Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN ŽIVKOVIĆ, PREDSJEDNIK NOVE STRANKE I POSLANIK U SKUPŠTINI SRBIJE: Đinđić i licemjerje

Objavljeno prije

na

zoran-zivkovic

MONITOR: Prošla je još jedna godišnjica od ubistva premijera Zorana Đinđića. Šta nam govori to da niko nije ni tog dana dao informacije o toku istrage u vezi sa političkom pozadinom i drugim okolnostima vezanim za njegovo ubistvo?
ŽIVKOVIĆ: To govori o velikom licemerju. Bilo je degutantno posmatrati čoveka koji je do pre neku godinu stigmatizovao Đinđićev lik i delo i pozivao na medijski linč, kako polaže venac na mestu ubistva, a još degutantnije je njegovo poređenje sa Zoranom. Aleksandar Vučić ni ovaj put nije odustao od svoje melodramske licemerne demagogije. I deo bivših demokrata se svakog 12. marta utrkuje ko će se više i bolje slikati pred njegovim grobom i ispred zgrade Vlade Srbije, a propustili su bar pola decenije da učine bilo šta što bi pospešilo istragu i dovelo do utvrđivanja činjenica. Očigledno je da postoji samo želja za lešinarenjem, ali ne i politička volja, i prethodne i sadašnje vlasti, da se utvrdi politička pozadina ubistva. Ako tu volju nisu imali ni Koštunica, ni Tadić, šta možemo da očekujemo od Vučića? Pre nekoliko meseci sam dobio jasne odgovore iz resora policije i pravosuđa – danas ne postoji ni jedna radna grupa ili pojedinac koji se aktuelno bavi istragom o nalogodavcima atentata na Zorana Đinđića.

MONITOR: DS je izgleda najveći politički resurs u Srbiji, od nje je nastalo desetak partija. Sta su bile slabe tačke DS iz kojih je stvorena današnja nemoć opozicije u Srbiji?
ŽIVKOVIĆ: Manekenska politika estradne samozaljubljenosti, vođena u DS nakon 2004 donela je kratkotrajne uspehe u dugoročno propadanje stranke. Koketeiranje sa nacionalizmom (stvaranje SNS i pomirenje sa SPS), politika paradoksa ( I Kosovo i EU), rasipanje nacionalnog bogatstva (NIS) , korupcija i nepotizam ogromnih razmera, zloupotreba institucija i političke moći dovela je do poraza 2012. Ta kazna, izrečena i učinjena od strane tradicionalnog, prodemokratskog i proevropskog, biračkog tela DS, potpuno je zaslužena, ali njene posledice su vidljive i danas kada stranku vode neki drugi ljudi. DS mora da pojača svoje aktivnosti koje treba da dovedu do povratka poverenja birača u ukupan demokratski blok. Poslednjih godinu dana taj proces ide u pozitivnom smeru i ja demokratama želim da u tome uspeju.

MONITOR: Kako razumijete izjave Borisa Tadića da je DS napustio pred izbore jer ste se vi, kroz predizbornu koaliciju vaše Nove stranke sa DS, vratili?
ŽIVKOVIĆ: Naravno da me ne pogađaju besmislene izjave osobe čiji je najveći politički „domet” bilo kumovanje prilikom stvaranja SNS. Pre godinu dana je zabio nož u leđa svojoj stranci dan pred početak izborne kampanje. To je potez sitne i prodane duše i ja za to nikada neću imati razumevanje.

MONITOR: Kako izaći iz samoblokade opozicije u Srbiji bez koje nema ni deblokiranja njenog demokratskog napredovanja?
ŽIVKOVIĆ: Nova stranka se punom parom priprema za predstojeće lokalne izbore, a nadam se i prevremene republičke i predsedničke. Ne osećamo nikakvu „samoblokadu”, blokadu imamo u parlamentu, u medijima… I protiv toga se borimo svim legitimnim sredstvima i svako ko prati rad parlamenta mora da uoči naš aktivizam. Oštro kritikujemo vlast, ali i svaku kritiku završavamo predlogom kako konkretni problem treba rešiti. Slažem se da se deo opozicije još uvek bavi sama sobom, ali u interesu građana Srbije je da se to što pre okonča.

MONITOR: Premijer Aleksandar Vučić pokušava da pokrene privredni razvoj, ali je fijasko sa privatizacijom Železare Smederevo pokazao da će to ići teško. Može li se uopšte riješiti problem velikih privrednih kompleksa koji su nastali iz jedne drugačije „političke logike”, a u međuvremenu se nisu prilagodili ni tehnološki razvijali?
ŽIVKOVIĆ: Premijer Aleksandar Vučić godinama govori kako će da pokrene privredni razvoj, ali to nikako da se desi. Fijasko oko privatizacije Železare je očekivan. Ne ulazeći u namere ove vlade, svakim danom nam dokazuju da su nesposobni i da vode pogrešnu ekonomsku politiku. I nakon dovođenja nove uprave u Železaru, očekuju nas novi problemi i skandali. US Steel je jedina koja je uspela da napravi rezultate i pokrene proizvodnju iznad granice isplativosti. Posledice svetske ekonomske krize čine legitimnim pitanje da li je Srbiji uopšte potrebnja železara kada je jasno da nemamo sirovinu, nemamo energente, a nemamo ni tržište. Rešenje za radnike je prekvalifikacija i osposobljavanje za samostalnu delatnost ili zapošljavanje u nekoj novoj fabrici čija bi proizvodnja mogla biti profitabilna. To bi državu oslobodilo finansijske omče oko vrata, a radnicima dalo novu šansu. Veštačko držanje u životu decenijama klinički mrtvih kompanija nikada nije donelo dobro ni državi, ni radnicima.

MONITOR: Projekat vlade „Beograd na vodi”, ponovo predstavljen na sajmu u Kanu, a čiji objekti se već nude na prodaju građanima, nije prošao verifikaciju struke. Nedavne kiše su blokirale život u Obrenovcu i pokazale da nije urađeno dovoljno da se ovaj dio Beograda zaštiti od reprize nesreće. Kako da to razumijemo?
ŽIVKOVIĆ: Poteze ove vlade i njihove „projekte” ni jedan normalan čovek ne može da razume. Sve jasno ukazuje da se rukovode ličnim interesima i da im je kriminal stil života, pa su takvo ponašanje podigli na državni nivo. „Beograd na vodi” je školski primer bahaćenja i još jedna predstava u kojoj glavnu ulogu igra Vučić, a ulogu dublera poverio je nekom Malom, javnosti poznatom po aferi „plagirani doktorati”. Nova stranka ukazala je na sve nezakonite i protivustavne odluke Vlade i Grada još pre nego što je amaterska maketa prikazana u Geozavodu. Sada se konačno probudila i struka i jasno je da je Predlog o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju nepokretnosti radi realizacije ovog projekta neustavan, a troškovi za uređenje građevinskog zemljišta idu na teret građana Srbije. Ovaj „kapitalni” projekat, kako ga karakteriše Vučić, poveren je juče osnovanom preduzeću koje, prema podacima Agencije za privredne registre, nema telefon, e-mail adresu, a nema ni zaposlene… Sa novčanim kapitalom manjim od jednog evra! Da i ova bajka Aleksandra Vučića ima tragikomičan završetak pokazuje i prodaja nepostojećih stanova u nepostojećem „Beogradu na vodi”, remek delu nepostojećeg investitora. Pitanje je samo koje će biti posledice ove prljave igre u kojoj odgovornost snose članovi Vlade koji, makar i ćutanjem, u svemu ovome učestvuju. Što se tiče poplava, ova Vlada ni nakon godinu dana nije saopštila odgovore na najvažnija pitanja, a prvo je pitanje odgovornosti! Ovoj vlasti nije strano da prinosi ljudske žrtve zarad sticanja popularnosti, a alibi za svoje tragične neuspehe i neznanje traži u „višoj sili”.

Vučićeve patološke manipulacije

MONITOR: Premijer najavljuje velike procese protiv aktera finansijskog kriminala, raspredajući priču o nevjerovatnom uticaju Miroslava Miškovića. Istovremeno Pink emituje intervju sa bjeguncem od pravde, Bogoljubom Karićem, čija partija je dio vladajuće koalicije. Stanko Subotić je prvostepeno oslobođen optužbi .. . Nastavlja li ova vlada sa manirom „naših” i „vaših” tajkuna i ima li spasa od tako uhodanog sistema?
ŽIVKOVIĆ: To je sve posledica Vučićevih patoloških manipulacija. Kada pročešljate gotovo sve koalicione partnere SNS-a, a i osnivače ove stranke, naići ćete na ljude prljavih biografija, ljude kojima je zbog ozbiljnih prestupa mesto iza rešetaka, sitne prevarante,lažne doktore nauka, šampione u stranačkim preletanjima… Ironija je da su takvi ljudi danas delegirani da se bore protiv korupcije i kriminala.Mišković je postao predmet manipulacije zarad populističkih ciljeva Aleksandra Vučića, jer postoje dokazi da je ovaj, kako ga Vučić naziva, „veliki mafijaški bos” učestvovao u finansiranju naprednjaka, a postoje i mnoge njihove zajedničke fotografije gde nam srdačni osmesi ukazuju na jedno divno prijateljstvo. Treba preispitati Miškovićevo poslovanje, ali i načine finansiranja svih političkih partija u Srbiji i u kakvim su vezama bili sa tajkunima…

Skupština gubi smisao

MONITOR: U parlamentu je „uzbudljivo” gotovo kao 90-ih. Parlamentarna većina ne mari ni za slobode govora i izražavanja, ni za zahtjeve nezavisnih institucija. Na koga građani onda mogu da računaju?
ŽIVKOVIĆ: Građani na izborima odlučuju o tome, a greške se skupo plaćaju. Tako sada u parlamentu imamo radikale u evropejskom ruhu čiji način razmišljanja nije drugačiji od onog kada su bili potrčci Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Njihova vizija nikada nije bila i neće biti normalana i moderna Srbija u sastavu Evrope. Siguran sam da parlamentarnoj većini takva Srbija i ne odgovara. Poslanici koalicije okupljene oko SNS su samo produžena ruka Vučićevoj autokratskoj vladavini. Donose se protivustavni zakoni, bez javne rasprave, bez kvalitetne skupštinske diskusije, po pravilu po hitnom postupku, vrlo često sa lažnim opravdanjem „da to EU traži od nas”. Opozicija se ućutkuje isključivanjem mikrofona, vređa primitivnim ponašanjem, kažnjava novčano i zabranom prisustvovanja sednicama, omalovažava se rad nezavisnih institucija, krše se ustavom zagarantovana prava… U takvoj atmosferi skupština je izgubila i svoj smisao, ali i svoju važnu ulogu. Što se naših istomišljenika tiče, mogu da budu uvereni da mogu da računaju na poslanike Nove stranke, jer ćemo se dosledno i energično boriti protiv loših odluka koje ovu zemlju vode u propast.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo