Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Prekrajanje izborne volje neće proći bez potresa

Objavljeno prije

na

MONITOR: Narodna volja u Nikšiću grubo je prekrojena nakon izbora. Šta namjeravate da učinite kako bi povratili ono što vam je oduzeto?
LEKIĆ: Predstoji borba svim legalnim sredstvima da se vrati mandat stranci koja ga je dobila na izborima. Na posljednjim izborima je dvije hiljade građana više glasalo za promjenu vlasti u Nikšiću. U članu 2 Ustava piše: ,,Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima”.

Ne radi se samo o odbrani volje građana Nikšića, nego i o odbrani Ustava. A kršenje Ustava se smatra jednim od najtežih krivičnih djela. Vrh vlasti se vara da će njihov naum da mijenjaju izbornu volju proći bez ozbiljnijih potresa na političkoj sceni. Tražićemo i adekvatan odnos međunarodnih činilaca prema ovome.

MONITOR: Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao je da su novi izbori u Nikšiću sve izvjesniji, te da treba razmišljati o zajedničkom nastupu opozicije. Namjerava li DF da izađete na izbore u ovakvim okolnostima?
LEKIĆ: Radi se o pojedinačnom političkom razmišljanju. Demokratski front u ovom trenutku zastupa stav da je neophodno vraćanje otetog odborničkog mandata Pozitivnoj CG. Činjenica da je DF spreman i za izbore ne mijenja naš principijelan stav da najprije treba do kraja razotkriti sve elemente političke korupcije u ovom slučaju.

MONITOR: Da li, nakon svega, ozbiljnije razmišljate o bojkotu?
LEKIĆ: Bojkot jeste jedan od mogućih oblika političke borbe i njega ne treba isključiti. Treba se opredijeliti za one oblike političkog djelovanja koji će voditi ostvarivanju legitimnih ciljeva.

MONITOR: Taman kada je opozicija, nakon dugog i mučnog pregovaranja pronašla zajednički jezik i stala iza Janka Vučinića, dogodio se Drago Đurović. Kako komentarišete sposobnost vlasti da uvijek nađe nekog novog ,,Đurovića”?
LEKIĆ: Ovdje je nekoliko karakterističnih momenata. Prvo, ova politička uzurpacija u formi provincijske predstave aktivirana je na dan kada je trebalo da se objavi postignuti koalicioni sporazum, a time konstituisanje i početak funkionisanja nove vlasti u Nikšiću.

Drugo – nestali odbornik još nije, bar ne jasno, saopštio svoju poziciju, motive i političke poglede. Izašao je sa odobrnicima DPS-a kada je sasvim legitimno trebalo ponoviti glasanje. Rekao je otprilike da ni on neće ni sa vlašću ni sa opozicijom, pa ni sa Pozitivnom, ali i da je glasao za opozicionog kandidata za predsjednika Skupštine, konačno da se više neće pojavljivati na sjednicama. Ova konfuzija govori i o drami čovjeka koji je možda pokleknuo pod teškim pritiscima. Ali, govori i o neugodnosti u kojoj se nalazi zbog ogromne osude koja se sručila na njega, vjerovatno i na njegovu porodicu, imajući u vidu crnogorske prilike.

Ovdje dolazimo do bitnog momenta. Umjesto nestalog odbornika, političko-etički smisao njegovih sumnjivih poteza javno objašnjavaju Đukanović u Skupštini i Marović u TV emisiji. Oni, bolje od nestalog odbornika, znaju motive za njegove poteze, pa advokatski, bajkovitim atributima objašnjavaju i pravdaju ono što odbornik još nije ni saopštio. Uzgred, Đukanović i Marović upozoravaju Pozitivnu da se ne igra sa principima, huškajući je protiv drugih u opoziciji.

Treće – korišćeni metodi DPS-a u Nikšiću daju do znanja da je vrh vlasti spreman na sve ukoliko budu gubili pozicije na državnom nivou. To je jedna od opasnih poruka aktuelne političke ujdurme u Nikšiću.

MONITOR: Opozicija je tokom pregovora pokazala brojne slabosti. Koliko je sve to uticalo na njen kredibilitet?
LEKIĆ: Nemoguće je negirati da je nametnuti metod, sadržaj, odugovlačenje pregovora, sve to zajedno, naškodilo opoziciji. Naš predlog je bio da odmah, već prvih dana postignemo sporazum i konstituišemo vlast u Nikšiću. Da zamrznemo razlike oko nesuštinskih pitanja, i da se koncentrišemo na ona suštinska, a to je kako povratiti dostojanstvo gradu koji je godinama sistematski uništavan i pljačkan. Prevladao je drugi scenario, nametanje i iscrpljujućih pregovora o temama koje nisu u vezi sa Nikšićem.

MONITOR: Lider Pozitivne Crne Gore nedavno je kazao da je sa vama imao dobru komunikaciju ali da se dogovor nije mogao postići zbog potpredsjednika Demokratskog fronta Nebojše Medojevića i Andrije Mandića koje je nazvao ,,prevarantima i nacionalistima”. Vaš komentar?
LEKIĆ: Izjave koje su išle u oba pravaca, a u uslovima povećane tenzije zbog odugovlačenja pregovora, ne bih komentarisao. Znam da u DF nema prevaranata i nacionalista, jer u protivnom ne bih ni bio u tom savezu. Neko se i ne mora saglasiti sa svim političkim stavovima Medojevića i Mandića ali im teško može negirati nekorumpiranost i dosljednu hrabru javnu borbu protiv korupcije i kriminala u Crnoj Gori. Zato su u dužem periodu predmet anatemisanja vlasti, posebno njenih specijalnih medijskih i drugih punktova.

MONITOR: Neki tvrde da je i DF povodom državnih simbola mogao biti fleksibiniji.
LEKIĆ: Pogledajmo činjenice. Veći dio DF sasvim uvažava državne simbole. Tokom nedavne sjednice Skupštine CG više je bilo članova DF koji su ustajanjem slušali himnu nego članova Pozitivne u istoj sali. Tačno je i to da postoje komponente DF-a koje od tri zakonom propisan državna simbola, poštuju sasvim dva, dakle zastavu i grb, i polovinu trećeg simbola, himne. Zbog autorstva dva posljednja stiha, koje je i po tvrdnajma predsjednika države napisao ratni zločinac, neke komponente DF-a ne žele da ih slušaju. Time ne poštuju Crnu Goru? Neko bi mogao zaključiti da se neprihvatanjem stihova ratnog zločinca izražava upravo respekt prema Crnoj Gori, ponosnoj zemlji, a na to Crna Gora svojom istorijom može pretendovati, i ne čini joj na čast činjenica da je autor dijela himne ratni zločinac.

MONITOR: Na proljeće su predsjednički izbori. Vi imate najveće povjerenje birača među opozicionim liderima. Imajući u vidu probleme u opozicionim redovima, kakav nastup opozicije na predsjedničkim izborima smatrate najboljim?
LEKIĆ: Predsjednički izbori su značajan datum u političkom kalendaru zemlje. Nakon ispoljenje većinske volje građana na posljednjim izborima u korist opozicije u većim gradovima kao što su Nikšić, Podgorica, Bar – pobjeda predsjedničkog kandidata iz, u širem smislu, opoziciono – građanskog dijela crnogorskog društva, označio bi novu etapu nužnih, progresivnih promjena u crnogorskom društvu. Crna Gora ne poznaje pravu podjelu vlasti, jer njeni glavni izvršni, zakonodavni i sudski segmenti uglavnom funkcionišu prema volji vrha vladajuće partije. Zato bi moguća kohabitacija opozicionog predsjednika države sa ostalim institucijama faktički jedne vlasti bio značajan demokratski iskorak zemlje. Crna Gora je zaslužila da konačno ima u pravom smislu riječi autonomnog predsjednika spremnog da se javno konfrontira sa drugim segmentima vlasti kada je u pitanju zaštita pravne države i principa građanske demokratije.

MONITOR: Ana Kolarević je proslavila bratov povratak na vlast tužbama protiv Monitora, Vijesti i Dana isporučujući ogromne odštetne zahtjeve. Milo Đukanović od Vladinih namještenika tražio je kovertiranje straha. Da li su to najave brutalnijeg odnosa višestrukog povratnika prema sljedbenicima i prema kritičarima?
LEKIĆ: Ako pravosudne institucije nisu u stanju da rasvijetle nijednu aferu koja se vezuje za članove porodice Đukanović, onda nije neočekivano da oni računaju na baš takav pravosudni sistem koji će ih prikazati žrtvama i borcima za pravdu. Ove posljednje tužbe kojima se teži gašenje slobodnih medija jeste novi ispit, ne samo za domaće sudove, već i za briselske institucije koje prate tkz. euroatlanski put Crne Gore. Da bi bile stvari jasnije, da bi građani imali manje iluzija, treba pratiti unutrašnje i međunarodne dimenzije ovog slučaja.

MONITOR: Da li opozicija ima strategiju da se suprotstavi novom talasu nasilja prema neistomišljenicima?
LEKIĆ: Opozicije je, uz sve svoje slabosti, bila u dužem periodu jedna od glavnih žrtva nasilja vlasti. U tim operacijama vlast je imala dosta pomagača i van njenih formalnih struktura. Sada treba izgrađivati širu zajedničku strategiju otpora nasilju prema neistomišljenicima, ali i otpora nasilju prema elementarnim civilizovanim i demokratskim normama.

Dalje demonizovanje protivnika

MONITOR: Šta očekujete od ,,nove” Vlade i ,,novog” premijera?
LEKIĆ: Sasvim sigurno, ne očekujem doprinos izgrađivanju odgovornog, zrelog društva na bazi pravila građanske demokratije i pravne države. Ne očekujem konkretnu borbu protiv kriminala i korupcije, inače, osnovne i sistemske bolesti crnogorskog društva. Još manje očekujem kompetentnu inicijativu za oporavak ekonomije koja se prividno održava samo novim zaduživanjima.

Očekujem nastavak statusa van pravnog poretka pojedinaca i grupa. Očekujem skretanje pažnje javnosti sa suštinskih problema društva na tzv. identitetska pitanja koja će se stalno renovirati u formama ideološkog kiča, sve to opet sa ciljem podsticanja podjela u crnogorskom društvu. Očekujem dalje demonizovanje protivnika – kasnije javno ofiranim lažima – što je Đukanović demonstrirao, i to na besprizoran način, tokom izborne kampanje.

Očekujem da će sve slabosti društva biti prikrivane isticanjem tzv. evroatlantskog puta Crne Gore i misionarskom ulogom šefa režima na istom putu. Biće proglašeni antidržavnim i antievropskim elementima svi oni koji budu smatrali da su korupcija i kriminal s jedne strane i evropski put s druge nespojivi, da se time zapravo ukrštaju vatra i voda. Ali, kada smo kod te teme, biće zanimljivo što će o tome misliti u Briselu.

 

Ne treba isključiti rađanje šireg otpora

MONITOR: Egipćani, Grci, ali i komšije Slovenci se ne mire sa nepravdom. U Crnoj Gori vlada tišina. Da li opozicija ima plan povezivanja sa sindikatima, nevladinim sektorom, slobodnim segmentima društva radi uspostavljanja demokratije u zemlji?
LEKIĆ: Između demokratizacije zemlje putem uspona zrele javnosti, individualne građanske svijesti i hrabrosti s jedne strane i jakih revolucionarnih organizacija masa s druge strane – ja bih, priznajem, radije izabrao ovaj prvi put. Pretpostavljam da vi mislite na organizovanje širih uličnih protesta. Naravno, ni te forme ne treba isključiti, jer su legitimne u demokratskim društvima. Konačno, na tom planu postoje određena iskustva u Crnoj Gori.

Politička korupcija u Nikšiću i otvoren pokušaj vrha vlasti na čelu sa predsjednikom vlade i predsjednikom države da se konstituiše, navodno privremeno, vlast DPS i SDP nakon njihovog izbornog poraza, zahtijeva reakciju. Ovdje se radi o javnom pokušaju legalizaovanja pravnog i moralnog sloma Crne Gore. Ovim povodom ne treba isključiti rađanje šireg društvenog otpora porukom da javna amoralnost neće proći, da Crna Gora nije izvršila moralno samoubistvo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo