Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE: U političkom trouglu

Objavljeno prije

na

JELICA-MINICH

MONITOR: Uprkos raznim tumačenjima i najavama i dalje je neizvjesno kada će Srbija započeti pregovore sa EU. Imate li vi neku svoju prognozu s tim u vezi?
MINIĆ: Srbija je upravo privela kraju neophodne tehničke pripreme za otvaranje pregovora o pojedinačnim poglavljima. Formalno, pregovori su započeli u januaru prošle godine na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju Republike Srbije EU. Na njoj je EU predstavila svoj pregovarački okvir, a Srbija svoju pregovaračku poziciju. U martu, ove godine, završen je analitički pregled (screening) za svih 35 poglavlja koja će biti predmet pregovora. Svrha ovog pregleda je bila da se tačno ustanovi koliko je Srbija udaljena od evropske pravne i institucionalne prakse i standarda u svim oblastima koje pokriva pregovarački proces. Stanje je sada poznato i polazna pozicija Srbije definisana. Poglavlja 23 i 24, koja su eksplicitno naglašena kao poglavlja sa kojima se pregovori otvaraju i sa kojima će biti zatvoren pregovarački proces, spremna su za pregovore, kao i poglavlje 32 koje je Srbija predlagala. Dakle, Srbija je formalno spremna za pregovore. Odluka EU o tome kada će oni započeti je, međutim, politička.

MONITOR: Stalno se spekuliše o uticaju rješavanja pitanja statusa Kosova na dinamiku integracije Srbije u EU. Može li to zakomplikovati odnose i unutar EU, kako predviđaju neki naši političari i analitičari?
MINIĆ: Ključ za otvaranje pregovaračkog procesa je upravo u poglavlju 35, koje obuhvata dijalog Beograda i Prištine i napredak u tom poglavlju određuje sve ostalo. Dakle, datum otvaranja pregovora po poglavljima sada zavisi prvenstveno od jednog konkretnog političkog uslova i političke procene EU u kojoj meri se on ispunjava. A tu je Beograd jedna od strana koja određuje napredak, druga je Priština. Treći ugao ove složene geometrije je EU, a tu zaista postoje razlike. Ipak, ne treba se zavaravati. Kosovo neće biti razlog dubinskih podela u EU, budući da je takav odnos snaga i po brojnosti i po realnoj snazi onih koji su Kosovo priznali kao nezavisnu državu i onih koji nisu. Veći problem, ne samo evropskih dimenzija, je korišćenje kosovskog presedana kao argumenta za podelu Ukrajine.

MONITOR: I unutar regiona stoje neke dileme, kao što je ona hoće li nam članice EU, kao Hrvatska na primjer, postaviti neku od posljednjih prepreka u završnici procesa integracije…
MINIĆ: Srbija ima brojna otvorena pitanja sa gotovo svim zemljama u susedstvu. Dok se u nekim bilateralnim odnosima radi o lakšim pitanjima položaja manjina, sa bivšim jugoslovenskim republikama su pored tretmana manjina nerešena pitanja brojnija i složenija: procesuiranje ratnih zločinaca, nestali, proterani, imovinska pitanja, granice, kulturno nasleđe i dr. Najbolja je situacija u odnosima sa Crnom Gorom, sa kojom zapravo više i nema ozbiljnih otvorenih pitanja. Ipak, uprkos nesuglasicama i bez mnogo publiciteta, Slovenija, Hrvatska i Crna Gora pomažu Srbiji u pripremama za pregovore o članstvu u EU. Biće uspona i padova, ali susedi neće biti prepreka za Srbiju, jer njihov je suštinski dugoročni interes da svi budemo u EU.

MONITOR: Milorad Dodik, koji je i dalje političar sa najviše uticaja u RS, nastavlja sa svojom dosta agresivnom politikom deklarisanja protiv BIH kao države. Radi li se tu o pretjerivanjima u taktici ili o pokušaju unošenja „istočnog”, prije svega ruskog, uticaja na rasplitanje gotovo permenentne krize BIH?
MINIĆ: BiH se zaista nalazila „na ivici ambisa”, kako su to novinari prokomentarisali. Tek nakon pola godine posle oktobarskih izbora 2014.godine formirane su, doslovce u poslednjim minutima isteka roka, vlade na državnom nivou i na nivou Federacije, kao i budžet na nivou tog entiteta. Mada su vladajuće koalicije bile na oba nivoa dogovorene još u decembru prošle godine, proces usaglašavanja oko raspodele ministarskih mesta trajao je još tri meseca. Dodikova SNSD, koja vodi vladu na nivou Republike Srpske je u opoziciji na nivou BiH i bojkotovala je rad državnog parlamenta čak i tokom izbora Saveta ministara 31. marta, sa konstatacijom da je za njih ta vlada „ilegalna i da je neće nikada priznati”. To ukazuje da će bojkot i dalje trajati, kao i opstrukcija reformi koje su formulisane 2014.g. uz pokroviteljstvo EU. Kakva je tu uloga Rusije? Teško je precizno odmeriti, ali Rusija je prestala da igra koliko-toliko konstruktivnu ulogu, ili bar neometajuću, koju je igrala u BiH do izbijanja ukrajinske krize.

MONITOR: Srbija je predsjedavajuća OEBS. Kolike su po vama njene mogućnosti da sa tog mjesta pomogne u rješavanju problema koji su na OEBS agendi, a koliko tom ulogom može skrenuti pažnju na sebe, u pozitivnom ili negativnom smislu?
MINIĆ: Za sada, Srbija uspešno, oprezno i nepristrasno igra svoju ulogu predsedavajućeg OEBS-om. Imajući u vidu težinu ukrajinske krize, činjenica da je posredovanje OEBS-a prihvaćeno kod obe sukobljene strane dosta govori. Srbiju je, kao predsedavajućeg, snašla svojevrsna „renesansa” ili „uskrsnuće” OEBS-a, u čemu ona nije imala nikakve zasluge, ali može da mu doprinese. Jedan od srpskih prioriteta tokom predsedavanja je i region Zapadnog Balkana, a manje eksplicitno, delimično premošćivanje problema nastalih zbog odbijanja da sledi politiku sankcija EU prema Rusiji. Za Srbiju je spasonosno što je u „trojci” sa bivšim i budućim predsedavajućim, Švajcarskom i Nemačkom. Usaglašavanje stavova sa njima smanjuje potencijalne rizike i greške. Treba podsetiti da je Švajcarska neutralna zemlja, izvan EU i NATO, a Nemačka zemlja članica obe organizacije sa najvećim uloženim ekonomskim interesima prema Rusiji u odnosu na sve ostale evropske zemlje.

MONITOR: Države našeg regiona, pa i Crna Gora i Srbija, polažu velike nade u dalji priliv stranih investicija. Šta vi mislite o ulaganjima koja dolaze iz arapskog sveta, posebno UAE i Saudi Arabije, ali i Rusije i Nemačke i tom aspektu uticaja ili „noge u vratima” zemalja tzv. evropske civilizacije?
MINIĆ: Uvek se, pre ili kasnije, ispostavljaju politički računi za velike privredne investicije bilo unutrašnje, bilo da dolaze spolja. Zato u čitavom regionu treba što više afirmisati status kako inostranih, tako i domaćih investitora, u jasno definisanim pravnim okvirima. To u našim „tajkunskim” i istovremeno visoko državno/partijski kontrolisanim privredama nije lako. Zato je toliko značajno članstvo u EU, pa čak i sami pregovori koji nas u tom pravcu vode – perspektiva pravne države i zaštita investitora, ali i kazna za podvale. Onda nikakve privilegije nisu potrebne, a svaki investitor je dobrodošao. Uređene države i puno učešće na velikom evropskom tržištu su brane od klijentelističkog statusa naših malih država u odnosu na bilo koga koji nas vidi samo kao beznačajni delić neke velike šahovske table na kojoj igra neku svoju veliku igru.

Šešelj nije destabilizovao Srbiju

MONITOR: Kako tumačite izjavu premijera Aleksandra Vučića da je zahtjev Haškog tribunala da se Vojislav Šešelj vrati u Hag potez usmjeren na destabilizaciju njegove vlade?
MINIĆ: Haški tribunal je morao znati šta radi kada je privremeno pustio Šešelja da se vrati u Srbiju. Kao što zna šta radi i sada kada traži da se on vrati u zatvor. Teško je poverovati da su motivi oba poteza bili isključivo humanitarno i pravno motivisani. Takodje, teško je razumeti zašto posle svih ovih godina nema objavljene presude. Delovanje Šešelja, nakon povratka u Srbiju, je ishodovalo jednu posebnu protestnu rezoluciju u Evropskom parlamentu i odrazilo se i na Rezoluciju o napretku Srbije u procesu evropskih integracija, usvojenu prošlog meseca. Ali, njegov povratak nije destabilizovao Srbiju. Ako je to bio test za Vladu Srbije, ona ga je uprkos svemu dobro prošla.

 

Patrijarhalnost je naša stvarnost

MONITOR: Kada govorimo o emancipaciji žena, koja je nažalost kod nas i dalje bitna tema, koja je i dalje uloga NVO ne samo u vršenju pritiska da se ono što je na papiru sprovede, već i u ubrzanju širenja prije svega ekonomskog „osnaživanja” onih koje smatramo ugroženijim od drugih?
MINIĆ: „Čojstvo”, kako bi rekli u Crnoj Gori, ili čovečnost, nije baš dominantni element u našoj kulturi ovih dana, niti se kao takvo neguje. Samoorganizovanje građana i stvaranje grupa koje artikulišu posebne interese i vrše politički ili prosto građanski pritisak je neophodno. To je veoma važan ventil u našim pravno još neuređenim ili nedovoljno uređenim društvima. Patrijarhalnost, zanemarivanje slabih i ugroženih, ogromne socijalne razlike, rastuće siromaštvo – to je naša stvarnost. Zato je civilno društvo bitno i ono ima važnu ulogu u prevođenju deklarativnog u efektivno, delotvorno. Sa svim svojim manama i nedostacima, organizacije civilnog društva su uvek bile njegov bolji deo još u svojim počecima, kao profesionalna i sportska udruženja, dobrotvorna društva, sindikati, ženska društva, organizovana stručna javnost – oni veruju, i verovali su i pre sto godina, da postoji javno dobro koga treba štititi i unapređivati i kome vredi posvetiti vreme i energiju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo