Povežite se sa nama

FOKUS

KOHABITACIJA, NAŠKI: Strah ima dva kraja

Objavljeno prije

na

Đukanović dobro zna da je njegov najveći politički neprijatelj – nova vlast – u stvari njegova najveća nada. Novoj vlasti Đukanović služi kao strašilo, ali i obratno. Njihova kohabitacija, rezultat je straha obje strane. Od svojih slabosti. Zato na političkoj sceni i dalje  igraju utvare prošlosti. Zagrljene zarad dužeg plesa

 

Ima ona drevna priča. Vjerodostojna je.

  • Da li treba biti uvijek uz prijatelja?
  • Uvijek!
  • I kad griješi?
  • Tada posebno. Tako što ćeš mu reći da griješi, i da nije u pravu.

Đukanović nije imao takvog prijatelja  u svom partijskom okruženju, da ga opomene da napravi jedini pametan potez na ovonedjeljnom kongresu Demokratske partije socijalista. Da objavi da će sa danom okončanja predsjedničkog mandata napustiti i kormilo partije kojom suvereno vlada decenijama. I tako je pusti  da krene u teško suočavanje sa sobom i svojim učincima. Da nauči da hoda  i traži svoj put. Možda bi jednog dana postala normalna opozicija novoj vlasti. I možda jednom u budućnosti normalna vlast. Objavom da se povlači iz politike, Đukanović bi pokazao da postaje svjestan drame  u kojoj se nalazi Crna Gora. I da mu je stalo do njene budućnosti.

Kad se to nije desilo sve ostalo što se dešavalo je nekako logično i predvidivo.  Đukanović je bio jedini predsjednički  kandidat  na  kongresu partije nakon izbornog poraza.  Sa trona je izgovorio rečenicu koju je izgovorio i na prošlom kongresu – ,,Mi smo vodeća snaga koja je državu izvela na pravi kolosjek”.  Uklonio je najbliže saradnike, delegirao im odgovornost za  poraz.  Duško Marković, bivši premijer i dojučerašnji zamjenik partije, izbrisan je sa spiska najbližih.  Kao i pozicija zamjenika. Ni tu se ništa nije promijenilo. Tokom dugog vladanja partijom i Crnom Gorom, Đukanović nije dozvoljavao nikom od najbližih saradnika da ojača toliko da mu može ugroziti apsolutnu moć. Nijedan od potpredsjednika partije nije se na toj poziciji zadržao duže od jednog mandata. Prije nego je uvedena pozicija zamjenika i na nju izabran Marković, potpredsjednici partije bili su Svetozar Marković, Igor Lukšić i Filip Vujanović. Svi su ne samo partijska, nego i politička prošlost Crne Gore.  Đukanović im je u tome pripomogao.

Poslije poraza, Đukanović se okružio ,,novim” a poznatim licima. Potpredsjednici partije su Jevto Eraković, Ivan Vuković, Abaz Dizdarević i Sanja Damjanović. Zakonito, sa manje autonomije od prethodnika.

Tako, stvarajući iluziju kretanja,  Đukanović hrani vlastitu iluzuju da je moguće izbjeći neminovnost, zaziva dolazak budućeg kraha njegovog režima.

,,Program i kadrovski pravac koji Demokratska partija socijalista (DPS) utvrđuje na svom devetom kongresu više nego na prethodnom naglašava otuđenost, hermetičnost i politički autizam vrha te partije”, prokomentarisala je ishod kongresa direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević. ,,Nema ni adresiranja uzroka i utvrđivanja potrebnog nivoa odgovornosti, a samim tim ni promjene pristupa. Jasno je da  u DPS-u, odnosno oni koji u toj partiji donose odluke, ne prepoznaju ozbiljnost trenutka za partiju i raskrsnice na kojoj su se našli“, istakla je Uljarević.

Gušeći DPS, oduzimajući mu šansu da proba da se mijenja, Đukanović otežava nastajanje i  razvijanje opozicione i alternativne scene u Crnoj Gori. Satelite  DPS-a, bivše saputnike u vlasti, još čvršće vezuje za sebe, stvaranjem ambijenta u kom je on i dalje i njihov vođa.  Sa svojom šansom se po koji put kocka  Socijaldemokratska partija.  I neophodna reforma te partije, završila se najavom o „promjenama“. Kongres SDP-a će biti održan 31. januara ove godine, a kao jedini kandidat za predsjednika navodi se Raško Konjević. Koji je zajedno sa Draginjom Vuksanović partiju vodio na avgutovskim izborima, kada je SDP sveden tek na dva mandata.

Đukanović je ishodom posljednjeg kongresa DPS-a , ali i prvim potezima nakon njega, pokazao još nešto. Strah. Uslijedila je – „kohabitacija“. Potpisao je zakone koje je nova parlamentarna većina usvojila u Skupštini na sjednici 29. novembra, među kojima je i sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, a koje je Đukanović vratio na ponovno odlučivanje. „Dileme koje sam imao i zbog kojih sam ih vratio Skupštini na ponovno odlučivanje su ostale. S obzirom na jasnu Ustavnu normu  nema prostora za drugačije ustavno postupanje Predsjednika države”, naveo je Đukanović mirnim državničkim tonom na Tviteru. Kao da nijesmo bezbroj puta gledali kako DPS, odnosno Đukanović, ustavne norme čita i prilagođava sebi kad želi.

Potom se našlo i rješenje vezano za opoziv ambasadora, oko čega je prethodno prilično bilo zategnuto uže između Đukanovića i nove vlasti.  ,,Konstatovano je da je kontinuirana i otvorena komunikacija preduslov uspješne kohabitacije, čiji je cilj očuvanje funkcionalnosti sistema države Crne Gore, njenog ugleda i prestižnog mjesta u međunarodnim odnosima“,saopšteno je nakon sastanka Đukanovića i potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, te ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića.

„Za stišavanje tonova u odnosima između predsjednika države i predstavnika nove Vlade, i stvaranje utiska da  sve to počinje ličiti na normalnu kohabitaciju, zasluga pripada ravnoteži straha.  Đukanović zna da je on mnogo slabiji i ranjiviji, nego što zna i misli javnost, a pogotovu njegove partijske i biračke mase.  Nova vlast, takođe zna da je još slabija i ranjivija nego što građani misle“,  ocijenjuje  za Monitor dobro upućeni izvor.

Tu važi neobična dijalektika. Najljući politički neprijatelj istovremeno je i najveća nada. Nova vlast sve češće svoje poteze koje javnost kritikuje opravdava onim znanim ucjenjivačkim pitanjem -zar vi to želite da se Đukanović vrati?  U stvarnosti  samo nova vlast, svojom lošom politikom, može Đukanoviću pružit šansu za povratak. I on to zna. I nada se prijevremenim izborima.

,,Što ova vlast bude imala jasniju viziju oporavka države, to će stara rukovodeća garnitura biti bliža marginalizaciji – i obratno”, komentariše  za Monitor najnovije sporazume Đukanovića i nove vlasti Srđan Perić iz organizacije KOD.

„Predstavnici tri koalicije su u predizbornoj kampanji suštinski  tvrdili da je Crna Gora u raljama kriminala, da je kontrolisana od strane mafije i da živimo u diktaturi koja je zapravo privatna država. Ako je to tako,  onda je trebalo uvesti vanredno stanje i obračunati se sa tom vanustavnom situacijom. Umjesto toga dužnosnici nove Vlade su većinski zadržali retoriku vanrednog stanja, dok sprovode zajednički institucionalni život sa predsjednikom države – što kohabitacija zapravo jeste”, smatra Perić.  „Sve ovo je dovelo do toga da je DPS danas u aktivnijoj poziciji nego 30. avgusta. Budemo li i dalje slušali oštre riječi, a gledali mlaka djela – oni će to koristiti kao politički amortizer nakon poraza koji su doživjeli. Granica oporavka bivše vlasti će biti omeđena neodlučnošću i nekoordinisanošću nove”, zaključuje Perić.

Nova vlast sama  po sebi predstavlja neku vrstu čudne kohabitacije. Nerealno je očekivati da iko za kratko vrijeme može  demontirati Đukanovićev režim, ali je nova većina već na samom startu pokazala ozbiljnu nedoraslost da bude alternativa.  Za sada se dešava promjena vlasti, ali ne i promjena vladanja. Novo kadrovanje u stvari je  partijsko zapošljavanje ukrašeno nepotizmom.  Nova vlast pokazuje da ne želi da uključi manjine, već da njima vlada. ,,Nije istina da je Vlada iz sastava isključila predstavnike manjina”, kazao je ove sedmice premijer Krivokapić. To je bezočnost koju ni Đukanoviću u najsilnijim danima nije bilo lako domašiti.

,,Tu bih izjavu premijera prokomentarisao  navođenjem činjenica“,  kaže za Monitor Omer Šarkić, građanski aktivista.  ,,Od svih ministara u novoj Vladi, pripadnik manjine je jedino potpredsjednik Abazović. Od postavljenih državnih sekretara, savjetnika, potparola, šefova kabineta, direktora agencija, predsjednika upravnih odbora…, dakle, od oko 50 postavljenja koje je uradila nova vlast i Vlada, da ja znam, nije postavljen nijedan pripadnik manjina, tako da je njihovo učešće u novoj vlasti ispod 2 posto  a u stanovništvu ih ima preko 20 posto“. Šarkić ocjenjuje: ,,Uz kleronacionalnu retoriku premijera, pojedinih ministara i savjetnika, ti podaci sami za sebe govore koliko nova Vlada ima poštovanja i uvažavanja prema manjinama, te koliko će im biti zaštićena prava. Od premijera i saveza na čijem čelu je bio, to je bilo donekle očekivano. Neočekivano i neprijatno su me iznenadile ‘građanske’ Demokrate, a posebno ‘još građanskija’ URA, kao i tzv. slobodni intelektualci, koji su bez glasa protivljenja prihvatile takvo stanje stvari i totalnu marginalizaciju i majorizaciju manjina”.

Bez obzira na Krivokapićeve „istine“ na Twiiteru, jasno je da u novoj vlasti, na funkcijama, više predstavnika imaju familije Marka Milačića i Branka Radulovića, nego manjine.  Da se ne radi o slučajnosti, te da je to koncept ove vlasti, sem brojki govore i  djela – postavljenje ministarke Bratić, „privatna“ čestitka Krivokapića  9. maja, postavljenje Marine Jočić na čelo Nacionalnih parkova, Jovana Vučirovića na čelo Odbora za ljudska prava…Dug je niz.

Oni od kojih se očekivalo da će biti  pokretačka snaga drugačije Crne Gore  sapleli su se na prvom koraku. Onda još kada je lider liste Crno na bijelo, prekršio sopstveni princip da će u Vladi biti sve sami eksperti. I kao političar ušao u nju. Ovonedjeljni izbor Vanje Ćalović – Marković , direktorice Mreže za afirmaciju nevladinog sektora i Steva Muka, direktora Instituta alternativa u članstvo  Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, pozdravili su listom ljudi koji su se dugo i dosljedno borili protiv Đukanovićevog režima. Njihov izbor pokazao je da Crna Gora ima stručne i ljude od integriteta, koji borbom protiv korupcije i kriminala doprinose integrisanju i snazi ovog društva.  Ovaj izbor pokazuje, da je i prilikom formiranja Vlade i raspoređivanja kadrova po dubni i širini bilo moguće poštovati stručnost i kredibilitet. Odluku o izboru Ćalović – Marković i Steva Muka, donio je potpredsjednik Vlade Abazović. Upravo su  se takvim odlukama od Abazovića nadali oni koji su ga glasali 30. avgusta, i povjerovali da će biti korektiv u novoj većini. A ne onaj koji ćuti na partijsko zapošljavanje, onaj koji ćuti na odnos prema manjinama, na diskriminaciju CPC-a.

Da se još bavimo lanjskim snjegovima, pokazuje i kampanja pred izbore u Nikšiću. Kao da je opet referendum. Procrnogorske partije naspram srpskih. Još jedna refleksija kohabitacije stare i prethodne vlasti nahranjene strahom.

Da se ostalo na predavgustovskim podešavanjima i temama, pokazuju nazivi firmi koje će u utakmici učestvovati. Krivokapićeva savjetnica Gordana Radović biće u Nikšiću  na čelu pokreta Ne damo Nikšić. Stilizovano – Ne damo svetinje i litije koje je i  premijer nazvao „referendumom“.  Kao da je zaista referendum, a ne lokalni izbori. Đukanovićevi i dalje naravno “brane državu”.

Nemojmo se zavravati. Na političkoj sceni još igraju utvare prošlosti. I kohabituju zarad što dužeg plesa. U crnogorskom parlamentu i dalje su dominantne snage jedinstvenog DPS-a iz 1990. I njihovi potomci.

Naravno, treba biti otvoren. Možda ima još prostora za istinske promjene. Problem je što je ostalo premalo nade.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo