Povežite se sa nama

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Maradona na klupi za rezerve

Objavljeno prije

na

Darko Drljević se već petnaest godina bavi umjetnošću, a svjetska javnost ga najbolje poznaje kao jednog od najvećih karikaturista današnjice. Iza sebe ima oko 500 samostalnih i grupnih izložbi, a njegova kolekcija broji preko stotinu regionalnih i svjetskih priznanja. Njegovo ime je upisano u antologiju Poznati svjetski karikaturisti. MONITOR: Može li se živjeti od umjetnosti?
DRLJEVIĆ: Obično odgovorim pitanjem – može li se živjeti bez umjetnosti? No, šalu na stranu. U velikoj državi koje više nema, ja sam objavljivao radove u desetinama novina, koje su mi uplaćivale solidne honorare. Tada sam bio tek na početku karijere. Sada, kada sam na glasu u čitavom svijetu, u mojoj državi nemam gdje objaviti svoj rad. Da napravim malo poređenje – Maradona sjedi na rezervnoj klupi, a utakmicu igraju trećeligaši.

MONITOR: Ima li nešto što bi se moglo promijeniti da se popravi status umjetnika?
DRLJEVIĆ: Prije svega, moram reći da je ovo veoma osjetljiva tema za umjetnike tj. stvaraoce. Mnogi uspješni i zaslužni se i ne spomenu. Mislim da bi Ministarstvo kulture trebalo da se pozabavi ovim važnim pitanjem. Osnivanjem nekog tijela, komisije, koja bi čitave godine bila zadužena da prati kulturne događaje i uspjehe naših stvaralaca. Mogli bi biti u stalnom kontaktu sa umjetnicima koji bi na njihovu adresu slali izvještaje i obavještenja o svojim nagradama i izložbama u svijetu tokom godine. Tako bi na kraju godine komisija lako ustanovila na najpravedniji način, ko je bio najuspješniji. Taj bi naravno tada morao od strane Ministarstva biti adekvatno nagrađen. I upošljen od strane države. Da se konačno zna đe ko pripada.

MONITOR: Jedan si od najnagrađivanijih autora na ovim prostorima. Podaci do kojih sam došao varijaraju od 50 do skoro stotinu nagrada. Koliko ih je?
DRLJEVIĆ: Trenutno imam, to jest, osvojio sam 104 međunarodne nagrade. Rekoh, ,,osvojio”, ne dobio. Postoje nagrade za koje vas je neko predložio i koje ste dobili. Ja sam moje osvojio u ogromnoj i jakoj svjetskoj konkurenciji. To je bitna razlika. Značajne su mi sve, naravno, najviše one prve – zlatne, gran prix. Posebno dragi su mi trofeji. Draži od novca.

MONITOR: Osim tebe teritorijalno mala Crna Gora je dala značajan broj karikaturista. Šta je to što vas inspiriše?
DRLJEVIĆ: Inspiracije ne fali, s obzirom da se realnost poravnala sa apsurdom. Ovo je tle na kome se lako primaju čuda, iracionalno, apsurd, glupost i ograničenost. Ovdje je raj za stereotipe, arhaičnost i površnost. A to je sve ,,sirovina” od koje se proizvodi karikatura. No, bez dobrog mozganja i precizne ruke, sve je to nemoguće valjano realizovati.

MONITOR: Doprinos afrimaciji karikature i satire dao si i putem humorističnog časopisa Tuš koji okuplja Lagatora, Zulića… Ima li ova odlična ekipa adekvatnu publiku?
DRLJEVIĆ: Da. Tuš je prvi crnogorski magazin specijalizovan za karikaturu. Nažalost, izgleda da je naša publika sve malobrojnija. Izgleda da je sve manje duha. Mislim da je ovaj nesrećni novostvoreni sistem zvani ,,neoliberalni kapitalizam” ubio čovjeka u čovjeku. Radi se od zraka do mraka, ljudi se tretiraju kao robovi. Sve je to prouzrokovalo da nestane osmijeha na licima, a oni koji pokušavaju da ga vrate humorom su u nekom zapećku gdje ih niko i ne čuje.

MONITOR: Koliko smo daleko od vremena, kao što piše u jednom uvodniku Tuš-a, kada će ljudi trčati za takvim listovima umjesto za kladioničarskim listićima?
DRLJEVIĆ: To niko ne zna. Pitanje je hoće li ikada doći takvo vrijeme?! Tempora mutantur. Nestaje vode, goriva, čistog vazduha, pjesme ptica, pa i duha. Sve je to cijena modernog doba, trke za novcem i udobnostima. Izgleda da čovjek što više stiče materijalno, sve manje ima duhovnog.

MONITOR: Francuski kraljevi su često dopuštali štampanje knjiga, ali ne i karikatura koje su čak i nepismeni razumjeli. Kolika je danas moć karikature?
DRLJEVIĆ: Dobro ste rekli. Karikatura je pismo u slici i upravo je nastala da bi i nepismeni mogli ,,čitati”. Ne postoji iole ozbiljna novina u svijetu da ne sadrži karikaturu. Ona govori više od hiljadu riječi. Naslovnice moraju biti sa karikaturom. Prije svega, da oplemene list, da razbiju monotoniju teksta i da daju dušu novini. Karikatura ne može ništa promijeniti, ali može uticati da se nešto promijeni. Može na kraju, nasmijati, pa i natjerati na razmišljanje. Zar to nije dovoljno? Ali, danas, samo ,,pismeni” da ne kažem inteligentni prate i razumiju karikaturu. Time sam sve rekao.

MONITOR: Koliko su razni softveri, pokretne slike i nove tehnologije uticali na svijet karikature?
DRLJEVIĆ: Samo su je unaprijedili. Internet je doprinio bržu razmjenu informacija, a karikatura brže nego ikada obiđe svijet. Moje karikature su svuda prisutne zahvaljujući internetu. Prije su ih mogli gledati samo oni koji posjeduju knjigu – katalog koji je štampao neki festival. Danas sve više prelazi u praksu da šaljemo radove putem interneta, što je mnogo lakše, jeftinije, a i originali ostaju kod nas. Hiljade mojih radova su po raznim svjetskim muzejima i galerijama. Ja ih nikada nijesam dobio nazad. Sada ih zahvaljujući internetu sačuvam.

MONITOR: Upisao si se i u svjetsku antologiju karikature. Da li te stvari mijenjaju status umjetnika kod nas?
DRLJEVIĆ: Luka Lagator i ja smo ušli odavno u krug pedeset najpoznatijih svjetskih karikaturista. Mnoge moje radove Brazilci, Njemci, Iranci i mnogi drugi su nazvali remek djelima i najboljim karikaturama ikada nacrtanim. Skoro mi piše jedan poznati iranski umjetnik obraćajući mi se sa – ,,dragi moj prijatelju i učitelju”. Kud ćeš većeg priznanja. Njemački kolekcionari mi često traže bilo kakav crtež. Dakle, svijet nas cijeni. Još samo da to i neki naši ljudi primijete. Ministarstvo kulture je zaista prepoznalo to što ja radim i mogu samo da im se zahvalim. Ali, ne vidim da to cijene neki drugi ljudi, koji bi trebali, kao na primjer urednici i novinari u smislu našeg angažovanja, naravno.

MONITOR: Pišeš priče i aforizme, a napisao si i jedan scenario za koji si i nagrađen. Da li je ovo neka vrsta odmora od likovnog polja i punjenje baterija?
DRLJEVIĆ: To sve sam ja. To je samo dopuna onoga što se baš ne može izreći slikom, a ja imam potrebu to saopštiti na moj način. Na kraju i to sa uspjehom radim.

MONITOR: Ima li još nešto u čemu bi volio da se okušaš?
DRLJEVIĆ: Pa recimo, često razmišljam i želim da napravim jedan dobar animirani film. Imam dosta ,,short” animacija, rađenih u flashu od po desetak sekundi, ali želim napraviti baš dobar, festivalski animirani film sa zvukom i svim ostalim. Postoje u mojoj glavi i razni scenariji. Još samo da ugrabim vremena i dobar računar koji mi je potreban za to.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo