Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Desant na dilere

Objavljeno prije

na

Širom Srbije istražne sudije su imale pune ruke posla. Poslije akcije Morava koju je sprovelo Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije (MUP) u okviru koje je privedeno više od 500 ljudi širom Republike 93 je zadržano u pritvoru. Nekoliko desetina njih je osumnjičeno za rasturanje droge. Među uhapšenima nema stranaca, a nijesu zabilježeni ni veći incidenti. SVEOBUHVATNOST: U akciji za koju se smatra da je najsveobuhvatnija od operacije Sablja u martu 2003, policija je zaplijenila više od 20 kilograma droge i 25 luksuznih automobila – od kojih su četiri ukradena. Oduzeto je takođe 57 komada raznog oružja – od pištolja do vojnih automatskih puški, municija, 1.052.000 falsifikovanih dolara, 120.000 eura i 200.000 dinara.

Najopsežniji dio akcije Morava vođen je u Beogradu. No, MUP je djelovao širom Srbije. Pretreseno je 600 objekata, pri čemu su poseban problem predstavljala blindirana vrata stanova, koja se teže razvaljuju i daju vremena dilerima da unište drogu. Tako se procjenjuje da je oko 100 kilograma droge završilo u kanalizaciji, budući da su dileri pokušavali na sve načine da se oslobode dokaza. Policajci su često prilikom upada u stanove čuli zvuk vodokotlića.

Ivica Dačić, srpski ministar policije, izjavio je da je akcija Morava preventivni udar na dilersku mrežu. ,,Cilj nije bila velika zaplena droge, ili veliki broj uhapšenih, već da se preseče distribucija narkotika do škola i kafića”, rekao je Dačić. Izvor Blica je pak kazao da u narednom periodu može da očekuje još sličnih akcija i dodaje da je Morava pomogla da se do kraja razotkrije mreža uličnih dilera. ,,Htjeli smo da im pokažemo da znamo ko su i da će biti stalno na udaru. Sada smo došli do novih imena, a saznali smo i mjesta gdje se sve droga prodaje i gdje se vrši primopredaja. Imaćemo i nove doušnike”, kazao je izvor Blica iz policije koji tvrdi da se u Srbiji poslovima s drogom bavi između 35 i 40 kriminalnih grupa, od kojih je 20 organizovano. ,,Godišnje se u tom poslu u Srbiji vrti nekoliko stotina miliona eura profita”, naveo je taj izvor.

ČETIRI GRUPE: Među organizovanim grupama se izdvajaju četiri koje narkotike prodaju i u zapadnoj Evropi. U ta četiri klana su uključeni i strani državljani i njihova dilerska mreža se prostire van Srbije. U pitanju su velike količine droge. Isti izvor navodi da u 20 grupa „ima oko 150 pripadnika iz prvog ešalona”. Ako se računaju sitni dileri, koji drogu prodaju na ulici, onda su u pitanju hiljade.

Kriminolog Zlatko Nikolić je kazao da su u ovoj akciji ,,meta” bili dileri droge, a ne glavni organizator rasturanja narkotika. ,,Prvi udar s pravom očekivani je na te, nazovimo, putujuće prodavnice – sitnije ili krupnije dilere. Ovde se ne radi o udaru na barone, dakle vlasnike droge i glavne organizatore iz te branše, već o onome najvidljivijem”. On kaže da, sa policijskog aspekta, privođenje oko 500 osoba u akciji Morava znači neverbalnu poruku ostalim narkodilerima da znaju za njih, kao i da i njih to isto čeka. Nikolić kaže da je bitno da je policija prikupila dokaze koji će biti validni za sud.
,,Policija je znala da je nemoguće da svi koji su privedeni budu i procesuirani. Sve ono što je policija zaplenila prilikom hapšenja, drogu, novac, oružje, falsifikovani novac biće dokaz na sudu. Neki od privedenih će pokušati da se izvuku, neki će uspeti… Sada je na tužilaštvu da uradi svoj deo posla. Tužilaštvo ima za zadatak da pravno formuliše prestup, na osnovu čega će istražni sudija dalje odlučiti da li ima osnova za zadržavanje ili ne”, objašnjava Nikolić.

DJECA NARKOMANI: U posljednje vrijeme stižu sve alarmantniji podaci da u Srbiji narkodileri regrutuju prodavce među učenicima koji prodaju drogu drugoj djeci. Droga se najčešće prodaje u parku kod škola, a dileri godinama otvoreno prodaju paketiće „mušterijama”.

Doktori u Zavodu za bolesti zavisnosti u Beogradu upozoravaju da je sve više djece narkomana. Prošle godine, samo u Beogradu, registrovana su 722 nova zavisnika. ,,Čak 70 odsto mladih probalo je drogu,” procjenjuju u Zavodu.
Drugi upućeni iznose kako je broj onih koji koriste drogu teško procijeniti, a narkomani se registruju kada počnu da se liječe ili kada ih uhapsi policija. Prosjek starosti onih koji probaju ili uzimaju drogu se vrtoglavo spušta. Šokantan je podatak da sa 12 godina djeca probaju marihuanu, a sa 14 heroin. Nekada je prva droga sa kojom su djeca dolazila u kontakt najčešće bila marihuana, dok je sada to sve češće ekstazi.

Cijene droge su niske kako zbog velikih količina na tržištu, tako i zbog lošeg kvaliteta. U Srbiji se gram heroina koji je droga broj jedan po broju korisnika, nabavlja po cijeni od 50 eura, u zavisnosti od čistoće, a ista količina kokaina je do 80 eura. Paket marihuane koja spada u red lakih droga nabavlja se u Beogradu za 300 dinara, tableta spida je 10-15 eura, a ekstazija 200 dinara.

NALIČJE AKCIJE: Analitičari očekuju da se sa hapšenjem narko dilera ne stane. Za ljude koji prate kriminal akcija Morava nije bila iznenađenje, već kako kažu pitanje trenutka kada je to moralo da se dogodi. Nekadašnji visoki funkcioner Službe državne bezbjednosti (SDB), a sada privatni detektiv Božo Spasić upozorava i na drugu stranu akcije Morava koja je, kaže, ,,bila iznuđena od nekoga”.
,,Sitni dileri su uhapšeni, a na njihovo mesto su već uskočili novi. Na ulicama se mogu očekivati obračuni među dilerima zbog zauzimanja nove ili vraćanja stare teritorije. Takođe će doći do povećanja krivičnih dela i nesigurnosti građana na ulicama,” rekao je Spasić.
On navodi da oko 70 do 80 odsto uhapšenih čine upravo dileri, tako da se sad „popunjavaju zatvorski kapaciteti”. No, treba očekivati i kontraudarac mafije i svih onih koji su ugroženi ovom akcijom, kazao je Spasić: ,,Trenutnom akcijom nećemo ugroziti tržište droge već samo učiniti smenu ljudi koja se njome bave”.

Odgovorni urednik nedjeljnika Vreme Filip Švarm je upozorio da će se ,,ako se ne nastavi s ovakvim i sličnim akcijama, ponovo, nakon nekog vremena, sve vratiti na staro”.
Iz MUP poručuju da će, u saradnji sa pravosuđem, bite podnijeti zahtjevi za privremeno oduzimanje luksuznih vozila, vlasništvo dilera, u skladu sa Zakonom o oduzimanju imovine. Biće provjerena i ostala imovina uhapšenih, koja će im, u slučaju da im bude dokazana krivica, biti i trajno oduzeta.

,,Suština je da ovi narkodileri koji kupuju ‘pola Srbije, moraju vratiti ono što su oduzeli”, poručio je direktor policije Milorad Veljović.

Novosadske veze

Direktor policije Srbije Milorad Veljović tvrdi da je tokom akcije Morava u Novom Sadu uhapšen „jak ogranak crnogorske dilerske mafije”, među kojima su Radoslav Cvijović i Predrag Opačić (44). Cvijović je priveden zbog nezakonitog posjedovanja pištolja zbrojevka i 22 metka, dok je krivična prijava protiv Opačića, podnijeta pošto su u njegovoj porodičnoj kući pronađene falsifikovane 23 novčanice od po 100 dolara. Predrag Opačić je 2005. u Specijalnom sudu, kao član veterničke narko-grupe, osuđen na četiri godine zatvora, a Vrhovni sud mu je kaznu smanjio na dvije godine. On je rođeni brat Nenada Opačića, pravosnažno osuđenog vođe veterničkog klana koji izdržava kaznu od 15 godina zatvora. Prema operativnim saznanjima policije, veternički klan je jedan od 20 organizovanih grupa koje se u Srbiji bave trgovinom drogom. Sumnja se da veternički klan veće količine droge nabavlja u Crnoj Gori i da je zatim prodaje u Novom Sadu i okolini.

Strah na granici

Večernje novosti, javljaju kako je akcija Morava izazvala pometnju na narkotržištu u Crnoj Gori i dovela do poskupljenja narkotika. Naglo je skočila cijena marihuane, heroina i skanka, koja se sa crnogorskog tržišta donosi srpskim narkomanima.
U Rožajama i Beranama sada se pola grama heroina prodaje za čak 25 eura. ,,Dileri su se pritajili. Zarada je dobra, ali strah ih je od izlaska na ulice. Boje se da crnogorska policija ne započne akciju sličnu Moravi. Sada drogu kriju na novim lokacijama”, pričaju upućeni u zbivanja na narkotržištu. ,,Velika je uzbuna i u Rožajama. Svi strepe od iznenadnog upada policije i glavni punktovi su izmješteni iz grada, mada je i dosad okolina ovog mjesta služila za prepakivanje tereta”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo