Povežite se sa nama

Izdvojeno

DJECA NASILNOG DRUŠTVA: Normalizacija siledžijstva  

Objavljeno prije

na

I nedavni slučaj  u Baru, koji je uzburkao javnost, pokazuje da institucije u Crnoj Gori vrlo malo rade na prevenciji i uzrocima vršnjačkog nasilja. U našem zakonodavstvu ne postoji posebna definicija vršnjačkog nasilja, a institucije ne vode evidenciju broja prijavljenih i procesuiranih slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Istraživanje o vršnjačkom nasilju u školama, koje je sprovedeno prije nekoliko godina, pokazalo je da je u crnogorskim osnovnim i srednjim školama svako četvrto dijete doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja, a u prvom mjesecu školske godine neki oblik nasilnog ponašanja doživjelo je svako peto dijete. Istraživanje su, uz podršku tadašnjeg Ministarstva prosvjete, sproveli Udruženje Roditelji, Juventas i Unija srednjoškolaca Crne Gore.

Da agresivno ponašanje među djecom ne jenjava pokazuje i posljednji slučaj  u Baru. Žrtva maloljetničkog nasilja je trinaestogodišnji dječak koga je šakama u glavu udarao vršnjak, dok su drugi posmatrali i snimali. Pojedinci iz grupe dječaka,  maloljetnom napadaču govore – „raskrvari ga“.

Policija je, ubrzo nakon što je video snimak počeo da kruži društvenim mrežama, identifikovala aktere događaja. Istragom je utvrđeno da niko od učesnika incidenta ne podliježe krivičnom gonjenju, jer su godinu mlađi od dobi (14 godina) koju prepoznaje Krivični zakonik. Odbačene su prijave protiv njih i državni organi gonjenja su tu završili taj predmet. Izvor Monitora u tužilaštvu pojašnjava da prema zakonu nadležni tužilac, niti policija, nijesu obavezni da takve slučajeve prijave drugim nadležnim organima – poput Centra za socijalni rad ili škole, ali da u Crnoj Gori postoji praksa da to ipak rade vodeći računa o „najboljem interesu djeteta“. Izvor iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta pojasnio je da ni oni nijesu nadležni za ovaj slučaj, jer je utvrđeno da se odigrao daleko od dvorišta škole.

Prošle godine je javnost šokirana slučajem vršnjačkog nasilja u Beranama. Tu su bili uključeni stariji maloljetnici, koji se nalaze u vaspitno popravnom domu. Protiv trojice dječaka iz Berana, uzrasta od 14 do 16 godina, podignuta je optužnica zbog sumnje da su više mjeseci zlostavljali dvanaestogodišnju djevojčicu. Maloljetnicima je stavljeno na teret da su počinili krivično djelo silovanje, krivično djelo obljuba sa djetetom i krivično djelo ucjena.

Nije dovoljno rereagovati kad se nešto desi i objelodani. Kancelarija zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsman) često je upozoravala institucije da bi trebalo snažno da se bave uzrocima i prevencijom. Zaštitnik se posebno osvrnuo na ulogu obrazovnih ustanova, u čijim dvorištima i objektima je siledžijstvo sve učestalije, iako tamo radi najveći broj profilisanih stručnjaka, koji mogu primijetiti određene promjene u ponašanjima i reagovati kako problemi ne bi eskalirali.

„U svim slučajevima vršnjačkog nasilja u kojima postupa Zaštitnik zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učenicima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje“, navode iz Kancelarije zaštitnika.

U našem zakonodavstvu ne postoji posebna definicija vršnjačkog nasilja, dok institucije ne vode evidenciju broja prijavljenih i procesuiranih slučajeva vršnjačkog nasilja.

Iz Udruženja Roditelji kažu za Monitor da je vršnjačko nasilje karakteristično za školsku sredinu, ali da istraživanja pokazuju da se ono dešava i na putu od škole do kuće, na autobuskim stajalištima, u prevozu… Važno je, tvrde, istaći da je nasilno ponašanje u vezi sa odnosima u školi i okolnostima u njoj, ali da svaka pojava vršnjačkog nasilja nije direktno vezana za život škole.

Nasilno ponašanje može biti fizičko (nanošenje fizičke povrede), verbalno (ruganje, ucjenjivanje, prijetnja) i socijalna izolacija (izopštavanje iz društva). Kao podvrste nasilnog ponašanja navode se i seksualno, kulturno, ekonomsko i sajberbuling (nasilje putem modernih tehnologija).

Psihološkinja Milica Pušonjić kaže kako se često može čuti da je nasilje među djecom „normalna pojava“ sa kojom se raste i u skladu sa tim postoje očekivanja da će dječje nasilno ponašanje biti spontano prevaziđeno tokom razvoja. Međutim, ona upozorava da posljedice počinjenog i proživljenog nasila  mogu biti trajne – za čitav život.

Predrasude, tvrdi, postoje i u pogledu razumijevanja manje vidljivih oblika nasilnog ponašanja kakvi su verbalno i socijalno-emocionalno nasilje. Mnoga djeca, a i odrasli, ne shvataju ozbiljnosti omalovažanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ignorisanja, uhođenja…

„Obično se nalaze racionalni ’razlozi’ da ovo ponašanje i nije baš nasilno, da se njime želi postići određeni cilj ili napraviti ’šala’ i slično. Među učenicima, obično dječacima, a i pojedinim roditeljima, raširena je predrasuda da nasilje osnažuje dijete“, kaže Pušonjić.

Iz Roditeljske SOS linije, koja djeluje pod okriljem Udruženja Roditelji, ističu da je „svuda oko nas nasilje“. Tvrde da na to zaboravljamo kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju i olako ih optužimo kao isključive krivce. „Nikako da shvatimo da se oni ponašaju u skladu sa onim šta je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica. Dovoljno je ovih dana pogledati komentare građana na slučajeve nasilja i shvatiti da očigledno smatramo da je nasilje i odgovaranje nasiljem na nasilje potpuno ispravno“, navode u odgovoru.

Oni smatraju da je važno da roditelji i nastavnici, i svi akteri koji učestvuju u dječijem odrastanju, sarađuju na smanjenju nasilja u školi. I to, kažu, svi roditelji, a ne samo oni čija djeca zlostavljaju ili trpe nasilje.

Većina istraživača i teoretičara koji se bave problemima vršnjačkog nasilja smatra da je ono odraz ukupne situacije u društvu. U društvima u kojima se delinkventno ponašanje i kriminal ne sankcionišu na adekvatan način, mladi se poistovjećuju sa „negativnim herojima”. Kod nas generacijama rastu djeca u ambijentu u kojem se nasilje normalizuje. Posljedice su tu.

 

U školama se znaju procedure i odgovornost

Prema važećim propisima, nakon pojave nasilja, u školama postoji niz aktivnosti koje sprovode škole i centri za socijalni rad. Međutim, škole su se žalile da centri za socijalni rad često izostaju ili pokazuju vrlo malo interesovanja u ovakvim slučajevima. Zato najčešće samo kazne nasilnike (često i isključenjem iz ustanove), dok roditelji žrtve premještaju u druge škole.

U Udruženju Roditelji ističu da se u školama zna procedura šta treba da se radi u slučaju vršnjačkog nasilja, zna se odgovornost, i šta se dešava ako se ne preduzmu potrebni koraci.

„Upostavljena je i posebna linija za prijavu u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta (070 777 777), a i poseban Nacionalni komitet za vršnjačko nasilje se bavi konkretnim slučajevima. Kao društvu nam je preostalo da radimo na poboljšanju kvaliteta podrške porodicama od nadležnih ustanova socijalne i dječije zaštite i u slučajevima kada njihovo dijete trpi nasilje i onda kada se nasilno ponaša“, saopštili su iz ovog udruženja.

U toj NVO ocjenjuju da moraju postojati posebni programi i rada sa porodicama, uz nadzor koji inače centri za socijalni rad sprovode, a i sistem zdravstva bi morao biti od veće podrške i u okviru domova zdravlja imati usluge psihosocijalne podrške.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo