Povežite se sa nama

Izdvojeno

DJECA NASILNOG DRUŠTVA: Normalizacija siledžijstva  

Objavljeno prije

na

I nedavni slučaj  u Baru, koji je uzburkao javnost, pokazuje da institucije u Crnoj Gori vrlo malo rade na prevenciji i uzrocima vršnjačkog nasilja. U našem zakonodavstvu ne postoji posebna definicija vršnjačkog nasilja, a institucije ne vode evidenciju broja prijavljenih i procesuiranih slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Istraživanje o vršnjačkom nasilju u školama, koje je sprovedeno prije nekoliko godina, pokazalo je da je u crnogorskim osnovnim i srednjim školama svako četvrto dijete doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja, a u prvom mjesecu školske godine neki oblik nasilnog ponašanja doživjelo je svako peto dijete. Istraživanje su, uz podršku tadašnjeg Ministarstva prosvjete, sproveli Udruženje Roditelji, Juventas i Unija srednjoškolaca Crne Gore.

Da agresivno ponašanje među djecom ne jenjava pokazuje i posljednji slučaj  u Baru. Žrtva maloljetničkog nasilja je trinaestogodišnji dječak koga je šakama u glavu udarao vršnjak, dok su drugi posmatrali i snimali. Pojedinci iz grupe dječaka,  maloljetnom napadaču govore – „raskrvari ga“.

Policija je, ubrzo nakon što je video snimak počeo da kruži društvenim mrežama, identifikovala aktere događaja. Istragom je utvrđeno da niko od učesnika incidenta ne podliježe krivičnom gonjenju, jer su godinu mlađi od dobi (14 godina) koju prepoznaje Krivični zakonik. Odbačene su prijave protiv njih i državni organi gonjenja su tu završili taj predmet. Izvor Monitora u tužilaštvu pojašnjava da prema zakonu nadležni tužilac, niti policija, nijesu obavezni da takve slučajeve prijave drugim nadležnim organima – poput Centra za socijalni rad ili škole, ali da u Crnoj Gori postoji praksa da to ipak rade vodeći računa o „najboljem interesu djeteta“. Izvor iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta pojasnio je da ni oni nijesu nadležni za ovaj slučaj, jer je utvrđeno da se odigrao daleko od dvorišta škole.

Prošle godine je javnost šokirana slučajem vršnjačkog nasilja u Beranama. Tu su bili uključeni stariji maloljetnici, koji se nalaze u vaspitno popravnom domu. Protiv trojice dječaka iz Berana, uzrasta od 14 do 16 godina, podignuta je optužnica zbog sumnje da su više mjeseci zlostavljali dvanaestogodišnju djevojčicu. Maloljetnicima je stavljeno na teret da su počinili krivično djelo silovanje, krivično djelo obljuba sa djetetom i krivično djelo ucjena.

Nije dovoljno rereagovati kad se nešto desi i objelodani. Kancelarija zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsman) često je upozoravala institucije da bi trebalo snažno da se bave uzrocima i prevencijom. Zaštitnik se posebno osvrnuo na ulogu obrazovnih ustanova, u čijim dvorištima i objektima je siledžijstvo sve učestalije, iako tamo radi najveći broj profilisanih stručnjaka, koji mogu primijetiti određene promjene u ponašanjima i reagovati kako problemi ne bi eskalirali.

„U svim slučajevima vršnjačkog nasilja u kojima postupa Zaštitnik zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učenicima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje“, navode iz Kancelarije zaštitnika.

U našem zakonodavstvu ne postoji posebna definicija vršnjačkog nasilja, dok institucije ne vode evidenciju broja prijavljenih i procesuiranih slučajeva vršnjačkog nasilja.

Iz Udruženja Roditelji kažu za Monitor da je vršnjačko nasilje karakteristično za školsku sredinu, ali da istraživanja pokazuju da se ono dešava i na putu od škole do kuće, na autobuskim stajalištima, u prevozu… Važno je, tvrde, istaći da je nasilno ponašanje u vezi sa odnosima u školi i okolnostima u njoj, ali da svaka pojava vršnjačkog nasilja nije direktno vezana za život škole.

Nasilno ponašanje može biti fizičko (nanošenje fizičke povrede), verbalno (ruganje, ucjenjivanje, prijetnja) i socijalna izolacija (izopštavanje iz društva). Kao podvrste nasilnog ponašanja navode se i seksualno, kulturno, ekonomsko i sajberbuling (nasilje putem modernih tehnologija).

Psihološkinja Milica Pušonjić kaže kako se često može čuti da je nasilje među djecom „normalna pojava“ sa kojom se raste i u skladu sa tim postoje očekivanja da će dječje nasilno ponašanje biti spontano prevaziđeno tokom razvoja. Međutim, ona upozorava da posljedice počinjenog i proživljenog nasila  mogu biti trajne – za čitav život.

Predrasude, tvrdi, postoje i u pogledu razumijevanja manje vidljivih oblika nasilnog ponašanja kakvi su verbalno i socijalno-emocionalno nasilje. Mnoga djeca, a i odrasli, ne shvataju ozbiljnosti omalovažanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ignorisanja, uhođenja…

„Obično se nalaze racionalni ’razlozi’ da ovo ponašanje i nije baš nasilno, da se njime želi postići određeni cilj ili napraviti ’šala’ i slično. Među učenicima, obično dječacima, a i pojedinim roditeljima, raširena je predrasuda da nasilje osnažuje dijete“, kaže Pušonjić.

Iz Roditeljske SOS linije, koja djeluje pod okriljem Udruženja Roditelji, ističu da je „svuda oko nas nasilje“. Tvrde da na to zaboravljamo kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju i olako ih optužimo kao isključive krivce. „Nikako da shvatimo da se oni ponašaju u skladu sa onim šta je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica. Dovoljno je ovih dana pogledati komentare građana na slučajeve nasilja i shvatiti da očigledno smatramo da je nasilje i odgovaranje nasiljem na nasilje potpuno ispravno“, navode u odgovoru.

Oni smatraju da je važno da roditelji i nastavnici, i svi akteri koji učestvuju u dječijem odrastanju, sarađuju na smanjenju nasilja u školi. I to, kažu, svi roditelji, a ne samo oni čija djeca zlostavljaju ili trpe nasilje.

Većina istraživača i teoretičara koji se bave problemima vršnjačkog nasilja smatra da je ono odraz ukupne situacije u društvu. U društvima u kojima se delinkventno ponašanje i kriminal ne sankcionišu na adekvatan način, mladi se poistovjećuju sa „negativnim herojima”. Kod nas generacijama rastu djeca u ambijentu u kojem se nasilje normalizuje. Posljedice su tu.

 

U školama se znaju procedure i odgovornost

Prema važećim propisima, nakon pojave nasilja, u školama postoji niz aktivnosti koje sprovode škole i centri za socijalni rad. Međutim, škole su se žalile da centri za socijalni rad često izostaju ili pokazuju vrlo malo interesovanja u ovakvim slučajevima. Zato najčešće samo kazne nasilnike (često i isključenjem iz ustanove), dok roditelji žrtve premještaju u druge škole.

U Udruženju Roditelji ističu da se u školama zna procedura šta treba da se radi u slučaju vršnjačkog nasilja, zna se odgovornost, i šta se dešava ako se ne preduzmu potrebni koraci.

„Upostavljena je i posebna linija za prijavu u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta (070 777 777), a i poseban Nacionalni komitet za vršnjačko nasilje se bavi konkretnim slučajevima. Kao društvu nam je preostalo da radimo na poboljšanju kvaliteta podrške porodicama od nadležnih ustanova socijalne i dječije zaštite i u slučajevima kada njihovo dijete trpi nasilje i onda kada se nasilno ponaša“, saopštili su iz ovog udruženja.

U toj NVO ocjenjuju da moraju postojati posebni programi i rada sa porodicama, uz nadzor koji inače centri za socijalni rad sprovode, a i sistem zdravstva bi morao biti od veće podrške i u okviru domova zdravlja imati usluge psihosocijalne podrške.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

NAŠA TOTALNA DEMOKRATIJA: Svi sa svima, svi protiv svih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je predvidjeti ishod kombinatorike ko bi mogao činiti novu vladu, nakon masovne političke neprincipijelnosti, i domaćih igrača i stranih faktora. Sigurno je tek da je šansa iz avgusta 2020. godine, nakon pada DPS-a, da se ovo društvo istinski reformiše, izgubljena. Treba stvoriti novu

 

Nakon 100 dana manjinske Vlade, raspravlja se o njenom – kraju. Sljedeće sedmice, u petak,19. avgusta, održaće se sjednica parlamenta na kojoj će se glasati o Inicijativi za izglasavanje nepovjerenja vladi, koju su, nakon što je premijer Abazović potpisao Temeljni ugovor sa SPC, podnijeli – Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija i Socijademokrate. Da bi inicijativa bila prihvaćena, potpisnicima nedostaje još pet glasova u parlamentu. Oči su trenutno uprte u Demokratsku Crnu Goru. Ta partija je prošle sedmice, iako je donedavno tvrdo zastupala stav da sa DPS-om neće donositi krupne odluke, saopštila da će se o tom pitanju izjasniti za „deset dana“, uz komentare koji bi se mogli tumačiti i kao mogućnost da sljedećeg petka podignu ruke za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi.

Šta će se dogoditi 19. avgusta, nije izvjesno. Posebno što se trenutno, za razliku od atmosfere u vrijeme izglasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapića u februaru ove godine, gotovo i ne razgovara o rješenjima izlaska iz ko zna koje po redu ovdašnje političke krize. Pitanja se nižu: šta će se dogoditi ako se izglasa nepovjerenje Abazovićevoj vladi? Čekaju li nas izbori ili nova vlada? Ukoliko je rješenje nova vlada, ko će je voditi, a ko činiti? Ko će joj dati podršku? Umjesto dijaloga i razgovora o tim pitanjima, politika se svela na bezbroj političkih izjava i saopštenja koja govore – svi protiv svih. Ali, za razliku od prethodnog perioda, i  – svi bi mogli sa svima zarad  vlasti. Principijelnost je, sve u svemu, postala odloženi teret u borbi za moć.

Jedini koji je za sada predložio model u slučaju pada vlade je Demokratski front. Oni se zalažu za tehničku vladu koju bi činili pobjednici avgustovskih izbora.

„Prvenstveno smo se obratili Abazoviću i potpredsjedniku Vlade Vladimiru Jokoviću da bi dobro bilo resetovati prethodnu većinu, vratiti stvari na narodnu volju naroda od 30. avgusta 2020. godine – saopštio je nedavno lider DF Andrija Mandić. Kazao je da smatra da je dao „poštenu ponudu”.

Ponuda nije naišla na reakciju. „Ako se ne izjasne, prepustićemo ih njihovoj sudbini“, saopštili su iz DF-a. Potom je Joković kazao da će o ponudi DF odlučivti partijski organi Socijalističke narodne partije (SNP), dodajući da su u oni načelno otvoreni za saradnju sa svima koji će raditi na ispunjenju njihovih prioriteta. SNP odluku još nije donio, a Abazović se tim povodom nije oglašavao.

Problem DF-a je to što ih Zapad ne vidi kao partnere. Svojevremeno je visoki američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio da „DF nije partner i blokira put u EU”. Slično je ponovio i sada tvrdnjom da će SAD podržati svaku vladu koja podržava EU i NATO. Zbog toga očito opcija koju ovaj politički savez predlaže nije scenario koji će se ozbiljnije razmatrati. Uz to,  u okviru DF postoje krupne programske razlike a koliko se zna i ozbiljne razlike i unutar Pokreta za promjene.

Upravo zbog podrške Zapada, pažnju javnosti skrenuo je sastanak lidera Demokrata Alekse Bečića i specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka u Bratislavi.

„Naš spoljnopolitički kurs je kurs naših evropskih susjeda i evropskih prijatelja“ – kazao je Bečić u razgovoru sa Lajčakom. Lider Demokrata tako je poslao poruku da Zapad treba, za razliku od DF-a, da ih vidi kao „partnere”. Demokrate i DF približili su u oktobru prošle godine interesi SPC, kada je ustoličenje mitropolita Joanikija postalo pitanje važnije od svih drugih. Pošto je Abazovićeva Vlada potpisala Temeljni ugovor sa SPC, Demokrate sada imaju ležerniju poziciju u komplikovanoj političkoj domaćoj kalkulaciji pod nadzorom Zapada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo