Povežite se sa nama

Izdvojeno

EROZIJA NA ULCINJSKOJ RIVIJERI: PLAŽE NA ADI BOJANI GOTOVO VIŠE NEMA

Objavljeno prije

na

Ove sedmice krenuli su radovi na izgradnji tzv. zaštitnog napera u pokušaju zaustavljanja erozije na Adi. „Postavljanje napera je samo bacanje para”, tvrdi poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić

 

Odmah pristupamo interventnim mjerama koje su predviđene Studijom očuvanja i revitalizacije plaže na Adi, koju je izradio prof. dr Sava Petković iz Beograda, kako bi se obnovio dio plaže i kako bi predstojeća sezona mogla da se odvija nesmetano, tvrde iz Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Navodi se da će se sa drugim institucijama sistema paralelno raditi i na dugoročnim mjerama za zaustavljanje erozije na ovom prostoru.

Kako se očekuje, radovi na izgradnji tzv. zaštitnog napera (regulacionih prepreka od vreća sa pijeskom) trajaće tri sedmice.

Petković je uvjeren da su dosadašnja iskustva u svijetu pokazala da su izgrađeni naperi veoma efikasni sa aspekta proširenja plaže i zaustavljanja erozionih procesa. No, nije siguran da će se ovo rješenje pokazati dobrim u delti Bojane.

„Postavljanje napera je samo bacanje para”, kaže poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić. On objašnjava da su udari talasa su na Adi izuzetno snažni, a i Bojana ima ogromnu snagu. Po količini vode koju unosi u Mediteran, ona je na trećem mjestu, iza rijeka Nil i Po. Ulcinjski ribari svjedoče da se njena strujanja mogu osjetiti na otvorenom moru na čak desetak kilometara od ušća.

Da će čitav ovaj posao biti otežan govori i činjenica da je zbog nevremena koje je bilo prethodnih dana i jakih udara južnih i zapadnih vjetrova došlo do bitne korekcije prvobitnog plana za postavljanje napera.

Kako je saopšteno iz Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, prilikom uvođenja izvođača u posao konstatovano je da nije moguće postaviti naper na predviđeno mjesto kao i to da za nastalu situaciju nije odgovoran ni naručilac ni izvođač radova. Naime, tamo gdje je bio projektovan naper, nestao je dio plaže i taj prostor je sada pod vodom!

Direktor Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera Bojan Đakonović kaže da plaža nestaje galopirajućom brzinom. „Što prije treba početi sa bilo kakvim mjerama, da vidimo da li će naper koji je Petković predložio sada na novoj lokaciji, bliže objektima, dati rezultate. Ako se pijesak počne taložiti, onda će to biti dobro rješenje, ako ne, onda tražiti nove projekte i ideje, a vremena za to jednostavno nema”, kaže on.

Iz Morskog dobra kažu da je Uprava za vode dala saglasnost da se sa deponija pijeska koja se nalazi na lijevoj obali desnog rukavca rijeke Bojane, uzme potrebna količina pijeska za izradu napera i nasipanje plaže.

Upravo je posao tzv. održavanja protočnosti desnog rukavca Bojane, u koji je uloženo oko 2,4 miliona eura, ubrzao eroziju plaže na Adi i doveo do uništavanja imovine HTP Ulcinjska rivijera, koja prelazi pola miliona eura.

Radi poređenja, za zaštitne napere biće izdvojeno oko 50.000 eura. Takođe od naknada za izdavanje državnog zemljišta na obalama Bojane Morsko dobro godišnje prihoduje oko 400.000 eura.

Procesi erozije na Adi dešavaju se još od sedamdesetih godina prošlog vijeka. Istraživanja Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore pokazuju da je u pojasu između lijevog i desnog rukavca Bojane od 1972. godine do danas nestala površina pjeskovite plaže koja bi mogla da zauzme 60 prosječnih fudbalskih stadiona. Intenzivni erozivni procesi između lijevog i desnog rukavca Bojane, gdje se nalazi i nudističko kupalište, za proteklih 50 godina doveli su do smanjenja plaže za čitavih 420.000 metara kvadratnih.

Ovaj proces je intenziviran nakon gradnje hidrocentrala na rijeci Drim u Albaniji, koja je glavna pritoka Bojane.

„Dugoročnija rješenja svakako treba da uključe i saradnju Albanije i Crne Gore na ovim pitanjima i obezbjeđivanje partnerstva sa Evropskom unijom, koje bi osiguralo i finansijska sredstva za realizaciju zajedničkih, prekograničnih mjera”, kaže dr Petković.

I Hodžić je uvjeren da je nužno sa ovim projektima konkurisati zajednički kod evropskih fondova. „Ovo su i evropske plaže. Ali, mi moramo uraditi ono što su odavno uradili Italijani. Konkretno u mjestu Grado, na sjeveru Jadrana, erozija plaža je zaustavljena betonskim naperima. Država bi trebalo da pristupi sistematskoj zaštiti, jer turizam bez plaža i ljepote koja nestaje pred našim očima nije moguć.”

Nestanak plaže na Adi, sa realnim izgledima da se taj proces nastavi na Velikoj plaži, rezultat je višedecenijskog ignorantskog, štetočinskog, a često i  korupcionaškog odnosa prema najljepšem dijelu naše teritorije. Koje će se ubuduće, što se Ade tiče, viđati samo na starim slikama i razglednicama. O ukupnom gubitku je teško govoriti, jer ova plaža ima vrijednost koja se ne može izraziti novcem.

 

U delti Bojane bogata flora i fauna

Nestajanje Ade proizvodi i druge ozbiljne posljedice. Šira okolina ušća Bojane jedinstveni je ekosistem. Na Velikoj plaži i Adi raste oko 500 vrsta biljaka, od kojih su 23 zakonom zaštićene. Procjenjuje se da ima oko 250 vrsta ptica. Većina je zaštićena nacionalnom regulativom, a 57 se nalazi na Ptičijoj direktivi – dokumentu EU iz 1979. godine, koji definiše standarde zaštite i očuvanja divljih ptica i staništa. To je glavno sredstvo EU za zaštitu prirode u zemljama koje su kandidati za prijem.

Na ovom području registrovano je 107 vrsta ribe. Delta Bojane predstavlja jednu od posljednjih zona u Mediteranu sa očuvanom vegetacijom psamofita, biljaka koje rastu na suvim pjeskovitim područjima, uz ostala staništa u zaleđu, koja imaju međunarodni značaj.

Mustafa CANKA

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo