Povežite se sa nama

PERISKOP

Kad sve ovo mine

Objavljeno prije

na

Svjetska pošast nazvana Kovid-19 počela je dovršavati posao umiranja na bosanskim i hercegovačkim prostorima. Nesposobno i neorganizirano bh. zdravstvo od početka pandemije do dana današnjeg je u stanju permanentne nesnađenosti. Bh. vlasti, čitaj kantoni i entiteti, ne mogu se dogovoriti ni kako i od kuda nabaviti cjepivo i vakcinisati izmučeni narod

 

Krvavi ratovi koje je Slobodan Milošević vodio i srećom izgubio na području Jugoslavije  su uništili golemi broj života. Teško je govoriti o duhovnoj devastaciji, o privrednim krahovima i minusima, a najteže je ipak pitanje da li su se ljudi koji su imali sreću preživjeti uspjeli vratiti na svoja ognjišta.

U Bosni i Hercegovini zahvaljujući nesretnom dejtonskom ustavu, siguran sam u ovu svoju tvrdnju, dogovorenom nepravedbom aneksa 7 ostalo je stanje počinjeno genocidom i etničkim čišćenjem. BiH je vještački podijeljena, a agresor je na dar od nepravične međunarodne zajednice dobio pola države, stvorena je paradržava u vidu entiteta nazvanog Republika Srpska. Hiljade porodica obespravljene su i obezdomljene. Od socijalističke republike koju su mnogi nazivali Jugoslavija u malom ostala su zgarišta i kolone duboko nesrećnih ljudi. Za mene dileme nema da su tako željeli stranci ostavljajući domaćim nacionalističkim i fašističkim huljama mogućnost kad to oni, čitaj međunarodni faktor, budu željeli opet zapale ratni plamen na ovom komadiću trusnog Balkana.

No nije sudba ni dalje bila sretna za Bosance i Hercegovce. Izdijeljeni na entitete, distrikt, kantone i općine ti nesretni a čestiti ljudi dopali su šaka nacifašističkih poglavica koji ih ekonomski i u svakom pogledu iskorištavaju gotovo do istrebljenja.

Nakon svega toga došle su goleme poplave i nove devastacije tek zakrpljenih  nastambi i privrednih objekata, uz neviđenu pljačku donacija od strane vlasti.

Nedugo zatim svjetska pošast nazvana Kovid-19 počela je dovršavati posao umiranja na bosanskim i hercegovačkim prostorima. Potpuno nesposobno i neorganizirano bh. zdravstvo od početka pandemije do dana današnjeg ostalo je u stanju permanentne nesnađenosti. Ljudi bespomoćno umiru, a oni koji su još živi skrivaju se  u svojim domovima onemogućeni za civilizacijsku naviku – izići iz kuće i bezbedno prošetati. Potpuno uništeni socijalni kontakti sveli su nas na pustinjake koji ne smiju ni do vlastitog praga doći…

Dotle se bh. vlasti, čitaj kantoni i entiteti, ne mogu dogovoriti ni kako i od kuda nabaviti cjepivo i vakcinisati izmučeni narod.

Ilustracije radi, dok je pandemija ubijala i staro i mlado u Bosni i Hercegovini najmoćniji centralni kanton, onaj sarajevski, nije imao ni ministra zdravstva!

Potpuno dezorganizirano školstvo u ovom pandemijskom dobu gotovo da je izgubilo svaki smisao. A ako tomu dodamo državni kriminal sa nabavkom respiratora za bolnice imaćete, dragi čitaoci Periskopa, potpunu sliku tragedija koju preživljavaju bh. građani.

Valjda svemu dođe kraj, pa će nekada i ovim pošastima.

Ali, šta će biti kad sve ove nesreće i jadi bh. građana budu iza nas, kad sve ovo mine? Ko će biti odgovoran za neuređeni zdravstveni sistem i hiljade umrlih kao posljedicu toga?

Bojim se, kao i do sada, neće biti kriv niko.

Taj niko je u stvari skup političkih baraba i gangstera kao dijela bh. vlasti koji su najprije zavadili narode, podijelili državu, a sad je svojom gramzivošću, nekompetentnošću i krajnjom nesposobnošću dokrajčuju, uništavaju ostatke ostataka.

Kad sve ovo mine  žalićemo za mrtvima, ali bojim se i dalje ništa nećemo poduzimati da preživjeli Bosanci i Hercegovci žive život dostojan čovjeka.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Luko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem Luki Paljetku, pjesniku od Grada, umjetniku koji u današnjoj Hrvatskoj nema ono mjesto koje mu prema njegovim djelima pripada, ali kojeg će povjesnice čarobnog Dubrovnika  pozicionirati u rangu Gundulića i Držića

 

Nostalgično vezan za vedute Grada podno Srđa, ali poglavito za dubrovačke umjetnike, one koji grad čine Gradom (u prevodu: nekadašnjom Dubrovačkom republikom!) u Periskop hoću unijeti moj više nego skromni zapis o akademiku Luku Paljetku, PJESNIKU OD GRADA…

Prijatelju i umjetniku koji, u današnjoj po mnogo čemu nakaradnoj Hrvatskoj, nema ono mjesto koje mu prema njegovim djelima pripada, ali kojeg će povjesnice ovoga čarobnog grada pozicionirati u rangu Gundulića i Držića. Presretan što pjesnika Luku lično poznajem zapisujem neku samo meni pristajuću bilješku o toj pjesničkoj i intelektualnoj gromadi. Dakle, sve je počelo od Nečastivog iz ruže da bi se nastavilo iznimnom dramskom ,,draperijom” Tri farse, pa Jutarnjom kockom, Na rubu tijela,Slikama sa izložbe, Nevenkom Arbanas, Pjesnima na dubrovačku, Hrvatskim temama, Pojmovnikom malog čovjeka, Lapadskim sonetima Iva Vojnovića, Sastavljanjem Orfeja, Skrovitim vrtom, Crnom kronikom, Nevidljivom zastavom… Pjesnik Luka autor je i sjajne replike na Šekspira, dramskim tekstom Poslije Hamleta, a njegova dječja pjesmarica Miševi i mačke naopačke neprevaziđena je u versovanom tvoraštvu za najmlađe i ne samo u Hrvatskoj.

Ovaj pjesnik, a briljantni prevodilac Šekspira, Bajrona, Vajlda, Đojsa, Prešerna po mom sudu je i dalje prvi redatelj u južnoslavenskom lutkarstvu… Režirajući svojedobno njegovu adaptaciju Šekspirovih Soneta na festivalu Splitsko ljeto osjećao sam se artistički iznimno nadmoćno jer sam se svakim novim pokretom i mizanscenom poklanjao uistinu renesansnom čudesnom Luki, koji je svoj doktorat vezao za hrvatskog književnika Antu Cetinea.

Drugujući godinama sa pjesnikom Lukom učio sam i saznavao tajne jedne čudesne poetike pisca koji je bez stvarnoga premca i u oblasti enologije na ovim našim zemljopisnim i literarnim paralelama i meridijanima. Nikada se posljednjih godina nisam radovao nekoj nagradi kao onoj koja je u Mostaru VELIKOM LUKI dodijeljena… Nagrada imenom velikog Alekse Šantića velikom Luki. Okončavam ovaj zapis porukom: živi što duže veliki Luka i čini nam dane i noći šekspirijanski veličajnim!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Nijemi pred tradicijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Okamenjenost u tradicionalnim šemama neće donijeti čestitu revalorizaciju Šantićevog književnog svijeta, a ponajmanje atraktivnost programskih sadržaja. Šantić je bio pjesnik cijelog Mostara, vizionar zajedničkog života, a to što se njime danas bave ljudi suženih vidika, i isključivo jednoj nacionalnoj komponenti okrenutih postupaka krupno je ne samo kulturno, već i političko pitanje

 

Pogledao sam program ovogodišnjih Šantićevih večeri poezije. Kao rođeni Mostarac, kao čovjek koji je dobar dio godina proveo u negdanjem čarobnom Mostaru, bio sam iznimno tužan. Jer poštovanje blistave književne i umjetničke tradicije grada na Neretvi i Radobolji ne znači idolopoklonstvo prema toj istoj tradiciji već njenu nadgradnju, njenu suvremenu refleksiju… Toga nažalost nema ni u naznakama u programu ovogodišnje manifestacije, niti u programima godina koje smo „odživjeli”.

Zboriti danas o književnom monumentu Alekse Šantića, u najmanju ruku je neukusno „prežvakavajući” manje ili više uspjele osvrte i kritike o najvećem pjesniku Mostara i Hercegovine. To je i svojevrsna negacija Aleksine pjesničke izvrsnosti. Šantić je u svome dobu bio profet koji je daleko vidio i koji ni sam nije robovao tradiciji. Dapače, i kao pjesnik, ali i kao zborovođa Gusala stalno je promicao avangardni pristup umjetničkom životu u svome Mostaru. Toga očito nisu svjesni naivni apologeti njegovoga djela rodnom mu gradu. Ubijeđen sam da je živ, i sam bi Aleksa rastvorio dveri Šantićevih večeri i za djelo internacionalno najpotvrđenijeg mostarskog književnika Predraga Matvejevića, za Aleksinog suvremenika Svetozara Ćorovića, za suvremenika našega sa apatridskom nimalo sretnom sudbom i londonskom adresom Milenka Mišu Marića, pa za pjesnika neponovljivih Mostarskih kiša akademika Peru Zupca…

Mogao bih ovako nabrajati unedogled… Jer kada će se ova manifestacija „sjetiti” velikog Ilije Jakovljevića, nendmašnog nakladnika Ihsana Ice Mutevelića, velikih redatelja i glumaca koji su teatarski sjajno imaginirali Šantićev svijet. Nevjerojatna je ta mostarska književna tradicija i izdavaštvo (Pher i Kisić don Miličevć). Bez ikakve ambicije da kritiziram, imam potrebu ponovno ukazivati da okamenjenost u tradicionalnim shemama neće donijeti čestitu revalorizaciju Šantićevog književnog svijeta, a ponajmanje atraktivnost programskih sadržaja. Šantić je bio pjesnik cijelog Mostara, vizionar zajedničkog života, a to što se njime danas bave ljudi suženih vidika i isključivo jednoj nacionalnoj komponenti okrenutih postupaka, krupno je ne samo kulturno, već i političko pitanje. Kao što su moji i don Miličevi i Ivan Frano Jukić, ništa manje nisu Hamza Humo i stari pjesnici što su stvarali na arapskom jeziku.

Na tradiciju i suvremenost treba gledati širinom Aleksinih dalekozornih pogleda.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Diplomata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem bosanskohecegovačkom diplomati dr Nerkezu Arifhodžiću, koji je bio veleposlanik i bivše nam zajedničke Jugoslavije i, naravno, Bosne i Hercegovine. Samo onaj ko pročita Arifhodžićevu knjigu Vapaj agnostika Svemogućem može imati uvide u široku domoljubnu angažiranost dr Arifhodžića

 

Oduvijek sam imao osobito poštovanje za posao i angažman ambasadora, ali i drugog diplomatskog osoblja, naročito onih nositelja diplomatskog portfelja koji su u svojim vremenima bili virtuozi ove, nimalo lake i jednostavne profesije… Moji „reperi” za tu uspješnost su bili i Ivo Andrić, pa Miloš Crnjanski, a poglavito Koča Popović, koji je ambasadorskim frakom zamjenio uniformu partizanskog legendarnog komandanta…

Dakako, bilo je i mojih suvremenika, koji su plijenili moju pozornost. S puno razloga bilježim rad prvog poratnog ambasadora Republike Srbije u Bosni i Hercegovini Grujice Spasovića koji je zaorao duboku brazdu prijateljstva i suradnje među narodima i državama.

Međutim, ovaj Periskop posvećujem bosanskohecegovačkom diplomati dr Nerkezu Arifhodžiću, koji je bio veleposlanikom i bivše nam zajedničke domaje Jugoslavije i, naravno, Bosne i Hercegovine. Samo onaj ko pročita Arifhodžićevu knjigu Vapaj agnostika Svemogućem može imati uvide u široku domoljubnu angažiranost dr Arifhodžića…

Sin uglednog akvareliste Fuada Arifhodžića, uglednog sarajevskog antifašiste, nije mogao nego nastaviti očevim stopama čuvanja antifašističkih tekovina u BiH, što mu je samo donosilo „negativn epoene” kod nacionalistički orijentiranih vlasti u Sarajevu.

Ambasador, koji je na početku agresije na BiH fizički branio i čuvao bosanskohercegovačku ambasadu u Tunisu, i danas pokazuje svoj patriotizam i opredijeljenost za BiH utemeljenu na avnojevskim i zavnobihovskim principima. Aktivno protagorajući antifašizam, Nerkez Aifhodžić ne ustaje i od čuvanja i njegovanja usopomena na briljantno akvarelističko pismo svoga oca Fuada Arifhodžića. Zato se nije čuditi da su promociji njegove obimne (800 stotina stranica) knjige Vapaj agnostika Svemogućem nazočili i takvi autoriteti diplomacije na priliku Budimira Lončara i dr Harisa Silajdžića i, naravno dali svoj pozitivan i komplimentaran pravorijek!

Nekez je Arifhodžić za mene simbol ambasadorskog visokog profesionalizma i visoke aristokracje! Pravi istinski diplomat usred današnje i ovakve Bosne i Hercegovine.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo