Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI KONSULTANT: Nesposobni i bez volje za reforme

Objavljeno prije

na

,,Bio sam jedini član Komisije za privatizaciju koji se, krajem prošlog vijeka, pobunio zbog grubih prekršaja javno obznanjenih procedura i upozorio na štetne ekonomske i političke posljedice takvog ponašanja”, kaže za Monitor Dejan Mijović nekadašnji menadžer-konsultant Agencije za prestrukturiranje privrede, član vladine Komisije za privatizaciju, a nakon odlaska iz vlade i menadžer ili konsultant u nekoliko međunarodnih organizacija koje podržavaju ekonomske reforme u Crnoj Gori (Barents/USAID, UK Know How Fund, European Agency for Reconstruction – EAR, International Finance Corporation – IFC…). Mijović nastavlja: – Tada su zbog ovih netransparentnih odluka visoki američki i britanski funkcioneri upućivali protestna pisma i demarše Vladi Crne Gore, ali sve je ubrzo prekrio zaborav pošto su uslijedila ratna dešavanja na Kosovu početkom 1999. godine. Uglavnom, propuštena je prilika da se pokrene proces ozdravljenja ovih preduzeća. Ja sam prešao da radim za međunarodne organizacije i u tom svojstvu nastavio sa pružanjem savjetodavnih usluga vladinim institucijama.

MONITOR: Kako je Vlada u to vrijeme (kraj prošlog vijeka) reagovala na savjete eksperata?
MIJOVIĆ: Prvobitni plan Vlade u 1998. godini je bio da se nekoliko većih preduzeća, uključujući i KAP, prestrukturiraju kroz privatizaciju. Angažovani su finansijski savjetnici koji su ocijenili da je ovaj naum izvodljiv pod uslovom da se obezbijedi potpuna transparentnost privatizacije i odgovarajućeg tenderskog postupka, ali i upozorili da ne treba očekivati značajne prihode za budžet zbog velikih ulaganja potrebnih za modernizaciju zapuštenih preduzeća.

MONITOR: Šta se zatim dešavalo?
MIJOVIĆ: Austrijski savjetnik EPIC mi je, prvi od svih savjetnika, kao članu i menadžeru Vladine Komisije za privatizaciju tog proljeća 1998. godine poslao tendersku dokumentaciju za prodaju većinskog paketa akcija Instituta Simo Milošević. I tek što smo u Agenciji za prestrukturiranje, stručnom tijelu Komisije za privatizaciju, počeli da čitamo dobijenu dokumentaciju, dobio sam poruku od potpredsjednika Vlade za privatizaciju Predraga Drecuna iz Narodne stranke, da je Milanu Paniću i njegovom ICN Galenika prodato 30 odsto akcija Instituta, čime je obesmišljen tender. Najviše zbog toga, do dana današnjeg Institut nije dobio dobrog strateškog partnera. Glavni izvođač ove besmislene i štetne transakcije u ime tadašnje Vlade Filipa Vujanovića i uz blagoslov neprikosnovenog Mila Đukanovića, bio je ministar zdravlja Miomir Mugoša.

Slično se dogodilo i sa KAP-om, s tim što je u ovom slučaju Komisija za privatizaciju na sjednici od 8. jula 1998. godine umjesto preporuke savjetnika Credit Commercial de France – CCF da se raspiše međunarodni tender za privatizaciju ili upravljanje KAP-om, prihvatila usmeni predlog Mihaila Banjevića da se bez tendera zaključi ugovor o upravljanju sa Glenkorom, poslovnim partnerom Vektre Dragana Brkovića, bliskom prijatelju i kumu Mila Đukanovića, i tako sačuva dotadašnji monopol u poslovanju sa KAP-om. Žarko Rakčević, predsjednik SDP-a koja je činila vlast ali nije imala predstavnike u Komisiji, javno se suprostavio ovim postupcima, ali SDP tada nije imala snažniji uticaj na većinski DPS.

MONITOR: Nakon odlaska iz državne službe vodili ste program EAR-a za prestrukturiranje velikih privrednih sistema. Da li ste tada imali više razumijevanja i podrške od Vlade?
MIJOVIĆ: Da, u početku sam imao odličnu saradnju i razumijevanje od strane Vlade, posebno od njenog potpredsjednika za ekonomsku politiku Branimira Gvozdenovića. Čak je krajem 2003. godine, pošto su to na svojim upravnim odborima uradili KAP, Luka Bar i druga velika preduzeća obuhvaćena programom, Vlada usvojila pojedinačne planove prestrukturiranja koje su evropski eksperti zajednički pripremili sa upravama preduzeća. Njihovim dosljednim ostvarenjem bi se bez velikih ulaganja izvršile krupne organizacione promjene, postupno smanjili tehnološki viškovi i sproveli socijalni program, a preduzeća osposobila za uspješno poslovanje i privlačenje kredibilnih investitora.

MONITOR: Zašto ti planovi nijesu realizovani?
MIJOVIĆ: Učinjen je samo politički gest prema Evropskoj uniji ali nijedan od usvojenih planova nije realizovan, već su završili u fiokama vladinih službenika koji se od tog momenta na njih više nisu osvrtali. Umjesto toga, pristupilo se čudnoj privatizaciji KAP-a što je, kako sada vidimo, ispalo pogrešno i veoma skupo po građane Crne Gore. Naime, prestrukturiranje koje je nakon privatizacije sprovedeno u KAP-u nije izvršio novi vlasnik već su ga platili građani, ali odjednom, i to usred krize i uz izostanak očekivanih boljitaka u smislu dodatnih ulaganja u unapređenje tehnologije i zaštitu životne sredine. KAP je ostao i bez prerađivačkih kapaciteta koji bi danas možda bili u punom pogonu da je prihvaćena ponuđena dodatna tehnička pomoć Evropske unije za njihovu revitalizaciju. Da ne pominjemo nagomilane dugove koje ćemo opet mi da platimo.

MONITOR: A šta se dogodilo sa Lukom Bar?
MIJOVIĆ: U Luci Bar, za koju je u međuvremenu EAR odobrila dodatnu izdašnu tehničku pomoć, takođe godinama nije ništa značajno preduzimano na planu prestrukturiranja i privlačenja inostranih ulaganja. Troškove nedavno pokrenutih programa prestrukturiranja snosiće poreski obveznici, ali će ovi biti znatno skuplji i sa znatno manjim efektima nego da je to činjeno blagovremeno i na postupan način.

MONITOR: Kakva je bila sudbina plana za prestrukturiranje manjih i srednjih preduzeća koja su prošla masovnu vaučersku privatizaciju, za čiju pripremu je EAR takođe dala tehničku pomoć?
MIJOVIĆ: Vlada je prihvatila savjet da se pomogne ovim preduzećima. U saradnji sa vladinom Direkcijom za mala i srednja preduzeća i poslovnim bankama dogovoreno je da država finansijski pomogne ona preduzeća koja prilože planove prestrukturiranja i biznis planove prihvatljive bankama, što je bila velika privilegija jer je pristup kreditima bio vrlo otežan. Na konkurs su se javila brojna preduzeća, a njih nekoliko desetina je dobilo ili bilo na putu da dobije zeleno svjetlo od banaka. Tada je, na veliko zaprepašćenje svih učesnika ovog procesa, Ministarstvo ekonomije na čelu sa Darkom Uskokovićem naprečac donijelo potpuno nerazumljivu odluku da se ondašnjih ogromnih osam miliona eura budžetski opredijeljenih za ovu svrhu daju preduzećima drvne industrije od kojih, ako me sjećanje ne vara, nijedno nije prošlo na konkursu. Nekoliko mjeseci kasnije, isti ministar se javno žalio kako mu ista ta preduzeća ponovo traže pare…

MONITOR: Premijer Lukšić tvrdi da je Crna Gora prošla tranziciju i da se sad nalazi u post-tranzicionoj fazi jačanja demokratskih institucija. Da li se slažete sa ovom ocjenom?
MIJOVIĆ: Ne mogu se složiti sa tom ocjenom jer su brojne strukturne reforme sprovedene uglavnom samo ,,na papiru”, ali ne i u praksi. Imamo dobre nove zakone, strategije i akcione planove usklađene sa evropskim standardima, ali još uvijek ne i državnu vlast spremnu i sposobnu da ih sprovodi. Najbolji dokaz za to u sferi ekonomije je to što su dopustili da se nepovratno ugase mnoga industrijska preduzeća koja su mogla preživjeti da je bilo vizije i uvažavanja za dobronamjerne savjete stručnjaka. Crna Gora mogla je izbjeći kob ugašenih fabrika i opustjelih gradova, kao i ogromne nezaposlenosti, pogotovo na sjeveru zemlje.

MONITOR: Da li pored nejakih administrativnih kapaciteta još nešto koči sadašnju vlast da se suoči sa ekonomskim izazovima?
MIJOVIĆ: Mislim da vlada Igora Lukšića nije pokazala ni snagu ni volju da se nosi sa monopolskim krugovima povezanim sa vodećim političarima koji i dalje stvarno upravljaju ovom državom, za koje ne važe zakoni i koji ne dozvoljavaju da se uspostave jednaki tržišni uslovi privređivanja za sve subjekte. Nije drastičan pad stranih ulaganja koji bitno utiče na privredne tokove u Crnoj Gori samo uslovljen globalnom krizom već je to posljedica i rastućeg nepovjerenja ozbiljnih investitora u naš privredni ambijent i njihove nespremnosti da se izlažu bezobzirnoj korupciji i reketiranjima svih vrsta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo