Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE: U političkom trouglu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Uprkos raznim tumačenjima i najavama i dalje je neizvjesno kada će Srbija započeti pregovore sa EU. Imate li vi neku svoju prognozu s tim u vezi?
MINIĆ: Srbija je upravo privela kraju neophodne tehničke pripreme za otvaranje pregovora o pojedinačnim poglavljima. Formalno, pregovori su započeli u januaru prošle godine na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju Republike Srbije EU. Na njoj je EU predstavila svoj pregovarački okvir, a Srbija svoju pregovaračku poziciju. U martu, ove godine, završen je analitički pregled (screening) za svih 35 poglavlja koja će biti predmet pregovora. Svrha ovog pregleda je bila da se tačno ustanovi koliko je Srbija udaljena od evropske pravne i institucionalne prakse i standarda u svim oblastima koje pokriva pregovarački proces. Stanje je sada poznato i polazna pozicija Srbije definisana. Poglavlja 23 i 24, koja su eksplicitno naglašena kao poglavlja sa kojima se pregovori otvaraju i sa kojima će biti zatvoren pregovarački proces, spremna su za pregovore, kao i poglavlje 32 koje je Srbija predlagala. Dakle, Srbija je formalno spremna za pregovore. Odluka EU o tome kada će oni započeti je, međutim, politička.

MONITOR: Stalno se spekuliše o uticaju rješavanja pitanja statusa Kosova na dinamiku integracije Srbije u EU. Može li to zakomplikovati odnose i unutar EU, kako predviđaju neki naši političari i analitičari?
MINIĆ: Ključ za otvaranje pregovaračkog procesa je upravo u poglavlju 35, koje obuhvata dijalog Beograda i Prištine i napredak u tom poglavlju određuje sve ostalo. Dakle, datum otvaranja pregovora po poglavljima sada zavisi prvenstveno od jednog konkretnog političkog uslova i političke procene EU u kojoj meri se on ispunjava. A tu je Beograd jedna od strana koja određuje napredak, druga je Priština. Treći ugao ove složene geometrije je EU, a tu zaista postoje razlike. Ipak, ne treba se zavaravati. Kosovo neće biti razlog dubinskih podela u EU, budući da je takav odnos snaga i po brojnosti i po realnoj snazi onih koji su Kosovo priznali kao nezavisnu državu i onih koji nisu. Veći problem, ne samo evropskih dimenzija, je korišćenje kosovskog presedana kao argumenta za podelu Ukrajine.

MONITOR: I unutar regiona stoje neke dileme, kao što je ona hoće li nam članice EU, kao Hrvatska na primjer, postaviti neku od posljednjih prepreka u završnici procesa integracije…
MINIĆ: Srbija ima brojna otvorena pitanja sa gotovo svim zemljama u susedstvu. Dok se u nekim bilateralnim odnosima radi o lakšim pitanjima položaja manjina, sa bivšim jugoslovenskim republikama su pored tretmana manjina nerešena pitanja brojnija i složenija: procesuiranje ratnih zločinaca, nestali, proterani, imovinska pitanja, granice, kulturno nasleđe i dr. Najbolja je situacija u odnosima sa Crnom Gorom, sa kojom zapravo više i nema ozbiljnih otvorenih pitanja. Ipak, uprkos nesuglasicama i bez mnogo publiciteta, Slovenija, Hrvatska i Crna Gora pomažu Srbiji u pripremama za pregovore o članstvu u EU. Biće uspona i padova, ali susedi neće biti prepreka za Srbiju, jer njihov je suštinski dugoročni interes da svi budemo u EU.

MONITOR: Milorad Dodik, koji je i dalje političar sa najviše uticaja u RS, nastavlja sa svojom dosta agresivnom politikom deklarisanja protiv BIH kao države. Radi li se tu o pretjerivanjima u taktici ili o pokušaju unošenja „istočnog”, prije svega ruskog, uticaja na rasplitanje gotovo permenentne krize BIH?
MINIĆ: BiH se zaista nalazila „na ivici ambisa”, kako su to novinari prokomentarisali. Tek nakon pola godine posle oktobarskih izbora 2014.godine formirane su, doslovce u poslednjim minutima isteka roka, vlade na državnom nivou i na nivou Federacije, kao i budžet na nivou tog entiteta. Mada su vladajuće koalicije bile na oba nivoa dogovorene još u decembru prošle godine, proces usaglašavanja oko raspodele ministarskih mesta trajao je još tri meseca. Dodikova SNSD, koja vodi vladu na nivou Republike Srpske je u opoziciji na nivou BiH i bojkotovala je rad državnog parlamenta čak i tokom izbora Saveta ministara 31. marta, sa konstatacijom da je za njih ta vlada „ilegalna i da je neće nikada priznati”. To ukazuje da će bojkot i dalje trajati, kao i opstrukcija reformi koje su formulisane 2014.g. uz pokroviteljstvo EU. Kakva je tu uloga Rusije? Teško je precizno odmeriti, ali Rusija je prestala da igra koliko-toliko konstruktivnu ulogu, ili bar neometajuću, koju je igrala u BiH do izbijanja ukrajinske krize.

MONITOR: Srbija je predsjedavajuća OEBS. Kolike su po vama njene mogućnosti da sa tog mjesta pomogne u rješavanju problema koji su na OEBS agendi, a koliko tom ulogom može skrenuti pažnju na sebe, u pozitivnom ili negativnom smislu?
MINIĆ: Za sada, Srbija uspešno, oprezno i nepristrasno igra svoju ulogu predsedavajućeg OEBS-om. Imajući u vidu težinu ukrajinske krize, činjenica da je posredovanje OEBS-a prihvaćeno kod obe sukobljene strane dosta govori. Srbiju je, kao predsedavajućeg, snašla svojevrsna „renesansa” ili „uskrsnuće” OEBS-a, u čemu ona nije imala nikakve zasluge, ali može da mu doprinese. Jedan od srpskih prioriteta tokom predsedavanja je i region Zapadnog Balkana, a manje eksplicitno, delimično premošćivanje problema nastalih zbog odbijanja da sledi politiku sankcija EU prema Rusiji. Za Srbiju je spasonosno što je u „trojci” sa bivšim i budućim predsedavajućim, Švajcarskom i Nemačkom. Usaglašavanje stavova sa njima smanjuje potencijalne rizike i greške. Treba podsetiti da je Švajcarska neutralna zemlja, izvan EU i NATO, a Nemačka zemlja članica obe organizacije sa najvećim uloženim ekonomskim interesima prema Rusiji u odnosu na sve ostale evropske zemlje.

MONITOR: Države našeg regiona, pa i Crna Gora i Srbija, polažu velike nade u dalji priliv stranih investicija. Šta vi mislite o ulaganjima koja dolaze iz arapskog sveta, posebno UAE i Saudi Arabije, ali i Rusije i Nemačke i tom aspektu uticaja ili „noge u vratima” zemalja tzv. evropske civilizacije?
MINIĆ: Uvek se, pre ili kasnije, ispostavljaju politički računi za velike privredne investicije bilo unutrašnje, bilo da dolaze spolja. Zato u čitavom regionu treba što više afirmisati status kako inostranih, tako i domaćih investitora, u jasno definisanim pravnim okvirima. To u našim „tajkunskim” i istovremeno visoko državno/partijski kontrolisanim privredama nije lako. Zato je toliko značajno članstvo u EU, pa čak i sami pregovori koji nas u tom pravcu vode – perspektiva pravne države i zaštita investitora, ali i kazna za podvale. Onda nikakve privilegije nisu potrebne, a svaki investitor je dobrodošao. Uređene države i puno učešće na velikom evropskom tržištu su brane od klijentelističkog statusa naših malih država u odnosu na bilo koga koji nas vidi samo kao beznačajni delić neke velike šahovske table na kojoj igra neku svoju veliku igru.

Šešelj nije destabilizovao Srbiju

MONITOR: Kako tumačite izjavu premijera Aleksandra Vučića da je zahtjev Haškog tribunala da se Vojislav Šešelj vrati u Hag potez usmjeren na destabilizaciju njegove vlade?
MINIĆ: Haški tribunal je morao znati šta radi kada je privremeno pustio Šešelja da se vrati u Srbiju. Kao što zna šta radi i sada kada traži da se on vrati u zatvor. Teško je poverovati da su motivi oba poteza bili isključivo humanitarno i pravno motivisani. Takodje, teško je razumeti zašto posle svih ovih godina nema objavljene presude. Delovanje Šešelja, nakon povratka u Srbiju, je ishodovalo jednu posebnu protestnu rezoluciju u Evropskom parlamentu i odrazilo se i na Rezoluciju o napretku Srbije u procesu evropskih integracija, usvojenu prošlog meseca. Ali, njegov povratak nije destabilizovao Srbiju. Ako je to bio test za Vladu Srbije, ona ga je uprkos svemu dobro prošla.

 

Patrijarhalnost je naša stvarnost

MONITOR: Kada govorimo o emancipaciji žena, koja je nažalost kod nas i dalje bitna tema, koja je i dalje uloga NVO ne samo u vršenju pritiska da se ono što je na papiru sprovede, već i u ubrzanju širenja prije svega ekonomskog „osnaživanja” onih koje smatramo ugroženijim od drugih?
MINIĆ: „Čojstvo”, kako bi rekli u Crnoj Gori, ili čovečnost, nije baš dominantni element u našoj kulturi ovih dana, niti se kao takvo neguje. Samoorganizovanje građana i stvaranje grupa koje artikulišu posebne interese i vrše politički ili prosto građanski pritisak je neophodno. To je veoma važan ventil u našim pravno još neuređenim ili nedovoljno uređenim društvima. Patrijarhalnost, zanemarivanje slabih i ugroženih, ogromne socijalne razlike, rastuće siromaštvo – to je naša stvarnost. Zato je civilno društvo bitno i ono ima važnu ulogu u prevođenju deklarativnog u efektivno, delotvorno. Sa svim svojim manama i nedostacima, organizacije civilnog društva su uvek bile njegov bolji deo još u svojim počecima, kao profesionalna i sportska udruženja, dobrotvorna društva, sindikati, ženska društva, organizovana stručna javnost – oni veruju, i verovali su i pre sto godina, da postoji javno dobro koga treba štititi i unapređivati i kome vredi posvetiti vreme i energiju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo