Nakon masovnog ubistva koje se dogodilo prije tri godine u Medovini, nije uslijedila nijedna smjena niti ostavka. Zamjenica zaštitnika ljudskih prava, Mirjana Radović utvrdila je, međutim,  niz ozbiljnih propusta u radu policije i tužilaštva u tom slučaju

Prošlo je tri godine od prvog masovnog ubistva na Cetinju. Tada je Vuk Borilović u cetinjskom naselju Medovina ubio deset ljudi, od kojih dvoje djece, i ranio šest sugrađana, nakon čega ga je ubijen. Nije bilo nijedne smjene niti ostavke u policiji, nadležnom ministarstvu i opštini. Prema mišljenju kancelarije Zaštitinika ljudskih prava i sloboda, odnosno zamjenice ombudsmana Mirjane Radović, propusta u radu je bilo. I to ne malo.

Prema dokumentu koji je nedavno objavio Ombudsman, Uprava policije povrijedila je pravo na život Nataši (35), Marku (8) i Mašanu Martinoviću (10), koje je 12. avgusta 2022. godine na Cetinju usmrtio masovni ubica. Zamjenica Ombudsmana je ispitivala pritužbu Natašine majke Vesne Pejović. Ona je u pritužbi koja se odnosi na rad Uprave policije i osnovnih državnih tužilaštava Cetinje i Nikšić napisala da je njenoj kćerci i unucima povrijeđeno pravo na život:

“U nezapamćenoj tragediji koja se dogodila 12. avgusta 2022. godine, u Cetinju, kada su ubijeni u svom porodičnom domu.”

U detaljno obrazloženom mišljenju, zamjenica Ombudsmana, Mirjana Radović konstatovala je niz ozbiljnih propusta. Navodi da je u kritičnoj situaciji, prilikom upotrebe vatrenog oružja od strane policajaca, više puta dolazilo do zastoja oružja, što može ukazivati na tehničku neispravnost ili na nedostatak vještina službenika. Policijski helikopter tog dana bio je u kvaru, a policajci nijesu imali dovoljno zaštitne opreme, niti adekvatno oružje na raspolaganju. Poseban problem je i hronični manjak ljudstva, kao i nedovoljna obučenost za postupanje u kriznim situacijama.

Zaštitnik je utvrdio da je Uprava policije kasnila s davanjem informacija javnosti, čime je dodatno pojačana uznemirenost građana, a registrovana je i neefikasna procedura međusobnog obavještavanja rukovodnog kadra. Posebno je kritikovano to što je poziv za saglasnost za angažovanje posebne jedinice upućen tek 22 minuta nakon prve prijave.

“Što je, između ostalog, u konačnom rezultiralo da postupajući policijski službenici i građani u međuvremenu budu prepušteni sami sebi”, konstatuje se u Mišljenju.

U to vrijeme, direktor Uprave policije je bio Zoran Brđanin, a na čelu miniistarstva unutrašnjih poslova Filip Adžić. Obojica više nijesu na tim pozicijama, ne zbog odgovornosti, već zbog političkih promjena.

“Na osnovu svega navednog, Zaštitnik zaključuje da je Uprava policije u konkretnom slučaju povrijedila pravo na nepovredivost fizičkog integriteta iz člana 28, stav 2 Ustava Crne Gore i, analogno tome, pravo na život iz člana 2 Konvencije propuštanjem preduzimanja preventivnih mjera u cilju zaštite života kćerke i unuka podnositeljke pritužbe – Nataše, Marka i Mašana Martinovića.”

Radović u Mišljenju naglašava da Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju, ali i ODT Nikšić, nijesu blagovremeno ni temeljno ispitali sve aspekte postupanja policije. Posebno je problematično što porodica žrtava nije bila pozvana da da svoja saznanja o događaju, iako je to jedan od uslova da istraga bude sveobuhvatna i djelotvorna. Ombudsman konstatuje da takvo postupanje “ne doprinosi djelotvornosti istrage, niti jačanju povjerenja javnosti u rad pravosuđa”.

Pored toga, ističe se da je tužilaštvo najprije ocijenilo da nema osnova za krivični postupak, da bi kasnije ipak podnijelo optužni predlog protiv tadašnje načelnice cetinjske filijale MUP-a, zbog propusta da se pokrene postupak za oduzimanje Borilovićevog oružja. Time je, kako se navodi, dovedena u pitanje dosljednost i profesionalnost tužilačkog postupanja u predmetu koji je uzdrmao cijelu državu.

Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava i Centar za ženska prava ističu da bi se možda spriječilo masovno ubistvo iz januara ove godine, da su se propusti iz 2022. godine ranije otkrili i preduprijedili. Poražavajuće je, kako su kazali, saznanje da tek 2025. godine, i to zahvaljujući Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, na vidjelo izlaze činjenice o propustima MUP-a i Uprave policije u vezi prvog masovnog ubistva na Cetinju 2022. godine. Država je, dodaju, bila dužna da mnogo ozbiljnije štiti pravo na život adekvatnim i pravovremenim preventivnim mjerama i institucija Zaštitnika je na to odgovorno ukazala.

“Ispostavlja se da je tendencija nadležnih državnih organa – MUP-a, Uprave policije i Državnog tužilaštva – da tolerišu i zataškavaju propuste državnih službenika osvjedočeno opasna po živote građana, jer da se blagovremeno pogledalo istini u oči i bar povećao broj policijskih službenika, možda bi životi bili spašeni”, saopštile su dvije NVO.

Veliko je pitanje, kako kažu, “jesmo li i danas bezbjedni od istih propusta”. Mišljenje institucije Ombudsmana potvrđuje da su porodice žrtava sve vrijeme imale osnovane razloge za protest, da su imale pravo da zahtijevaju odgovore na pitanja u vezi postupanja policije, koja su ostala bez odgovora, poručuju HRA i CŽP.

“Zaštitnik je zaključio da je zbog neadekvatnog postupanja nadležnih organa došlo do kršenja prava na život žrtava i prije i posle ubistava – od ubice nije blagovremeno oduzeto oružje kojim je onda izvršio ubistva, nije obezbijeđen dovoljan broj policijskih službenika na Cetinju, njihova oprema nije funkcionisala, kasnilo se s evidentiranjem i reagovanjem na pozive građana, kasnilo se sa angažovanjem specijalne jedinice i sl. Uprkos tome što je počinilac ranije osuđivan za nasilničko ponašanje i što je bilo indicija da predstavlja opasnost po okolinu, nadležne institucije nisu preduzele efikasne mjere za njegovo razoružavanje niti za sprječavanje zločina”, piše u saopštenju.

Masovna ubistva u Cetinju u avgustu 2022. i januaru ove godine ukazala su na brojne slabosti sistema. Da se takvi i slični događaji ne bi ponavljali u budućnosti, potrebno je imati lokalnu policiju koja će kroz adekvatan trening i obuku biti sposobna da samostalno rješava krizne situacije, ali i bolju komunikacije između institucija i cjelokupnog društva, kako bi se potencijalno opasne osobe mogle identifikovati na vrijeme, a mogući zločini prevenirali. Tako situaciju vidi kriminolog Velimir Rakočević.

„Stanice policije moraju biti kadre da same rješavaju probleme na lokalnom nivou i ne mogu stalno čekati na pomoć od strane specijalnih jedinica iz Podgorice. Mislim da smo na dobrom putu da situaciju držimo pod kontrolom kad je u pitanju primjena novog koncepta rada policije, naročito tamo gdje je veliki broj nosilaca kriminalnih aktivnosti budući da se od nedavno primjenjuje policijsko obavještajni model koji objedinjava sve raspoložive resurse i koji je pokazao zavidnu efikasnost u državama Evropske unije (EU)”, rekao je sagovornik.

Mirjana Radović navodi da neadekvatnu reakciju policijskih službenika u smislu otklanjanja opasnosti, odnosno pružanja pomoći građanima Cetinja potvrđuju gotovo svi svjedoci, koji su dali svoje izjave pred Višim državnim tužilaštvom. U kancelariji Zaštitnika primijetili su neefikasnu i složenu proceduru međusobnog obavještavanja rukovodnog kadra o tom tragičnom događaju.

“Poziv u cilju dobijanja saglasnosti za angažovanje posebne policijske jedinice je upućen 22 minuta nakon prijave predmetnog događaja, a što je, između ostaloga, u konačnom rezultiralo da postupajući policijski službenici i građani/ke u međuvremenu budu prepušteni sami sebi“, piše u mišljenju.

Sudeći prema botovskim profilima na društvenim mrežama, uglavnom bliskih partiji iz koje dolazi aktuelni ministar unutrašnjih poslova, kao i broju ostavki koje su podnesene zbog  dva masovna ubistva i drugih nesreća koje su u posljendje vrijeme zadesile Crnu Goru, građani će izgleda još dugo biti prepušteni sami sebi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Zvanično, zloupotreba kod izdavanja ljekarskih uvjerenja za nošenje oružlja – nema. Niko nije prijavio nijednog doktora, inspekcija nije utvrdila da je neka ambulanta radila nezakonito, a MUP nema podatke da ih je Ministarstvo zdravlja ikad obavijestilo da se nekome ko ima dozvolu za nošenje oružja promijenilo zdravstveno stanje

Dva masakra na Cetinju, u kojima su stradale 23 osobe, od toga četvoro djece,  pokazali su brojne slabosti sistema. Izmedju ostalog i kako se izdaju ljekarska uvjerenja za nošenje oružja.

U noći prvojanuarske  tragedije, premijer Milojko Spajić najavio je izmjene zakona o oružju. Do sada još nijesu usvojene, na vladin tekst je podnijeti 120 amandmana, i u dijelu javnosti je oštro kritikovan. Vladinim predlogom je predviđeno uvođenje centralizovanog digitalnog registra koji omogućava brzu i sigurnu verifikaciju uvjerenja, direktnu komunikaciju sa zdravstvenim ustanovama i preciznu evidenciju.

Dok se zakon usvoji i dalje važe stara pravila. Nigdje nikakve zloupotrebe zvanično nema. Niko nije prijavio nijednog doktora, inspekcija nije utvrdila da je neka ambulanta radila nezakonito, MUP nema podatke da ih je Ministarstvo zdravlja ikad obavijestilo da se nekome ko ima dozvolu za nošenje oružja promijenilo zdravstveno stanje.

Ljekarsko uvjerenje za posjedovanje i nošenje oružja u ovom trenutku je moguće dobiti u svim domovima zdravlja (DZ) u Crnoj Gori. To se odnosi na sve ustanove primarne zdravstvene zaštite, koje imaju ambulantu medicine rada. Pored DZ, u Podgorici postoji još osam privatnih ustanova, u Nikšiću i  Baru po dvije  i u Herceg Novom jedna ambulanta medicine rada.

Da bi se dobilo uvjerenje, prvo je potrebno da se građani jave psihologu radi psihološkog testiranja. Procedura potom, kako su objasnili u budvanskom DZ, podrazumijeva da nakon psihološkog testiranja i procjene slijedi pregled specijaliste psihijatra, a zatim  ostalih specijalista.

“Trajanje pregleda kod specijaliste psihijatra iznosi 30 minuta, a kod psihologa 90 minuta. Specijalista psihijatar vrši procjenu kliničke slike ličnosti, impulzivnosti, agresivnosti, disimulacije, odnosno psihičkog statusa u cjelini. Obavlja razgovor sa kandidatom, ali takođe i testove. Kao sastavni dio testiranja vrši se i testiranje na psihoaktivne supstance i alkohol. Specijalista psihijatar konačnu odluku donosi na osnovu istorije bolesti kandidata i procjene stabilnosti ličnosti, te prospektivne procjene ponašanja u izazovnim situacijama”, kaže direktor DZ u Budvi, mr Blažo Radoman.

On, kao i njegove kolege u nekoliko Domova zdravlja, tvrde da je subjektivna procjena minimalna.  “Smatramo da naš multidisciplinarni pregled kandidata za izdavanje ljekarskog uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, ne dozvoljava zloupotrebu. Te vrste zloupotreba kod nas do sada nije bilo”, poručju iz bjelopoljskog DZ.

Profesor na Pravnom fakultetu u Podgorici Velimir Rakočević  najveći nedostatak vidi u rješenjima iz važećeg zakon iz 2015.godine –   izostanaku cjelovite procjene zdravstvenog stanja osobe, naročito sa psihijatrijskog aspekta. Drugi nedostatak se, kaže on, pokazao se u nepostojanju centralnog tijela na nivou Ministarstva zdravlja koje bi integralno upravljalo izdavanjem ljekarskih uvjerenja i obavljalo studioznu provjeru zdravstvenog stanja podnosilaca zahtjeva za nabavku oružja.

“U prethodnom periodu registrovane su brojne zloupotrebe budući da su ljekarska uvjerenja najčešće izdavana ‘na riječ’ bez ozbiljnih provjera zdravstvenog stanja podnosilaca zahtjeva za nabavku oružja. Građanin trenutno može da pribavi zdravstveno uvjerenje u velikom broju javnih i privatnih zdravstvenih ustanova u zemlji, pri čemu je dovoljno da uplati određeni novčani iznos i uvjerenje će vrlo brzo imati u posjedu”, tvrdi  Rakočević.

Prema njegovim riječima, na državnom nivou, u okviru resora zdravlja, neophodno je uspostaviti centralni organ (na primjer, komisiju) nadležnu za izdavanje ljekarskih uvjerenja sa akcentom na kompletnu procjenu zdravstvenog stanja podnosioca zahtjeva, kao i postavljanje kriterijuma koje zdravstvene ustanove moraju ispuniti za obavljanje ovih poslova. Objedinjavanje podataka u digitalnoj formi je, tvrdi,  imperativ, ali uz primjenu strogih kriterijuma zaštite prava na privatnost.

“Zakon o oružju mora biti značajno unaprijeđen zbog brojnih nedostataka koji su se u međuvremenu pojavili u praksi….Mora se predvidjeti detaljna procjena zdravstvenog stanja i česte kontrole mentalnog zdravlja vlasnika oružja. Neophodno je i pooštriti sankcije za povredu propisa iz ove oblasti”, sugeriše  Rakočević.

On  kaže da je, “usljed esnafske solidarnosti, vrlo siromašna sudska praksa kada je riječ o kršenju zakona u procesu izdavanja ljekarskih uvjerenja”. No, podsjeća, da  bi sudovi presuđivali, potrebno je da drugi organi odrade svoj dio posla, a to su prevashodno policija i državno tužilaštvo kada je riječ o krivičnom postupku ili subjekti u drugim vrstama postupka.

Konstatuje da ključna uloga u nadzoru nad izdavanjem ljekarskih uvjerenja, naročito onih koje daju privatne zdravstvene ustanove, pripada Ministarstvu zdravlja.

Iz tog resora kažu da se provjera kvaliteta stručnog rada u procesu izdavanja ljekarskih uvjerenja sprovodi kao interna i eksterna provjera, prema članu 148 Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

“Dosadašnji pravilnici propisivali su obim pregleda za ljekarska uvjerenja za sportiste koji se bave streljačkim sportom i za bavljenje poslom zaštitara. Ono što je novina, a proistekla je iz multisektorske saradnje, jeste donošenje posebnog Pravilnika, kao podzakonskog akta, kojim će se propisati način izdavanja ljekarskih uvjerenja, uslovi koje mora da ispunjava zdravstvena organizacija da bi mogla izdavati ovu vrstu uvjerenja, način i postupak obavljanja ljekarskih pregleda, popis bolesti i zdravstvenih stanja koja su smetnja za izdavanje isprava o oružju, kao i način i postupak izvještavanja Ministarstva o promjeni zdravstvenog stanja lica koja u svom posjedu imaju registrovano oružje”, objašnjavaju u Ministarstvu.

Inspekcija do sada nije oduzela nijedno rješenje za obavljanje specifične zdravstvene zaštite zaposlenih, to jest,  za ambulantu Medicine rada.

Prema Zakonu o oružju iz 2015. ustanova je dužna po saznanju o promjeni zdravstvenog stanja lica kojem je izdala uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, odmah obavijestiti Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP).

Zdravstvene ustanove, kao pravna lica, odgovorne su za dostavljanje relevantnih podataka vezano za zdravstvenu sposobnost fizičkih lica za držanje i nošenje oružja. Iz Ministarstva zdravlja kažu da nijesu upoznati da je neka zdravstvena ustanova obavijestila MUP o promjeni zdravstvenog stanja lica kojem su izdali uvjerenje.

I u Ljekarskoj komori tvrde da nijesu primili nijednu pritužbu koja bi se odnosila na rad svojih članova u vezi sa postupanjem prilikom izdavanja ljekarskih uvjerenja za posjedovanje i nošenje oružja. Dr Žanka Cerović poručuje da se Ljekarska komora zalaže za stroge uslove prilikom izdavanja tih ovlašćenja, jasno definisane i zahtjevne procedure, sprovođenje kontinuiranih i temeljnih kontrola, kao i utvrđivanje profesionalne odgovornosti za sve učesnike u ovom procesu, u cilju očuvanja javne bezbjednosti.

U postupku odlučivanja o zahtjevima za izdavanje isprava o oružju, ljekarska dokumentacija je samo jedan od uslova i dokaza koji se procjenjuju u skladu sa zakonom. Iz MUP-a podsjećaju da bi se zahtjev za izdavanje isprave o oružju mogao pozitivno riješiti tek ako su kumulativno ispunjeni svi opšti i posebni uslovi propisani zakonom. Odbijanje zahtjeva može biti rezultat neispunjenosti više uslova, uključujući i negativno ljekarsko uvjerenje.

U slučaju sumnje u autentičnost ljekarskog uvjerenja, službenici MUP-a mogu zatražiti dodatnu provjeru kod nadležne zdravstvene ustanove i resornog Ministarstva. Takođe, ukoliko se utvrdi da je uvjerenje falsifikovano ili nevažeće, preduzimaju se odgovarajuće mjere.

Iz MUP-a navode da novi zakon o oružju koji je u proceduri predviđa skraćenje važenja oružnog lista sa 10 na pet godina radi češće provjere uslova, uključujući zdravstveno i psihološko stanje vlasnika, kao i uvođenje centralizovanog digitalnog registra ljekarskih uvjerenja radi smanjenja falsifikovanja i zloupotreba.

“Uvođenje obavezne elektronske verifikacije ljekarske dokumentacije predstavlja značajan korak ka unapređenju transparentnosti, efikasnosti i sigurnosti postupka izdavanja oružnih listova. Na ovaj način omogućila bi se brža provjera izdatih uvjerenja, ostvarila direktna komunikacija sa zdravstvenim ustanovama i smanjila mogućnost zloupotreba, falsifikovanja i drugih grešaka. Takođe, administrativni procesi bi bili ubrzani i unaprijeđeni, rad službenika rasterećen, a evidencija predmetne dokumentacije preciznija”, konstatuju u MUP-u.

Rješenje postoji. Pitanje je samo jesu li nadležni spremni da ga sprovedu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Tekst je dio projekta koji finansira Constructive Institute, a realizuje se u okviru SoJo Europe programa, evropske inicijative koju kofinansira Evropska unija, posvećene jačanju nezavisnog i kvalitetnog novinarstva širom Evrope.

Studente su do sada najviše razumjeli i pratili, a samim tim i podržali, oni koji su spremni da rizikuju

MONITOR: Do skoro ste bili redovna profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije, privatnog Univerziteta Singidunum u Beogradu. Podržali ste svoje studente koji su bili spremni na neupitnu solidarnost sa kolegama sa državnih univerziteta. Dinamika odnosa na Vašem fakultetu nije pratila to studentsko raspoloženje. Umjesto podrške dobili ste otkaz. Kako objašnjavate ostrakizam koji ste doživjeli?

ROSIĆ-ILIĆ: Netipično za privatnu visokoškolskui instituciju, studenti Fakulteta za medije i komunikacije (FMK) Univerziteta Singidunum su se vrlo brzo pridružili protestima kao deo studentske grupe koja je okupirala rektorat UB. Problemi su nastali, za FMK, u trenutku kada su naši studenti, deleći zahteve sa studentima državnih fakulteta koji su ih podržali, tražili obustavu nastave i ispita i na FMK-u. Pritisak je bio snažan i vrlo veliki broj studenta se izjasnio za potpunu blokadu nastave. Uprava FMK-a u prvi mah im je izašla u susret: krajem decembra ušli se u tzv. „solidarnu obustavu nastave“. Ali već u januaru uprava je počela borbu za održavanje ispitnih rokova, mimo dogovora sa studentima i FMK Plenumom.  Bila sam izričito protiv toga. Jedina sam, na sednici NNV održanoj 11. februara, glasala protiv povratka u nastavu i protiv održavanja ispita. Insistirala sam da informacija o tome uđe u zapisnik jer sam uvidela da su moje kolege i koleginice, u javnosti deklarativno za studente, odlučno izglasale povratak akademskim aktivnostima, kako su eufemistično nazvali taj gest. Odluku našeg NNV pohvalila je sutradan Ana Brnabić, na jutarnjem program TV Happy, navodeći FMK kao primer izlaska iz blokade koji će slediti svi fakulteti.

Mislim da je priprema za moj otkaz počela već tada, kada sam odbila da prihvatim interesnu i ideološku homogenizaciju koja se odigravala na FMK-u. Da će do te homogenizacije profesora i zaposlenih na FMK-u doći bilo je, zapravo, jasno još u januaru 2025-e, kada sam pokušala da pokrenem inicijativu osnivanja sindikata koja je propala. Slično je prošla i inicijativa potpisivanja pisma podrške Plenumu koje je potpisalo samo šestoro nastavnika. Od nas šestoro dvoje je dobilo otkaz. Takođe,  mladoj asistenkinji još u maju mesecu raskinut je ugovor zbog “ideoloških neslaganja” – iako nije bila potpisnica pisma.

Na FMK-u se formiralo nešto što bismo mogli nazvati horom iz grčkih tragedija. Za razliku od antičkog hora koji se oglašava da bi predočio tragičku krivicu junaka, FMK hor je bio nem. Zloslutna tišina bila je njegovo preteće oglašavanje, upozorenje da se kritičkim govorom narušava FMK mikrokosmos interesa (i političkih i ekonomskih) i da će onaj koji se oglušuje o to upozorenje loše proći. To mi je, posle teksta na portalu Peščanik, objavljenog 20. februara Čije su blokade privatnih fakulteta?- otvoreno stavljeno na znanje. Određeni članovi kolektiva prestali su da mi se javljaju, na hodnicima fakulteta ljudi su me izbegavali. Diskretno se od mene zahtevalo da obećam da više neću javno delovati. Sve ovo uticalo je na moje zdravstveno stanje. Upozorenje pred otkaz uručeno mi je prvog radnog dana po povratku sa bolovanja. Razlozi za Upozorenje bili su disciplinske prirode: kao prvi i najvažniji razlog  naveden je tekst objavljen na portalu Peščanik.

MONITOR: Kako je fakultet reagovao na Vaše i primjedbe Vašeg advokata?

ROSIĆ-ILIĆ:  Jedini način da se otpusti redovna profesorka koja ima ugovor na neodređeno jeste – disciplinski otkaz kojim se FMK oslobađa i zakonske obaveze isplate otpremnine.  Odluku o disciplinskom prekršaju donose vlasničke strukture FMK-a bez ikakvih procedura koje se u sličnim slučajevima vode u državnim visokoškolskim institucijama. Logično je, dakle, da ni jedan argument iz mog odgovora nije čak ni prokomentarisan. Ni pozivanje na Ustavom zagarantovanu slobodu govora, ni na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ni isticanje da je obaveza i dužnost akademskog radnika a naročito profesora da kritički reaguje na aktuelnu društvenu stvarnost. Ponovljena je formulacija da se profesorka „usuđuje da komentariše odluke najvišeg organa Univerziteta“ pri čemu je glagol „usuđuje“ dosta dobro odražavao poruku nemog FMK hora. Moja bezuslovna podrška Plenumu, koju je i sam Plenum posvedočio postom na svom IG profilu posle mog otkaza, definisana je kao „dovođenje studenata u zabludu“ iz ličnih političkih ambicija mada svi znaju da nisam članica niti jedne stranke i da sam studente podržala samo zbog iskrene vere u njihovu borbu.

MONITOR: Predsjednik Srbije nijednom nije reagovao na slučaj studentkinje Sinđelić niti na osvetničku pornografiju koju promoviše bivša zvaničnica MUP. Ali je obećao nove mjere protiv demonstranata.  Sve to prati njegovo ponavljanje da ne razmišlja o vanrednom stanju-ali ni o vanrednim izborima ove godine. Dok se fotografije studentkinje šire društvenim mrežama, Vlada najavljuje nacrt zakona o zabrani osvetničke pornografije. Koju igru režim igra?

ROSIĆ-ILIĆ: Još od čuvene izjave „nije nadležan“ studentska borba je vođena unutrašnjom logikom raskrinkavanja neodrživosti jednog načina vladanja koji se oslanja na golu silu. Reč je o režimu koji se održavao na vlasti tako što je vladao politikama straha i smrti, pri čemu je ubeđivao građane da brine o njihovoj deci. Geopolitička situacija u kojoj se većina propalestinskih aktivista proglašava “teroristima” ide u prilog predsednikovim očitim namerama. Radi se o borbi na život i smrt, najozbiljnije.

MONITOR: Studenti/kinje u blokadama su već objavili svoj program-koji djeluje kao neka vrsta kompromisa „nacionalnog“ i „građanskog“ fokusa. Protestno okupnjanje na Vidovdan, međutim, na neke učesnike/ce ostavilo je utisak da „nacionalni“ naginje nacionalističkom. Da li se radilo o taktičkom potezu organizatora koji se neće odraziti na izbor kandidata za studentsku izbornu listu ili o nekom složenijem dešavanju unutar studentskog pokreta?

ROSIĆ-ILIĆ: Studentski pokret od početka je jasno i dosledno konspirativan. On deluje u izvesnoj vrsti ilegale iako je javan. Ne možemo znati šta se sve dešava unutar studentskog pokreta jer smo postavljeni u poziciju koja je neobična: saveznici smo i saborci bez punog znanja o planiranim akcijama. To je za mnoge van studentskog pokreta teška pozicija, nekada čak i neprihvatljiva.  Poznata nam je samo iz iskustva zaljubljivanja u nekog ili nešto – kada se bacamo u vrtlog bez pouzdanih uvida u posledice. Ali upravo je zaljubljivanje srž društvene mobilizacije u Srbiji. U studente, u njihovu borbu, u mogućnost političkog delanja, i-na kraju, u budućnost Srbije.

Studentska borba je emotivno jedinstvena, dok je ideološki i strateški heterogena Protesti se dobrim delom oblikuju kroz apropriaciju nacionalne ikonografije i mitologije, kroz borbu za suverenitet i samoosvešćenje. S druge strane, studentske akcije su iznenadne i gerilske, decentralizovane , uz stalnu promenu tački i fokusa otpora. I okupljanje za Vidovdan završilo se rizičnom posetom Ćacilendu i pozivom na barikade. Davanjem zelenog svetla građanima  i zborovima da preuzmu inicijativu u svoje ruke. Jednim komunalnim a ne nacionalističkim pozivom, dakle.

MONITOR: Najveći dio opozicije je podržao razgovore sa studentima i NVO o izbornim uslovima. Na tim razgovorima nijesu se pojavili studenti ali ni neke opozicione partije. U javnosti postoji i pristup koji samo jedinstvo studenata, opozicije i civilnog društva, vidi kao pobjedničku opciju. Kakve su Vaše procjene

ROSIĆ-ILIĆ: Vlast Aleksandra Vučića je neodrživa što znači da je dugoročno gledano vođena u pravcu uništenja svih resursa Srbije, i onih ljudskih. Studentske akcije raskrinkale su u dobroj meri tu neodrživost, pokazujući da je njeno naličje brutalno nasilje. Unutrašnja logika studentske borbe precizno je i dobro postavljena. Protiv nje režim nema mnogo šansi. Ali to je slow burn borba, korak po korak. Svi, međutim, traže brza rešenja. U našem političkom polju i dalje se misli izuzetno autoritarno, izuzetno hijerarhijski. Zbog toga ima toliko nepoverljivih, skeptičnih.  Iskustva nekih prošlih, izgubljenih političkih borbi po svaku cenu se primenjuju na aktuelnu borbu. Studente su do sada najviše razumeli i pratili i  podržali, oni koji su spremni da rizikuju. Oni koji se ne plaše da studentima, zbog svega što su do sada uradili, veruju “na reč”.

Mnogo je djevojaka i žena pokazalo nevjerovatni spoj krhkosti i snage na ovim protestima

MONITOR: Napad na studentkinju Nikolinu Sinđelić od strane komandanta JZO Marka Krička koji joj je-pored udaraca, prijetio i silovanjem, MUP Srbije je negirao. Ovo nasilje su potvrdili i drugi privedeni i zlostavljani u garaži Vlade Srbije…Nije se pritisak na studentkinju tu završio: Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP, postavila je na društvene mreže njene intimne fotografije. Kako  razumijete ovo „sadejstvovanje“ Hrkalović-koja je  prvostepeno osuđena za trgovinu uticajem, i MUP Srbije?

ROSIĆ-ILIĆ: Direktor policije izjavio je na RTS-u da za sada nema dokaza da je Kričak prekoračio ovlašćenja. Isti taj direktor je na Sjednici za nacionalnu bezbjednost izjavio da je bezbjednosna  situacija u Srbiji stabilna. Postavlja se pitanje za koga je stabilna? Niko od zvaničnika ne dovodi u pitanje pouzdanost materijala koji Hrkalović širi mrežama iako je ona osuđivano lice, niti postavlja pitanje kako je došla u posjed tih materijala. S druge strane, studentima i građanima koji nemaju krivični dosije se ne vjeruje iako postoje brojni snimci privođenja i iskazi svjedoka o prekomjernoj upotrebi sile. Začarani krug nasilja se tako obnavlja svaki put kada pokušate da raskrinkate nasilnike. To se vidi u načinu na koji su žene lojalne režimu mobilisane da se suprotstave Nikolini i unište je. Zakon patrijarhata neumoljiv je: protiv žrtve ustaće iste one žene koje su i same degradirane kako bi se demonstrirala moć patrijarha. Na protestu podrške Nikolini -zgradu JZO-a, čuvale su policajke a ne policajci. Nikolinino obraćanje tim policajkama potresno je i pokazuje sveobuhvatnost njene borbe za ženski integritet. Mnogo je djevojaka i žena pokazalo nevjerovatni spoj krhkosti i snage na ovim protestima. U tom spoju ima nečeg nesalomivog.  Nema argumenata pred tom nesalomivošću. Čak i žene odane režimu to znaju.

Na sceni je nijemi hor saučesnika političkih odmazdi

MONITOR: Politička odmazda se  u Srbiji  negira i nastavlja?

ROSIĆ-ILIĆ: Da, i to bezočno. Trenutno svjedočimo brojnim smjenama direktora i članova upravnih odbora, prije svega u institucijama kulture i obrazovanja. Otkazima profesora srednjih i osnovnih škola, kao i radnika u javnim preduzećima. Pokušajima (ponekad uspješnim) izbacivanja Plenuma iz zgrada fakulteta za kojima će, vjerovatno, uslijediti sankcije nad zaposlenima. Krvničkom prebijanju i hapšenju studenata. Ne samo na FMK-u već u cijelom  srpskom društvu na sceni je nijemi hor saučesnika političkih odmazdi,  tihih svjedoka ekonomskog i egzistencijalnog devastiranja građana Srbije. Ali iz Eshilove tragedije niko više ne pamti hor već samo Antigonu. Njen primjer, njena borba, je ona sila koja je – pobijedila.

Nastasja RADOVIĆ