Povežite se sa nama

Izdvojeno

DJECA NASILNOG DRUŠTVA: Normalizacija siledžijstva  

Objavljeno prije

na

I nedavni slučaj  u Baru, koji je uzburkao javnost, pokazuje da institucije u Crnoj Gori vrlo malo rade na prevenciji i uzrocima vršnjačkog nasilja. U našem zakonodavstvu ne postoji posebna definicija vršnjačkog nasilja, a institucije ne vode evidenciju broja prijavljenih i procesuiranih slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Istraživanje o vršnjačkom nasilju u školama, koje je sprovedeno prije nekoliko godina, pokazalo je da je u crnogorskim osnovnim i srednjim školama svako četvrto dijete doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja, a u prvom mjesecu školske godine neki oblik nasilnog ponašanja doživjelo je svako peto dijete. Istraživanje su, uz podršku tadašnjeg Ministarstva prosvjete, sproveli Udruženje Roditelji, Juventas i Unija srednjoškolaca Crne Gore.

Da agresivno ponašanje među djecom ne jenjava pokazuje i posljednji slučaj  u Baru. Žrtva maloljetničkog nasilja je trinaestogodišnji dječak koga je šakama u glavu udarao vršnjak, dok su drugi posmatrali i snimali. Pojedinci iz grupe dječaka,  maloljetnom napadaču govore – „raskrvari ga“.

Policija je, ubrzo nakon što je video snimak počeo da kruži društvenim mrežama, identifikovala aktere događaja. Istragom je utvrđeno da niko od učesnika incidenta ne podliježe krivičnom gonjenju, jer su godinu mlađi od dobi (14 godina) koju prepoznaje Krivični zakonik. Odbačene su prijave protiv njih i državni organi gonjenja su tu završili taj predmet. Izvor Monitora u tužilaštvu pojašnjava da prema zakonu nadležni tužilac, niti policija, nijesu obavezni da takve slučajeve prijave drugim nadležnim organima – poput Centra za socijalni rad ili škole, ali da u Crnoj Gori postoji praksa da to ipak rade vodeći računa o „najboljem interesu djeteta“. Izvor iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta pojasnio je da ni oni nijesu nadležni za ovaj slučaj, jer je utvrđeno da se odigrao daleko od dvorišta škole.

Prošle godine je javnost šokirana slučajem vršnjačkog nasilja u Beranama. Tu su bili uključeni stariji maloljetnici, koji se nalaze u vaspitno popravnom domu. Protiv trojice dječaka iz Berana, uzrasta od 14 do 16 godina, podignuta je optužnica zbog sumnje da su više mjeseci zlostavljali dvanaestogodišnju djevojčicu. Maloljetnicima je stavljeno na teret da su počinili krivično djelo silovanje, krivično djelo obljuba sa djetetom i krivično djelo ucjena.

Nije dovoljno rereagovati kad se nešto desi i objelodani. Kancelarija zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsman) često je upozoravala institucije da bi trebalo snažno da se bave uzrocima i prevencijom. Zaštitnik se posebno osvrnuo na ulogu obrazovnih ustanova, u čijim dvorištima i objektima je siledžijstvo sve učestalije, iako tamo radi najveći broj profilisanih stručnjaka, koji mogu primijetiti određene promjene u ponašanjima i reagovati kako problemi ne bi eskalirali.

„U svim slučajevima vršnjačkog nasilja u kojima postupa Zaštitnik zapažamo da obrazovna ustanova angažuje sve raspoložive kapacitete u cilju sprovođenja mjera za adekvatno kažnjavanje učenika koji su učestvovali u nasilju. Međutim, stiče se utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učenicima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje“, navode iz Kancelarije zaštitnika.

U našem zakonodavstvu ne postoji posebna definicija vršnjačkog nasilja, dok institucije ne vode evidenciju broja prijavljenih i procesuiranih slučajeva vršnjačkog nasilja.

Iz Udruženja Roditelji kažu za Monitor da je vršnjačko nasilje karakteristično za školsku sredinu, ali da istraživanja pokazuju da se ono dešava i na putu od škole do kuće, na autobuskim stajalištima, u prevozu… Važno je, tvrde, istaći da je nasilno ponašanje u vezi sa odnosima u školi i okolnostima u njoj, ali da svaka pojava vršnjačkog nasilja nije direktno vezana za život škole.

Nasilno ponašanje može biti fizičko (nanošenje fizičke povrede), verbalno (ruganje, ucjenjivanje, prijetnja) i socijalna izolacija (izopštavanje iz društva). Kao podvrste nasilnog ponašanja navode se i seksualno, kulturno, ekonomsko i sajberbuling (nasilje putem modernih tehnologija).

Psihološkinja Milica Pušonjić kaže kako se često može čuti da je nasilje među djecom „normalna pojava“ sa kojom se raste i u skladu sa tim postoje očekivanja da će dječje nasilno ponašanje biti spontano prevaziđeno tokom razvoja. Međutim, ona upozorava da posljedice počinjenog i proživljenog nasila  mogu biti trajne – za čitav život.

Predrasude, tvrdi, postoje i u pogledu razumijevanja manje vidljivih oblika nasilnog ponašanja kakvi su verbalno i socijalno-emocionalno nasilje. Mnoga djeca, a i odrasli, ne shvataju ozbiljnosti omalovažanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ignorisanja, uhođenja…

„Obično se nalaze racionalni ’razlozi’ da ovo ponašanje i nije baš nasilno, da se njime želi postići određeni cilj ili napraviti ’šala’ i slično. Među učenicima, obično dječacima, a i pojedinim roditeljima, raširena je predrasuda da nasilje osnažuje dijete“, kaže Pušonjić.

Iz Roditeljske SOS linije, koja djeluje pod okriljem Udruženja Roditelji, ističu da je „svuda oko nas nasilje“. Tvrde da na to zaboravljamo kada razmišljamo o djeci i njihovom ponašanju i olako ih optužimo kao isključive krivce. „Nikako da shvatimo da se oni ponašaju u skladu sa onim šta je opšte prihvaćeno i što im je svakodnevica. Dovoljno je ovih dana pogledati komentare građana na slučajeve nasilja i shvatiti da očigledno smatramo da je nasilje i odgovaranje nasiljem na nasilje potpuno ispravno“, navode u odgovoru.

Oni smatraju da je važno da roditelji i nastavnici, i svi akteri koji učestvuju u dječijem odrastanju, sarađuju na smanjenju nasilja u školi. I to, kažu, svi roditelji, a ne samo oni čija djeca zlostavljaju ili trpe nasilje.

Većina istraživača i teoretičara koji se bave problemima vršnjačkog nasilja smatra da je ono odraz ukupne situacije u društvu. U društvima u kojima se delinkventno ponašanje i kriminal ne sankcionišu na adekvatan način, mladi se poistovjećuju sa „negativnim herojima”. Kod nas generacijama rastu djeca u ambijentu u kojem se nasilje normalizuje. Posljedice su tu.

 

U školama se znaju procedure i odgovornost

Prema važećim propisima, nakon pojave nasilja, u školama postoji niz aktivnosti koje sprovode škole i centri za socijalni rad. Međutim, škole su se žalile da centri za socijalni rad često izostaju ili pokazuju vrlo malo interesovanja u ovakvim slučajevima. Zato najčešće samo kazne nasilnike (često i isključenjem iz ustanove), dok roditelji žrtve premještaju u druge škole.

U Udruženju Roditelji ističu da se u školama zna procedura šta treba da se radi u slučaju vršnjačkog nasilja, zna se odgovornost, i šta se dešava ako se ne preduzmu potrebni koraci.

„Upostavljena je i posebna linija za prijavu u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta (070 777 777), a i poseban Nacionalni komitet za vršnjačko nasilje se bavi konkretnim slučajevima. Kao društvu nam je preostalo da radimo na poboljšanju kvaliteta podrške porodicama od nadležnih ustanova socijalne i dječije zaštite i u slučajevima kada njihovo dijete trpi nasilje i onda kada se nasilno ponaša“, saopštili su iz ovog udruženja.

U toj NVO ocjenjuju da moraju postojati posebni programi i rada sa porodicama, uz nadzor koji inače centri za socijalni rad sprovode, a i sistem zdravstva bi morao biti od veće podrške i u okviru domova zdravlja imati usluge psihosocijalne podrške.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo