Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI KONSULTANT: Nesposobni i bez volje za reforme

Objavljeno prije

na

,,Bio sam jedini član Komisije za privatizaciju koji se, krajem prošlog vijeka, pobunio zbog grubih prekršaja javno obznanjenih procedura i upozorio na štetne ekonomske i političke posljedice takvog ponašanja”, kaže za Monitor Dejan Mijović nekadašnji menadžer-konsultant Agencije za prestrukturiranje privrede, član vladine Komisije za privatizaciju, a nakon odlaska iz vlade i menadžer ili konsultant u nekoliko međunarodnih organizacija koje podržavaju ekonomske reforme u Crnoj Gori (Barents/USAID, UK Know How Fund, European Agency for Reconstruction – EAR, International Finance Corporation – IFC…). Mijović nastavlja: – Tada su zbog ovih netransparentnih odluka visoki američki i britanski funkcioneri upućivali protestna pisma i demarše Vladi Crne Gore, ali sve je ubrzo prekrio zaborav pošto su uslijedila ratna dešavanja na Kosovu početkom 1999. godine. Uglavnom, propuštena je prilika da se pokrene proces ozdravljenja ovih preduzeća. Ja sam prešao da radim za međunarodne organizacije i u tom svojstvu nastavio sa pružanjem savjetodavnih usluga vladinim institucijama.

MONITOR: Kako je Vlada u to vrijeme (kraj prošlog vijeka) reagovala na savjete eksperata?
MIJOVIĆ: Prvobitni plan Vlade u 1998. godini je bio da se nekoliko većih preduzeća, uključujući i KAP, prestrukturiraju kroz privatizaciju. Angažovani su finansijski savjetnici koji su ocijenili da je ovaj naum izvodljiv pod uslovom da se obezbijedi potpuna transparentnost privatizacije i odgovarajućeg tenderskog postupka, ali i upozorili da ne treba očekivati značajne prihode za budžet zbog velikih ulaganja potrebnih za modernizaciju zapuštenih preduzeća.

MONITOR: Šta se zatim dešavalo?
MIJOVIĆ: Austrijski savjetnik EPIC mi je, prvi od svih savjetnika, kao članu i menadžeru Vladine Komisije za privatizaciju tog proljeća 1998. godine poslao tendersku dokumentaciju za prodaju većinskog paketa akcija Instituta Simo Milošević. I tek što smo u Agenciji za prestrukturiranje, stručnom tijelu Komisije za privatizaciju, počeli da čitamo dobijenu dokumentaciju, dobio sam poruku od potpredsjednika Vlade za privatizaciju Predraga Drecuna iz Narodne stranke, da je Milanu Paniću i njegovom ICN Galenika prodato 30 odsto akcija Instituta, čime je obesmišljen tender. Najviše zbog toga, do dana današnjeg Institut nije dobio dobrog strateškog partnera. Glavni izvođač ove besmislene i štetne transakcije u ime tadašnje Vlade Filipa Vujanovića i uz blagoslov neprikosnovenog Mila Đukanovića, bio je ministar zdravlja Miomir Mugoša.

Slično se dogodilo i sa KAP-om, s tim što je u ovom slučaju Komisija za privatizaciju na sjednici od 8. jula 1998. godine umjesto preporuke savjetnika Credit Commercial de France – CCF da se raspiše međunarodni tender za privatizaciju ili upravljanje KAP-om, prihvatila usmeni predlog Mihaila Banjevića da se bez tendera zaključi ugovor o upravljanju sa Glenkorom, poslovnim partnerom Vektre Dragana Brkovića, bliskom prijatelju i kumu Mila Đukanovića, i tako sačuva dotadašnji monopol u poslovanju sa KAP-om. Žarko Rakčević, predsjednik SDP-a koja je činila vlast ali nije imala predstavnike u Komisiji, javno se suprostavio ovim postupcima, ali SDP tada nije imala snažniji uticaj na većinski DPS.

MONITOR: Nakon odlaska iz državne službe vodili ste program EAR-a za prestrukturiranje velikih privrednih sistema. Da li ste tada imali više razumijevanja i podrške od Vlade?
MIJOVIĆ: Da, u početku sam imao odličnu saradnju i razumijevanje od strane Vlade, posebno od njenog potpredsjednika za ekonomsku politiku Branimira Gvozdenovića. Čak je krajem 2003. godine, pošto su to na svojim upravnim odborima uradili KAP, Luka Bar i druga velika preduzeća obuhvaćena programom, Vlada usvojila pojedinačne planove prestrukturiranja koje su evropski eksperti zajednički pripremili sa upravama preduzeća. Njihovim dosljednim ostvarenjem bi se bez velikih ulaganja izvršile krupne organizacione promjene, postupno smanjili tehnološki viškovi i sproveli socijalni program, a preduzeća osposobila za uspješno poslovanje i privlačenje kredibilnih investitora.

MONITOR: Zašto ti planovi nijesu realizovani?
MIJOVIĆ: Učinjen je samo politički gest prema Evropskoj uniji ali nijedan od usvojenih planova nije realizovan, već su završili u fiokama vladinih službenika koji se od tog momenta na njih više nisu osvrtali. Umjesto toga, pristupilo se čudnoj privatizaciji KAP-a što je, kako sada vidimo, ispalo pogrešno i veoma skupo po građane Crne Gore. Naime, prestrukturiranje koje je nakon privatizacije sprovedeno u KAP-u nije izvršio novi vlasnik već su ga platili građani, ali odjednom, i to usred krize i uz izostanak očekivanih boljitaka u smislu dodatnih ulaganja u unapređenje tehnologije i zaštitu životne sredine. KAP je ostao i bez prerađivačkih kapaciteta koji bi danas možda bili u punom pogonu da je prihvaćena ponuđena dodatna tehnička pomoć Evropske unije za njihovu revitalizaciju. Da ne pominjemo nagomilane dugove koje ćemo opet mi da platimo.

MONITOR: A šta se dogodilo sa Lukom Bar?
MIJOVIĆ: U Luci Bar, za koju je u međuvremenu EAR odobrila dodatnu izdašnu tehničku pomoć, takođe godinama nije ništa značajno preduzimano na planu prestrukturiranja i privlačenja inostranih ulaganja. Troškove nedavno pokrenutih programa prestrukturiranja snosiće poreski obveznici, ali će ovi biti znatno skuplji i sa znatno manjim efektima nego da je to činjeno blagovremeno i na postupan način.

MONITOR: Kakva je bila sudbina plana za prestrukturiranje manjih i srednjih preduzeća koja su prošla masovnu vaučersku privatizaciju, za čiju pripremu je EAR takođe dala tehničku pomoć?
MIJOVIĆ: Vlada je prihvatila savjet da se pomogne ovim preduzećima. U saradnji sa vladinom Direkcijom za mala i srednja preduzeća i poslovnim bankama dogovoreno je da država finansijski pomogne ona preduzeća koja prilože planove prestrukturiranja i biznis planove prihvatljive bankama, što je bila velika privilegija jer je pristup kreditima bio vrlo otežan. Na konkurs su se javila brojna preduzeća, a njih nekoliko desetina je dobilo ili bilo na putu da dobije zeleno svjetlo od banaka. Tada je, na veliko zaprepašćenje svih učesnika ovog procesa, Ministarstvo ekonomije na čelu sa Darkom Uskokovićem naprečac donijelo potpuno nerazumljivu odluku da se ondašnjih ogromnih osam miliona eura budžetski opredijeljenih za ovu svrhu daju preduzećima drvne industrije od kojih, ako me sjećanje ne vara, nijedno nije prošlo na konkursu. Nekoliko mjeseci kasnije, isti ministar se javno žalio kako mu ista ta preduzeća ponovo traže pare…

MONITOR: Premijer Lukšić tvrdi da je Crna Gora prošla tranziciju i da se sad nalazi u post-tranzicionoj fazi jačanja demokratskih institucija. Da li se slažete sa ovom ocjenom?
MIJOVIĆ: Ne mogu se složiti sa tom ocjenom jer su brojne strukturne reforme sprovedene uglavnom samo ,,na papiru”, ali ne i u praksi. Imamo dobre nove zakone, strategije i akcione planove usklađene sa evropskim standardima, ali još uvijek ne i državnu vlast spremnu i sposobnu da ih sprovodi. Najbolji dokaz za to u sferi ekonomije je to što su dopustili da se nepovratno ugase mnoga industrijska preduzeća koja su mogla preživjeti da je bilo vizije i uvažavanja za dobronamjerne savjete stručnjaka. Crna Gora mogla je izbjeći kob ugašenih fabrika i opustjelih gradova, kao i ogromne nezaposlenosti, pogotovo na sjeveru zemlje.

MONITOR: Da li pored nejakih administrativnih kapaciteta još nešto koči sadašnju vlast da se suoči sa ekonomskim izazovima?
MIJOVIĆ: Mislim da vlada Igora Lukšića nije pokazala ni snagu ni volju da se nosi sa monopolskim krugovima povezanim sa vodećim političarima koji i dalje stvarno upravljaju ovom državom, za koje ne važe zakoni i koji ne dozvoljavaju da se uspostave jednaki tržišni uslovi privređivanja za sve subjekte. Nije drastičan pad stranih ulaganja koji bitno utiče na privredne tokove u Crnoj Gori samo uslovljen globalnom krizom već je to posljedica i rastućeg nepovjerenja ozbiljnih investitora u naš privredni ambijent i njihove nespremnosti da se izlažu bezobzirnoj korupciji i reketiranjima svih vrsta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo