajtan za njega. Da li može do ći do razdora unutar DPS-a? Da li će premijer žrtvovati Marovića?
LEKIĆ: Taj scenario obračuna klanova u DPS-u bio bi novo zamagljivanje suštine situacije. U pitanju je primarno pravna materija. Ona ima velike političke dimanzije jer se radi o potpredsjedniku vladajuće partije. I stvar se dalje usložnjava sa svim pravno političkim reprekusijama time što je toliko mnogo indicija o kriminalu i korupciji iz vrha te partija, od kolektivnih tipa Snimak, do pojedinačnih o kojima nekim čudom ovih dana saznajemo i preko javnog servisa.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo