MONITOR: Narodna volja u Nikšiću grubo je prekrojena nakon izbora. Šta namjeravate da učinite kako bi povratili ono što vam je oduzeto?
LEKIĆ: Predstoji borba svim legalnim sredstvima da se vrati mandat stranci koja ga je dobila na izborima. Na posljednjim izborima je dvije hiljade građana više glasalo za promjenu vlasti u Nikšiću. U članu 2 Ustava piše: ,,Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima”.
Ne radi se samo o odbrani volje građana Nikšića, nego i o odbrani Ustava. A kršenje Ustava se smatra jednim od najtežih krivičnih djela. Vrh vlasti se vara da će njihov naum da mijenjaju izbornu volju proći bez ozbiljnijih potresa na političkoj sceni. Tražićemo i adekvatan odnos međunarodnih činilaca prema ovome.
MONITOR: Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao je da su novi izbori u Nikšiću sve izvjesniji, te da treba razmišljati o zajedničkom nastupu opozicije. Namjerava li DF da izađete na izbore u ovakvim okolnostima?
LEKIĆ: Radi se o pojedinačnom političkom razmišljanju. Demokratski front u ovom trenutku zastupa stav da je neophodno vraćanje otetog odborničkog mandata Pozitivnoj CG. Činjenica da je DF spreman i za izbore ne mijenja naš principijelan stav da najprije treba do kraja razotkriti sve elemente političke korupcije u ovom slučaju.
MONITOR: Da li, nakon svega, ozbiljnije razmišljate o bojkotu?
LEKIĆ: Bojkot jeste jedan od mogućih oblika političke borbe i njega ne treba isključiti. Treba se opredijeliti za one oblike političkog djelovanja koji će voditi ostvarivanju legitimnih ciljeva.
MONITOR: Taman kada je opozicija, nakon dugog i mučnog pregovaranja pronašla zajednički jezik i stala iza Janka Vučinića, dogodio se Drago Đurović. Kako komentarišete sposobnost vlasti da uvijek nađe nekog novog ,,Đurovića”?
LEKIĆ: Ovdje je nekoliko karakterističnih momenata. Prvo, ova politička uzurpacija u formi provincijske predstave aktivirana je na dan kada je trebalo da se objavi postignuti koalicioni sporazum, a time konstituisanje i početak funkionisanja nove vlasti u Nikšiću.
Drugo – nestali odbornik još nije, bar ne jasno, saopštio svoju poziciju, motive i političke poglede. Izašao je sa odobrnicima DPS-a kada je sasvim legitimno trebalo ponoviti glasanje. Rekao je otprilike da ni on neće ni sa vlašću ni sa opozicijom, pa ni sa Pozitivnom, ali i da je glasao za opozicionog kandidata za predsjednika Skupštine, konačno da se više neće pojavljivati na sjednicama. Ova konfuzija govori i o drami čovjeka koji je možda pokleknuo pod teškim pritiscima. Ali, govori i o neugodnosti u kojoj se nalazi zbog ogromne osude koja se sručila na njega, vjerovatno i na njegovu porodicu, imajući u vidu crnogorske prilike.
Ovdje dolazimo do bitnog momenta. Umjesto nestalog odbornika, političko-etički smisao njegovih sumnjivih poteza javno objašnjavaju Đukanović u Skupštini i Marović u TV emisiji. Oni, bolje od nestalog odbornika, znaju motive za njegove poteze, pa advokatski, bajkovitim atributima objašnjavaju i pravdaju ono što odbornik još nije ni saopštio. Uzgred, Đukanović i Marović upozoravaju Pozitivnu da se ne igra sa principima, huškajući je protiv drugih u opoziciji.
Treće – korišćeni metodi DPS-a u Nikšiću daju do znanja da je vrh vlasti spreman na sve ukoliko budu gubili pozicije na državnom nivou. To je jedna od opasnih poruka aktuelne političke ujdurme u Nikšiću.
MONITOR: Opozicija je tokom pregovora pokazala brojne slabosti. Koliko je sve to uticalo na njen kredibilitet?
LEKIĆ: Nemoguće je negirati da je nametnuti metod, sadržaj, odugovlačenje pregovora, sve to zajedno, naškodilo opoziciji. Naš predlog je bio da odmah, već prvih dana postignemo sporazum i konstituišemo vlast u Nikšiću. Da zamrznemo razlike oko nesuštinskih pitanja, i da se koncentrišemo na ona suštinska, a to je kako povratiti dostojanstvo gradu koji je godinama sistematski uništavan i pljačkan. Prevladao je drugi scenario, nametanje i iscrpljujućih pregovora o temama koje nisu u vezi sa Nikšićem.
MONITOR: Lider Pozitivne Crne Gore nedavno je kazao da je sa vama imao dobru komunikaciju ali da se dogovor nije mogao postići zbog potpredsjednika Demokratskog fronta Nebojše Medojevića i Andrije Mandića koje je nazvao ,,prevarantima i nacionalistima”. Vaš komentar?
LEKIĆ: Izjave koje su išle u oba pravaca, a u uslovima povećane tenzije zbog odugovlačenja pregovora, ne bih komentarisao. Znam da u DF nema prevaranata i nacionalista, jer u protivnom ne bih ni bio u tom savezu. Neko se i ne mora saglasiti sa svim političkim stavovima Medojevića i Mandića ali im teško može negirati nekorumpiranost i dosljednu hrabru javnu borbu protiv korupcije i kriminala u Crnoj Gori. Zato su u dužem periodu predmet anatemisanja vlasti, posebno njenih specijalnih medijskih i drugih punktova.
MONITOR: Neki tvrde da je i DF povodom državnih simbola mogao biti fleksibiniji.
LEKIĆ: Pogledajmo činjenice. Veći dio DF sasvim uvažava državne simbole. Tokom nedavne sjednice Skupštine CG više je bilo članova DF koji su ustajanjem slušali himnu nego članova Pozitivne u istoj sali. Tačno je i to da postoje komponente DF-a koje od tri zakonom propisan državna simbola, poštuju sasvim dva, dakle zastavu i grb, i polovinu trećeg simbola, himne. Zbog autorstva dva posljednja stiha, koje je i po tvrdnajma predsjednika države napisao ratni zločinac, neke komponente DF-a ne žele da ih slušaju. Time ne poštuju Crnu Goru? Neko bi mogao zaključiti da se neprihvatanjem stihova ratnog zločinca izražava upravo respekt prema Crnoj Gori, ponosnoj zemlji, a na to Crna Gora svojom istorijom može pretendovati, i ne čini joj na čast činjenica da je autor dijela himne ratni zločinac.
MONITOR: Na proljeće su predsjednički izbori. Vi imate najveće povjerenje birača među opozicionim liderima. Imajući u vidu probleme u opozicionim redovima, kakav nastup opozicije na predsjedničkim izborima smatrate najboljim?
LEKIĆ: Predsjednički izbori su značajan datum u političkom kalendaru zemlje. Nakon ispoljenje većinske volje građana na posljednjim izborima u korist opozicije u većim gradovima kao što su Nikšić, Podgorica, Bar – pobjeda predsjedničkog kandidata iz, u širem smislu, opoziciono – građanskog dijela crnogorskog društva, označio bi novu etapu nužnih, progresivnih promjena u crnogorskom društvu. Crna Gora ne poznaje pravu podjelu vlasti, jer njeni glavni izvršni, zakonodavni i sudski segmenti uglavnom funkcionišu prema volji vrha vladajuće partije. Zato bi moguća kohabitacija opozicionog predsjednika države sa ostalim institucijama faktički jedne vlasti bio značajan demokratski iskorak zemlje. Crna Gora je zaslužila da konačno ima u pravom smislu riječi autonomnog predsjednika spremnog da se javno konfrontira sa drugim segmentima vlasti kada je u pitanju zaštita pravne države i principa građanske demokratije.
MONITOR: Ana Kolarević je proslavila bratov povratak na vlast tužbama protiv Monitora, Vijesti i Dana isporučujući ogromne odštetne zahtjeve. Milo Đukanović od Vladinih namještenika tražio je kovertiranje straha. Da li su to najave brutalnijeg odnosa višestrukog povratnika prema sljedbenicima i prema kritičarima?
LEKIĆ: Ako pravosudne institucije nisu u stanju da rasvijetle nijednu aferu koja se vezuje za članove porodice Đukanović, onda nije neočekivano da oni računaju na baš takav pravosudni sistem koji će ih prikazati žrtvama i borcima za pravdu. Ove posljednje tužbe kojima se teži gašenje slobodnih medija jeste novi ispit, ne samo za domaće sudove, već i za briselske institucije koje prate tkz. euroatlanski put Crne Gore. Da bi bile stvari jasnije, da bi građani imali manje iluzija, treba pratiti unutrašnje i međunarodne dimenzije ovog slučaja.
MONITOR: Da li opozicija ima strategiju da se suprotstavi novom talasu nasilja prema neistomišljenicima?
LEKIĆ: Opozicije je, uz sve svoje slabosti, bila u dužem periodu jedna od glavnih žrtva nasilja vlasti. U tim operacijama vlast je imala dosta pomagača i van njenih formalnih struktura. Sada treba izgrađivati širu zajedničku strategiju otpora nasilju prema neistomišljenicima, ali i otpora nasilju prema elementarnim civilizovanim i demokratskim normama.
Dalje demonizovanje protivnika
MONITOR: Šta očekujete od ,,nove” Vlade i ,,novog” premijera?
LEKIĆ: Sasvim sigurno, ne očekujem doprinos izgrađivanju odgovornog, zrelog društva na bazi pravila građanske demokratije i pravne države. Ne očekujem konkretnu borbu protiv kriminala i korupcije, inače, osnovne i sistemske bolesti crnogorskog društva. Još manje očekujem kompetentnu inicijativu za oporavak ekonomije koja se prividno održava samo novim zaduživanjima.
Očekujem nastavak statusa van pravnog poretka pojedinaca i grupa. Očekujem skretanje pažnje javnosti sa suštinskih problema društva na tzv. identitetska pitanja koja će se stalno renovirati u formama ideološkog kiča, sve to opet sa ciljem podsticanja podjela u crnogorskom društvu. Očekujem dalje demonizovanje protivnika – kasnije javno ofiranim lažima – što je Đukanović demonstrirao, i to na besprizoran način, tokom izborne kampanje.
Očekujem da će sve slabosti društva biti prikrivane isticanjem tzv. evroatlantskog puta Crne Gore i misionarskom ulogom šefa režima na istom putu. Biće proglašeni antidržavnim i antievropskim elementima svi oni koji budu smatrali da su korupcija i kriminal s jedne strane i evropski put s druge nespojivi, da se time zapravo ukrštaju vatra i voda. Ali, kada smo kod te teme, biće zanimljivo što će o tome misliti u Briselu.
Ne treba isključiti rađanje šireg otpora
MONITOR: Egipćani, Grci, ali i komšije Slovenci se ne mire sa nepravdom. U Crnoj Gori vlada tišina. Da li opozicija ima plan povezivanja sa sindikatima, nevladinim sektorom, slobodnim segmentima društva radi uspostavljanja demokratije u zemlji?
LEKIĆ: Između demokratizacije zemlje putem uspona zrele javnosti, individualne građanske svijesti i hrabrosti s jedne strane i jakih revolucionarnih organizacija masa s druge strane – ja bih, priznajem, radije izabrao ovaj prvi put. Pretpostavljam da vi mislite na organizovanje širih uličnih protesta. Naravno, ni te forme ne treba isključiti, jer su legitimne u demokratskim društvima. Konačno, na tom planu postoje određena iskustva u Crnoj Gori.
Politička korupcija u Nikšiću i otvoren pokušaj vrha vlasti na čelu sa predsjednikom vlade i predsjednikom države da se konstituiše, navodno privremeno, vlast DPS i SDP nakon njihovog izbornog poraza, zahtijeva reakciju. Ovdje se radi o javnom pokušaju legalizaovanja pravnog i moralnog sloma Crne Gore. Ovim povodom ne treba isključiti rađanje šireg društvenog otpora porukom da javna amoralnost neće proći, da Crna Gora nije izvršila moralno samoubistvo.
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice