Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI KONSULTANT: Nesposobni i bez volje za reforme

Objavljeno prije

na

,,Bio sam jedini član Komisije za privatizaciju koji se, krajem prošlog vijeka, pobunio zbog grubih prekršaja javno obznanjenih procedura i upozorio na štetne ekonomske i političke posljedice takvog ponašanja”, kaže za Monitor Dejan Mijović nekadašnji menadžer-konsultant Agencije za prestrukturiranje privrede, član vladine Komisije za privatizaciju, a nakon odlaska iz vlade i menadžer ili konsultant u nekoliko međunarodnih organizacija koje podržavaju ekonomske reforme u Crnoj Gori (Barents/USAID, UK Know How Fund, European Agency for Reconstruction – EAR, International Finance Corporation – IFC…). Mijović nastavlja: – Tada su zbog ovih netransparentnih odluka visoki američki i britanski funkcioneri upućivali protestna pisma i demarše Vladi Crne Gore, ali sve je ubrzo prekrio zaborav pošto su uslijedila ratna dešavanja na Kosovu početkom 1999. godine. Uglavnom, propuštena je prilika da se pokrene proces ozdravljenja ovih preduzeća. Ja sam prešao da radim za međunarodne organizacije i u tom svojstvu nastavio sa pružanjem savjetodavnih usluga vladinim institucijama.

MONITOR: Kako je Vlada u to vrijeme (kraj prošlog vijeka) reagovala na savjete eksperata?
MIJOVIĆ: Prvobitni plan Vlade u 1998. godini je bio da se nekoliko većih preduzeća, uključujući i KAP, prestrukturiraju kroz privatizaciju. Angažovani su finansijski savjetnici koji su ocijenili da je ovaj naum izvodljiv pod uslovom da se obezbijedi potpuna transparentnost privatizacije i odgovarajućeg tenderskog postupka, ali i upozorili da ne treba očekivati značajne prihode za budžet zbog velikih ulaganja potrebnih za modernizaciju zapuštenih preduzeća.

MONITOR: Šta se zatim dešavalo?
MIJOVIĆ: Austrijski savjetnik EPIC mi je, prvi od svih savjetnika, kao članu i menadžeru Vladine Komisije za privatizaciju tog proljeća 1998. godine poslao tendersku dokumentaciju za prodaju većinskog paketa akcija Instituta Simo Milošević. I tek što smo u Agenciji za prestrukturiranje, stručnom tijelu Komisije za privatizaciju, počeli da čitamo dobijenu dokumentaciju, dobio sam poruku od potpredsjednika Vlade za privatizaciju Predraga Drecuna iz Narodne stranke, da je Milanu Paniću i njegovom ICN Galenika prodato 30 odsto akcija Instituta, čime je obesmišljen tender. Najviše zbog toga, do dana današnjeg Institut nije dobio dobrog strateškog partnera. Glavni izvođač ove besmislene i štetne transakcije u ime tadašnje Vlade Filipa Vujanovića i uz blagoslov neprikosnovenog Mila Đukanovića, bio je ministar zdravlja Miomir Mugoša.

Slično se dogodilo i sa KAP-om, s tim što je u ovom slučaju Komisija za privatizaciju na sjednici od 8. jula 1998. godine umjesto preporuke savjetnika Credit Commercial de France – CCF da se raspiše međunarodni tender za privatizaciju ili upravljanje KAP-om, prihvatila usmeni predlog Mihaila Banjevića da se bez tendera zaključi ugovor o upravljanju sa Glenkorom, poslovnim partnerom Vektre Dragana Brkovića, bliskom prijatelju i kumu Mila Đukanovića, i tako sačuva dotadašnji monopol u poslovanju sa KAP-om. Žarko Rakčević, predsjednik SDP-a koja je činila vlast ali nije imala predstavnike u Komisiji, javno se suprostavio ovim postupcima, ali SDP tada nije imala snažniji uticaj na većinski DPS.

MONITOR: Nakon odlaska iz državne službe vodili ste program EAR-a za prestrukturiranje velikih privrednih sistema. Da li ste tada imali više razumijevanja i podrške od Vlade?
MIJOVIĆ: Da, u početku sam imao odličnu saradnju i razumijevanje od strane Vlade, posebno od njenog potpredsjednika za ekonomsku politiku Branimira Gvozdenovića. Čak je krajem 2003. godine, pošto su to na svojim upravnim odborima uradili KAP, Luka Bar i druga velika preduzeća obuhvaćena programom, Vlada usvojila pojedinačne planove prestrukturiranja koje su evropski eksperti zajednički pripremili sa upravama preduzeća. Njihovim dosljednim ostvarenjem bi se bez velikih ulaganja izvršile krupne organizacione promjene, postupno smanjili tehnološki viškovi i sproveli socijalni program, a preduzeća osposobila za uspješno poslovanje i privlačenje kredibilnih investitora.

MONITOR: Zašto ti planovi nijesu realizovani?
MIJOVIĆ: Učinjen je samo politički gest prema Evropskoj uniji ali nijedan od usvojenih planova nije realizovan, već su završili u fiokama vladinih službenika koji se od tog momenta na njih više nisu osvrtali. Umjesto toga, pristupilo se čudnoj privatizaciji KAP-a što je, kako sada vidimo, ispalo pogrešno i veoma skupo po građane Crne Gore. Naime, prestrukturiranje koje je nakon privatizacije sprovedeno u KAP-u nije izvršio novi vlasnik već su ga platili građani, ali odjednom, i to usred krize i uz izostanak očekivanih boljitaka u smislu dodatnih ulaganja u unapređenje tehnologije i zaštitu životne sredine. KAP je ostao i bez prerađivačkih kapaciteta koji bi danas možda bili u punom pogonu da je prihvaćena ponuđena dodatna tehnička pomoć Evropske unije za njihovu revitalizaciju. Da ne pominjemo nagomilane dugove koje ćemo opet mi da platimo.

MONITOR: A šta se dogodilo sa Lukom Bar?
MIJOVIĆ: U Luci Bar, za koju je u međuvremenu EAR odobrila dodatnu izdašnu tehničku pomoć, takođe godinama nije ništa značajno preduzimano na planu prestrukturiranja i privlačenja inostranih ulaganja. Troškove nedavno pokrenutih programa prestrukturiranja snosiće poreski obveznici, ali će ovi biti znatno skuplji i sa znatno manjim efektima nego da je to činjeno blagovremeno i na postupan način.

MONITOR: Kakva je bila sudbina plana za prestrukturiranje manjih i srednjih preduzeća koja su prošla masovnu vaučersku privatizaciju, za čiju pripremu je EAR takođe dala tehničku pomoć?
MIJOVIĆ: Vlada je prihvatila savjet da se pomogne ovim preduzećima. U saradnji sa vladinom Direkcijom za mala i srednja preduzeća i poslovnim bankama dogovoreno je da država finansijski pomogne ona preduzeća koja prilože planove prestrukturiranja i biznis planove prihvatljive bankama, što je bila velika privilegija jer je pristup kreditima bio vrlo otežan. Na konkurs su se javila brojna preduzeća, a njih nekoliko desetina je dobilo ili bilo na putu da dobije zeleno svjetlo od banaka. Tada je, na veliko zaprepašćenje svih učesnika ovog procesa, Ministarstvo ekonomije na čelu sa Darkom Uskokovićem naprečac donijelo potpuno nerazumljivu odluku da se ondašnjih ogromnih osam miliona eura budžetski opredijeljenih za ovu svrhu daju preduzećima drvne industrije od kojih, ako me sjećanje ne vara, nijedno nije prošlo na konkursu. Nekoliko mjeseci kasnije, isti ministar se javno žalio kako mu ista ta preduzeća ponovo traže pare…

MONITOR: Premijer Lukšić tvrdi da je Crna Gora prošla tranziciju i da se sad nalazi u post-tranzicionoj fazi jačanja demokratskih institucija. Da li se slažete sa ovom ocjenom?
MIJOVIĆ: Ne mogu se složiti sa tom ocjenom jer su brojne strukturne reforme sprovedene uglavnom samo ,,na papiru”, ali ne i u praksi. Imamo dobre nove zakone, strategije i akcione planove usklađene sa evropskim standardima, ali još uvijek ne i državnu vlast spremnu i sposobnu da ih sprovodi. Najbolji dokaz za to u sferi ekonomije je to što su dopustili da se nepovratno ugase mnoga industrijska preduzeća koja su mogla preživjeti da je bilo vizije i uvažavanja za dobronamjerne savjete stručnjaka. Crna Gora mogla je izbjeći kob ugašenih fabrika i opustjelih gradova, kao i ogromne nezaposlenosti, pogotovo na sjeveru zemlje.

MONITOR: Da li pored nejakih administrativnih kapaciteta još nešto koči sadašnju vlast da se suoči sa ekonomskim izazovima?
MIJOVIĆ: Mislim da vlada Igora Lukšića nije pokazala ni snagu ni volju da se nosi sa monopolskim krugovima povezanim sa vodećim političarima koji i dalje stvarno upravljaju ovom državom, za koje ne važe zakoni i koji ne dozvoljavaju da se uspostave jednaki tržišni uslovi privređivanja za sve subjekte. Nije drastičan pad stranih ulaganja koji bitno utiče na privredne tokove u Crnoj Gori samo uslovljen globalnom krizom već je to posljedica i rastućeg nepovjerenja ozbiljnih investitora u naš privredni ambijent i njihove nespremnosti da se izlažu bezobzirnoj korupciji i reketiranjima svih vrsta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo