Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, FORUM 2010: Izgovor od milijardu eura

Objavljeno prije

na

Ne znam kako su drugi doživjeli raspravu, ali ja se nisam osjetio toliko poniženim još od početka devedesetih kada nas je ova ista DPS vlast uvjeravala u opravdanost rata za mir, kaže na početku razgovora za Monitor ekonomski analitičar Dejan Mijović, komentarišući prošlonedjeljnu parlamentarnu raspravu o Vladinom prijedlogu Zakona o autoputu.
MIJOVIĆ: Vjerujem da je mnoge zatekla neviđena arogancija, potcjenjivanje i neosjetljivost vladajuće koalicije za ogromne rizike ovog projekta po ekonomski opstanak države. To se ne može pripisati neznanju jer su postojale dvije ozbiljne studije međunarodnih eksperata koje su ukazivale na neodrživost i pogubnost gradnje četvrtine autoputa Bar – Boljare (dionica od Smokovca do Mateševa) za 1.150 miliona eura. Prije će, ipak, biti da smo dobili još jednu potvrdu poznate teze da vlast mijenja ljude, a dugotrajna vlast ih potpuno kvari i udaljava od realnosti.

MONITOR: Da li je Vama ta rasprava donijela išta novo, izuzev što smo vidjeli da poslanici vladajuće koalicije i zvaničnici Vlade posjeduju određene podatke koji nijesu bili dostupni ostalim učesnicima rasprave?
MIJOVIĆ: Dakle, pošto je Forum 2010 objelodanio dugo skrivane nalaze ovih skupo plaćenih studija iz inostranstva, predstavnici vlasti su umjesto njih u prilog gradnji počeli da citiraju argumente iz jedne dodatne analize naručene od domaćih eksperata.

Iza ovog neobjavljenog uratka, koji je premijer Milo Đukanović nazvao ,,veoma ozbiljnom studijom”, nije htio da stane ni Ekonomski fakultet državnog Univerziteta, koji se možda i time zamjerio novoj rektorki. Neki poslanici, poput Damira Šehovića na primjer, imali su i dalje hrabrosti da izvrću zaključke međunarodnih eksperata i koriste ih kao dokaze u prilog gradnje dionice Smokovac – Mateševo. Sveukupno, žalosno je bilo posmatrati poslanike vladajuće koalicije kako pred TV kamerama čitaju i iznose podatke iz nekih navodnih analiza koje niko sem njih nije vidio. I kako se oglušuju o zahtjeve da iste daju na uvid kolegama iz opozicije i crnogorskoj javnosti, kršeći tako član 51 Ustava Crne Gore prema kojem svako ima pravo pristupa informacijama od javnog interesa u posjedu državnih organa.

Vlast očigledno smatra da će im jednom usvojeni Lex specialis legalizovati ovaj i sve druge grube povrede pravnog poretka, uključujući i potpisane međunarodne konvencije koje imaju primat nad domaćim zakonodavstvom. Nisam pravnik već ekonomista, ali znam toliko da se nižim pravnim aktima ne mogu suspendovati viši, tj. da se ovim zakonom ne mogu suspendovati Ustav i međunarodne konvencije. Bilo bi dobro da se i ugledni crnogorski pravnici oglase ovim povodom jer se radi o krupnom pravnom presedanu sa mogućim vrlo štetnim posljedicama po budući razvoj zemlje.

MONITOR: Da li ste, nakon svega što se čulo, manji ili veći pesimista po pitanju mogućih problema sa kojima bi se Crna Gora mogla suočiti u ovom poslu?
MIJOVIĆ: Mnogo sam veći pesimista, naravno. Čulo se mnogo uznemirujućih svjedočenja poslanika sa sjevera Crne Gore o tome kako će gradnja ove dionice dodatno ubrzati migraciju mladih prema Podgorici i primorju, koja je samo za proteklih pet godina smanjila stanovništvo sjevera za frapantnih 10 odsto! To bi u svakoj ozbiljnoj zemlji bio poziv na uzbunu i hitnu preorijentaciju ekonomske politike ka mnogo većem podsticanju preduzetništva u ovim krajevima, formiranju kreditno-garantnih fondova za razvoj poljoprivrede, mjerama pro-aktivne politike zapošljavanja i razvoju lokalne infrastrukture.

Ljudima na sjeveru je urgentno potrebna pomoć da ostvare neki prihod da bi preživjeli i zadržali se na tom prostoru. Umjesto toga, ponuđeno im je parče autoputa koje po tvrdnji uglednih svjetskih stručnjaka neće zaposliti našu mladež, već će ih samo dodatno opteretiti ogromnim dugovima. Zato je moj kolega Žarko Rakčević s punim pravom ovaj projekat nazvao ekonomskim zločinom prema Crnoj Gori.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je ugovaranjem kineskog kredita za ovaj projekat crnogorska vlast napravila veliki politički zaokret u odnosu na Evropsku uniju. Na čemu temeljite tu tvrdnju?
MIJOVIĆ: Zbog dugoročnog porasta zaduženosti i budžetskog deficita, kao i drugih nepovoljnih posljedica, ovaj projekat će de-fakto onesposobiti Crnu Goru za prijem u članstvo Evropske unije za najmanje desetak godina. Evropska unija insistira na strogom poštovanju budžetske ravnoteže i Mastriškog kriterijuma da stopa zaduženosti ne smije biti viša od 60 odsto od bruto društvenog proizvoda. Stoga nije teško zaključiti da se ovdje radi o velikom zaokretu od proklamovane politike brzog približavanja EU.

Premijer i njegovi saradnici sasvim dobro znaju da dionica Smokovac – Mateševo ne zaslužuje tolike žrtve i epitet projekta stoljeća. Nimalo im ne odgovara što će zbog nje ostati bez podrške međunarodnih finansijskih institucija za mnoge razvojne projekte, ili što će nam se dalje urušavati kreditni rejting. On i njegovi saradnici su samo ispravno uočili da se iza sve glasnijeg insistiranja Evrope na vladavini prava u Crnoj Gori zapravo krije namjera da se i ovdje uskoro pokrene sanaderizacija, dok to njima nije prioritet.

Pokretanje gradnje parčeta autoputa je zato izabrano kao idealan način da se odloži sprovođenje evropske agende i da se sklope nova strateška partnerstva sa Istokom. Ali naš premijer i saradnici znaju da to baš i nije popularno pa će još marljivije ubjeđivati javnost da Crna Gora u stvari žarko želi u EU, ali je Evropa od sebe gura – nespremnošću da podrži njen infrastrukturni razvoj.

Evropa će uskoro imati priliku da se bliže upozna sa najnovijim planovima svojih crnogorskih partnera. Ako ne prije, to će se desiti kada dobiju Nacionalni program ekonomskih reformi koji su joj, u januaru 2015. dužne dostaviti sve zemlje kandidati za članstvo. U tom papiru, Vlada Crne Gore se zbog autoputa neće moći obavezati da poštuje kriterijume fiskalne odgovornosti, kao što je to činila ranijih godina. Zbog autoputa, takođe, neće moći da obezbijedi sredstva za realizaciju zajednički dogovorenih projekata. Biće zanimljivo vidjeti kako će Evropa reagovati na taj šamar.

MONITOR: Kako vam iz današnje perspektive izgleda sve ono što ste pričali o privatizaciji KAP-a i dijelova turističke privrede?
MIJOVIĆ: Hvala na ovom pitanju i prilici da podsjetim kako su me iz Vlade prestali angažovati kao konsultanta kad sam se 1998. godine glasno usprotivio njihovim netransparentnim privatizacionim aranžmanima, uključujući zaobilaženje tendera prilikom davanja KAP-a na upravljanje Glenkoru.

Kasnije sam kao saradnik međunarodnih organizacija takođe imao velikih problema zbog nezadovoljstva Vlade mojim naglašenim insistiranjem na poštovanju uspostavljenih pravila. Nije, jednostavno, bilo domaćih snaga ni međunarodne podrške da se obuzda nezajažljiva glad za nezakonitim bogaćenjem crnogorske elite. Inače, ovo što se desilo KAP-u predstavlja najveću pljačku izvršenu u zemljama u traziciji, ako pričinjenu štetu stavimo u korelaciju sa veličinom zemlje i brojem stanovnika. Kad se ima u vidu i velika upletenost premijera Đukanovića u sva dosadašnja dešavanja sa KAP-om koja su poreske obveznike već koštala preko pola milijarde eura, treba veoma ozbiljno da se zabrinemo zbog nedavnog arbitražnog zahtjeva od 900 miliona eura koju je pokrenula of-šor firma iz Granda, čiju vlasničku strukturu mi ni ni danas ne znamo.

Kao dugogodišnji akter ekonomskih reformi, privatizacije i restrukturiranja crnogorske privrede, sa današnje pozicije mogu sa velikom sigurnošću da kažem da su KAP, Željezara Nikšić, turistički lanci i mnoga propala preduzeća širom Crne Gore mogla da dobiju dobre vlasnike i da danas uspješno posluju da nije bilo pohlepe o kojoj sam pričao.

MONITOR: U sjenci priče o auto putu Filip Vujanović se nanovo okomio na ,,neprijatelje stranih investicija”. Da li neko, i ko to, tjera ozbiljne investitore iz Crne Gore?
MIJOVIĆ: Već mi je dosadilo da ponavljam da investitore odavde prije svega tjera odsustvo bilo kakve pravne sigurnost i svakojaki reketi kojima su izloženi strani investitori. Njih zajednički odavde istjeruju DPS i SDP.

Iz mog iskustva, mogu da posvjedočim da kad god je DPS predložio neku privatizaciju, onda je SDP insistirao na restrukturiranju, a isto se dešavalo kad bi predlog bio obrnut i dolazio iz SDP. Konačni bilans njihovog dugogodišnjeg partnerstva je da naša privreda nije prestrukturirana i nije uspješno privatizovana. Stoga nisam nimalo impresioniran ni ,,oštrim” odgovorom Ranka Krivokapića na ovu primjedbu Vujanovića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Vučić želi da kroz Narodni pokret za državu rebrendira sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajnji cilj ovog pokreta jeste i kontrola narativa „za državu“. Oni politički akteri koji ne budu dio ovog pokreta automatski će biti percipirani kao oni koji rade protiv interesa svoje države

 

MONITOR: Godinama se iznose podaci i svjedočenja o korišćenju resursa javnih preduzeća i budžetskog sektora uopšte, ne samo za netransparentne tendere, klijentelizam i kronizam, već i za razna „događanja naroda“. Djeluje predvidljivo da ćemo to gledati ponovo, samo kao „pokret“?

VELEBIT: Nažalost u političkoj stvarnosti Srbije, kao i celog našeg regiona, korišćenje javnih sredstava za partijske svrhe postalo je standard u političkom delovanju predstavnika vlasti. Građani bi trebalo više da budu svesni načina na koji se njihov novac troši u lične ili partijske svrhe nosilaca vlasti. Takav odnos vlasti prema novcu poreskih obveznika predstavlja čistu krađu. Ipak, građani Srbije više nego ranije vide da se novac troši u izgradnju puteva i ulaganje u druge infrastrukturne projekte što je bilo od velikog političkog značaja za Vučića.

MONITOR: Pored javnog djelovanja projekta Otvoreni Balkan, iz Beograda se promovisala i ideja srpskog sveta, politički maglovita i finansijski netransparentna. Kako će ovaj najnoviji Vučićev politički patent −„za državu“, uticati na organizovanje Srba van Srbije koja, formalno, ne priznaje ni faktičko stanje u vezi sa svojim granicama?

VELEBIT: Srbija nema nijedan interes da bude remetilački faktor u regionu. Od Srbije kao najveće države regiona zavisi i politička dinamika i stabilnost u celom regionu. Zato je Srbija danas prepoznata kao nezaobilazan partner kako EU tako i SAD-a u ovom regionu kog je neophodno imati na svojoj strani. Projekat Otvoreni Balkan treba da doprinese upravo regionalnom ekonomskom povezivanju koje će biti ključni faktor političke stabilnosti regiona i pripremanja regiona za ulazak u EU jednog dana. Čuo sam kritike da je Otvoreni Balkan velikosrpska ideja, ali ne vidim kako je to moguće ako je Srbija u manjini u odnosu na ostale države koje bi bile članice ove inicijative. Oni koji su protiv Otvorenog Balkana jer se plaše da bi srpska ekonomija dominirala u odnosu na ostale države onda ne razumem kako su istovremeno za ulazak tih država u EU gde bi konkurencija bila još veća.

MONITOR: Ove ideje o opštenarodnom pokretu da se sačuva država Srbija, tumače se, i kao „kontrola štete“ koja je za vlast nastala pristankom Vučića da u Briselu prihvati (ali ne i potpiše), tzv. Nemačko-francuski sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. O tom pokretu Vučić ne govori sada prvi put. Znači li to da je, ipak, imao nekakvu strategiju u vezi sa pitanjem Kosova i onoga: „Šta poslije?“

VELEBIT: Da se ta ideja o narodnom pokretu pojavila iznenada sada onda bismo mogli da kažemo da je reč o kontroli štete zbog pritiska koji dolazi sa desnice. Međutim, Vučić je još prošle godine najavio realizaciju te ideje ali mislim da je primarni cilj bio da se dugoročno suprostavi ekstremnoj desnici koja bi mogla da postane najozbiljniji politički izazivač. Nemačko-francuski predlog je verovatno samo ubrzao realizaciju ovog projekta, a najavljeni susret u Ohridu je podstakao predsednika Vučića da otpočne kampanju nedelju dana pre odlaska u Ohrid.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIKOLOG: Izbori, jedino rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje krize

 

MONITOR: Prema pisanju medija, parlamentarna većina pregovara o rekonstrukciji Vlade, koja je izgubila povjerenje. Kako to komentarišete?

ZENOVIĆ: Parlamentarna većina ima pravo da Vladi uskrati podršku, a da onda dio te iste većine u nekoj novoj konfiguraciji da podršku za rekonstrukciju te iste Vlade. Ustav to ne zabranjuje, ali postavlja se pitanje legitimnosti, opravdanosti i svrsishodnosti takve političke odluke.

Tu je i pitanje suštine parlamentarizma kao sistema saradnje i ravnoteže triju vlasti, ali i dostojanstva parlamenta koji, na neki način, prelazi preko svoje odluke. To je za jedan vulnerabilni parlamentarizam opasno i može postati praksa u kojoj egzekutivna (izvršna) vlast vrši pritisak i uslovljava zakonodavnu. Premijer u ostavci je u postavgustovskom vremenu pokazao izuzetnu političku vještinu i uspio da, uprkos ograničenom političkom dometu svoje partije, nametne agendu, uobliči put i prve i druge vlade i za kratko vrijeme ostavi svoj politički, pa i državnički pečat. Međutim, insistiranjem da se zadrži status-quo zarad kratkoročnih političih ciljeva i „one man show” liderstvom, Abazović može dovesti u pitanje budućnost ne samo izbornog bilansa građanskog pokreta URA nego i demokratije u Crnoj Gori. Političke odluke pred kojim se nalaze crnogorska država i društvo zahtijevaju širi konsenzus, zato je neophodno da imamo Vladu iza koje stoji parlamentarna većina, a da ta parlamentarna većina bude realna slika demokratskog raspoloženja građana Crne Gore.

MONITOR: Rekonstrukcija tehničke vlade je navodno jedna od opcija kako bi se izbjegla mogućnost da predsjednik države Milo Đukanović raspusti parlament. Koliko je realno da Miodrag Lekić sastavi Vladu, s obzirom na to da su ti pregovori već propali, i šta bi trebalo da bude izlaz iz ove političke krize?

ZENOVIĆ: Zakon o izmjenama Zakona o predsjedniku je, u formalno-pravnom i materijalnom smislu, upitan i o njemu se Ustavni sud u što skorijem roku treba odrediti, jednako kao i o onome što mu je prethodilo, a odnosi se na ustavna ovlašćenja predsjednika države. Ipak, taj se put čini legitimnijim od rekonstrukcije Vlade koja je izgubila povjerenje. Ovoj Vladi je trebalo dati šansu da zaokruži minimum reformskih i integracijskih procesa, ali nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje ove krize. Kako će do njih doći, ostaje da vidimo. Predsjednik države bi, postupanjem po izmjenama zakona, implicitno priznao sve elemente njegove valjanosti. Partije bi, opet, zavisno od ishoda predsjedničkih izbora i raspoloženja javnog mnjenja, mogle da se odluče na skraćivanje mandata skupštini što bi i bio optimalan način da se ide u nove izbore.

MONITOR: Zašto se izbjegavaju vanredni parlamentarnni izbori?

ZENOVIĆ: Partije post 30-oavgustovske većine su, što zbog lagodne pozicije vlasti, što zbog zauzetih mjesta po dubini, izgubile opozicionu borbenost, dok se partijama posljednje vlade pride zamjera parlamentarna podrška DPS-a. Na sve to pojavio se i novi akter – Evropa sad, na krilima istoimenog socio-ekonomskog programa, koji je otvorio novo polje političke borbe u jednom tranzicionom, osiromašenom društvu. Uspon ovog pokreta mogao bi politički da naudi svim ostalim akterima – i partijama većine, ali i DPS-u. Iz svih tih razloga ne postoji volja da se politička podrška parlamentarnim partijama preispita na vanrednim izborima jer bi u novoj konstelaciji svako mogao da izgubi djelić moći, zakonodavne ili izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite rezultat na lokalnim izborima u Tuzima?

ZENOVIĆ: Lokalni izbori u Tuzima pokazuju da je pad DPS-a nezaustavljiv i u zajednici na koju je tradicionalno računao, ali i to da je etnifikacija politike među Albancima možda i jača nego kod drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Etnička distanca prema Albancima koja je i dalje na neprihvatljivo visokom nivou, polarizovana i etnifikovana politika od strane „prosrpskog” i „procrnogorskog” bloka dijelom doprinose takvoj političkoj reakciji nacionalnih manjina. Uvjeren sam da je važno da gradimo i multikulturno društvo razlika i različitosti, ali i građansko društvo ravnopravnosti, kao i politike koje prevazilaze etničke okvire i rješavaju zajedničke probleme građana ove države. U suštini, to će biti ključan izazov u narednoj fazi demokratske konsolidacije Crne Gore.

MONITOR: Saopštili ste da se predstojeći predsjednički izbori mogu jedino porediti sa onima iz 1997. godine. Po čemu? 

ZENOVIĆ: Ovo su prvi predsjednički izbori nakon 1997. godini koji imaju odsudan značaj za političku panoramu i istorijski put Crne Gore. Iz tog razloga, politički i istorijski gledano, ovi izbori se mogu jedino porediti sa izborima 1997. budući da su ti izbori bili tačka odvajanja, prvi poraz Miloševićevog režima i nacionalno-političke matrice koja je po svojim vrijednostima i ciljevima bila u autističnom sudaru sa svijetom. To je bio i početak „novog” DPS-a koji se transformisao, ponudio drugačiju, emancipatorsku koncepciju države i društva i obećao evropsku budućnost. Ipak, politička stvarnost pokazala se drugačijom. Ratnička država zamijenjena je policijskom, u multikulturalnom pejzažu Crne Gore opet nije bilo mjesta za sve, ratni zločini gurnuti pod tepih, institucije ostale u sjenci svemoći jedne partije. Ekonomija se liberalizovala, ali su od toga koristi vidjeli jedino junaci prvobitne akumulacije kapitala, krupni kapital upitnog porijekla i partijska „avangarda” koja je privatizaciju društvenih resursa vidjela kao polugu „ortačkog kapitalizma”. Evropske integracije su, bez ijednog objektivnog razloga, ostale samo fasadna dekoracija za sistem koji je sebe utemeljio u partitokratiji i korupciji. Crnoj Gori je vraćen suverenitet na referendumu, ali su država i institucije urušavani, a građani obespravljeni uz indukovanu političku polarizaciju koja zatire građansko društvo. Harizmatska vladavina Đukanovića je, iscrpivši sve svoje prednosti, postala balast demokratskim i emancipatorskim procesima u ime koje je odnijela pobjedu i 1997. i 2006. godine. U tom strukturnom smislu ovi izbori nalikuju, iako je uloga i pozicija Đukanovića, u smislu procesa demokratizacije i evropeizacije Crne Gore, dijametralno suprotna ondašnjoj.

Zato bi ovi izbori mogli da budu završetak istorijskog kruga, podvlačenje računa od te 1997. naovamo, epilog političko-društvene drame Crne Gore i politički kraj njenog protagoniste.

MONITOR: Kako vidite to što avgustovski pobjednici nemaju zajedničkog kandidata, i kako to može uticati na konačan rezultat izbora?

ZENOVIĆ: Avgustovci su se, nažalost, suštinski ujedinili samo oko jednog: suprotstavljanja DPS-u. Za vođenje države i društva nakon prve demokratske smjene vlasti, ispostavilo se, potrebno je mnogo više saglasja i konsenzusa, stabilne vlasti, jasnih programskih opredjeljenja. Mislim da je ova neujedinjenost parlamentarne većine, uprkos činjenici da bi zajednički kandidat odnio sigurnu pobjedu, izraz potrebe da se u novoj konfiguraciji političke moći jasno markira pojedinačna partijska snaga i kapitalizuje pobjeda nad DPS-om. Gramšijevski govoreći, na mjesto rastočene hegemonijske vladavine DPS-a partije žele da nametnu i kreiraju svoju ideološko-idejnu političku matricu.

MONITOR: Da li bi ovi izbori i njihov ishod mogli uticati na odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora?  

ZENOVIĆ: Vrlo izvjesno će rezultat predsjedničkih izbora odrediti dalju političku dinamiku budući da će političke pozicije svih aktera biti izmijenjene, ali i da će budući predsjednik države imati ustavno-pravne mehanizme da utiče na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Izborni rezultat može ili ohrabriti parlamentarne stranke da izađu na izbore prethodno skrativši mandate Skupštini ili, što nije isključeno, dalje odlažu izbore i traže nove konfiguracije izvršne vlasti u postojećem skupštinskom sazivu.

MONITOR: Ustavni sud će ove sedmice odlučivati o izbornim sporovima, među kojima su i oni zbog kojih još nijesu proglašeni rezultati lokalnih izbora u Podgorici, Plavu i Pljevljima. Očekujete li da će to odblokirati te procese, imajući u vidu da taj sud i dalje nije kompletan?

ZENOVIĆ: Uvjeren sam da, ako je nešto bez ograde donio 30. avgust, onda je to osjećaj nesputane lične autonomije i političke za najširi krug građana. Isto tako vjerujem da, premda su sudije birane po partijskom ključu, da će, upravo na tragu te autonomije, na svakoj narednoj sjednici, uprkos tom politizovanju prava, prevladati kod sudija Ustavnog suda osjećaj za pravdu i pravičnost kojima se uče cio svoj radni i veliki dio životnog vijeka, pravnička kultura i vrlina za koju su najodgovorniji i koje su najpozvaniji da baštine poštovanje prema ustavu, koji, uz sve moguće valere tumačenja, ipak u svakoj odredbi nosi jasan normativni i pozitivistički rezon. Zato nemam ni najmanju dilemu da će rezultati biti proglašeni u najskorijem roku, a vlast uspostavljena prema ustavnim i demokratskim principima koje poznaje cio civilizovani svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo