Povežite se sa nama

INTERVJU

ZORAN ŽIVKOVIĆ, PREDSJEDNIK NOVE STRANKE I POSLANIK U SKUPŠTINI SRBIJE: Đinđić i licemjerje

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošla je još jedna godišnjica od ubistva premijera Zorana Đinđića. Šta nam govori to da niko nije ni tog dana dao informacije o toku istrage u vezi sa političkom pozadinom i drugim okolnostima vezanim za njegovo ubistvo?
ŽIVKOVIĆ: To govori o velikom licemerju. Bilo je degutantno posmatrati čoveka koji je do pre neku godinu stigmatizovao Đinđićev lik i delo i pozivao na medijski linč, kako polaže venac na mestu ubistva, a još degutantnije je njegovo poređenje sa Zoranom. Aleksandar Vučić ni ovaj put nije odustao od svoje melodramske licemerne demagogije. I deo bivših demokrata se svakog 12. marta utrkuje ko će se više i bolje slikati pred njegovim grobom i ispred zgrade Vlade Srbije, a propustili su bar pola decenije da učine bilo šta što bi pospešilo istragu i dovelo do utvrđivanja činjenica. Očigledno je da postoji samo želja za lešinarenjem, ali ne i politička volja, i prethodne i sadašnje vlasti, da se utvrdi politička pozadina ubistva. Ako tu volju nisu imali ni Koštunica, ni Tadić, šta možemo da očekujemo od Vučića? Pre nekoliko meseci sam dobio jasne odgovore iz resora policije i pravosuđa – danas ne postoji ni jedna radna grupa ili pojedinac koji se aktuelno bavi istragom o nalogodavcima atentata na Zorana Đinđića.

MONITOR: DS je izgleda najveći politički resurs u Srbiji, od nje je nastalo desetak partija. Sta su bile slabe tačke DS iz kojih je stvorena današnja nemoć opozicije u Srbiji?
ŽIVKOVIĆ: Manekenska politika estradne samozaljubljenosti, vođena u DS nakon 2004 donela je kratkotrajne uspehe u dugoročno propadanje stranke. Koketeiranje sa nacionalizmom (stvaranje SNS i pomirenje sa SPS), politika paradoksa ( I Kosovo i EU), rasipanje nacionalnog bogatstva (NIS) , korupcija i nepotizam ogromnih razmera, zloupotreba institucija i političke moći dovela je do poraza 2012. Ta kazna, izrečena i učinjena od strane tradicionalnog, prodemokratskog i proevropskog, biračkog tela DS, potpuno je zaslužena, ali njene posledice su vidljive i danas kada stranku vode neki drugi ljudi. DS mora da pojača svoje aktivnosti koje treba da dovedu do povratka poverenja birača u ukupan demokratski blok. Poslednjih godinu dana taj proces ide u pozitivnom smeru i ja demokratama želim da u tome uspeju.

MONITOR: Kako razumijete izjave Borisa Tadića da je DS napustio pred izbore jer ste se vi, kroz predizbornu koaliciju vaše Nove stranke sa DS, vratili?
ŽIVKOVIĆ: Naravno da me ne pogađaju besmislene izjave osobe čiji je najveći politički „domet” bilo kumovanje prilikom stvaranja SNS. Pre godinu dana je zabio nož u leđa svojoj stranci dan pred početak izborne kampanje. To je potez sitne i prodane duše i ja za to nikada neću imati razumevanje.

MONITOR: Kako izaći iz samoblokade opozicije u Srbiji bez koje nema ni deblokiranja njenog demokratskog napredovanja?
ŽIVKOVIĆ: Nova stranka se punom parom priprema za predstojeće lokalne izbore, a nadam se i prevremene republičke i predsedničke. Ne osećamo nikakvu „samoblokadu”, blokadu imamo u parlamentu, u medijima… I protiv toga se borimo svim legitimnim sredstvima i svako ko prati rad parlamenta mora da uoči naš aktivizam. Oštro kritikujemo vlast, ali i svaku kritiku završavamo predlogom kako konkretni problem treba rešiti. Slažem se da se deo opozicije još uvek bavi sama sobom, ali u interesu građana Srbije je da se to što pre okonča.

MONITOR: Premijer Aleksandar Vučić pokušava da pokrene privredni razvoj, ali je fijasko sa privatizacijom Železare Smederevo pokazao da će to ići teško. Može li se uopšte riješiti problem velikih privrednih kompleksa koji su nastali iz jedne drugačije „političke logike”, a u međuvremenu se nisu prilagodili ni tehnološki razvijali?
ŽIVKOVIĆ: Premijer Aleksandar Vučić godinama govori kako će da pokrene privredni razvoj, ali to nikako da se desi. Fijasko oko privatizacije Železare je očekivan. Ne ulazeći u namere ove vlade, svakim danom nam dokazuju da su nesposobni i da vode pogrešnu ekonomsku politiku. I nakon dovođenja nove uprave u Železaru, očekuju nas novi problemi i skandali. US Steel je jedina koja je uspela da napravi rezultate i pokrene proizvodnju iznad granice isplativosti. Posledice svetske ekonomske krize čine legitimnim pitanje da li je Srbiji uopšte potrebnja železara kada je jasno da nemamo sirovinu, nemamo energente, a nemamo ni tržište. Rešenje za radnike je prekvalifikacija i osposobljavanje za samostalnu delatnost ili zapošljavanje u nekoj novoj fabrici čija bi proizvodnja mogla biti profitabilna. To bi državu oslobodilo finansijske omče oko vrata, a radnicima dalo novu šansu. Veštačko držanje u životu decenijama klinički mrtvih kompanija nikada nije donelo dobro ni državi, ni radnicima.

MONITOR: Projekat vlade „Beograd na vodi”, ponovo predstavljen na sajmu u Kanu, a čiji objekti se već nude na prodaju građanima, nije prošao verifikaciju struke. Nedavne kiše su blokirale život u Obrenovcu i pokazale da nije urađeno dovoljno da se ovaj dio Beograda zaštiti od reprize nesreće. Kako da to razumijemo?
ŽIVKOVIĆ: Poteze ove vlade i njihove „projekte” ni jedan normalan čovek ne može da razume. Sve jasno ukazuje da se rukovode ličnim interesima i da im je kriminal stil života, pa su takvo ponašanje podigli na državni nivo. „Beograd na vodi” je školski primer bahaćenja i još jedna predstava u kojoj glavnu ulogu igra Vučić, a ulogu dublera poverio je nekom Malom, javnosti poznatom po aferi „plagirani doktorati”. Nova stranka ukazala je na sve nezakonite i protivustavne odluke Vlade i Grada još pre nego što je amaterska maketa prikazana u Geozavodu. Sada se konačno probudila i struka i jasno je da je Predlog o utvrđivanju javnog interesa za eksproprijaciju nepokretnosti radi realizacije ovog projekta neustavan, a troškovi za uređenje građevinskog zemljišta idu na teret građana Srbije. Ovaj „kapitalni” projekat, kako ga karakteriše Vučić, poveren je juče osnovanom preduzeću koje, prema podacima Agencije za privredne registre, nema telefon, e-mail adresu, a nema ni zaposlene… Sa novčanim kapitalom manjim od jednog evra! Da i ova bajka Aleksandra Vučića ima tragikomičan završetak pokazuje i prodaja nepostojećih stanova u nepostojećem „Beogradu na vodi”, remek delu nepostojećeg investitora. Pitanje je samo koje će biti posledice ove prljave igre u kojoj odgovornost snose članovi Vlade koji, makar i ćutanjem, u svemu ovome učestvuju. Što se tiče poplava, ova Vlada ni nakon godinu dana nije saopštila odgovore na najvažnija pitanja, a prvo je pitanje odgovornosti! Ovoj vlasti nije strano da prinosi ljudske žrtve zarad sticanja popularnosti, a alibi za svoje tragične neuspehe i neznanje traži u „višoj sili”.

Vučićeve patološke manipulacije

MONITOR: Premijer najavljuje velike procese protiv aktera finansijskog kriminala, raspredajući priču o nevjerovatnom uticaju Miroslava Miškovića. Istovremeno Pink emituje intervju sa bjeguncem od pravde, Bogoljubom Karićem, čija partija je dio vladajuće koalicije. Stanko Subotić je prvostepeno oslobođen optužbi .. . Nastavlja li ova vlada sa manirom „naših” i „vaših” tajkuna i ima li spasa od tako uhodanog sistema?
ŽIVKOVIĆ: To je sve posledica Vučićevih patoloških manipulacija. Kada pročešljate gotovo sve koalicione partnere SNS-a, a i osnivače ove stranke, naići ćete na ljude prljavih biografija, ljude kojima je zbog ozbiljnih prestupa mesto iza rešetaka, sitne prevarante,lažne doktore nauka, šampione u stranačkim preletanjima… Ironija je da su takvi ljudi danas delegirani da se bore protiv korupcije i kriminala.Mišković je postao predmet manipulacije zarad populističkih ciljeva Aleksandra Vučića, jer postoje dokazi da je ovaj, kako ga Vučić naziva, „veliki mafijaški bos” učestvovao u finansiranju naprednjaka, a postoje i mnoge njihove zajedničke fotografije gde nam srdačni osmesi ukazuju na jedno divno prijateljstvo. Treba preispitati Miškovićevo poslovanje, ali i načine finansiranja svih političkih partija u Srbiji i u kakvim su vezama bili sa tajkunima…

Skupština gubi smisao

MONITOR: U parlamentu je „uzbudljivo” gotovo kao 90-ih. Parlamentarna većina ne mari ni za slobode govora i izražavanja, ni za zahtjeve nezavisnih institucija. Na koga građani onda mogu da računaju?
ŽIVKOVIĆ: Građani na izborima odlučuju o tome, a greške se skupo plaćaju. Tako sada u parlamentu imamo radikale u evropejskom ruhu čiji način razmišljanja nije drugačiji od onog kada su bili potrčci Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića. Njihova vizija nikada nije bila i neće biti normalana i moderna Srbija u sastavu Evrope. Siguran sam da parlamentarnoj većini takva Srbija i ne odgovara. Poslanici koalicije okupljene oko SNS su samo produžena ruka Vučićevoj autokratskoj vladavini. Donose se protivustavni zakoni, bez javne rasprave, bez kvalitetne skupštinske diskusije, po pravilu po hitnom postupku, vrlo često sa lažnim opravdanjem „da to EU traži od nas”. Opozicija se ućutkuje isključivanjem mikrofona, vređa primitivnim ponašanjem, kažnjava novčano i zabranom prisustvovanja sednicama, omalovažava se rad nezavisnih institucija, krše se ustavom zagarantovana prava… U takvoj atmosferi skupština je izgubila i svoj smisao, ali i svoju važnu ulogu. Što se naših istomišljenika tiče, mogu da budu uvereni da mogu da računaju na poslanike Nove stranke, jer ćemo se dosledno i energično boriti protiv loših odluka koje ovu zemlju vode u propast.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo