Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Prekrajanje izborne volje neće proći bez potresa

Objavljeno prije

na

MONITOR: Narodna volja u Nikšiću grubo je prekrojena nakon izbora. Šta namjeravate da učinite kako bi povratili ono što vam je oduzeto?
LEKIĆ: Predstoji borba svim legalnim sredstvima da se vrati mandat stranci koja ga je dobila na izborima. Na posljednjim izborima je dvije hiljade građana više glasalo za promjenu vlasti u Nikšiću. U članu 2 Ustava piše: ,,Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima”.

Ne radi se samo o odbrani volje građana Nikšića, nego i o odbrani Ustava. A kršenje Ustava se smatra jednim od najtežih krivičnih djela. Vrh vlasti se vara da će njihov naum da mijenjaju izbornu volju proći bez ozbiljnijih potresa na političkoj sceni. Tražićemo i adekvatan odnos međunarodnih činilaca prema ovome.

MONITOR: Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao je da su novi izbori u Nikšiću sve izvjesniji, te da treba razmišljati o zajedničkom nastupu opozicije. Namjerava li DF da izađete na izbore u ovakvim okolnostima?
LEKIĆ: Radi se o pojedinačnom političkom razmišljanju. Demokratski front u ovom trenutku zastupa stav da je neophodno vraćanje otetog odborničkog mandata Pozitivnoj CG. Činjenica da je DF spreman i za izbore ne mijenja naš principijelan stav da najprije treba do kraja razotkriti sve elemente političke korupcije u ovom slučaju.

MONITOR: Da li, nakon svega, ozbiljnije razmišljate o bojkotu?
LEKIĆ: Bojkot jeste jedan od mogućih oblika političke borbe i njega ne treba isključiti. Treba se opredijeliti za one oblike političkog djelovanja koji će voditi ostvarivanju legitimnih ciljeva.

MONITOR: Taman kada je opozicija, nakon dugog i mučnog pregovaranja pronašla zajednički jezik i stala iza Janka Vučinića, dogodio se Drago Đurović. Kako komentarišete sposobnost vlasti da uvijek nađe nekog novog ,,Đurovića”?
LEKIĆ: Ovdje je nekoliko karakterističnih momenata. Prvo, ova politička uzurpacija u formi provincijske predstave aktivirana je na dan kada je trebalo da se objavi postignuti koalicioni sporazum, a time konstituisanje i početak funkionisanja nove vlasti u Nikšiću.

Drugo – nestali odbornik još nije, bar ne jasno, saopštio svoju poziciju, motive i političke poglede. Izašao je sa odobrnicima DPS-a kada je sasvim legitimno trebalo ponoviti glasanje. Rekao je otprilike da ni on neće ni sa vlašću ni sa opozicijom, pa ni sa Pozitivnom, ali i da je glasao za opozicionog kandidata za predsjednika Skupštine, konačno da se više neće pojavljivati na sjednicama. Ova konfuzija govori i o drami čovjeka koji je možda pokleknuo pod teškim pritiscima. Ali, govori i o neugodnosti u kojoj se nalazi zbog ogromne osude koja se sručila na njega, vjerovatno i na njegovu porodicu, imajući u vidu crnogorske prilike.

Ovdje dolazimo do bitnog momenta. Umjesto nestalog odbornika, političko-etički smisao njegovih sumnjivih poteza javno objašnjavaju Đukanović u Skupštini i Marović u TV emisiji. Oni, bolje od nestalog odbornika, znaju motive za njegove poteze, pa advokatski, bajkovitim atributima objašnjavaju i pravdaju ono što odbornik još nije ni saopštio. Uzgred, Đukanović i Marović upozoravaju Pozitivnu da se ne igra sa principima, huškajući je protiv drugih u opoziciji.

Treće – korišćeni metodi DPS-a u Nikšiću daju do znanja da je vrh vlasti spreman na sve ukoliko budu gubili pozicije na državnom nivou. To je jedna od opasnih poruka aktuelne političke ujdurme u Nikšiću.

MONITOR: Opozicija je tokom pregovora pokazala brojne slabosti. Koliko je sve to uticalo na njen kredibilitet?
LEKIĆ: Nemoguće je negirati da je nametnuti metod, sadržaj, odugovlačenje pregovora, sve to zajedno, naškodilo opoziciji. Naš predlog je bio da odmah, već prvih dana postignemo sporazum i konstituišemo vlast u Nikšiću. Da zamrznemo razlike oko nesuštinskih pitanja, i da se koncentrišemo na ona suštinska, a to je kako povratiti dostojanstvo gradu koji je godinama sistematski uništavan i pljačkan. Prevladao je drugi scenario, nametanje i iscrpljujućih pregovora o temama koje nisu u vezi sa Nikšićem.

MONITOR: Lider Pozitivne Crne Gore nedavno je kazao da je sa vama imao dobru komunikaciju ali da se dogovor nije mogao postići zbog potpredsjednika Demokratskog fronta Nebojše Medojevića i Andrije Mandića koje je nazvao ,,prevarantima i nacionalistima”. Vaš komentar?
LEKIĆ: Izjave koje su išle u oba pravaca, a u uslovima povećane tenzije zbog odugovlačenja pregovora, ne bih komentarisao. Znam da u DF nema prevaranata i nacionalista, jer u protivnom ne bih ni bio u tom savezu. Neko se i ne mora saglasiti sa svim političkim stavovima Medojevića i Mandića ali im teško može negirati nekorumpiranost i dosljednu hrabru javnu borbu protiv korupcije i kriminala u Crnoj Gori. Zato su u dužem periodu predmet anatemisanja vlasti, posebno njenih specijalnih medijskih i drugih punktova.

MONITOR: Neki tvrde da je i DF povodom državnih simbola mogao biti fleksibiniji.
LEKIĆ: Pogledajmo činjenice. Veći dio DF sasvim uvažava državne simbole. Tokom nedavne sjednice Skupštine CG više je bilo članova DF koji su ustajanjem slušali himnu nego članova Pozitivne u istoj sali. Tačno je i to da postoje komponente DF-a koje od tri zakonom propisan državna simbola, poštuju sasvim dva, dakle zastavu i grb, i polovinu trećeg simbola, himne. Zbog autorstva dva posljednja stiha, koje je i po tvrdnajma predsjednika države napisao ratni zločinac, neke komponente DF-a ne žele da ih slušaju. Time ne poštuju Crnu Goru? Neko bi mogao zaključiti da se neprihvatanjem stihova ratnog zločinca izražava upravo respekt prema Crnoj Gori, ponosnoj zemlji, a na to Crna Gora svojom istorijom može pretendovati, i ne čini joj na čast činjenica da je autor dijela himne ratni zločinac.

MONITOR: Na proljeće su predsjednički izbori. Vi imate najveće povjerenje birača među opozicionim liderima. Imajući u vidu probleme u opozicionim redovima, kakav nastup opozicije na predsjedničkim izborima smatrate najboljim?
LEKIĆ: Predsjednički izbori su značajan datum u političkom kalendaru zemlje. Nakon ispoljenje većinske volje građana na posljednjim izborima u korist opozicije u većim gradovima kao što su Nikšić, Podgorica, Bar – pobjeda predsjedničkog kandidata iz, u širem smislu, opoziciono – građanskog dijela crnogorskog društva, označio bi novu etapu nužnih, progresivnih promjena u crnogorskom društvu. Crna Gora ne poznaje pravu podjelu vlasti, jer njeni glavni izvršni, zakonodavni i sudski segmenti uglavnom funkcionišu prema volji vrha vladajuće partije. Zato bi moguća kohabitacija opozicionog predsjednika države sa ostalim institucijama faktički jedne vlasti bio značajan demokratski iskorak zemlje. Crna Gora je zaslužila da konačno ima u pravom smislu riječi autonomnog predsjednika spremnog da se javno konfrontira sa drugim segmentima vlasti kada je u pitanju zaštita pravne države i principa građanske demokratije.

MONITOR: Ana Kolarević je proslavila bratov povratak na vlast tužbama protiv Monitora, Vijesti i Dana isporučujući ogromne odštetne zahtjeve. Milo Đukanović od Vladinih namještenika tražio je kovertiranje straha. Da li su to najave brutalnijeg odnosa višestrukog povratnika prema sljedbenicima i prema kritičarima?
LEKIĆ: Ako pravosudne institucije nisu u stanju da rasvijetle nijednu aferu koja se vezuje za članove porodice Đukanović, onda nije neočekivano da oni računaju na baš takav pravosudni sistem koji će ih prikazati žrtvama i borcima za pravdu. Ove posljednje tužbe kojima se teži gašenje slobodnih medija jeste novi ispit, ne samo za domaće sudove, već i za briselske institucije koje prate tkz. euroatlanski put Crne Gore. Da bi bile stvari jasnije, da bi građani imali manje iluzija, treba pratiti unutrašnje i međunarodne dimenzije ovog slučaja.

MONITOR: Da li opozicija ima strategiju da se suprotstavi novom talasu nasilja prema neistomišljenicima?
LEKIĆ: Opozicije je, uz sve svoje slabosti, bila u dužem periodu jedna od glavnih žrtva nasilja vlasti. U tim operacijama vlast je imala dosta pomagača i van njenih formalnih struktura. Sada treba izgrađivati širu zajedničku strategiju otpora nasilju prema neistomišljenicima, ali i otpora nasilju prema elementarnim civilizovanim i demokratskim normama.

Dalje demonizovanje protivnika

MONITOR: Šta očekujete od ,,nove” Vlade i ,,novog” premijera?
LEKIĆ: Sasvim sigurno, ne očekujem doprinos izgrađivanju odgovornog, zrelog društva na bazi pravila građanske demokratije i pravne države. Ne očekujem konkretnu borbu protiv kriminala i korupcije, inače, osnovne i sistemske bolesti crnogorskog društva. Još manje očekujem kompetentnu inicijativu za oporavak ekonomije koja se prividno održava samo novim zaduživanjima.

Očekujem nastavak statusa van pravnog poretka pojedinaca i grupa. Očekujem skretanje pažnje javnosti sa suštinskih problema društva na tzv. identitetska pitanja koja će se stalno renovirati u formama ideološkog kiča, sve to opet sa ciljem podsticanja podjela u crnogorskom društvu. Očekujem dalje demonizovanje protivnika – kasnije javno ofiranim lažima – što je Đukanović demonstrirao, i to na besprizoran način, tokom izborne kampanje.

Očekujem da će sve slabosti društva biti prikrivane isticanjem tzv. evroatlantskog puta Crne Gore i misionarskom ulogom šefa režima na istom putu. Biće proglašeni antidržavnim i antievropskim elementima svi oni koji budu smatrali da su korupcija i kriminal s jedne strane i evropski put s druge nespojivi, da se time zapravo ukrštaju vatra i voda. Ali, kada smo kod te teme, biće zanimljivo što će o tome misliti u Briselu.

 

Ne treba isključiti rađanje šireg otpora

MONITOR: Egipćani, Grci, ali i komšije Slovenci se ne mire sa nepravdom. U Crnoj Gori vlada tišina. Da li opozicija ima plan povezivanja sa sindikatima, nevladinim sektorom, slobodnim segmentima društva radi uspostavljanja demokratije u zemlji?
LEKIĆ: Između demokratizacije zemlje putem uspona zrele javnosti, individualne građanske svijesti i hrabrosti s jedne strane i jakih revolucionarnih organizacija masa s druge strane – ja bih, priznajem, radije izabrao ovaj prvi put. Pretpostavljam da vi mislite na organizovanje širih uličnih protesta. Naravno, ni te forme ne treba isključiti, jer su legitimne u demokratskim društvima. Konačno, na tom planu postoje određena iskustva u Crnoj Gori.

Politička korupcija u Nikšiću i otvoren pokušaj vrha vlasti na čelu sa predsjednikom vlade i predsjednikom države da se konstituiše, navodno privremeno, vlast DPS i SDP nakon njihovog izbornog poraza, zahtijeva reakciju. Ovdje se radi o javnom pokušaju legalizaovanja pravnog i moralnog sloma Crne Gore. Ovim povodom ne treba isključiti rađanje šireg društvenog otpora porukom da javna amoralnost neće proći, da Crna Gora nije izvršila moralno samoubistvo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo