Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE: U političkom trouglu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Uprkos raznim tumačenjima i najavama i dalje je neizvjesno kada će Srbija započeti pregovore sa EU. Imate li vi neku svoju prognozu s tim u vezi?
MINIĆ: Srbija je upravo privela kraju neophodne tehničke pripreme za otvaranje pregovora o pojedinačnim poglavljima. Formalno, pregovori su započeli u januaru prošle godine na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju Republike Srbije EU. Na njoj je EU predstavila svoj pregovarački okvir, a Srbija svoju pregovaračku poziciju. U martu, ove godine, završen je analitički pregled (screening) za svih 35 poglavlja koja će biti predmet pregovora. Svrha ovog pregleda je bila da se tačno ustanovi koliko je Srbija udaljena od evropske pravne i institucionalne prakse i standarda u svim oblastima koje pokriva pregovarački proces. Stanje je sada poznato i polazna pozicija Srbije definisana. Poglavlja 23 i 24, koja su eksplicitno naglašena kao poglavlja sa kojima se pregovori otvaraju i sa kojima će biti zatvoren pregovarački proces, spremna su za pregovore, kao i poglavlje 32 koje je Srbija predlagala. Dakle, Srbija je formalno spremna za pregovore. Odluka EU o tome kada će oni započeti je, međutim, politička.

MONITOR: Stalno se spekuliše o uticaju rješavanja pitanja statusa Kosova na dinamiku integracije Srbije u EU. Može li to zakomplikovati odnose i unutar EU, kako predviđaju neki naši političari i analitičari?
MINIĆ: Ključ za otvaranje pregovaračkog procesa je upravo u poglavlju 35, koje obuhvata dijalog Beograda i Prištine i napredak u tom poglavlju određuje sve ostalo. Dakle, datum otvaranja pregovora po poglavljima sada zavisi prvenstveno od jednog konkretnog političkog uslova i političke procene EU u kojoj meri se on ispunjava. A tu je Beograd jedna od strana koja određuje napredak, druga je Priština. Treći ugao ove složene geometrije je EU, a tu zaista postoje razlike. Ipak, ne treba se zavaravati. Kosovo neće biti razlog dubinskih podela u EU, budući da je takav odnos snaga i po brojnosti i po realnoj snazi onih koji su Kosovo priznali kao nezavisnu državu i onih koji nisu. Veći problem, ne samo evropskih dimenzija, je korišćenje kosovskog presedana kao argumenta za podelu Ukrajine.

MONITOR: I unutar regiona stoje neke dileme, kao što je ona hoće li nam članice EU, kao Hrvatska na primjer, postaviti neku od posljednjih prepreka u završnici procesa integracije…
MINIĆ: Srbija ima brojna otvorena pitanja sa gotovo svim zemljama u susedstvu. Dok se u nekim bilateralnim odnosima radi o lakšim pitanjima položaja manjina, sa bivšim jugoslovenskim republikama su pored tretmana manjina nerešena pitanja brojnija i složenija: procesuiranje ratnih zločinaca, nestali, proterani, imovinska pitanja, granice, kulturno nasleđe i dr. Najbolja je situacija u odnosima sa Crnom Gorom, sa kojom zapravo više i nema ozbiljnih otvorenih pitanja. Ipak, uprkos nesuglasicama i bez mnogo publiciteta, Slovenija, Hrvatska i Crna Gora pomažu Srbiji u pripremama za pregovore o članstvu u EU. Biće uspona i padova, ali susedi neće biti prepreka za Srbiju, jer njihov je suštinski dugoročni interes da svi budemo u EU.

MONITOR: Milorad Dodik, koji je i dalje političar sa najviše uticaja u RS, nastavlja sa svojom dosta agresivnom politikom deklarisanja protiv BIH kao države. Radi li se tu o pretjerivanjima u taktici ili o pokušaju unošenja „istočnog”, prije svega ruskog, uticaja na rasplitanje gotovo permenentne krize BIH?
MINIĆ: BiH se zaista nalazila „na ivici ambisa”, kako su to novinari prokomentarisali. Tek nakon pola godine posle oktobarskih izbora 2014.godine formirane su, doslovce u poslednjim minutima isteka roka, vlade na državnom nivou i na nivou Federacije, kao i budžet na nivou tog entiteta. Mada su vladajuće koalicije bile na oba nivoa dogovorene još u decembru prošle godine, proces usaglašavanja oko raspodele ministarskih mesta trajao je još tri meseca. Dodikova SNSD, koja vodi vladu na nivou Republike Srpske je u opoziciji na nivou BiH i bojkotovala je rad državnog parlamenta čak i tokom izbora Saveta ministara 31. marta, sa konstatacijom da je za njih ta vlada „ilegalna i da je neće nikada priznati”. To ukazuje da će bojkot i dalje trajati, kao i opstrukcija reformi koje su formulisane 2014.g. uz pokroviteljstvo EU. Kakva je tu uloga Rusije? Teško je precizno odmeriti, ali Rusija je prestala da igra koliko-toliko konstruktivnu ulogu, ili bar neometajuću, koju je igrala u BiH do izbijanja ukrajinske krize.

MONITOR: Srbija je predsjedavajuća OEBS. Kolike su po vama njene mogućnosti da sa tog mjesta pomogne u rješavanju problema koji su na OEBS agendi, a koliko tom ulogom može skrenuti pažnju na sebe, u pozitivnom ili negativnom smislu?
MINIĆ: Za sada, Srbija uspešno, oprezno i nepristrasno igra svoju ulogu predsedavajućeg OEBS-om. Imajući u vidu težinu ukrajinske krize, činjenica da je posredovanje OEBS-a prihvaćeno kod obe sukobljene strane dosta govori. Srbiju je, kao predsedavajućeg, snašla svojevrsna „renesansa” ili „uskrsnuće” OEBS-a, u čemu ona nije imala nikakve zasluge, ali može da mu doprinese. Jedan od srpskih prioriteta tokom predsedavanja je i region Zapadnog Balkana, a manje eksplicitno, delimično premošćivanje problema nastalih zbog odbijanja da sledi politiku sankcija EU prema Rusiji. Za Srbiju je spasonosno što je u „trojci” sa bivšim i budućim predsedavajućim, Švajcarskom i Nemačkom. Usaglašavanje stavova sa njima smanjuje potencijalne rizike i greške. Treba podsetiti da je Švajcarska neutralna zemlja, izvan EU i NATO, a Nemačka zemlja članica obe organizacije sa najvećim uloženim ekonomskim interesima prema Rusiji u odnosu na sve ostale evropske zemlje.

MONITOR: Države našeg regiona, pa i Crna Gora i Srbija, polažu velike nade u dalji priliv stranih investicija. Šta vi mislite o ulaganjima koja dolaze iz arapskog sveta, posebno UAE i Saudi Arabije, ali i Rusije i Nemačke i tom aspektu uticaja ili „noge u vratima” zemalja tzv. evropske civilizacije?
MINIĆ: Uvek se, pre ili kasnije, ispostavljaju politički računi za velike privredne investicije bilo unutrašnje, bilo da dolaze spolja. Zato u čitavom regionu treba što više afirmisati status kako inostranih, tako i domaćih investitora, u jasno definisanim pravnim okvirima. To u našim „tajkunskim” i istovremeno visoko državno/partijski kontrolisanim privredama nije lako. Zato je toliko značajno članstvo u EU, pa čak i sami pregovori koji nas u tom pravcu vode – perspektiva pravne države i zaštita investitora, ali i kazna za podvale. Onda nikakve privilegije nisu potrebne, a svaki investitor je dobrodošao. Uređene države i puno učešće na velikom evropskom tržištu su brane od klijentelističkog statusa naših malih država u odnosu na bilo koga koji nas vidi samo kao beznačajni delić neke velike šahovske table na kojoj igra neku svoju veliku igru.

Šešelj nije destabilizovao Srbiju

MONITOR: Kako tumačite izjavu premijera Aleksandra Vučića da je zahtjev Haškog tribunala da se Vojislav Šešelj vrati u Hag potez usmjeren na destabilizaciju njegove vlade?
MINIĆ: Haški tribunal je morao znati šta radi kada je privremeno pustio Šešelja da se vrati u Srbiju. Kao što zna šta radi i sada kada traži da se on vrati u zatvor. Teško je poverovati da su motivi oba poteza bili isključivo humanitarno i pravno motivisani. Takodje, teško je razumeti zašto posle svih ovih godina nema objavljene presude. Delovanje Šešelja, nakon povratka u Srbiju, je ishodovalo jednu posebnu protestnu rezoluciju u Evropskom parlamentu i odrazilo se i na Rezoluciju o napretku Srbije u procesu evropskih integracija, usvojenu prošlog meseca. Ali, njegov povratak nije destabilizovao Srbiju. Ako je to bio test za Vladu Srbije, ona ga je uprkos svemu dobro prošla.

 

Patrijarhalnost je naša stvarnost

MONITOR: Kada govorimo o emancipaciji žena, koja je nažalost kod nas i dalje bitna tema, koja je i dalje uloga NVO ne samo u vršenju pritiska da se ono što je na papiru sprovede, već i u ubrzanju širenja prije svega ekonomskog „osnaživanja” onih koje smatramo ugroženijim od drugih?
MINIĆ: „Čojstvo”, kako bi rekli u Crnoj Gori, ili čovečnost, nije baš dominantni element u našoj kulturi ovih dana, niti se kao takvo neguje. Samoorganizovanje građana i stvaranje grupa koje artikulišu posebne interese i vrše politički ili prosto građanski pritisak je neophodno. To je veoma važan ventil u našim pravno još neuređenim ili nedovoljno uređenim društvima. Patrijarhalnost, zanemarivanje slabih i ugroženih, ogromne socijalne razlike, rastuće siromaštvo – to je naša stvarnost. Zato je civilno društvo bitno i ono ima važnu ulogu u prevođenju deklarativnog u efektivno, delotvorno. Sa svim svojim manama i nedostacima, organizacije civilnog društva su uvek bile njegov bolji deo još u svojim počecima, kao profesionalna i sportska udruženja, dobrotvorna društva, sindikati, ženska društva, organizovana stručna javnost – oni veruju, i verovali su i pre sto godina, da postoji javno dobro koga treba štititi i unapređivati i kome vredi posvetiti vreme i energiju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo