Povežite se sa nama

INTERVJU

NIKO GORŠIČ: Krugovi pakla ženske svakodnevice

Objavljeno prije

na

MONITOR: Premijera drame ,,Jaja” prošla je veoma uspješno. Što vas je najviše privuklo ovom tekstu, koji je nagrađen na prvom konkursu CNP-a za najbolji domaći savremeni tekst?
NIKO GORŠIČ: Kao zanimljivost treba naglasiti da je Natašu Nelević nagradio međunarodni žiri. Nisam siguran da bi tekst dobio nagradu ako bi bio samo crnogorski. Radi se o skoro programskom omnibusu kraćih dramskih prizora koji otvaraju krugove pakla ženske svakodnevice. Kao tema nešto novo u crnogorskoj dramaturgiji. Tekst Jaja možemo staviti u posljeratni literarni trend ženskih autorki na Balkanu – nazivam ih crne dame. Od Ljubljane do Skoplja otvaraju se nove crne teme, možda i suštinskije od političkih tema kojima se vjekovima bave uglavnom muškarci. Samo u Crnoj Gori sada postoji bar desetak dramskih autorki – što je i zasluga katedre za dramaturgiju na Cetinju. Od crnih dama očekujem da se ambiciozno predstave i izvan regiona. Da stvore brend.

Što me je privuklo da radim tekst Jaja? Već prije tri godine, godinu ranije nego što je dobio priznanje, htio sam ga režirati na Cetinju jer je tekst crnogorski, nov, sa novom važnom temom i dobro napisan. Istovremeno sam se plašio da će ga teško neko raditi zbog njegove neuobičajene forme za klasično pozorište – i radi više desetina uloga.

MONITOR: Drama obuhvata sve probleme žena, ali je tema drame univerzalna i u vremenskoj i prostornoj dimenziji, jer na neki način daje dijagnozu o neutješnoj i neizmjenjivoj prirodi čovjeka. Na šta ste se vi najviše fokusirali tokom rada i koliko ste se držali prvobitnog teksta?
NIKO GORŠIČ: Moje ishodište kao pozorišnog stvaraoca je poštovanje teksta kojeg režiram ili glumim. I unosim u njega vlastitu stvaralačku snagu. Prisvojim ga. Stavljam ga u svoje tijelo. Ne možemo izbrojiti koliko stvaralaca i u koliko varijanti i varijacija je to radilo samo sa Shakespearovim Hamletom. U tome je veličina tog pisca: svakome je ponešto darovao – a i oni su mu darovali vječnost. Posle ovih rečenica jasno je da je u mome radu i cijele ekipe bio fokus kako iz literature uraditi pozorište. Uvažavao sam formu omnibusa, spoj različitih priča, i upotrebio različite postmoderne rediteljske postupke za svaki prizor posebno. Različitost priča, kraja, osoba, doba predstavili smo gledaocima u pet, šest prizora različitih stilova i žanrova: od početnog brechtovskog teatra… do finalnog beckettovskog. I tu su glumice i glumci vješto obavili svoj zadatak. Ponosan sam na njih. Filmska montaža emocija. Sve u ime pozorišta. I u ime pozorišta dodira. Ne volim da radim predstave koje se ne tiču gledaoca. I tu ide prije svega za crnogorskog gledaoca. I volim pozorište svijesti. Do polemike. Šta se krije ispod crnine društvenog stanja. Tek tada će imati predstava svoj razlog postojanja. I uvjeren sam da je prestava Jaja takva. To je predstava sa tezom. Niko neće ostati ravnodušan kod nje. Mora se opredijeliti do nekih neprijatnih istina u tekstu kao do izazovnih scenskih rješenja. Radim pozorište koje želi mijenjati svijet…

MONITOR: Elfride Jelinek je izjavila da umjetnost ne može da promijeni ništa, iako je sa velikim žarom iz korijena uzdrmala temelje društva.
NIKO GORŠIČ: Svaki čovjek nešto mijenja na svijetu i radi svakog čovjeka je svijet drugačiji od onoga kad tog čovjeka ne bi bilo. A znamo da se svijet mijenja, to znači da ga neko mijenja – pojedinci. Neko više neko manje. Znamo za ljude koji su i previše mijenjali svijet. I revolucije vode pojedinci. Logično pa da niko ne može sve da promijeni najedanput. Veliki umjetnici, kao što je austrijska spisateljica, nagrađena Nobelovom nagradom, vole da preuveličavaju ili minimiziraju svoj udio u istoriji čovječanstva! Umjetnost je istinitiji dokument vremena nekog društva i njegove svijesti nego svaka školska istorija. Razmišljam da ne bi trebalo istoriju uopšte poučavali u školama. Znamo da istoriju pišu pobjednici – i zato se istorije država toliko razlikuju. I nas vode u nove ratove. Ako umjetnost ništa ne mijenja – iako je ekskluzivna i samo prividno mislimo da se njom bavi vrlo mali broj ljudi, možda i jeste mali a utiče na većinu – onda ne bi države ubijale, zatvarale i zabranjivale umjetnike.

MONITOR: Kao umjetnik prisutni ste kod nas još od FJATA. Kako danas gledate na buđenje te alternativne scene?
NIKO GORŠIČ: Kao glumac u predstavama Ljubiše Ristića, Vita Taufera, Dušana Jovanovića, Matjaža Pograjca i Branka Brezovca dolazio sam na vaš, tada značajan jugoslavenski, a kasnije i međunarodni, festival skoro tri decenije. Pa i sa nekima prvima predstavama u mojoj režiji. Reditelj Nick Upper postao sam sasvim slučajno, tek mnogo kasnije – 1996. godine. Mnogo sam pomagao i kod selekcije predstava. Ponosan sam na selekciju, sa Jovanom Ćirilovim, jugoslovenskog postmodernog pozorišta. To nije tako stručno uradio nijedan drugi festival. U ono vrijeme bilo je alternativno pozorište iznimno jako – kod nas u Jugoslaviji kao i u Istočnoj Europi uopšte. I uticajno. Doslovno je hranilo zapadnu umjetnost. Prije svega je alternativa stvar mladih. Oni moraju imati svoj prostor da iskažu talenat. I inovativnost. Alternativa je neminovna za svako zdravo društvo. Zato mora imati svoj udio i u crnogorskom. I to ne samo na planu pozorišta.

MONITOR: Reditelj ste nezaboravne predstave ,,Otpad”, rađene po tekstu Ljubomira Đurkovića, čija je premijera bila prije deset godina. Bavila se raspadom svih građanskih i moralnih vrijednosti u Crnoj Gori, ali i procesom samoosvješćivanja.
NIKO GORŠIČ: U Crnoj Gori režirao sam osam predstava. Sve te predstave imale su svoj razlog – na planu početka neke internacionalizacije pozorišta sa koprodukcijama, promovisanja crnogorskih tekstova kao i predstava, na formiranju grupe mladih glumaca, na konstituisanju crnogorskog jezika na pozorišnoj sceni i traženje novih crnogorskih scenografa, kostimografa, majstora svjetla, dizajnera… Ponosan sam na sve to. I tu je i predstava Otpad koja se je upisala u sjećanja svih pozorišnih znalaca. Sjećam se da tada nisam dovoljno poznavao crnogorske glumce – pa su mi ih sugerisali od pisca do umjetničkog direktora. A na premijeri 2002. godine, bila je sasvim druga glumačka ekipa. Umjetnost je slučajnost. Prošle godine sam vidio ponovo predstavu Otpad u CNP-u. Glumci su sazreli u umjetnike. Plakao sam na predstavi kao i drugi gledaoci. Samo još to da kažem: nismo promijenili ni riječi od teksta Ljuba Đurkovića. Savršena drama u bolno vrijeme.

MONITOR: Kako sada komentarišete našu umjetničku scenu?
NIKO GORŠIČ: Sa Crnom Gorom družim se već od 1957. godine, od kada sam 2000. počeo da režiram – razlika je ogromna. Mnogo više je pozorišnih stvaralaca, pa i institucija. I reputacije. I previše siromaštva. Glavno – tu je i pozorišna akademija. Dolaze novi i novi ljudi koji će već radi same logike stvari inovirati vaše pozorište i kulturu. Sad bi već mogli da radite i po tri ili četiri velike predstave istovremeno – toliko je sjajnih glumaca. Tu su i mladi pozorišni i filmski režiseri i dramaturzi. Vjerujem da će se uskoro u Crnoj Gori formirati i pozorišna kritika i teatrologija – jer bez stručnog odjeka stvari zakržljaju. Opasno je sadašnje vrijeme svjetske recesije u kojem mogu nestručni političari u njeno ime uništiti mnogo teško izborenih stvari i okrenuti stanje kulture za desetljeća unazad. Morali bi znati da ako uzmu kulturi sav novac, neće neki drugi resori ni primijetiti da su nešto dobili – a gubi se civilizacijski standard neke države. Gubi se svijest i samosvijest neke nacije. A još veća je opasnost, ako se u tim godinama nemaštine zatvorite u sebe. I izgubite kontakt sa objektivnim vrijednostima.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo