Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Režim je zabrinut

Objavljeno prije

na

MONITOR: Očekujete li da će krivična prijava MANS-a protiv Svetozara Marovića zbog tajnog računa u švajcarskoj banci HSBC na ime njegove supruge, na kom se nalazilo 3,8 miliona eura, doživjeti drugačiju sudbinu u odnosu na vaše druge brojne krivične prijave tužilaštvu?
ĆALOVIĆ: To će u najvećoj mjeri zavisiti od spremnosti novog Vrhovnog državnog tužioca, kao prvog čovjeka tužilaštva, ali i od političke volje vrha vlasti da obezbijedi konkretne rezultate u borbi protiv korupcije. Samo se nadam da se procesuiranje ovog slučaja neće pretvoriti u političko-pravosudnu farsu kao što se to desilo u predmetu Zavala. MANS će u narednom periodu veoma pažljivo pratiti buduće korake tužilaštva kada je u pitanju postupanje u ovom slučaju i u tom smislu smo već predočili VDT-u da može da računa na našu podršku ukoliko se odluči da slučaj ,,Marović” do kraja procesuira u skladu sa zakonom.

MONITOR: Dostavili ste dokumentaciju tužilaštvu u vezi sa računom. Tužilaštvo sada traži pravnu pomoć od Švajcarske.
ĆALOVIĆ: To je neophodna procesna radnja u ovakvom predmetu, i dobro je što je tužilaštvo zaobišlo Ministarstvo pravde i direktno zatražilo informacije od kolega iz Švajcarske. Više puta smo ukazali da bi bilo dobro da se tužilaštvo obrati i francuskim vlastima koje su dokumentaciju već dostavljale drugim državama, u slučaju da nastanu problemi sa švajcarskim zakonima o bankarskoj tajnosti. U svakom slučaju, prijatno sam iznenađena brzom reakcijom tužilaštva u ovom predmetu, posebno kada imamo u vidu njihovo odugovlačenje u postupanju u slučaju Telekom.

Bez obzira na to, tužilaštvo već sada može da uđe u ozbiljnu istragu porijekla imovine porodice Marović koja se nalazi u Crnoj Gori, jer analize MANS-a pokazuju da se djelovi te imovine ne mogu opravdati zvaničnim, odnosno legalnim prihodima Svetozara Marovića. Do sada nije postojala politička volja da se ozbiljno uđe u takav proces iako se ime porodice Marović vrlo često nalazilo u središtu brojnih afera, počev od ,,Zavale”, preko ,,Akva parka” na Toplišu, pa sve do prodaje zemljišta u slučaju ,,Košljun”.

MONITOR: Smatrate da treba uvesti novo krivično djelo nezakonito bogaćenje javnih funkcionera i tim ste povodom tražili da Odbor za antikorupciju sasluša ministra pravde, VDT tužioca i predsjednika Vrhovnog suda. Šta je sa tom inicijativom?Ž
ĆALOVIĆ: Smatram da ne postoji nijedan argument protiv zahtjeva da se kriminalizuje nezakonito bogaćenje javnih funkcionera i da je upravo slučaj tajnog računa Marovića najbolja ilustracija potrebe da se tužilaštvu obezbijede efikasniji mehanizmi u borbi sa korupcijom na najvišem nivou. Kriminalizaciju nezakonitog bogaćenja javnih funkcionera je preporučila i Evropska unija u poslednjem Izvještaju o napretku Crne Gore, kao i Ambasada SAD u okviru komentara datih na nedavno usvojeni Zakon o antikorupciji. Uvođenje tog krivičnog djela je u skladu i sa zahtjevom iz Konvencije Ujedinjenih nacija za borbu protiv korupcije koju je Crna Gora ratifikovala.

Međunarodni ekspert je analizirao naše zakonodavstvo i zaključio da je kriminalizacija nezakonitog bogaćenja u skladu sa našim pravnim sistemom, i da je u pitanju politička odluka da li će se kriminalizovati takvo ponašanje, a ne pravna. On je dostavio Ministarstvu pravde konkretan predlog izmjena Krivičnog zakonika baziran na iskustvu preko 40 zemalja.

Suština kriminalizacije nezakonitog bogaćenja je u prebacivanju tereta dokazivanja na javnog funkcionera u slučaju da ne prijavi prihode ili imovinu. Dakle, ukoliko tužilaštvo dođe do dokaza da javni funkcioner ili član njegove porodice ima prihode ili imovinu koji su veći od zvanično prijavljenih, onda funkcioner ima obavezu da dokaže da je ta imovina zakonito stečena, a ukoliko nema dokaza o zakonitom porijeklu, imovina se smatra nezakonito stečenom i oduzima.

Na taj način ovakvi i slični postupci bi se vodili mnogo efikasnije, jer tužilaštvo ne bi bilo u obavezi da prikupi dokaze o načinu na koji je imovina stečena, odnosno o konkretnom krivičnom djelu, već bi bilo dovoljno da primijeti neusaglašenosti sa zvaničnim prijavama prihoda i imovine, a zatim bi funkcioner imao obavezu da dokaže porijeklo. Ukoliko javni funkcioneri ne kriju svoju imovinu i postupaju zakonito, ne postoji nijedan razlog da se usprotive kriminalizaciji nezakonitog bogaćenja.

Konačno, slučaj ,,Marović” ne samo da predstavlja konkretan primjer koji pokazuje značaj kriminalizacije nezakonitog bogaćenja, već aktuelizuje pitanje koje datira još od vremena kada se država aktivno bavila švercom cigareta – koji crnogorski funkcioneri imaju račune u inostranstvu i koliko se novca nalazi na njima?

MONITOR: Vlada je u skorije vrijeme pokušala da progura nekoliko, čini se, opasnih zakona, na koje je i MANS reagovao, od zakona o javno privatnom partnerstvu, preko zakona o ANB-u do onog koji se tiče eksproprijacije. Kako tumačite takve Vladine predloge? Da li to Đukanović pokušava da i kroz pravni okvir kontroliše sve?
ĆALOVIĆ: Mislim da su ti i slični predlozi zaista vrlo zabrinjavajući, jer oni ukidaju kontrolne mehanizme Skupštine i ostavljaju prostor za samovolju vladinih činovnika, čime Đukanović jača sopstvenu moć i obesmišljava ulogu parlamenta. Sa jedne strane, to je očigledan odgovor Đukanovića na povremena neslaganja sa SDP-om i niz inicijativa koje je ta partija realizovala u saradnji sa opozicijom, a kojima je ograničila sprovođenje određenih planova premijera. Sa druge strane, takvim zakonima se krše elementarna ljudska prava građana na imovinu i privatnost, koja su garantovana Ustavom Crne Gore i međunarodnim konvencijama. Istovremeno, ta vlada predlaže zakone kojima se daju razne povoljnosti lokalnim tajkunima i stranim biznismenima čije porijeklo kapitala nije poznato.

Vjerujem da očigledna pojačana potreba za dodatnom kontrolom kako političkih partnera i protivnika, tako i građana, pokazuje da je režim zabrinut što su se stvari počele otimati kontroli. Podsjetiću vas da su informacije o zloupotrebama vlasti danas više dostupne javnosti nego ikada ranije, podaci koji su se nekada brižljivo skrivali su počeli da cure, a sve veći broj građana nije zadovoljan svojom ekonomskom situacijom i ne vjeruje u prazna predizborna obećanja.

Mislim da vladajuća partija pokušava da po svaku cijenu ojača sve poluge moći u pripremi za parlamentarne izbore, čak i po cijenu usporavanja procesa evropskih integracija, jer je evidentno da nova zakonska rješenja nisu u skladu sa evropskim standardima.

MONITOR: Opet je proljeće. Koliko su po vašem mišljenju daleko, ili blizu, promjene u Crnoj Gori?
ĆALOVIĆ: Mislim da su građani odavno spremni za promjene, ali da je vrijeme da se za to spreme i opozicione strukture koje se više bave međusobnim prepirkama nego borbom protiv režima. Posvađana i atomizirana opozicija u ovom trenutku nije u stanju da ponudi valjanu alternativu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo